HADŽDŽ- ZAPOSTAVLJENI FARZ (OBAVEZA)
E'UZU BILLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL- 'ALEMIN. VES-SALATU VES-SELAMU 'ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE 'ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽME'IN.
Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam neka su na Njegovog poslanika Muhammeda a.s. njegovu porodicu i drugove-ashabe. Neka Allah dž.š. našim šehidima podari džennet a njihovim porodicama strpljivost. Allahov mir i spas neka je na sve muslimane ma gdje oni bili.
Islam se sastoji od pet stubova i svaki od njih je važan za cvrstinu gradevine koja se zove vjera islam. Ti stubovi islama su: kelimei- šehadet, namaz, post mjeseca ramazana, zekat i hadždž. To što je hadždž nabrojan kao peti ili posljednji ne daje nam za pravo da se prema njemu odnosimo kao prema necemu što je manje važno od bilo kojeg ispred nabrojanog farza (dužnosti). To je prvostepena dužnost za svakog muslimana i muslimanku kada steknu mogucnost da ga obave. Uzvišeni Allah je rekao u dijelu 97. ajeta sure Ali Imran: “…VE LILLAHI ‘ALENNASI HIDŽDŽUL BEJTI MENISTETA’A ILEJHI SEBILA…”, što u prijevodu znacenja glasi: “…Hodocastiti Hram (obaviti hadždž) dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti…” Hadždž postaje obavezan kada su ispunjeni sljedeci uslovi: zrelost, psihicko zdravlje, razumnost, sloboda osobe i puta i biti u stanju. Da bi se bilo u stanju mora se: imati dovoljno vremena, biti fizicki zdrav i sposoban, da na putovanju nema prepreke koje ce ugroziti život, zdravlje, imovinu ili cast, imati za troškove puta i imati sredstva za život po povratku. Ako neko odluci da plati troškove hadža nekome, onda je na njemu vadžib da prihvati ponudu. Vjernik ne smije odgadati hadž ukoliko stekne uvjete da ga obavi. Kada bude u stanju da obavi hadždž, pa to ne ucini, a potom izgubi mogucnosti koje je imao, onda sam snosi odgovornost za odgadanje i za ucinjeni grijeh. Jer, poslije imucnosti može nastupiti siromaštvo, poslije zdravlja bolest ili cak i smrt, pa se covjek vrati Allahu bez izvršenog temeljnog propisa. Zato cim stekne uvjete, covjek treba obaviti hadždž, kao što stoji u hadisu Poslanika, s.a.v.s.: "Požurite sa obavljanjem hadždža, jer niko ne zna šta mu se može dogoditi"!
Obavljanje hadždža poznato je još od vremena Ibrahima, a.s., kako to spominju tumaci Kur'ana govoreci o znacenju prvih ajeta sure El-Hadždž. U predaji koju bilježi Bejheki, a Hakim je ocjenjuje vjerodostojnom, stoji da je Ibrahim, a.s., nakon što je završio gradnju Ka’be rekao: "Gospodaru! Završio sam." Zatim mu je Allah, dž.š., naredio da pozove sve ljude da dolaze na hadždž, na što on rece da nije u stanju jer njegov glas ne može stici do svih ljudi. Potom mu Allah, dž.š., naredi da podigne svoj glas (koliko može),a da ce On, subhanehu ve te'ala, uciniti da njegov glas dopre do svih ljudi. Ibrahim, a.s., upita Allaha, dž.š., šta da kaže pa mu On rece: "Reci: “O ljudi propisano vam je da obavljajte hadždž kod Drevne kuce." Kada je izgradio Ka’bu, poslanik Ibrahim, a.s., je dolazio u Mekku da obavi hadždž svake godine, a poslije njegove smrti ovu praksu je nastavo njegov sin. Ipak, postepeno s prolaskom vremena, praksa i cilj hadždža su izmijenjeni. Širenjem idolopoklonstva Arabijom, Ka’ba je izgubila svoju cistocu i kumiri su smješteni u njenu unutrašnbm9eut. Konacno se u i oko Ka’be našlo 360 kumira.
Dolaskom Muhammeda s.a.v.s. i širenjem islama Ka’ba je ocišcena od kipova i ostale necistoce i vracena joj je prvobitna i istinska funkcija, a to je, da ona bude pravac okretanja vjernicima prilikom obavljanja namaza i da se oko nje obilazi (tavafi) prilikom obavljanja hadždža.
Smatram vrlo bitnim spomenuti nekoliko krivih shvatanja koja se vežu za hadždž:
1. Vrlo cesto cujemo komentare da je nekome bilo bolje napraviti ovo ili oni, ili pomoci nekome tim novcem, umjesto da obavi hadždž. Takve izjave su neutemeljene iz više razloga. Nije se moguce iskupiti za neobavljeni hadždž (ako je osoba bila u mogucnosti) nicim drugim, pa maker to djelo koštalo i mnogo više od troškova hadždža. Hadžije su spremne pomagati drugima i to cine kada se ukaže prilika. Nemamo pravo pozivati na dobrocinstvo na štetu prvostepene obaveze (farza), kao ni cekati ili pozivati druge da cine dobro, a mi se sklanjati po strani. Zanimljivo je da nam ne smeta luksuzan život nekih ljudi iz bližeg ili daljeg okruženja, koji bi mogli pomoci drugim ljudima, ali se odmah sjetimo da bi neko to mogao uraditi kad on odluci obaviti hadždž.
