Odnos djece prema roditeljima
Pravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Mnogobrojni kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)
Da u islamu ništa drugo nema nego samo ovaj ajet, bilo bi nam sasvim dovoljno da shvatimo važnost dobrocinstva prema roditeljima. Imam El-Kurtubi, poznati komentator Kur'ana, tumaceci ova dva ajeta, izvlaci iz njih šesnaest pitanja, poruka i mudrosti koje oni nose sa sobom.
Dobrocinstvo prema roditeljima predstavlja jedno od najdražih djela Allahu Uzvišenom. Lijepo postupanje prema njima svrstava se, prema Kur'anu, odmah nakon vjerovanja u Allaha Uzvišenog. Neposlušnost spram roditelja, prema hadisu, definira se kao najveci grijeh, odmah nakon širka i kufra.
Znajuci da roditelji žrtvuju za nas više nego bilo ko drugi, da su cak spremni i svoj život položiti štiteci i braneci svoju djecu, naš odnos spram njih mora biti dostojan njihove žrtve. Na žalost, sve je više djece koji svoje roditelje prepuštaju socijalnim i drugim ustanovama i na taj nacin im uskracuju ljubav koju su im dužni priuštiti. U narednim minutama ukazacemo na islamsko ucenje u ovom domenu i moduse na koji nacin se ponašati prema našim roditeljima.
Oporuka djetetu da bude pažljiv prema roditeljima ponavlja se cesto u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dok je oporuka roditeljima prema djeci daleko neznatnija, iz prostog razloga, kako primjecuje Sejjid Kutb, jer je sama priroda ucinila da tako bude. Naime, sama priroda podstice da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji, kao što to Allah Uzvišeni želi. Roditelji žrtvuju sve od sebe za svoju djecu, i imetak, i zdravlje, i svoj život i to cine sve s radošcu i veseljem, dok dijete to brzo zaboravi, pa mu treba ponavljati njegove obaveze, što Allah Plemeniti, znajuci ga, cini u Svojoj Knjizi. Pogledajmo: «Mi smo naredili covjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti».
Koliko islam pridaje važnost našem odnosu spram roditelja i obavezi našeg zahvaljivanja njima na svemu što su nam ucinili, najbolje ilustrira hadis 'Abdullaha b. 'Amra, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, napominje: «Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja!».
Poslanik islama, s.a.v.s, u brojnim predajama nagovijestio je da ce ulazak u džennet biti usko vezan za naše poštivanje, respekt i dobrocinstvo spram roditelja. Tako u predaji koju prenosi Ebu-d-Derda', r.a, kaže se da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: «Roditelj je srednja vrata dženneta, pa ako hoceš pusti ih, a ako hožeš sacuvaj ih!».
Ebu Umame, r.a, prenosi da je neki covjek upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Allahov Poslanice, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?», na što je on odgovorio: «Oni su ti i Džennet i Džehennem!».
Kolika je važnost dobrocinstva spram roditelja najbolje ce nam potvrditi hadis u kojem se ovo djelo stavlja u ravan sa namazom i džihadom. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s, definirao ga je kao jedno od najdražih djela Gospodaru Uzvišenom.
'Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su najdraža Allahu Uzvišenom?», na što mu je on odgovorio: «Namaz u njegovo vrijeme». Na njegov upit: «A nakon toga?», odgovorio je: «Dobrocinstvo roditeljima». Na trece pitanje: «A koje onda?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Džihad na Allahovom putu».
Roditelji su izvanredna prilika da, cineci im dobrocinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s, jedne prilike je rekao: «Ponižen bio!», i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: «A ko to, Allahov Poslanice?», odgovorio je: «Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne ude u džennet!».
Nažalost, postupci brojnih muslimana prema svojim starim i iznemoglim roditeljima izazvat ce samo Allahovu srdžbu, umjesto da im budu prilika da zadobiju džennet i njegove neopisive ljepote.
Treba napomenuti da naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima na Sudnjem danu uvjetuje naš lijep odnos spram roditelja. To se jasno nazire iz hadisa koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Amr b. Murre el-Džuheni. On kaže da je neki covjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i rekao: «Allahov Poslanice, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, svjedocim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisno dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je tada rekao: «Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit ce na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da ce biti blizu kao prst uz prst – ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!»
