Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., njegovu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!
Draga braćo i sestre, slušaoci radija Glas Drine i emisije Na izvorima islama, esselamu alejkum. Ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o značaju islamskog odgoja.
Ovih dana počela je nova školska godina, a ako Bog da u subotu, 13. septembra počeće i mektebska nastava u svim džematima. Kako se trudimo da naša djeca postižu najbolje rezultate u školi, tako se moramo obavezati da rezultati i u mektebskoj nastavi budu što bolji. To se može postići samo redovnim slanjem djece u mektebe i praćenjem njihovog rada. Kroz odgovoran odnos prema našoj djeci u kući, školi i mektebu možemo odgojiti našu djecu tako da budu ponos nama i uzor drugima. Djeca su naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju i razgaljuju naše duše, a mi prema tim ukrasima imamo velike obaveze. Pored toga što su ukrasi djeca su emanet na našim plećima, koji moramo u potpunosti ispuniti ako želimo da živimo u sreći na ovom ali i i budućem svijetu i ako želimo da naća djeca budu korisni članovi porodice i zajednice.
Kaže Allah dž.š.: Imetak i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.“ (El- Kehf, 46)
Imetak bilo koje vrste i djeca su dunjalučki ukrasi i kao takvi, ukoliko ne budemo vodili brigu o njima, mogu nestati sa našim ili njihovim nestankom sa ovoga svijeta, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu dž.š. pomoć učinimo ukrasima na oba svijeta, a to možemo učiniti tako što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu dž.š. putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, r.a., da je Poslanik a.s. rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“ (Ebu Davud)
A u drugoj predaji stoji: Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik a.s. rekao: „Vaša djeca su Allahov poklon vama!“ (Hakim)
Kada su nam naša djeca najbolja opskrba i poklon, od Allaha dž.š. dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!
Muhammed a.s. nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje.
Prenosi Ibn Omer, r.a.,: „Čuo sam Poslanika a.s. kada je rekao: "Svi ste vi čuvari (pastiri) i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.“ (Buharija)
Velika obaveza roditelja je i da dijete odgoje u duhu islama, a koji je odgoj najbolji pojašnjava nam sljedeći hadis: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika a.s., da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur'an!"
Odgoj je proces formiranja čovjeka kao ljudskog bića, njegovih fizičkih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih osobina. Glavni odgajatelji u porodici su roditelji. Odgoj u porodici započinje odmah po rođenju djeteta. Porodični sistem je jako dinamičan, te razne situacije u porodici mogu da utiču na pozitivno i negativno ponašanje djeteta. Uspjeh u odgoju djeteta rješava se u mladim godinama, do pete godine života, kako su pisali poznati pedagozi. Kakav će biti čovjek, kakve će vrijednosti nositi sa sobom, zavisi posebno od toga kakvim ga roditelji učine do njegove pete godine života. Ako roditelji do pete godine ne odgajaju dijete kako treba i ne prenose na njega higijenske, društvene, kulturne, moralne i vjerske manire, onda će kasnije morati dijete preodgajati, što može potrajati daleko duže, uz mogućnost da do pravog odgoja nikad i ne dođe. Dobra i ugodna, intimna i topla atmosfera u porodici, sigurnost koju pružaju zdravi i interpersonalni odnosi, prvi su preduvjet uspješnog razvitka osobnosti i značaja djece i omladine. .............Naše dijete je naše ogledalo, baš kao što smo i mi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama i osobinama onih koje ga okružuju. Dijete uvijek kopira roditelje i osobe u njegovoj blizini i sa njima se identifikuje. Najodgovorniji za ponašanje djece su njihovi raditelji. Savremena porodica, koja ima malo vremena da bude zajedno na okupu, suočava se sa planetarnim iskušenjima i problemima. Savremene pošasti: droge, alkohol, igre na sreću, mas mediji i neprakticiranje vjere produbljuju krizu koja ne bira i ne pita, već samo razara. Ako porazgovaramo sa mladima saznaćemo da najveći utjecaj u njihovom životu imaju, umjesto roditelja, vršnjaci i mediji. A kada ulica, vršnjaci i mediji uzmu odgoj u svoje ruke, tu nastaje kriza identiteta. Činjenica je da nikada više međuljuski odnosi nisu bili nagriženiji i da nikada više odgojna komponenta u obrazovanju nije bila zapostavljenija nego danas.
