E’UZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-‘ALEMIN. VES-SALATU VES-SELAMU ‘ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽME’IN.
Neka je hvala Allahu dž.š. i neka je salavai i selam ne Njegovog miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i drugove- ashabe.
Neka Allah dž.š. našim šehidima podari lijepi Džennet, a njihovim porodicama sabur- strpljivost. Neka Allah dž.š. bude zadovoljan sa nama i neka primi naše namaze, kurbane i druge ibadete kao što ih prima od svojih najboljih robova. Amin!
Danas ćemo, ako Bog da, progovoriti nekoliko riječi o tome kako dočekati i ispratiti Kurban- bajram.Ono što se veže za Kurban-bajram jeste učenje tekbiri- tešrika. Naime, počevši od sabah- namaza dan prije Kurban- bajrama pa do ikindije- namaza četvrti dan Bajrama, svaki klanjač je dužan poslije predavanja selama na farz-namazima proučiti riječi: Allahu ekber. Allahu ekber. La ilahe illallahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahil hamd. Ove riječi se prouče poslije selama na lijevu stranu, a prije riječi: Allahumme Entes- Selam…
Onaj ko bi, znajući za ovu obavezu, namjerno izostavio ovo učenje dužan je ponoviti cijeli taj farz- namaz. Tekbiri- tešrik je dužnost učiti i muškarcima i ženama, kao i u džematu i prilikom obavljanja namaza samostalno.
Na dan Bajrama preporučene su izvjesne radnje koje doprinose obilježavanju posebnosti ovih dana kao praznika. Lijepo je: prije odlaska na Bajram namaz okupati se, ili to učiniti uoči Bajrama. Posebno treba očistiti svoju djecu i obući im najljepše odijelo.
Na Kurban-bajram treba postiti dok se ne vrati iz džamije i jesti tek poslije namaza i lijepo je da to bude kurbansko meso. Onaj ko nije u mogućnosti da odmah zakolje svoj kurban treba prekinuti post po povratku iz džamije, jer je zabranjeno postiti dane Bajrama ili veći dio tih dana. Idući u džamiju ili drugo mjesto gdje će biti obavljen Bajram- namaz preporučuje se učenje tekbira na putu u džamiju i u njoj čestitanje, oblačenje najljepše odjeće, mirisanje i ukrašavanje, odlazak u džamiju jednim putem a povratak drugim; Poslanik, s.a.v.s., kada bi izašao na dan Bajrama (da klanja bajram-namaz) išao je jednim putem, a vratio se drugim. (Tirmizi)
Islam zahtijeva od nas da se razlikujemo od nemuslimana u stvarima koje se posebno tiču načina proslavljanja naših praznika. Ono što se mora isključiti iz programa obilježavanja muslimanskih praznika jeste sve ono što je označeno kao haram, kao alkohol i sl.
Probleme koji nastanu među muslimanima treba rješavati odmah ili što prije. Ali, Bajrami su posebne prilike da se poprave prekinuti međuljudski odnosi. Veoma je česta pojava u našim mjestima da komšije, rođaci, pa i najbliži članovi porodice ne govore kraći ili duži vremenski period. Najduže vrijeme koje može proteči u međusobnoj zavadi muuslimana je tri dana. To je krajnji rok kada oni moraju izravnati svoje odnose i prekinuti šutnju koja je eventualno vladala među njima. Donoseći ili šaljući kurban osobama s kojim nismo bili u dobrim odnosima imamo priliku da se izmirimo. Takvih pokušaja je i bilo i svako je dužan da radi na tome da se neprijateljstvo i zavada među muslimanima iskorijeni. Žalosna je slika da na Bajram idemo nekome u daljem komšiluku, a zaobilazimo prve komšije, ili daljnjim rođacima, a zapostavljamo bližnje. Naravno, šejtanu nije milo da odnosi među muslimanima budu dobri, i on će na svaku našu pomisao da se pomirimo vraćati naše misli na trenutke kad smo se svadili, čineći muslimane u našim očima crnjim nego što jesu. On vrši svoju misiju, a to je da nas odvrati od pravoga puta, a time nas udaljava od naše zadaće, a to je da robujemo Allahu dž.š. i izvršavamo Njegove naredbe. Zapitajmo se, čemu naš trud ako smo za svoga vođu uzeli, ne daj Bože, šejtana. Svakodnevno mi činimo pogreške prema Allahu dž.š. ili nekome od njegovih stvorenja. Ako nismo spremni oprostiti greške naše braće muslimana, kako imamo pravo očekivati oprost i milost od našeg Gospodara, a bez njegove milosti i oprosta niko neće moći postići spas na budućem svijetu.
To što nam je neko učinio nepravdu ili nanio neku moralnu ili materijalnu štetu nije razlog da sa njim prekinemo naše odnose. To pokazuju primjeri velikih ljudi, a posebno Muhammeda s.a.v.s. Prenosi se da je Muhammed s.a.v.s. sa svojim prijateljem otišao da pozove stanovnike Taifa u Islam. Oni su pored odbijanja da private vjeru, verbalno vrijeđali poslanika, ali i kamenjem nanijeli rane na njegovom tijelu. Kada se udaljio na sigurno mjesto biva pita nod strane Allaha dž.š. kojom kaznom želi da Bog uništi ovaj narod. On s.a.v.s. ne traži nikakvu kaznu, već uputu za taj narod. Šta bi mi poželjeli mogu samo nagađati, a rijetki su oni koji bi postupili kao Muhammed s.a.v.s. On je opraštao i onima koji su bili spremni da ga ubiju, a nama je dovoljno nekoliko rječi koje nam ne odgovaraju, ili nekoliko kvadrata zemlje koja će, htjeli to ili ne ostati iza nas, da se trajno raziđemo s našom braćom, komšijama, rođacima ili drugim muslimanima.