Roditeljima je gotovo nemoguce odužiti se za sve ono što su ucinili za svoju djecu. U brojnim predajama se navodi da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da li su se nekim svojim postupcima odužili svojim roditeljima, pa je on odgovarao da se time nije odužilo ni za jedan njihov uzdah.
U predaji koju je zabiljezio Imam Buharija stoji da je Abdullah ibn Omer bio kod kabe. U to vrijeme čovjek ide i na leđima nosi svoju majku. Tavafi oko kabe i na leđima nosi svoju majku. Pa kaže Abdullahu ibn Omeru: šta misliš jesam li se ja odužio ovoj svojoj majci, vidiš kako ja nju nosim, na leđima ona tavafi. Kaže: Nisi habibi ni za jedan porođaj ni bol. Ne možes se odužiti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, nacinio je izuzetak u tom pogledu, pa u predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže: «Dijete se ne može odužiti svome roditelju, izuzev da ga nade kao roba, pa ga otkupi i onda ga oslobodi!».
Kada osoba umre prekidaju mu se svi dotoci sevapa, izuzev u tri slucaja, kako naglašava Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slucaja: trajna sadaka, znanjem kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete, koje mu dovu cini».
Cak ce se roditelju povecavati deredže u džennetu zahvaljujuci traženju oprosta od njegovog djeteta, kako jasno potcrtava Poslanik islama, s.a.v.s, u hadisu Ebu Hurejre, ra: «Covjeku ce se, doista, povecavati deredže u džennetu, pa ce se zapitati: «Odakle ovo?», te ce mu se odgovoriti: «To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!»
Znajuci za važnost i znacaj dobrocinstva spram roditelja, treba istraživati razlicite nacine kako do toga doci. To se može uciniti na razlicite nacine, bilo lijepom rijecju, bilo nekim poklonom, materijalnim pomaganjem i sl., ali je bitno da roditelji osjete ljubav djeteta spram njih. To ce im uliti novu snagu, nadu i povjerenje.
Ponašanje Ebu Hurejre, r.a, može nam poslužiti kao primjer. On je živio u jednoj, a njegova majka u drugoj kuci. Kad god bi izašao iz svoje kuce, došao bi do vrata kuce njegove majke i pozvao bi je blagim glasom: «Mamice moja!» i nazvao joj selam. Ona mu je uzvratila: «Sincicu moj! Neka je i na tebe Allahov selam, rahmet i bericet!». Tada bi joj Ebu Hurejre, r.a, rekao: «Neka ti se Allah smiluje kao što si se ti meni smilovala i odgajala me kada sam bio mali!», a ona bi njemu odvratila: «Neka se Allah smiluje tebi, kao što ti meni ciniš dobro u mojoj starosti!». Kada bi se vracao kuci, postupao bi na isti bi nacin.
Nadamo se da ce samo ovaj primjer nagnati mnoge osobe da preispitaju svoj odnos prema roditeljima i da ce ovo biti povod njihovom ljepšem ophodenju s njima.
Koliko je važan lijep odnos prema roditeljima najbolje pokazuju neke predaje u kojima Poslanik, s.a.v.s, nagovještava produžetak životnog vijeka onoj djeci koja u tom pogledu ucine ono što se od njih traži.
Sehl b. Mu'az prenosi od svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Blago onome ko bude dobrocinstvo cinio svojim roditeljima. Allah Uzvišeni ce mu produžiti životni vijek!».
Dobrocinstvo treba ukazati prema oba roditelja, a posebno se potcrtava odnos spram majke, zbog njene vece žrtve i materinske uloge. U naprijed citiranom ajetu jasno se naglašava: «Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi». Uz to majka, radi djeteta, trpi ono što niko drugi ne bi nikada trpio.
U našem narodu se rado prepricava poznata šala o Nasrudin-hodži u kojoj se navodi da se njegovo dijete navece rasplakalo i citavu noc plakalo. Hodžina žena ga citavo vrijeme ljuljuškala i uspavljivala i kada ju je pred zoru san savladavao, zamolila je hodžu da i on malo žrtvuje za svoje dijete, rekavši mu: «Deder, hodža, i ti malo ljuškaj, dijete je pola tvoje k'o i moje!», a hodža joj mirno odgovara: «Samo ti, ženo, ljuškaj svoju polovicu, moja polovica nek' i dalje place!».
