Muhammed, 'alejhi-s-selam, u Bibliji
-Početak kazivanja-
U prvom tekstu smo upoznali cijenjene čitatelje o tome kakva je slika Muhammeda, 'alejhi-s-selam u našim a kakva u tuđim očima. Sada pogledajmo šta to Biblija kaže o Muhammedu, 'alejhi-s-selam?
Gospodin (jedan od izraza za Boga u Bibliji) nagovještavajući Musau, a.s., (u daljem tekstu Mojsije), proroka koji će doći poslije njeg, u Bibliji kaže:
„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.
Vidimo da Gospodin obećava da će podignuti odnosno poslati proroka narodu koji će doći poslije Mojsija, ali proroka između njihove braće. Šta znače ove riječi „između njihove braće“ i na koju se braću ovdje misli?! Ibrahim, a.s., (u daljem tekstu Abraham – živio prije Mojsija), onaj koji je i otac svih proroka (tj. iz njegove loze svi drugi dolaze), je imao dvije žene:
a) Saru koja mu je rodila Ishaka, a.s., (u daljem tekstu Izak)
„Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara,
Izak.“
b) Hadžeru (u daljem tekstu Hagara) koja mu je rodila Ismaila, a.s., (u daljem tekstu Jišmael).
„I Hagara rodi Abrahamu sina, i Abraham nazva sina, što mu ga darova Hagara, Jišmael.“
U lozi sina mu Izaka dolaze jevreji i kršćani (u čijem potomstvu, Mojsije i Isus), a u lozi Jišmaela dolaze arapi u čijem potomstvu je i Muhammed, 'alejhi-s-selam.
Ovo je prvo predskazanje, pa zar ove riječi „između njihove braće“, ne znače da između ova dva brata Izaka i Jišmaela, tj. od njihovog poroda tada već dva naroda, treba doći neki prorok? Ako su to u lozi Izaka bili jevreji i kršćani, onda definitivno u lozi Jišmaela to su arapi samo ovaj put doći će između njih neko sličan Mojsiju.
Kršćani će odmah reći: „ove riječi 'kao što si ti' se odnose samo na Isusa jer jedini je on sličan Mojsiju (uprkos tome što se ime Isus nigdje ne spominje), iz razloga što je Mojsije bio jevrej ali i Isus je bio jevrej, i Mojsije je bio prorok ali i Isus je bio prorok.“
Ako su ova dva kriterija po kojima kršćani zapažaju da se ovo odnosi striktno na Isusa, u tom slučaju kriterij bi mogao odgovarati bilo kojem od sl. likova poslije Mojsija.
Da sve to nije onako kao što izgleda pokušat ćemo sada obrazložiti. Ahmed Deedat rahimehullah, poznati muslimanski misionar i daija, navodi tri ključne razlike između Isusa i Mojsija. On kaže:
- Isus nije sličan Mojsiju radi toga što se Isus smatra bogom od strane kršćana, ali Mojsije nije bog.
- Isus je umro za otkup ljudskih grijeha, ali Mojsije nije morao umrijeti radi grijeha svijeta.
- Isus je otišao u pakao na tri dana, ali Mojsije nije morao tamo ići.
Naravno ovo nisu pravi dokazi istine, pravi nepobitni dokazi na koje želimo ukazati su slijedeći:
1. Otac i majka, ako se vratimo na životopise Muhammeda, 'alejhi-s-selam, i Mojsija, a.s., vidjet ćemo da su oni imali roditelje. Rođeni su pod uticajem muškarca i žene, dakle oba ova poslanika, a.s., su imali i oca i majku. Ako pogledamo Isusov, a.s., slučaj, vidjet ćemo samo jedno. On je rođen samo od žene! On nema oca, on ima samo majku.
