Na pres
konferenciji 02. juna 2014. godine, u Muftijstvu tuzlanskom obznanjena su imena
dobitnika nagrada „Hasan Kaimija“ za 2014. godinu. Ujedno su najavljeni
ovogodišnji susreti, bogati kulturnim i vjerskim sadržajima.
Muftija tuzlanski i predsjenik
Organizacionog odbora Vahid ef. Fazlović je obrazložio Odluku od dodjeli
Povelje za životno djelo „Hasan Kaimija“ šejh Mehmed ef. Hafizoviću. U
obrazloženju se kaže: Organizacioni odbor
kulturno-vjerske manifestacije Dani Hasana Kaimije, na svom sastanku održanom
09.04.2014. godine donio je odluku da se Povelja manifestacije Dani Hasana
Kaimije 2014. godine za životno djelo dodijeli imamu-šehidu i nakšibendijskom
šejhu rahmetli Mehmed-ef. Hafizoviću.
OBRAZLOŽENJE
Mehmed-efendija je rođen 1957. godine u
selu Potočari, opština Srebrenica. Tu u Srebrenici završio je osnovnu školu,
nakon koje se upisao na Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju završava
školske 1977/78. godine.
Nakon odsluženja armije počeo je svoj
rad kao imam, hatib i mualim u Malom Zvorniku. Za vrlo kratko vrijeme je u svom
džematu, ali i u Zvorniku i široj okolini, izgradio snažan autoriotet čestitog
i vrijednog imama, izuzetnog pedagoga, vrsnog vaiza, iskrenog insana, dosljednog
sufijskog učitelj, sa puno snage i elana, sa mnogo ljubavi i spremnosti na
žrtvu. Rezultati njegovog rada su se ubrzo pojavili. Mnoštvo ljudi, različitog
uzrasta, je u njegovom radu prepoznalo svoj put i za njega se vezalo.
U toj misiji ga je zatekao rat. Više od
mjesec dana ostao je sa svojim džematom, ili bar onim što je od tog džemata
ostalo, u Malom Zvorniku, pod izuzetno teškim uslovima. Kada je postalo već
nepodnošljivo i kada je zaprijetila opasnost direktno po njegov život i život
njegove porodice, uz Allahovu pomoć, među posljednjima iz džemata uspijeva se,
preko Srbije, prebaciti u Mađarsku, a odatle, nakon kratkog vremena, prelazi u
Hrvatsku. Mehmed-efendija se u Hrvatskoj angažovao na radu sa muhadžirima
redovno održavajući vezu sa Bosnom.
Kada su se za to stekli potrebni uslovi
vratio se u Bosnu i uključio u redove Armije BiH, u Prvu podrinjsku muslimansku
brigadu. U sklopu te brigade ubrzo će osnovati jedinicu pod nazivom „Šejh Hasan
Kaimi“. Kao emira pomenute jedinice suđeni čas ga sustiže za vrijeme jedne od
akcija njegove jedinice na prvoj borbenoj liniji, u ponedjeljak 02.05.1994. godine,
na kladanjskom ratištu. Ratno priznanje
“Zlatni ljiljan” posthumno mu je dodijeljeno 1996. godine.
Za nesvakidašnje i izuzetne rezltate
koje je rahmetli Mehmed-ef. postigao, kao imam i šejh, za dosljedno i
plodonosno izvršavanje svoje misije koja
mu je povjerena i koju je s ljubavlju i požrtvovanjem izvršavao, za nesebično
žrtvovanje u brobi za odbranu vjere i domovine, a povodom 20 godina od njegovog
preselenja na bolji svijet, dodjeljuje mu se Povelja za životno djelo manifestacije
Dani Hasana Kaimije 2014. godine.
Nagradu preuzima njegova porodica.
Dobitnik Nagrade „Hasan Kaimija“ za najbolju
objavljenu knjigu iz oblasti književnosti koja se dodjeljuje ove godine je
Samedin Karić za roman „Paučina“. Obrazloženje je dao predsjednik žirija Nijaz
Alispahić. U obrazloženju se kaže:
Obrazloženje Žirija za
dodjelu nagrade „Hasan Kaimija“ 2014. godine.