Znajuci za ovo a i imajuci u vidu ulogu majke i njen trud, koji ona ulaže, posebno u odgajanju djeteta, Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s, je sa krajnjim respektom govorio o našoj obavezi posebno prema majci. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesniku, s.a.v.s, došao neki covjek i upitao ga: «Allahov Poslanice, ko je najpreci za moje lijepo druženje s njim i moje lijepo ponašanje prema njemu?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, odgovori: «Tvoja majka!» Covjek upita: «A ko nakon nje?» Odgovorio je: «Tvoja majka!» Covjek je ponovo upitao: «A ko poslije nje?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je i treci put odgovorio: «Tvoja majka!». Na cetvrti upit ovog covjeka: «A ko poslije nje?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Tvoj otac!».
'Abdullah b. 'Amr b. el-'As, r.a, prenosi da je jedan covjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: «Dajem ti prisegu da cu obaviti hidžru i krenuti u džihad, u želji da me Allah nagradi». Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je upitao: «Je li ti živ ijedan roditelj?» On je odgovorio: «Jesu, oba». Tada ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: «Ti, dakle, želiš nagradu od Allaha?». On je odgovorio: «Da». Poslanik, s.a.v.s, mu je, tada, rekao: «Vrati se svojim roditeljima, pazi ih i dobro im cini!».
Iz ovog primjera se vidi koliko je u islamu bitno zadovoljstvo roditelja, njegovo mišljenje i njegov stav. Ovaj primjer nam ubjedljivo ukazuje na važnost respektiranja roditelja i uvažavanja njihovih potreba.
Neposlušnost prema roditeljima ubraja se medu najvece grijehe. Poslanik, s.a.v.s, ovaj grijeh klasificirao je odmah nakon širka i nevjerstva, što govori o njegovoj drasticnoj težini. U hadisu koji prenosi Ebu Bekr, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je upitao ashabe: «Hocete li da vas obavijestim o najvecim grijesima?», i to je ponovio tri puta. Rekli smo: «Svakako, Allahov Poslanice». Rekao je: Širk (pripisivanje Allahu druga) i neposlušnost roditeljima». Bio je naslonjen, zatim se ispravi sjedeci i rece: «I lažan govor i lažno svjedocenje». Ponavljao je toliko ovo posljednje, da smo rekli: «Da hoce ušutjeti».
Treba naci nacina da se roditelji zadovolje i usrece. Nekada je za to potrebno veoma malo truda, napora i materijalnih sredstava. Opasno je da roditelji proliju suze zbog nas i našeg ponašanja. Na sve nacine to moramo izbjegavati, jer 'Abdullah b. Omer, r.a, ashab koji je najstriktnije primjenjivao Sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, upozorava: «Suze roditelja se ubrajaju u neposlušnost i velike grijehe!».
Neposlušnost prema roditeljima rezultira veoma opasnim sankcijama na Sudnjem danu. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah Uzvišeni tri osobe nece na Sudnjem danu ni pogledati: neposlušnog svojim roditeljima, ženu koja se poistovjecuje sa muškarcima i covjeka koji nema ljubomore (pa mu se u porodici svašta cini) a tri osobe nece u Džennet uci: osoba koja je neposlušna svojim roditeljima, notorni pijanica i onaj koji prigovara i natuca na nos ono što nekome dadne».
Koliko je rizicna neposlušnost roditeljima najbolje ce nas uvjeriti 'Abdullah b. 'Abbas, r.a, najbolji tumac Kur'ana medu ashabima, koji je pojašnjavajuci ko su Ashabu-l-e'araf, rekao: «E'araf oznacava prostor izmedu Dženneta i Džehennema. Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja. Pogibija na Allahovom putu bila je razlogom što nisu baceni u džehennemsku vatru a neposlušnost prema roditeljima bila je razlogom da ne udu u Džennet. Tako ce ostati na tom meduprostoru (izmedu Dženneta i Džehennema) dok Allah ne donese o njima Svoju odluku!».
Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)
Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!
Mehmed ef. Tuhčić