E'UZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIR-RADŽIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL- 'ALEMINE, VES-SALATU
VES-SELAMU 'ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE 'ALA ALIHI VE SAHBIHI
EDŽME'IN.
Neizmjerna hvala pripada samo Allahu dž.š.,
Gospodaru svih svjetova. Mir i spas Božiji neka su na Njegovog miljenika i
poslanika Muhammeda s.a.v.s. poslanikovu časnu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni
Allah dž. š. našim šehidima podari Džennet, a njihovim porodicama strpljivost.
Neka bratska ljubav zavlada među svim muslimanima, ma gdje oni živjeli.
Danas je prvi dan mjeseca redžeba, mjeseca koji je u Kur'anu spomenut među svetim mjesecima i u kojem se posebno treba čuvati od griješenja. Redžeb je dobio naziv od arapskog glagola 'redžibe' 'jerdžubu' što ima značenje veličati nešto i poštovati ga, tako da je dobio ime 'redžeb' zato što bi bio veličan i uvažavan u pagansko doba, pa bi se borba u njemu prekidala i ne bi je dozvoljavali. “Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve beligna ramadan!” je dova Muhammed a. s. kojom mu’mini ulaze u mjesec redžeb i mubarek noć Lejletur-regaib.
Lejletur-regaib je noć u kojoj je hazreti Amina zanijela svog sina i najodabranijeg čovjeka i poslanika Muhammeda a.s. Ova noć pada prvog četvrtka u mjesecu Redžebu. Tada se dogodilo ispunjenje dove halilullaha Ibrahima a.s. Danima je Ibrahim a. s. učio dovu u kojoj je molio Allaha dž. š. da narodu pošalje poslanika između njih. Dova Ibrahim a. s. je pomenuta u Kur'anu i glasi:“Gospodaru naš, pošalji im Poslanika jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podučavati ih Knjizi i mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” (El- Bekare, 130)
Nakon nekoliko hiljada godina u noći Lejletur-regaiba (noć želja, nadanja i očekivanja), Allah dž. š. se odazvao dovi Ibrahima a. s. i poslao Poslanika, koji će im ajete kazivati i kojeg treba slijediti. Muhammed a. s. je ispunio želje našeg praoca Ibrahim a. s. – tako je dova Ibrahim a. s. bila sahih – primljena.
Dvije mubarek noći nalaze se u mjesecu redžebu: Lejletur-regaib i Lejletul-mi’radž.. Sam Redžeb, a posebno ove odabrane noći za nas su, pored želje da se u njima posebno posvetimo ibadetu i dobročinstvu, ujedno i prvi vijesnici, najdražeg gosta – ramazana. Ibadet u njegovim danima i noćima predstavlja duhovnu pripremu za taj mjesec sveopćeg ibadeta. Prva od njih je Lejletur-regaib. Te noći je kako se prenosi, majka Muhammed a. s. - Amina, u polusnu primila meleke i odabrane poslanike koji su joj saopštili da će biti majka najodabranijeg i najvećeg čovjeka i ujedno čestitati Amini zbog tog obilnog dara od Allaha dž. š. ne samo njoj i ocu Abdullahu nego i cijelom čovječanstvu.
Prvi i početni fizički oblik u kome se javlja duša Muhammed a. s. – onaj sićušni zametak fetus, težak nekoliko grama u utrobi hazreti Amine predstavlja veliku blagodat, jer su se tada otvorila vrata Allahovog rahmeta, otvorile su se džennetske riznice koje su do te noći skrivale neizmjerne darove čovječanstvu. Noć Lejletur-regaiba bila je prekretnica koja je objasnila razlog sveg stvorenog na ovom svijetu. Ova noć je dala najvećeg oslonca, pomagača i borca za vjeru islam. Čista i nježna ljubav hazreti Amine i Abdullaha poklonila je ljudima budući Uzor u svemu.
“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na ovom svijetu i koji često Allaha spominje.” S. El-Azhab, ajet 21.
U noći Lejletur-regaiba javili su se vidljivi znaci Poslanika kojeg je još Isa a. s. najavio svojim učenicima, a što i Kur’an potvrđuje.
“Kad Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljen Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će doći poslije mene.“ (Es-Saff, 6)
U ovoj noći je Allah dž. š. ispunio svoje obećanje dato ljudima, poslavši im čovjeka potpuno sličnog njima, a ipak drugačijeg i odabranijeg od svih ljudi. Devet mjeseci od tog trenutka on će doći na svijet u kojem vlada mrak i neznanje. Četrdeset godina poslije toga on će polahko razgoniti tamu i potiskivati neznanje. Dvadeset i tri godine od prve objave veći dio Arapskog poluotoka je u svjetlu, a danas se zraci tog svjetla mogu vidjeti, u većoj ili manjoj mjeri, na svakom dijelu Zemlje.
