E’UZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-‘ALEMIN. VES-SALATU VES-SELAMU ‘ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽME’IN.
Neka je hvala Allahu dž.š. i neka je salavat i selam na Njegovoga miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i drugove- ashabe. Neka Allah dž.š. našim šehidima podari lijepi Džennet, a njihovim porodicama sabur- strpljivost.
Na samom početku donosim Vam jednu od mnogobrojnih definicija islamskoga braka. Rahmetli hafiz Abdulah Bušatlić definiše brak na sljedeći način: “Brak je jedna sveta veza i ugovor koji sklapaju među sobom muškarac i žena na neizvjesno vrijeme, u čvrstom uvjerenju, da će oboje u ljubavi i braku živjeti i sebi potomstvo izroditi i odgojiti, i tako svoj život produžiti.”
Iz ove defiicije se vidi da je brak sveta veza koju oboje supružnika moraju čuvati i jačati. Zatim to je ugovor pa se strane koje pristanu na ugovor moraju pridržavati obaveza koje iz tog ugovora proisteknu. Brak se može sklopiti samo među ljudskim bićima suprotnoga spola, pa su svi drugi oblici zajedničkog života zabranjeni.
Brak se sklapa na neodređeno vrijeme pa je svaki oblik braka do određenog vremena po šerijatu zabranjen, što znači da se brak sklapa s uvjerenjem i namjerom da se u tom braku ostane do kraja života, ako se ne desi nešto što bi opravdalo ili strogo zahtijevalo raskid bračne zajednice, kao što je prevara, uskraćivaje osnovnih uvjeta za život itd.
Obaveza svakog bračnog druga je rađanje potomstva, pa je strogo zabranjeno namjerno odustajanje od rađanja djece. U ovo ne spadaju osobe koje zbog zdravstvenih ili nekih drugih, opravdanih razloga nemaju djece, a mi i ovom prilikom molimo dragog Boga da im podari poroda.
Obzirom da je brak veoma ozbiljna i nadasve važna institucija u društvu, sasvim je normalno, opravdano i poželjno da se osobe prije stupanja u brak dogovaraju i planiraju svoj zajednički život. Onima koji žele da imaju skladan život u braku preporučuje se da za svog bračnog druga uzimaju osobe koje su pokorne Allahu dž.š. i koje su svjesne Njegovog prisustva i odgovornosti za djela.
Dozvoljeno pripremanje za brak ili ašikovanje podrazumijeva ispitivanje želja, namjera, potreba i planova osobe koja nam se dopada. Ako nam takva osoba odgovara za budući život preporučuje se zaruka, a kasnije i brak. Svo vrijeme ašikovanja osobe ne smiju imati fizičkih kontakata, jer bi u slučaju odnosa prije braka učinile grijeh koji se može iskupiti samo sa 100 udaraca bičem i to rukom osobe koja ne smije pokazivati samilost prema njima pri izvršavanju ove Božije naredbe. Ono što je jedan dio naše omladine pokupio iz neislamskih kultura, a vezano je za odijevanje i ukrašavanje ima samo vrijednost u očima onih koji bračnu zajednicu ne shvataju kako treba. Navešću Vam primjer nekoliko osoba koje i pored toga što ašikuju ili se zabavljaju sa osobama koje na sebi imaju manje materijala nego što je potrebno da se napravi jedan dobar ceker ili ceger za pijacu kažu: “To je dok sam mlad, a kad budem u planu ženiti se ja ću tražiti osobu koje će mi moći odgojiti dijete kako treba.” Nagi ili nepokriveni stomaci i leđa ne trebaju biti aduti djevojaka ako za svog bračnog druga žele iskrene, poštene i vrijedne ljude. To je samo dobar način da obole bubrezi i drugi organi. Kad vam neko donese dvije iste čokolade, jednu zavijenu, tj. skrivenu u šarenu foliju, a drugu sa napola isjeckanim omotom kroz koji se vidi i sam sadržaj, velikoj većini će biti zanimljivija ona što je zamotana. Tako i ona osoba koja pokaže sve svoje ukrase brzo postane nezanimljiva, da ne kažem dosadna onome kome ih otkriva. Mnogi naši momci slidedeći kulturu koja nije islamska ukrašavaju se na jedan ratrogradan i neislamski način. Ovom prilikom cu podijeliti sa Vama jedan slučaj koji mi se desio prošle godine. Naime, na putu od Zvornika prema Sapni, stižem jednog svoga prijatelja iz Zaseoka. Poznam ga i stanem, s namjerom da ga povezem do Sapne. Nakon selama, ispriča mi da je pošao ošišati se. Vidim kosa mu kratka, pa mu velim da možda i nema potrebe za šišanjem. Objasnio mi je da je nešto farbao, pa pošto je bilo tijesno umazao je kosu tom farbom koja se nije mogla oprati. Velim mu kroz šalu da je to sad, što mladi kažu, IN ili u modi, a on mi reče da to nije za njega. Šta želim da kažem? Ako momci misle da su njihovi aduti išarane kose ili kao sito izbušene uši, grdno se varaju. Takve zetove baš i ne žele roditelji naših djevojaka. Ovo čega se želio riješiti moj ahbab, a to je farba, mnogi trče da je nalijepe na svoju, vrlo često od tih farbi i drugih preparata razrijeđenu kosu.
