Džemat Sapna gravitira istim područjem kao mjesna zajednica Sapna, a čini ga nekoliko mahala gusto zbijenih kuća na putnoj komunikaciji Zvornik – Teočak – Lopare - Brčko na dvadesetom kilometru od Zvornika.
Džemat je dobio ime po rijeci Sapni koja nastaje od dvije manje pritoke Munjača i Rožanjka, koje se sa obronaka Majevice strmoglavo spuštaju u kotlinu.Omeđena sa zapada i sjevero - zapada istočnim obroncima Majevice ova kotlina se proteže sve do valovite Drine. Naselje je ranije bilo smješteno na istočnim padinama Majevice da bi se kasnije bojažljivo spustilo uz samu rijeku pored koje krivuda moderno izgrađen regionalni put Sapna - Tuzla.
Župa Sapna se spominje i vidljiva je na srednjovjekovnim kartama kao župa u čijem je satavu bio i Zvornik. Kotlina je bila žitnica i za sam grad Zvornik. Samo naselje svoj širi značaj dobija nakon odlaska Turske iz ovih krajeva, kada se sa desne obale Drine preseljava tamošnje stanovništvo koje zbog zuluma srbijanskih vlasti ne želi ostaviti svoju vjeru ni pod cijenu egzodusa.
Početkom dvadesetog stoljeća (1910-1920) izgrađena je i džamija koja je dosada više puta, zbog ratnih dejstava ili požara, bila oštećena.
Ne zna se tačno kad je prva džamija sagrađena, ali o tome postoji predaja, u kojoj se kaže
da je njen prvi mutevelija počeo nagovarati mještane da prave džamiju. Kako drvo, koje je bilo glavni građevinski materijal nije nedostajalo, tako je i radne snage bilo, kako u Sapni tako u susjednim naseljima koja su se naslanjala na Sapnu. Problem je bilo prehraniti radnike jer je to u tom periodu oskudice, jednina nadnica bila hrana. Uvidjevši da od džamije neće biti ništa ukoliko sam ne preuzme ishranu radnika, mutevelija se odlučio da sam, uz Allahovu pomoć, preuzme ovu tešku obavezu.
Gradnja džamije je napredovala. Sitim radnicima ništa nije bilo teško, ali mnogim mještanima nije bilo jasno kako mutevelija uspijeva da prehrani sve te radnike, a oni jedva uspjevaju da prehrane svoje porodice.
I kao što to obično biva u lov na tu vijest kreću žene. Jednoj od njih uspijeva da preko mutevelijine žene sazna istinu. A istina je bila da je mutevelija svaki dan mlio po 20 kg mliva, ali se u njegovom hambaru nije umanjivalo. Žena je ovu vijest rastelalila i kao što to obično biva keramet prestaje biti keramet kad se o njemu počne pričati.
Agresijom na BiH 1992. džamija biva gotovo uništena, ali džematlije vrlo brzo znajući da su bez džamije niko i ništa, vlastitim sredstvima do polovine 1996.godine obnoviše svoju džamiju.
Imami ovedžamije Alija ef. Sadiković i Kasim ef. Ibrišimović bili su i prvi prosvjetitelji ovog džemata jer su ondašnje stanovništvo opismenjavali kako arapskim tako i bosanskim pismom, arebicom ili latinicom. Ova dava mualima su u ovom džematu osnovali mekteb - i - ibtidaiju i bili njegovi prvi mualimi. Zbog svog prosvjetiteljskog djelovanja na Bošnjačku (100%) populaciju nisu bili mirni od tadašnje komunističke vlasti.
Ova dva imama su i bili jedini imami sa drugih područja, jer sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, imami ovog džemata su bili mještani. Meho ef .Omerović, Sinan Sinčo ef. Hamzić, Sulejmen ef.Hasnović, Nurija ef .Omerović. Svi oni su završili Zvorničku medresu, a poslednji imamski ispit u Gazi Husrev-begovoj medresi. Predratni imam bio je Muhamed ef. Rizvić sin Bege. Posleratni imam je Asim ef. Rizvić koji je danas imam ovog džemata.
Džemat posjeduje vakufsku kuću, u čijem sklopu je i mekteb te gasulhanu.
Pored 4 parcela mezarja, džamijski vakuf posjeduje i 6 parcela obradivog zemljišta kao i šumu.
U džamiji se u posleratnom periodu obavlja beš - vakat. Vakifi džemata su pomenuti Sinan ef. Sinčo Hamzić, Smajl Smajlović, Fejzo Nezirović.
Mektebska nastava se obavlja subotom i nedeljom u 4 grupe.