Koliko su ljudi u zabludi pokazuju i slučajevi kada, na primjer, muškarci ne govore, ali njihove žene razgovaraju, očevi se svađaju radi zemlje, a njihovi sinovi odlaze jedni drugima i lijepo se slažu. Za ne povjerovati je da se očevi svade i ne razgovaraju zbog zemlje ili neke druge stvari koja će sutra pripasti njihovim sinovima, koji se međusobmo paze i slažu. Opametimo se i izmirimo jer to što neko prisvoji bespravno na ovom svijetu predstavlja zalog koji će on na budućem svijetu platiti svojim dobrim djelima ili uzimanjem naših loših dijela. Prekinuti odnos s nekim nije hrabrost već kukavičluk. Hrabrost je u našoj spremnosti da oprostimo i da u svemu što pokušava poremetiti naše lijepe odnose vidimo uplitanje šejtana.
Veoma lijep primjer kako se treba odnositi prema onima koji nam čine zlo i zbog kojih trpimo ili smo trpili neke poteškoće imamo u slučaju iz života Jusufa a.s., a koji je sadržan u istoimenoj suri Jusuf, koja je objavljena u Mekki i ima 111 ajeta. U nastavku poslušajmo govor o Jusufovoj spremnosti za opraštanjem.
Jusufov otac je imao 12 sinova. Jusuf i njegov brat Benjamin su bili prava braća a po ocu su bili braća i sa ostalim. Ostala braća su bila ljubomorna na Ja’kubov odnos prema Jusufu i tražili su priliku da mu naude. Zamolili su svoga oca da sa njima pošalje Jusufa da čuvaju stado. Kada su pošli kući predlagali su da ubiju Jusufa, ali je jedan od njih rekao da ga bace u bunar što su i prihvatili. Ocu su rekli da ga je pojeo vuk. Možemo zamisliti kako se malodobno dijete osjećalo samo u dubokom bunaru koji je bio presušio. Sutradan je naišla karavana koja ga je odvela do Egipta i prodala na dvor. Tu je Jusuf lijepo živio do vremena kad je stasao u najljepšeg momka. Gazdarica koja je nagovarala Jusufa na blud koji je on odbijao, potvorila ga je za blud. Iako mu je prijetila tamnicom on je ostao čedan i nije htio učiniti taj grijeh. U zatvoru provodi nekoliko godina. Nakon što je oslobođen tamnice nastupile su godine gladi. U potrazi za hranom u Egipat dolaze i Jusufova braća. On im napuni tovare hranom i vrati im njihove poklone koji su donijeli kao sredstvo plaćanja. Za sljedeći put traži da oni dovedu svoga brata. Kada je Jusufov brat došao, Jusuf mu je u njegov tovar stavio posudu i na taj način omogućio da ga kao navodnog kradljivca zadrži kod sebe. I u tom trenutku Jusuf ponovo doživljava neprijatnost od svoje braće, jer su rekli da je i njegov brat Jusuf (prije) krao. Ja’kub je naredio sinovima da nađu Jusufa i njegova brata. Kada su našli i prepoznali Jusufa on im je rekao da dođu sa svojim porodicama i nasele se u Egiptu.
Da skratimo, Jusuf je kao dijete nasilno odvojen od roditelja, bačen je u bunar, rastao u tuđini bez ikoga svoga, potvoren je za blud i kažnjen tamnicom, braća ga ponovo vrijeđaju govoreći da je krao.
Ovo je dovoljno razloga, a za neke i previše ,koji bi mnoge od nas ponukali da prekinemo veze s bilo kim. Pogledajmo šta je Jusuf a.s. rekao: “…Allah je bio dobar prema meni, kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!” (Jusuf, 100)
Jusuf se ne sveti i ne prekida odnose sa svojom braćom, nego govori da je šejtan htio da ih zavadi. Mnogi od nas u takvim slučajevima i ne pomišljaju na šejtana i njegove spletke, već automatski prekidaju odnose s muslimanima. Dobar je to znak da šejtan sa nama radi šta i kako hoći. Dobar je to razlog da sjednemo i duboko razmislimo koliko smo blizu ili daleko od pravoga puta. Zato sutra kad pođemo u džamiju i sretnemo nekoga s kom smom bili u zavadi priđimo i nazovimo selam, jer to je ono što će biti drago svima osim šejtanu. Da li ćemo biti na Pravom putu ili i dalje služiti šejtanu odaberimo sami.
Neka Allah dž.š. bude na pomoći svima onima koji pomoć trebaju i uputi one koji žele da budu upućeni. Neka naši kurbani budu kabul i nek Vam je hajirli nastupajući Kurban- bajram. Amin
Esselamu alejkum i Bajram šerif mubarek olsun.
Hariz ef. Pašić