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
2. Čudesno rođenje, kada se vratimo na čin Muhammedovog, 'alejhi-s-selam, i Mojsijevog, a.s., rođenja, vidjet ćemo samo jedno. Oni su rođeni prirodnim putem, pod uticajem oba roditelja. Dakle, oni imaju svoje biološke roditelje. A ako pogledamo kako je Isus, a.s., došao na svijet, vidjet ćemo da je njegovo rođenje bilo čudesno. Negovu majku Merjemu niko od muškaraca nije dotakao a Svemogući Allah, dž. š., (rječju 'Budi!') je odredio da ona zatrudni bez uticaja čovjeka. Isus, a.s., se rodio nadprirodno.
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
3. Bračne veze, i Muhammed, 'alejhi-s-selam, i Mojsije, a.s., su bili oženjeni i imali su djecu. Isus, a.s., se nikada nije ženio.
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
4. Isus odbačen od svog naroda, Muhammed, 'alejhi-s-selam, i Mojsije, a.s., su bili prihvaćeni od svog naroda kao poslanici. Naravno jevreji su Mojsiju zadavali velike muke, ali kao nacija prihvatili su Božijeg poslanika koji je njima poslan.
I arapi su Muhammedu, 'alejhi-s-selam, zadavali velike neprilike, tako da je nakon trinaest godina u Mekki morao napustiti svoj rodni grad i otići u Medinu, ali prije njegove smrti, arapska nacija ga je u potpunosti prihvatila kao Božijeg poslanika. Isus, a.s., je za razliku od ova dva poslanika, a.s., bio odbačen od svog naroda:
„K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.“
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
5. Nebesko kraljevstvo, i Muhammed, 'alejhi-s-selam i Mojsije, a.s., su bili poslanici ali i kraljevi. Mojsije je imao pravo da nekog pogubi ili u životu ostavi, ali i Muhammed, 'alejhi-s-selam, je imao pravo na izricanje presude na život i smrt nad svojim narodom, za razliku od Isusa, a.s., koji kaže da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
„Isus odgovori: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.“
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
6. Nema novih zakona, i Muhammed, 'alejhi-s-selam, i Mojsije, a.s., su došli sa novim zakonima. Isus, a.s., kaže:
"Ne misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke! Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim."
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
7. Način na koji su umrli, i Muhammed, 'alejhi-s-selam, i Mojsije, a.s., su umrli prirodnom smrću a Isus, a.s., je po kršćanskom ubjeđenju razapet na krstu, nasilno.
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
8. Uzdizanje na nebo, i Muhammed, 'alejhi-s-selam, i Mojsije, a.s., su ukopani u zemlju, a po kršćanskom uvjerenju, Isus, a.s., se nalazi na nebu, uskrsnuo je.
Zbog toga je Muhammed, 'alejhi-s-selam, sličan Mojsiju a ne Isus, a.s.
Ovo je dokaz za riječi „kao što si ti“, i sada vidimo da je Muhammed, 'alejhi-s-selam dosta sličniji Mojsiju, a.s., od Isusa, a.s. Kada govorimo o riječima „riječi svoje stavljat ću u njegova usta“, možemo naslutiti da se radi o Božanskom govoru kojem Gospodar želi podučiti svoga poslanika. Ako ja svom prijatelju kažem: „ponavljaj sada ove riječi: 'Qul huvallahu ehad'! i on ih ponovi: 'Qul huvallahu ehad'!“ zar ja na taj način ne stavljam svoje riječi u njegova usta?