2. Jedna od cestih izjava ljudi koji su u mogucnosti da obave hadždž jeste i ona da je za njih još rano, da treba da završe sve ovodunjalucke poslove i želje pa onda da obave hadždž.. To je pogrešno razmišljanje, jer ako neko bude u mogucnosti obaviti hadždž, pa to odgodi za neko drugo vrijeme, ostaje mu dužanost da obavi hadždž, pa maker poslije toga osiromašio, razbilio se ili, ne daj Bože, umro. Muhammed s.a.v.s. je rekao: “Ko hoce na hadž neka požuri.” Ovo potvrduje i slucaj poslanikovog života kada ga je jedna žena upitala da li je njen umrli roditelj pod dugom hadždž, jer ga nije obavio iako je bio u mogucnosti. Poslanik ju je upitao da li bi vratila materijalne dugove njenog roditelja osobi kojoj bi on ostao dužan. Kada je odgovorila da bi, on joj je rekao da je prece da izmiri njegov dug prema Allahu dž.š. Zato naše dugove, u koje spade i hadždž ako smo u mogucnosti, mi treba da vratimo za svoga života, jer je prece da ih mi vratimo nego da pod njima selimo sa ovog svijeta ili da ih vracaju naša djeca, ako htjednu.
3. Sljedeca izjava se donekle nadovezuje na ovu ispred. Ljudi kažu da ce bolje cuvati hadždž kad ga što kasnije obave. Hadždž nije ono što treba da se cuva kao neke druge stvari. Ustvari hadždž je ono što treba da cuva hadžiju. Ako je hadždž propisni i valjano obavljen Allah dž.š. ce oprostiti sve grijehe koje je covjek do tada pocinio prema Allahu dž.š., pa kada se hadžija nade u situaciji da uradi ono što je zabranjeno, sjecajuci se svoga hadždža on ce odustati od zabranjene radnje i tako cuvati sebe i svoju cistu dušu od grijeha.
4. Da li zbog svoje nemoci da obave hadždž ili zbog drugovanja sa prokletim šejtanom, ima onih koji govore: “Ne bih nikada obavio (ili obavila) hadždž kad vidim ko sve hadždž obavlja!” Draga braco i sestre, znajte da je Allah dž.š. stvorio svaku osobu sa razlicitom naravi i razlicitim shvatanjem. Ako nam se nekciji postupci ne svidaju, to nas ne opravdava da zanemarujemo dužnosti prema Allahu dž.š. Necu biti drzak ako kažem, obavi hadždž i svojim primjerom pokaži kakav hadžija treba da bude.
Nagrade za obavljeni hadždž su neizmjerne. Ebu Hurejre r.a. pripovjeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko bude otišao da obavi hadždž pa umre pisace mu se nagrada hadždža sve do kijameskog dana, a ko bude otišao da obavi umru pa umre pisace mu se nagrada umre sve do kijametskog dana.” Takoder je Muhammed s.a.v.s. rekao da za ispravno obavljeni hadždž nema druge nagrade do Džennet. Zar to nije dovoljan razlog da vec danas pocnemo pripreme za hadždž naredne godine.
Prije nego što pode na ovaj casni i hajirli put, hadžija treba da obezbijedi porodicu potrebnim stvarima, kako ne bi oskudijevala za vrijeme njegova odsustva. Zatim, da se izmiri sa onima s kojima eventualno nije u dobrim odnosima, pa maker krivica i ne bila njegova, jer je on taj koji ocekuje oprost od Allaha dž.š., a kako ce ga ocekivati, ako i sam nije spreman da oprašta. Rekao je Muhammed s.a.v.s.: „Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah ce mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu.“ (Ebu Dawud)
Dugove materijalne prirode treba vratiti, kao i halaliti se sa onima koji ostaju u kuci i mjestu gdje živi.
Bilo bi lijepo da se naše hadžije prilikom boravka na odabranim mjestima sjete svojih najmilijih, živih i onih koji su preselili, ali i ostalih muslimana, te da zamole Uzvišenog Gospodara da nam bude nam podari svoju milost i oprost, i da nam pomogne da što prije i mi kremeno na taj put. Ovakva dova bi nam bila od velike koristi zbog odabranosti mjesa na kojima hadžija boravi, ali i zbog toga što je Muhammed s.a.v.s. rekao: “Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija.“ (Muslim)
Mi koji ostajemo trebamo se moliti za njihovo zdravlje, srecu i kabul hadždž.
I na kraju, zamolimo Allaha dž.š. da primi sve naše ibadete i da cuva naše hadžije koji putuju morem, kopnom ili zrakom od svih nesreca i bolesti, te da nam se sretni i zadovoljni vrate u naše krajeve. Amin.
Hariz ef. Pašic