LJUBAV PREMA DOMOVINI
Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Salavat i selam neka su na našeg poslanika Muhammeda, negovu porodicu i njegove ashabe.
Svjedočimo da nema drugog boga sem Allaha, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Poštovana braćo i sestre u vjeri, es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
S obzirom da nam dolazi 1.mart, Dan nezavisnosti naše države BiH, u današnjoj emisiji ćemo nešto kazati o ljubavi prema domovini.
Svi ljudi vode porijeklo od jednog oca Adema, a.s. Znači, naš praotac nije majmun, kako neki tvrde, već Adem, a.s., koga je Allah stvorio svojom rukom.
Ljudi su se vremenom razmnožavali i širili, najprije u plemena, kasnije u narode i države. Sasvim je prirodno da čovjek voli mjesto gdje je rođen i narod s kojim živi.
Praksa i riječi Poslanika, a.s., nam također potvrđuju da je potrebno imati zdrav emocionalni odnos prema domovini i narodu kojem se pripada.
Poznato ja da je Muhammed a.s., kad je prilikom hidžre napustio Mekku, za trenutak zastao, okrenuo se prema njoj, te rekao:
"Nema mi ljepšeg ni dražeg grada od tebe! Da me tvoji stanovnici nisu protjerali iz tebe, nikada te ne bih napustio!"
Također, kada je Muhammed, a.s., primijetio nostalgiju svojih ashaba muhadžira koji su došli u Medinu, obratio se Uzvišenom Allahu riječima:
"Bože, učini nam Medinu milom i ugodnom, kao što si nam takvom učinio Mekku."
Bitno je naglasiti da je Poslanik odmah po dolasku u Medinu počeo graditi institucije i društveni sistem koji će zadovoljiti potrebe ljudi. Tako odmah po dolasku u Madinu gradi džamiju koja je bila mesdžid, škola, sudnica, mjesto okupljanja muslimana.
Poslanik u Medini sastavlja i medinsku povelju — ustav kojom se reguišu prava i obaveze unutar muslimanskog kruga, ali i definišu sva prava i obaveze sa jevrejskom zajednicom, koja je tada bila vrlo utjecajna u društvu. Pitanje je koliko smo mi danas spremni uložiti svoj ljudski, materijalni, intelektualni, graditeljski, i drugi doprinos u izgradnji sistema i organizacije društva i države. Nažalost, moramo priznati da danas kod nas gotovo pa preovladava ideja kad se pristupa nečemu zajedničkom; koliko ću ja imati koristi od toga, a ne koliko ću ja uložiti u taj zajednički interes.
U islamskoj literaturi se navode velike misli i riječi o ljubavi prema domovini i rodnoj grudi. Ispjevane su veličanstvene ode u slavu domovine i pozitivnog patriotizma koje služe kao primjer i trajna inspiracija svim muslimanima bez obzira koju zemlju zovu svojom domovinom.
Tako je jedan arapski pjesnik spjevao:
„Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad."
Prema tome, draga braćo i sestre, muslimani su patriote svoje domovine koji svoj patriotizam i u teškim trenutcima izražavaju na human i kulturan način. Dobar musliman je i dobar patriota.
Pripadnost domovini znači ponos i ljubav prema njoj, njeno unapređivanje i čuvanje njenog reda, mira i poretka. Znači i poštivanje pravih i istinskih autoriteta.
Pripadnost domovini znači istinski raditi za njeno dobro, jer nema velikog hajra u patriotizmu koji samo riječima veliča porijeklo, zemlju, grad, mahalu ili ulicu u kojoj čovjek živi. Prava pripadnost domovini zahtjeva izvršavanje obaveza i odgovornosti svakog ponaosob u svom krugu djelovanja.
Pripadnost domovini zahtjeva poštivanje i brižno čuvanje njenog reda i poretka i kulture. Borba za domovinu odvija se na mnogim poljima: vjerskom, obrazovnom, kulturnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom vidu borbe na putu dobra, prosperiteta i blagostanja za širu društvenu zajednicu.
Naš alim Kasim ef. Dobrača ističe: "Muslimani vole i treba da vole svoju domovinu i onda, kad je mnogo šta u njoj nesređeno i slabo, kad mnogo šta treba popravljati, liječiti i žaliti, kad su dani i život u njoj ledeni i gorki, kad ih, možda, šiba bič nečije nepravde i nasilja. I u takvim prilikama, oni će dobro razlikovati domovinu i svoj narod i dužnu ljubav prema njima, od svih onih loših pojava i postupaka, koji su nemili, nepravedni i bolni. Samu nepravdu, nasilje, kao i loša djela uopće musliman mrzi i sa odvratnošću na njih gleda žaleći one koji ih čine i radeći, koliko može na njihovom ozdravljenju od takvih bolesti i mahana."