Malik ibn Nebi u svojoj knjizi „Kur'anski fenomen“, na jedan jako lijep i zanimljiv način opisuje prvu objavu, koju je melek Džibrail dostavio poslaniku Muhammedu, 'alejhi-s-selam, na brdu Džebele-n-Nur u pećini Hira. On to opisuje na slijedeći način:
Nakon Muhammedovog, 'alejhi-s-selam, djetinjstva i mladosti bliži se početak Objave. Muhammed, 'alejhi-s-selam, sada ima 40 godina. Duboko nebo koje svojim svodom pokriva užareni pejsaž Džebele-n-Nura još uvijek privlači njegov pogled kao što je nekad privlačilo pogled djeteta, pred šatorom dojilje. Javljaju mu se čudni glasovi (neko mu naziva selam, a nikog ne vidi), on misli da je lud, opsjednut time jada se svojoj ženi Hatidži. Ona ga tješi. Redovno odlazi u samoću gdje ga spopada sumnja i razdražujući nemir koji obilježava njegovo stanje duše. On izlazi iz svog skrovišta, grozničavo hoda užarenim stazama Džebele-n-Nura. Guši ga nepoznato nadvijeno nad njegovom dušom, više ne može izdržati. Evo ga nagetog nad klisurom, on vidi rješenje svoje drame na dnu tog ponora. On želi da se oslobodi tegobe i iskoračuje naprijed. Ali brži od njegovog pokreta je glas koji ga zaustavlja. Muhammede, ti si Božiji poslanik! Okreće se, čuje glas, sa sve četiri strane okružen, ništa ne vidi i pada u nesvjest. Budi se i bježi u Mekku svojoj ženi Hatidži koja ga tješi. Ponovo se vraća na brdo Džebele-n-Nur, spušta se noć, on pada u san i budi ga neko podsvjesno opažanje, osjeća prisustvo nekog.
Čitaj! Ja ne znam čitati.
Muhammed ima osjećaj da mu se knjiga utiskuje u njegovo srce, ali nema mogućnosti da je natenane lista i pregleda po svojoj volji, ona će mu se postepeno otkrivati.
Ovako je počela prva objava. Melek Džibrail, mu je prišao i rekao: „Iqre“! a Muhammed, 'alejhi-s-selam, obzirom da je bio UMIJJ, dakle, nepismen, nije znao ni čitati ni pisati, odgovara: „ma ene bi kari'in“ – ja ne znam čitati.
Potom ga je melek snažno stegao, da mu je postalo naporno, a onda ga pustio i ponovo rekao: „Čitaj“!, a on je opet odgovorio: „ja ne znam čitati“. Melek ga je stegao i drugi put i naredio mu: „Čitaj“!, odgovorio je: „ja ne znam čitati“.
Tada ga je melek jako stegao i treći put, a onda pustio i rekao: „Čitaj, u ime tvog Gospodara koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“
Nakon ovog zapovjedanja od strane meleka i na taj način stavljanja Božijih riječi u njegova usta, Muhammed, 'alejhi-s-selam, je počeo za njim ponavljati i pamtiti sve riječi koje su mu bivale postepeno objavljivane.
Prva objava o kojoj govorimo, nagovještena je i u Bibliji, gdje Gospodin kaže:
„A pruži li se knjiga nekomu koji ne zna čitati i kaže li se: Čitaj to!, on odvrati: Ne mogu čitati.“
Ovo su dokazi za riječi „riječi svoje stavljat ću u njegova usta“, i vidjeli smo u gornjem obrazloženju da se savršeno poklapaju sa prvom objavom koja je data našem poslaniku Muhammedu, 'alejhi-s-selam.
Nadalje, u devetnaestom stihu istog poglavlja, se nastavlja kazivanje o Muhammedu, 'alejhi-s-selam, i kaže se:
„A tko ne posluša mojih riječi što će ih govoriti u moje ime, toga ću ja sam pozvati za to na odgovornost.“
Gospodin kaže: „a riječi što će ih govoriti u moje ime“. To definitivno znači da sve što mu se od Božijih riječi stavi u njegova usta, to sve će prenositi drugima u Božije ime i ničije drugo. Molim vas, otvorite Bibliju pa ćete vidjeti da ni jedna knjiga od njih sedamdeset i tri po katoličkoj inačici Biblije, ne počinje riječima „U ime Boga“.
