Sva zahvala pripada Allahu dž.š. Gospodaru Sudnjeg dana neka je salavat i selam na poslednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s. na njegovu časnu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni Allah našim šehidima podari džennet, a njihovim porodicama sabur. Neka je Allahov mir i spas na sve muslimane širom svijeta.
Ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o ljubavi prema poslaniku Muhammedu a.s.
Ljubav prema Allahovom poslaniku, Muhammedu a.s., je jedan od temelja imana- vjerovanja. Musliman neće biti svrstan među spašene vjernike sve dok mu poslanik a.s. ne bude draži čak i od njega samoga. Dokaze za ovo nalazimo u Kur’anu a.š. i hadisima Muhammeda a.s.
Uzvišeni Allah kaže: „Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati , i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na Pravi put.“ (Et-Tevbe, 24)
Ovo je dovoljno kao podstrek, upozorenje, dokaz za obaveznost ljubavi prema poslaniku Muhammedu a.s., jer je Allah prekorio onoga kome njegov imetak, porodica, dijete i sve ostalo, budu draži od Allaha i Njegova poslanika a.s.
U hadisima se navodi: „Kod koga budu tri osobine, osjetit će slast imana: -Da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega mimo njih, da zavoli čovjeka samo u ime Allaha, i da prezire da se vrati u nevjerstvo kao što prezire da bude bačen u Vatru.“ (Buhari) Buharija i Muslim prenose od Enesa r.a. da je poslanik, a.s, rekao: „Neće niko od vas vjerovati sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.“ Zatim hadis, koji prenosi El-Buhari od Abdullaha ibn Hišama koji kaže: „Bili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je držao za ruku Omera ibn El-Hattaba. Omer r.a. mu je rekao: „Allahov Poslaniče, ti si mi draži od svega osim od samog mene.“ Vjerovjesnik a.s. rekao je: „Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sve dok ti ne budem draži i od samoga tebe.“ Omer je rekao: „Sada,tako mi Allaha, ti si mi draži i od samoga mene.“ Poslanik je rekao: „Tako je, Omere!“ (Buhari, Kitabul- iman, 8/161)
Razloga za ovoliku ljubav prema poslaniku Muhammedu a.s. ima mnogo a jedan od njih je i taj što je on svoju dovu ostavio za budući svijet kako bi se molio Allahu za spas svojih sljedbenika, dok su ostali poslanici a.m.s. svoje dove iskoristili još na ovome svijetu. Buharija i Muslim prenose od Ebu Hurejre r.a., da je Allahov poslanik a.s. rekao: „Svaki vjerovjesnik ima uslišanu dovu. Svaki vjerovjesnik je ubrzao svoju dovu, a ja sam svoju dovu pohranio, kako bi se zalagao za svoj Ummet na Sudnjem danu. Ona će obuhvatiti, ako Allah dadne, svakoga onoga ko je umro od moga Ummeta, a Allahu nije ništa pripisivao (širk činio).“
On je nama ukazao na svako dobro koje nas približava našemu Gospodaru i upozorio nas na svako zlo koje donosi poniženje i prezrenost na dunjaluku i patnju na Ahiretu.
Ako musliman želi da se njegova ljubav prema Allahovom poslaniku a.s. poveća, mora ga spoznati, i to: putem iščitavanja njegove biografije, upoznavanjem njegovog lika i djela. Treba se upoznati i sa životom njegovih drugova- ashaba, kao i njihovom ljubavi prema Muhammedu a.s. Da bi naša ljubav jačala prema Poslaniku a.s. treba zamisli kakvo bi bilo stanje ovog Ummeta da mu nije poslan Allahov poslanik, a.s. ili kakvo je bilo stanje prije njegovog slanja, a zatim treba razmisliti kakvo je bilo stanje poslije njegovog slanja i objave Kur’ana, kako je putem njega Allah podigao ugled ovog Ummeta i izveo ga iz tmina na svjetlo. U ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iskren je onaj ko mu se pokorava, ko ga slijedi, i nad pohotama duše daje prednost onome što Allah dž.š. i Njegov poslanik a.s. vole. To je put našeg uspjeha. Uzvišeni kaže: „Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.“ (El- Ea’raf, 157)
Ko zavoli Allahovog poslanika a.s. biće sa njim u Džennetu, Allahovom dozvolom, a da nije nikakve druge nagrade, zbog ljubavi prema Muhammedu a.s. osim druženja sa njim u Džennetu i uživanja u blagodati njegovog viđenja, to bi bilo dovoljno. El-Buhari, od Enesa r.a. prenosi da je neki čovjek upitao Allahovog poslanika, Muhammeda a.s.: “Kada će Sudnji čas, Allahov poslaniče?” Odgovorio je: “A šta si pripremio za njega?” Reče: “Nisam pripremio za njega ni mnogo namaza ni mnogo posta, a ni sadake. Ali, volim Allaha i Njegovog poslanika.” Muhammed a.s. mu je odgovorio: “Ti ćeš biti sa onim koga voliš!” (Buhari, Kitabul-edeb, 8/49)
Iz jednog događaja koji se desio u vrijeme Muhammeda a.s. možemo vidjeti koliko su ashabi voljeli poslanika Muhammeda a.s. i preispitati svoju ljubav prema njemu kroz našu eventualnu spremnost da se ovako ponašamo u toj situaciji.
Uzmimo za primjer Hubejba ibn Adija, ashaba kojeg su zarobili kurejšijski mnogobošci. Kad su ga odveli do mjesta za vješanje, on im je rekao: Dozvolite mi da klanjam dva rekata. Kad je završio s namazom, otišao je do njih i rekao im: Da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, duže bih klanjao. Onda je rekao: Allahu! Pobroj sve ovdje prisutne, uništi ih sve do jednog i nikog od njih ne poštedi, pa je dodao: Pošto sam mučen kao musliman, svejedno mi je na koji način ću umrijeti u ime Allaha, jer ovo je u Božije ime. Ako On želi, On će blagosloviti odsječene udove moga tijela.