Žiri u sastavu: prof. dr. sc. Vedad Spahić, mr. Sc Erna
Murić i mr sc. Nijaz Alispahić odlučio je nagradu „Hasan Kaimija“ za 2014.
godinu dodijeliti Samedinu Kadiću za roman „Paučina“, objavljen u TKD
„Šahinpašić“ 2013. godine. Uz odluku žiri daje sljedeće obrazloženje:
Unutar trendovski prepoznatljivog
narativa o susretu Pisca i Lika, autor Samedin Kadić je u romanu „Paučina“
uspio se izdići iznad poetoloških klišea i ispričati zanimljivu priču o
dječaku, adolescentu, madom imamu, studentu i piscu Emiru, koji pokušava objaviti
svoj prvi roman. Pri tomi dolazi u sukob sa jednim od prototipova lika iz svoga
romana, što poprima elemente krimi priče, koju tako vješto pridržava od
proklizavanja u trivijalni diskurs metaproznim autotematizacijama na fonu
nepresahle diskusije odnosu fikcije i faktografije. Sama tema o životu
nekadašnjeg svršenika medrese i intelektualca sa aspiracijama ka pisanju
otvorila je mogućnost da se ironizira i kritizira tzv. bošnjačka muslimanska
inteligencija ali i čitav čaršijski mentalitet kao jedan od derivata
nacionalnog identiteta Bošnjaka. Razuđeni registar „osobne enciklopedije“
glavnoga junaka uokviruju: autsajedrski korijeni, ruralno porijeklo, status
šehidskog djeteta, odrastanje u prigradskom miljeu, formalno vjersko
obrazovanje, pop-kultura, beletristička i filozofska literatura... Na tim
osnovama dizajnirana svjetonazorska vizura polazište je iz kojeg autor
ironizira političku i ideološku spregu, tektoniku dodira i srazove vjerskog i
sekularnog („Uče ezani, svjedočeći jednoću Boga u dolini zlatne teladi“, veli
Kadić u svome romanu), čineći to sa sviješću da grebe po ranama koje teško da
će ikada zarasti. Zapravo centralna Kadićeva tema su recentne konfiguracije
bošnjačkog identiteta, tema koju razvija briljantnim metonimijskim zasijecanjem
u paradigme bosanske društvene zbilje, razobličujući tobožnje tačke oslonca
naše identitatrne novogradnje, tē „paučine za koje mislimo da su stijene“. Po
srijedi je ne samo prikladna metaforička korelacija naslova i sadržaja nego i
snažna poruka da se definitivno mora učiniti nešto kako bi se zaustavilo to
naše, kako kaže Kadić, „zaslijepljeno batrganje na prhkim mrežama što se
sreberenasto cakle nad uskiptjelom provalijom“. Ukazavši se kao svojevrsno
osvježenje na bh književnoj sceni Kadić je članovima žirija nagrade „Hasan
Kaimija“ pružio rijetko zadovoljstvo susreta sa najprefinjenijim literarnim
tretmanom tema koje ovdašnji pisci najradije zaobilaze, a organizatora
manifestacije „Kaimijini dani“ obradovao činjenicom da je reputacija nagrade
romanom „Paučina“ više nego potvrđena.
O programu manifestacije je
govorio Mustafa Muharemović, podpredsjednik Organizacionog odbora, te je
saopštio dobitnike nagrada „Hasan Kaimija“ učenika osnovnih i srednjih škola za
najbolje prispjele literarne radove.
Dobitnici su:
Učenici srednjih
škola su pisali na temu: Svaki dan traži da bude najljepši u našem
životu
1. Belma
Babić, Gimnazija " Ismet Mujezinović", Tuzla
2. Robert Gardaš,
Srednja medicinska škola, Tuzla
3. Una Bajrić,
Gimnazija Lukavac, Lukavac
Učenici osnovnih
škola su pisali na temu: Velika srca vole, a mala traže da budu voljena
1. Almedina Čivić,
deveti razred, Prva osnovna škola, Živinice,
2. Melisa Bahor,
Druga osnovna škola Grčica, Brčko
3. Almedin Ćasurović,
osmi razred, osnovna škola Gračanica.