Nakon toga otvorite Kur'an, i bit ćete zadivljeni činjenicom da od stotinu četrnaest sura, njih stotinu trinaest počinje riječima: „Bismillahi-r-rahmani-r-rahim“ – U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Konačno, Muhammed, 'alejhi-s-selam, se u Starom Zavjetu na izvornom hebrejskom tekstu pominje po imenu i kaže se:
„Hikko Mamittakim we kullo Muhammadim Zehdoodeh wa Zehrae Bayna Jerusalem.“
„Njegovo je grlo sama blagost. Sve je na njemu ljupko. Takav je moj dragi, takav je prijatelj moj, kćeri jeruzalemske.“
Kazivanje o Muhammedu, 'alejhis-selam, kako ćemo vidjeti se nastavlja i u Novom Zavjetu. Allah, dž. š., nas obavještava u Kur'anu da je Isa, a.s., najavio posljednjeg poslanika, Ahmeda, kada kaže:
A kada Isa, sin Merjemin, reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.“ I kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: „Ovo je prava vradžbina!“
Vidimo dakle da je Isa, a.s., najavio dolazak Muhammeda, alejhi-s-selam, pa da vidimo šta o njemu kaže Novi Zavjet. Otac Harrington u svojoj knjizi „Uvod u Bibliju“, kaže: „(Evanđelja) su uvijek slikovita i konkretna, što ne smeta četvrtom (Ivanovom) evanđelju da bude najdublje teološko djelo koje je ikad napisano.“ Pa hajde sada da vidimo šta nam to najdublje teološko djelo ima za pokazat.
Najprije pogledajmo za šta Isus, a.s., moli Oca?
„A ja ću moliti Oca i dat će vam drugoga Branitelja, da ostane s vama dovijeka.“
Isa, a.s., moli Boga da pošalje poslanika. Grčka riječ „Paracletos“ koja se koristi u ovom stihu, prevodi se kao Branitelj. Ova riječ se obično prevodi još kao Zazvani ili Utješitelj, mada je stvarno značenje najbolji prijatelj. Riječ Paracletos je krnji oblik riječi Periclitos, koja se prevodi kao hvaljeni, a hvaljeni se na arapskom kaže Ahmed. Da li ovdje Isa, a.s., moli Boga da pošalje nekog Ahmeda, ostaje da otkrijemo? Na koji način se ovdje misli, da će taj Branitelj ostati s nama dovijeka?
Naravno, Musa, a.s., je s nama ostao dovijeka kroz svoja učenja, Isa, a.s., je ostao kroz svoja, tako je i posljednji poslanik Muhammed, 'alejhi-s-selam, svojim dolaskom ostavio tako duboku poruku koja će zavijek promijeniti svijet.
„A Branitelj, Duh sveti, Kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napominjat će vam sve što vam rekoh.“
Kršćani će reći da se ovdje misli na Svetog Duha. Što se tiče Svetog Duda, on je, prema biblijskim kazivanjima, uvijek bio prisutan. Bio je prisutan u Elizabetinoj grobnici, kao i za vrijeme Isusovog čišćenja u rijeci Jordan. Međutim, zaboravljaju da se u proročanstvu kaže da će Branitelj doći samo ako Isus, a.s., ode.
„Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama.“
Ovo proročanstvo se ne može odnositi ni na koga drugog, osim na Muhammeda, 'alejhi-s-selam. Pogledajmo šta se dalje kaže u ovom proročanstvu:
„I kad on dođe, uvjerit će svijet o grijehu, i o pravdi i o sudu.“
Zašto Sveti Duh ako se na njega odnosi ovo proročanstvo nije uvjerio svijet o grijehu, pravdi i sudu? Koliko je alkoholizam danas zastupljen u našem društvu, droga ili neki drugi poroci.