Brak može biti naređen, preporučen, pokuđen i zabranjen.
Brak je trogo naređen osobama koje ispunjavaju sljedeće uvjete: das u zdravi, imućni, sigurni da se ne mogu suzdržati od grijeha i vanbračnog života.
Vadžib je, ili drugostepena dužnost, oženiti se osobi koja ima navedene uvjete, te ima strah ali ne i potpunu sigurnost da će, ako se ne oženi, počiniti grijeh.
Sunet je stupiti u brak onim osobama koje mogu materijalno izdržavati svoju porodicu, potpuno su zdravi i ispunjavaju sve druge uvjete, ali su isto tako i sigurni da ako se ne ožene neće počiniti blud. Takve osobe stupajući u brak izvršavaju sunnet Muhammeda a.s., koji je rekao: “Brak je moj sunnet ( praksa ), pa ko se ne pridražava mog sunneta on i ne pripada meni.” ( Buhari )
Haram je ili strogo zabranjeno stupiti u brak onim licima koja ne ispunjavaju uvjete za brak kao što su: nemogućnost osiguravanja nabm9eunovnijih materijanih potreba domacinstva, potpuna spolna bolest.
Mekruh ili pokuđeno je stupiti u brak osobi koja ima sve potrebne uvjete za brak, ali je po svojoj prirodi škrt da bi normalno izdržavao svoju porodicu ili nedovoljno zainteresovan za bračni, intimni odnos.
Oni koji planiraju zasnovati bračnu zajednicu ne smiju biti u međusobnom srodstvu po krvi, mlijeku niti tazbinstvu.. Ako neka žena podoji dijete do njegove dvije godine on postaje brat ili sestra po mlijeku svoj njenoj djeci. Ono šro je zabranjeno po krvnom srodstvu zabranjeno je i po mlijeku, kaže se u jednom hadisu Allahova poslanika Muhammeda a.s.
Ako je žena bila udata ne smije stupiti u bračnu zajednicu sa drugim muškarcem 3 mjeseca i deset dana nakon rastave, četiri mjeseca i deset dana nakon smrti muža i do porođaja ako je trudna. Ako bi to učinila prije isteka ovih vremena takav odnos bi bio blud.
U brak može stupiti po šerijatu punoljetna osoba, a to je ona koja je pokazala znake spolne zrelosti. Nijedno od budućih supružnika ne smije biti prisiljeno na brak, pa bi u slučaju prisile brak bio ništavan. Prilikom šerijatskog vjenčanja supružnici će izjaviti da slobodno, voljno i bez ičije prisile prihvataju brak sa tom osobom. Ukoliko ne znaju govoriti to će iskazati pismeno ili išatretom koji će biti protumačen kao znak pristanka. Vjenčanje se obavlja pred svjedocima i to pred dva muškarca ili jednim muškarcem i dvije žene. Svjedoci moraju biti punoljetni i poznati kao pošteni ljudi.
Također je obaveza muža da preda ženi vjenčani dar i da pristine na dogovoreni mehr- materijalno obeštećenje koje bi bio dužan isplatiti ženi u slučaju rastave braka njegovom krivicom.
Hariz ef. Pašić