Dakle, muslimani su uvijek dužni braniti svoju domovinu i njene institucije. Odbrana domovine je propisana dužnost i obaveza. Značajan je u tom pogledu hadis u kojem se kaže: "U najbolje ljude među vama spada i onaj, koji se bori za svoje pleme, rod, - ako u taj borbi ne počini kakav grijeh ili zločin."
Borba za slobodu domovine uvijek uključuje i borbu za slobodu vjere. U tom smislu muslimanima je po Kur'anu zabranjeno, da održavaju prijateljstvo i saradnju sa onim ljudima, neprijateljima, koji bi ih progonili i protiv njih se borili zbog njihove vjere islama i koji bi ih istjerali iz njihove domovine. O tome se govori u suri El- Mumtehane:
إِنَّمَا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ قَاتَلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَأَخْرَجُوكُم مِّن دِيَارِكُمْ وَظَاهَرُوا عَلَى إِخْرَاجِكُمْ أَن تَوَلَّوْهُمْ وَمَن يَتَوَلَّهُمْ فَأُولَئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ
„Allah vama samo zabranjuje, da uzimate za prijatelje one, koji se protiv vas bore iz vjerskih razloga i koji vas izbacuju iz vaše domovine ili na bilo koji način pomažu to izbacivanje. Oni koji sa takvim održavaju prijateljstvo, griješnici su prema sebi“ (El- Mumtehane, 9)
Musliman nikad neće biti prijatelj sa neprijateljima svoje vjere jer je svjestan, ma gdje živio i radio, ma kojoj naciji pripadao i zemaljskoj domovini služio, da je njegov konačni životni cilj praktikovanje vjere i pripremanje za vječnu domovinu - ahiret:
Allah dž.š u suri Ed-Duha kaže: „Onaj svijet (ahiret) je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta." (Ed-Duha, 4)
Budući da je u pitanju vječnost, onda borba za takvu vječnost, odnosno vječnu domovinu treba biti snažna i neprestana. Bezbroj je načina da se zasluži vječna domovina.
Ljubav muslimana prema domovini Bosni i Hercegovini najbolje svjedoči da su oni starosjedioci, a ne došljaci. To su oni dokazali tokom historije, a i danas dokazuju. Kad ljubav prema svom narodu i domovini pređe granicu, onda se to zove negativni nacionalizam.
Na to upozorava Poslanik, a.s., kada kaže: “Ko pogine pod zastavom zaslijepljenosti, propagirajući asabijjet (nacionalizam) umrijet će divljačkom smrću.“ Kad je Poslanik, a.s., pobjedonosno ušao u Mekku, između ostalog je rekao: “O ljudi, Bog je poništio divljačku oholost i dičenje precima. Od sada se ljudi dijele na dvije vrste: čovjeka dobra i pobožna i, čovjeka zla i grešnika.“ Citirao je ajet iz sure Hudžurat: “Kod Allaha je najbolji ko ga se najviše boji.“ Ovom prilikom je Poslanik, a.s., proglasio jednakost kakvu niko prije ni poslije, sve do danas, nije proglasio. Čak je poručio svojim Arapima da su njemu bliži oni koji se Allaha više boje. I još je dodao: “Bog vam je jedan, otac vam je jedan. Prema tome, nema prednost Arap nad nearapom, niti bijelac nad crncem, osim u bogobojaznosti. “ Islam je ujedinio sva plemena, narode, pod jednu zastavu – islamsku.
Borci za vječnu domovinu, zasigurno, neće ostati bez rezultata svoje borbe. Kaže Uzvišeni Allah;
„One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!" (el-'Ankebut, 69)
Jedan od sigurnih puteva do kapije vječne domovine jeste činjenje dobrih djela. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: „Bogatstvo i sinovi sa ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati." (el-Kehf, 46)
Molim Allaha dž.š. da nam poveća našu ljubav prema domovini, da nas učvrsti na pravom putu i da nam olakša put do Dženneta. Amin.
Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Izet ef. Salkanović
Džamija u Đulićima je redovno odlično posjećena kada se organizuje mevlud u ovom džematu.
Dan nezavisnosti je obilježen i u Zvorniku. Ovaj datum tradicionalno organizira BZK Preporod Zvornik.
U organizaciji Omladinskog kruga Medžlisa Islamske zajednice Zvornik i udruženja "Prosvjetitelj" iz Srebrenice održana je javna tribina u Klisi.