Duh o kojem kršćani govore ništa ne čini. Kršćanstvo zbog tri klimava izvora pada u pijanstvo:
„Podajte silovito piće bijedniku i vino tužnima! On neka pije i zaboravi svoje siromaštvo i neka se više ne spominje svoje nevolje!“
Ili drugi stih, koji daje razlog, odnosno ohrabruje onog koji želi piti, u kojem se kaže:
„Više ne pij samo vodu nego pij pomalo vina zbog želuca i čestih svojih slabosti.“
Ovim stihovima se promovira naveliko alkohol iako se na nekoliko mjesta kaže:
„Podsmjehivač je vino, vikač silovito piće, nije mudar nijedan koji od toga tetura.“
Kada se Ivan trebao roditi, melek je rekao mnogi će se obradovati njegovu rođenju:
„Jer će biti veliki pred Gospodinom. Vina i jaka pića neće piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim.“
Duh ne preduzima neke mjere predostrožnosti, ali zato naš poslanik Muhammed, 'alejhi-s-selam, daje svoje rezultate. Objavljen je ajet o zabrani alkohola:
„O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da bi ste postigli što želite.“
Muhammed, 'alejhi-s-selam, ga obznanjuje drugima i odmah su burad vina ispražnjena na ulicama Medine, i nikad više nisu napunjena, a na taj način je napravljena velika zajednica nealkoholičara.
Konačno, sam Vereka ibn Nevfel, za kojeg kršćanski povjesničari kažu da je Muhammeda, 'alejhi-s-selam, podučavao Kur'anu, je u jednom Isaovom, a.s., obećanju, za koje su kršćani smatrali da se odnosi na čudo trojstva, uvidio da postoje sastavci koji se ne uklapaju u to čudo i sigurno se odnose na nešto drugo, nešto što još nije ispunjeno.
Vereka je dakle predosjećao da bi se to moglo odnositi na nekog drugog, nekog poslanika koji će tek doći, ali ne i na Svetog Duha koji je već tu. To je razlog Verekinog razmišljanja o dolasku nekog ko će govoriti samo ono što čuje, a na to nas upućuje slijedeći stih:
„Još vam imam mnogo kazati, ali sad ne možete podnijeti. Ali kada dođe on, Duh istine, uvodit će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje i navještat će vam buduće stvari.“
Vereka je često svojoj sestri Kutejli govorio o ovome, i njegove su se riječi duboko utiskivale u nju, pa je često razmišljala o očekivanom poslaniku. Ipak ovdje kršćani potenciraju na Duhu istine kao Svetom Duhu. Ali, razmislimo o riječima:„on neće od sebe govoriti, nego će govoriti ono što čuje.“ Hvala Allahu, ovu istinu objašnjava prva objava koju smo već izložili. Muhammed, 'alejhi-s-selam, je zaista govorio samo ono što je čuo i nije od sebe govorio. Konačno, ovu istinu potvrđuje i Kur'anski ajet u kojem Allah, dž. š., kaže:
„On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga jedan ogromne snage.“
Nakon svega opet će kršćani reći da se ovo odnosi samo na Svetog Duha, pa pročitajmo ovaj stih koji će možda razgonetnuti sve dileme koje postoje kod naše braće kršćana jer ovaj stih upravo objašnjava ko su to duhovi istine:
„Ljubljeni ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove, jesu li od Boga, jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet. Po ovome raspoznajite Duha Božijega: svaki duh koji priznaje da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je.“
Nadamo se da poslije ovog stiha više nema dilema, ako i ima onda valja pročitati slijedeći ajet:
"...Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim njih kako se odmeću.“
Naravno, na nama je da opominjemo i da argumentirano govorimo o novim saznanjima, ako neko neće ili ne želi da vjeruje u jasne dokaze, niko ga na to ne može natjerati. Za takve Allah, dž. š., u Kur'anu kaže (a slična se poruka ponavlja i u Bibliji), slijedeće:
„Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.“
„...otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.“
Neka nam Allah, dž.š., pomogne da ne budemo od onih na koje se On rasrdio i koji su zalutali. Amin!
Semir Salihović, prof. Islamske pedagogije