Lejletul- regaib je i noć dova, želja i nade. Imajući na umu da je dova ili molba Allahu dž. š. bila i ostala spona i most koji povezuje Stvoritelja i Njegovo stvorenje; nemojmo propustiti da u noći Lejletur-regaiba tražimo Allahovu milost, blagodat i bereket. Dova je posebno potrebna današnjem čovjeku koji u brzom i dinamičnom životu često izgubi orijentaciju i islamsku ravnotežu između duhovnog i materijalnog. Čovjeka treba uputiti dovi, kao vidu svakodnevne veze s njegovim Stvoriteljem, od jutarnjeg buđenja do večernjeg lijeganja; da dovom čisti svoju dušu i istraje na Allahovom putu. U ovoj noći otvorimo svoja srca i duše i ne sumnjajmo u Allahovu dž. š. milost koja je neograničena.
Noć Lejletur-regaiba obilježavamo mnogobrojnim ibadetima: zikrom, postom, učenjem Kur’ana i salavata. Kao i u svakoj drugoj noći, lijepo je i u ovoj obaviti nafilu namaz. Potrudimo se da ovu noć svojim povećanim ibadetima odvojimo od drugih noći.
.......
Braćo i sestre, upoznajmo jedan hadis Muhammeda a.s. koji nam može biti od velike koristi u ovom vremenu kada je većina ljudi siromašno, ili su blizu siromaštva, kada je velika razlika u raspolaganju materijalnim dobrima, kada se rodbinske veze kidaju zbog nemara ili nepoštivanja Božije naredbe o njihovom održavanju, kada slabi i bespomoćni trebamo zatražiti pomoć na pravoj adresi, kada je laž nadvladala istinu, kada se plašimo ukora nadređenih i kada su nam usta zauzeta izgovaranjem pogrešnih ili beskorisnih riječi umjesto izgovaranjem onoga što nam je korisno kako na dunjaluku tako i na Ahiretu.
Ebu Zerr El- Gifari je rekao:
Moj prijatelj (Muhammed a.s.) mi je preporučio sedam stvari:
1. Da volim siromahe i da budem blizak s njima,
2. Da gledam u onoga ko je slabijeg imovinskog stanja, a ne onog ko je iznad,
3. Da čuvam i održavam rodbinske veze makar me oni naustili,
4. Da nikog nizašta ne molim,
5. Da govorim (samo) istinu, makar ona bila i gorka,
6. Da se zbog Allaha ne plašim ničijeg ukora,
7. Da što više izgovaram: LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH, jer su one iz riznice ispod Arša.
Druženje sa siromasima podrazumijeva činjenje dobra, saosjećanje s njima, brigu o njihovim potrebama. Ebu Zerr je bio blizak s njima, sa njima se družio i bio im od koristi.
Ukoliko po pitanju posjedovanja dunjalučkih dobara gledamo u one koji su imućniji od nas vrlo lahko ćemo potcijeniti ni'mete i blagodati koje posjedujemo. Duša može da osjeti naklonost prema većem posjedovanju prolaznih dobara i dovesti nas u situaciju da do tih dobara stižemo i na zabranjen način.
Veoma mnogo je hadisa koji preporučuju čuvanje rodbinskih veza. Rekao je Muhammed a.s.: „Rodbinska veza je vezana za Arš (Allahovo prijestolje), i govori: 'Ko me bude pazio, neka ga pazi Allah. A ko me bude zanemario, neka ga Allah zanemari.“ (Buharija i Muslim)
Kidanje rodbinskih veza prouzrokuje umanjivanje nafake i skraćivanje života. U hadisu se kaže:Ko želi da mu Allah podari obilnu opskrbu i dug život, neka (čuva) pazi rodbinske veze.“
Vrlo često nakon što zapadnemo u neke poteškoće pomoć tražimo na pogrešnom mjestu. Allah nas opominje da se za pomoć obraćamo samo Njemu: „ Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa- niko ne može blagodat Njegovu spriječiti. „On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih, On prašta i milostiv je.“ (Junus, 107)
U vremenu podvala možemo pomisliti da je govoriti istinu pravi luksuz, jer se mnogi služe raznim stvarima da bi pridobili naklonost ljudi i okrenuli jedne protiv drugih kako bi njima lakše manipulisali. Ipak istina je ono čega se ne treba plašiti, treba na njoj insistirati kako od drugih tako i od sebe.
Svaki ukor, makar on bo i blag i beznačajan nije omiljen bilo kome od nas. Ipak, zbog izbjegavanja ukora ljudi ne smijemo sebe dovesti u situaciju da zaslužimo ukor Allaha dž.š. Kada je u pitanju čuvanje od Allahovog ukora, svaki dugi je mizeran i podnošljiv.
I oni koji nisu skloni pričanju laži i beskorisnih riječi mogu svoja usta zaposliti nečim što je vrjednije od toga ali i same šutnje. To su riječi kojima spominjemo svoga gospodara, veličamo ga i hvalimo. Takvih riječi je mnogo, a ovom prilikom preporučene riječi: LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH(IL 'ALIJJIL 'AZIM), pa ih često izgovarajmo.
Hariz ef. Pašić
