Braći i sestre ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o posjeti bolesniku i ponašanju u toj prilici. Život je isprepleten periodima zdravlja i bolesti. Kod nekoga je više jednog, a kod nekoga drugog. Iako je bolest jedna vrsta poteškoće i iskušenja za onoga koji je u tom stanju, to je ujedno i prilika da se on strpljivim ponašanjem očisti od bar nekih grijeha, ali i onima koji ga posjete, također je prilika da zasluže nagradu zbog posjete bolesniku.
Muslimani su dužni posjećivati svoje oboljele prijatelje, rođake i poznanike, ukoliko se ne radi o zaraznom oboljenju. U vezi s ovom humanom dužnošću Muhammed a.s. je jednom prilikom ukazao na nagradu koja očekuje onoga koji obilazi bolenike te rekao: „Na muslimana koji posjeti bolesnog muslimana izjutra, sedamdeset hiljada meleka donosi salavat, sve do akšama. Ako ga, pak, posjeti navečer, sedamdeset hiljada meleka donosi salavat na njega sve do sabaha a imat će harif (bašču) u Džennetu." (Tirmizi, br. 969). Donošenjem salavata meleki mole Allaha dž. š.da tom čovjeku (posjetiocu) oprosti grijehe.“
Sevban prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao: „Ko obiđe svoga brata kao da je u berbi džennetskog hurfeta. -A šta je to džennetski hurfet?, neko upita. -To su njegovi plodovi“ odgovori Muhammed a.s.. (Muslim)
Džabir b.Abdullah prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ko posjeti bolesnika, zagazio je u Božiju milost, a kada sjedne, u potpunosti je obuhvaćen Njegovom milošću.“ (Ahmed, Et-Taberani i dr.) Ebu Seid El-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Allah će muslimanu za svaku klonulost i slabost, brigu i tugu, bol i tjeskobu, pa čak i za svaki trn koji ga ubode, oprostiti dio njegovih grijeha.“ (El-Buhari,Muslim,Et-Tirmizi i Ahmed)
„Posjeta bolesniku bit će potpuna“, kaže Muhammed a.s., „ako mu na čelo staviš svoju ruku i upitaš ga kako je!“, ili u drugoj verziji: „i upitaš ga kako je osvanuo, ili omrknuo!“
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Kada uđete kod bolesnika pobudite mu želju za životom - to (sudbinski) neće promijeniti ništa, ali će ga razgaliti!"
Kada dođe u posjetu bolesniku, posjetilac treba da mu nazove selam, da se rukuje s njim, da porazgovara, da ga pokuša razgovoriti, da mu učini dovu i da njega zamoli za dovu. jer je dova bolesnika kao dova meleka. Lijepo bi bilo da bolenika navede na razgovor o Allahu dž. š.o prolaznosti svega stvorenoga, da probudi u njemu ljubav prema ibadetu i zikru, da ga upozna sa ovim hadisi-šerifom: „Čije zadnje riječi budu La ilahe illellah taj će u džennet.“
Posjetilac ne treba da sjedi dugo kod bolesnika, ne treba da ga zamara, ne treba da uporno insistira na bilo čemu, naročito ako se radi u teškom bolesniku.