Posebno ističemo problem medija preko kojih se našoj djeci nerijetko nude i populariziraju vanbračni odnosi, blud, građanski neposluh, odvajanje vjere od svakodnevnog življenja, uživanje u haramima kao što su alkohol i droge. Evidentna je intencija da se u društvu naruši moral, sram, stid, saosjećanje zbog tzv. modernog/ savremenog življenja koje Zapad favorizira kao najbolji mogući način življenja. Dragi roditelji, radimo na svojoj nadogradnji, na svom neprekidnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da mi slobodno vrijeme koristimo čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. Ako vidi da mi klanjamo, postimo i iskazujemo poslušnost prema Allahu dž.š. i ono će prije i lakše krenuti tim putem.
O odgovornosti za odgoj djece Poslanik izričito kaže: „Allah će pitati svakog onog kome je bilo povjereno stado na čuvanje kako ga je čuvao, da li ga je valjano čuvao ili ga je svojim nehajem, nepažnjom, pa čak i svjesno i namjerno upropastio. Čak će Allah pitati, kako se roditelj odnosio prema svojoj kućnoj čeljadi.“ Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, od¬jećom i obućom njihova tijela. Odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa kao što čini jedan beduin obraćajući se h. Omeru protiv svog sina. Njegov sin u cilju odbrane obraća se halifi: „Da li je moj otac imao kakve obave¬ze prema meni?“ „Jeste“, uzvrati h. Omer, „u prvom redu prilikom ženidbe morao je paziti na izbor bračnog druga, koja će i sama biti odgojena i znati odgajati svoju djecu, drugo, bio je dužan, kad si se rodio, da ti nadije lijepo islamsko ime, i treće, bio je dužan da te nauči vjerskim propisima kako bi i ti znao šta od tebe vjera traži.“ „Nijednu od tih dužnosti“ - reče mladić halifi - „moj otac prema meni nije ispunio. Oženio se ženom, koja po svom odgoju nije dos¬tojna da mi bude majka; dao mi je ime kojeg se stidim, jer ima ružno i pogrdno značenje, nije me podučio čitanju i pisanju, niti bilo kojoj vjerskoj disciplini“. Tada se h. Omer okrenuo prema ocu koji se žalio na sina, iako mu je sina na početku razgovora, dok nije znao potpunu istinu o svemu ukorio, riječima: „Kako se ne bojiš Allaha zbog neposlušnosti svojim roditeljima, kada te vjera na to obavezuje?“ pa mu reče: „Bježi od mene. Optužuješ svoga sina za neposlušnost, a nijednu od svojih roditeljskih obaveza prema njemu nisi ispunio“.
Prvo se djeci mora pružiti dobar odgoj, pa tek onda od njih očekivati hairli pona¬šanje. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, mekteb, džamija, kao i svaka druga ustanova koja nudi lijep odgoj naše djece. Zanemarivanje odgoja djece povlači probleme roditeljima i okolini na Dunjaluku, ali i kaznu roditeljima na Ahiretu, što se jasno vidi iz sljedećeg hadisa: „Ne¬će doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog is¬lamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom.“
Djecu treba odgajati tako da kako rastu budu cijenjena po svojim vrijednosti¬ma, a ne po tome ko i šta im je otac bio. Zato je odgojen mladić, lijepe naravi, čestita karaktera i darežljiv, po hadisu, draži Allahu dž.š. od starca škrtice koji ibadet čini, a ružne je naravi.
Kao što onaj koji zanemari odgoj ima kaznu, tako i onaj koji odgoji dijete ima nagradu i korist od toga i kada preseli, jer je to istakao Muhammed a.s.: „Najbolje što čovjek može ostaviti poslije svoje smrti jeste: dobar porod, dobra i hairli u islamu odgojena djeca koji mu dovu čine, sadaka-vakuf koji Ijudi koriste, a njemu nagrada (sevabi) teku i znanje, kojim se drugi koriste poslije njegove smrti, dakle, nekog je naučio ili je kakvo naučno ili literarno djelo iza sebe ostavio“. (I.P.H. 836)
Pored pravedna vladara, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dva prijatelja koja se u ime Allaha druže i rastave, čovjeka kojem u samoći pred Allahovom veličinom poteknu suze iz očiju, onog koji u ime Allaha daje toliko skriveno da mu ne zna ljevica šta daje desnica i čovjeka koji odbija lijepu i privlačnu ženu koja mu se sviđa iz ljubavi i straha prema Allahu dž.š., po hadisu, Allah dž.š. će u svoj hlad smjestiti i zaštititi i mladića koji je islamski odgojen, odrastao u ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š.
Allahu dž.š., ako si nas počastio porodom, pomozi nam da ga odgojimo onako kako Ti voliš i tražiš. Amin.
Hariz ef. Pašić