Prije nego su Adijja pogubili, jedan od kurejšijskih vođa mu je prišao i rekao: Da li bi volio da je sada Muhammed na tvom mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom? Tada se Hubejb razljutio i rekao: „Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam sve bogatstvo i zdravlje ovog svijeta.“
Kolika je bila ljubav Ebu Bekra prema poslaniku a.s. najbolje pokazuje sljedeći primjer. Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., nakon prihvatanja islama, u vrijeme kada je pozivanje u islam bilo u tajnosti, poziva Kurejšije u islam. Mušrici ga napadoše i nanesoše teške tjelesne povrede, tako da mu je nos bio polomljen i bio je sav u krvi. Njegovo pleme ga izvuče i u nesvjesnom stanju ga unesoše u njegovu kuću. Kada se probudio, prvo šta je pitao je bilo: „Šta je sa Muhammedom, a.s.? Je li on dobro?“ Njegov narod ga prekori, jer pita za Muhammeda a.s.,a i sam je bio u kritičnom stanju. Na njegovo pitanje, oni nisu odgovarali, a on je bio uporan, pa njegova majka reče: „Tako mi Allaha, ne znamo ništa za tvog druga Muhammeda.“ Reče: „Majko, idi kod Ummu Džemile, pa nju pitaj!“ Ummu Džemila je bila muslimanka, pa kada je majka Ebu Bekra, r.a., upitala za Muhammeda a.s.iz ljubavi prema njemu i straha da mu se nešto ne desi, odgovorila je: „Ne poznajem ni Muhammeda, niti Ebu Bekra.“ Potom je upita: „Hoćeš li da pođem sa tobom?“ Odgovori: „Da.“ Pa je sa njome otišla do Ebu Bekra, r.a., koji je bio u teškom stanju. Povika: „Oni koji su ti ovo uradili su razvratnici. Želim da ih Allah kazni.“ Upita je Ebu Bekr, r.a.,: „Šta je sa Muhammedom a.s.?“ Reče Ummu Džemila: „Tvoja majka sluša.“ Reče joj Ebu Bekr: „Neće ona širiti priču.“ Tada Ummu Džemila reče: „On je dobro i u kući je Erkamovoj.“ Ebu Bekr tada reče: „Neću okusiti hranu, niti ću se napiti vode, dok ne dođem do poslanika a.s. To je bio iman tog velikog ashaba, Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., kasnije prvog halife Hulefair-rašidina čiji iman je bio jači od imana svih ashaba i to je bio primjer velike ljubavi prema Muhammedu a.s.
Mnogobrojni su primjeri iskazivanja ljubavi prema poslaniku od strane ashaba a ovom prilikom ću navesti još dva. Ali ibn Ebi Talib kaže: Allaha mi, voljeli smo ga više od naših imanja, djece i roditelja, više od hladne vode kad umireš od žeđi. Talha ibn Ubejdullah u bitci na Uhudu podmeće svoju ruku pod mušričku sablju da odbrani Muhammeda a.s. koja biva odsječena.
Znaci ljubavi prema Muhammedu a.s. su između ostalih i sljedeći:
-Da istinski vjerujemo u poslanika a.s. i da svojim jezikom to izgovaramao, da to naša srca potvrde, i da se to odrazi na našim djelima.
- Ispunjavanje njegovih naredbi i ostavljanje onoga što je zabranio. Pitanje koje se samo po sebi nameće, jeste: ''Da li mi izbjegavamo ono što nam je zabranio Allahov poslanik, da li činimo ono što nam je naredio?'' Kazao je Uzvišeni Allah: „Ono što vam poslanik da i dozvoli to činite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.“ Imam Buharija je zabilježio hadis u kojem je Allahov poslanik kazao; „Svi ćete ući u Džennet osim onih koji odbiju? Pa zar će neko odbiti, upitaše ashabi? Ko mi se pokori on će u Džennet, a ko bude nepokorna, on je odbio.“ Kojoj skupini mi pripadamo? Da li smo od onih koji se pokoravaju poslaniku, ili od onih koji mu se ne pokoravaju?!
- Da dostavimo drugima ono što je do nas došlo od poslanika a.s. Imam Muslim je zabilježio od Ebu Hurejre r.a da je poslanik kazao: „Ko pozove u dobro imat će nagradu onih koji su činili to djelo, to neće umanjiti od njihovih nagrada ništa.“ Rekao je Ibn Kajjim: „Čovjek neće biti istinski sljedbenik Allahovog poslanika sve dok ne bude pozivao u ono što je pozivao Allahov poslanik na način kako je to on činio.“ Nama samo treba da ono što je došlo od poslanika provedemo u našem svakodnevnom životu. Zašto su poslanikovi drugovi, ashabi uspjeli i postigli ono što nije postigla nijedna druga generacija u historiji čovječanstva? Zato što su oni štampali mushafe i hadise Allahovog poslanika a.s. po svojim srcima, a mi ih štampamo po papiru, i zato što su oni to prakticirali u svakodnevnom životu, a mi smo u našoj praksi često veoma daleko od toga.
Ljubav prema poslaniku Muhammedu a.s. je ono što će nas voditi pravim putem na dunjaluku i donijeti nam spas, sreću i nagradu na Ahiretu koja se između ostalog sastoji i u tome da se nađemu u društvu Božijeg poslanika a.s. u Džennetu, a to je sigurno želja svakog muslimana.
Hariz ef. Pašić
