Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naša draga:

Bošnjaković (Rahmanović) Azemina

Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Salavat i selam neka su na našeg poslanika Muhammeda, negovu porodicu i njegove ashabe.

Svjedočimo da nema drugog boga sem Allaha, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Poštovana braćo i sestre u vjeri, es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.

Ako bi nam danas do ruku došla knjiga koja obrađuje temu religije, sigurno je da bi nam dosadilo brojati imena svih zastupljenih religija jer dugo bi nam vremena trebalo da završimo sa čitanjem. A s druge strane, ne postoji ni jedna religija a da ne obrađuje temu ibadeta.

 

Ibadet je sastavni dio svake vjere i nemoguće ga je odvojiti. Ibadet je osnova vjerovanja, ne samo ove naše nama drage i čiste vjere islama, nego i drugih objavljenih religija, kršćanstva i židovstva.

Šta je to ibadet i njegovo pravo značenje u islamu? Da li se taj pojam može uopće definisati, da li ga možemo ograničiti i svesti na nekoliko obreda, formi, obaveza ili je ibadet područje koje obuhvaća mnogo više nego što mislimo? Pokušaćemo ovo rezimirati i dati odgovor na ova pitanja kroz život i riječi Muhammeda a.s i ashaba.

Često smo u prilici da kada se govori ili piše o ovoj temi, o ibadetu, čujemo ili pročitamo ajet u kojem Allah dž.š veli: Ljude i džinne nisam stvorio osim da mi Ibadet čine (tj. da Mi se klanjaju i da mi robuju). Mnogi ovaj ajet upravo i tumače ovako, površno, ograničavaju i sužavaju njegovo značenje, i ne razumiju ga osim na ovaj način kako je i preveden, pa na kraju za rezultat imamo da se ibadet svodi na namaz, odnosno, kako bi čovjek čitav svoj život trebao provesti klanjajući.

 Istina je i nema sumnje u to da je namaz naređen, pet puta dnevno, i da je to prvo za što će čovjek biti pitan. Ali, tumačiti ovaj ajet samo u ovom kontekstu, i pod ibadet svrstati samo namaz, kod mnogih ljudi stvara ubjeđenje da ako čovjek želi spas , ne bi trebao dizati glavu sa sedžde. Da li je to tako ili spomen na ibadet treba da vjernika asocira na jedan mnogo širi krug djela? Ne samo namaz, ne samo post, zekat ili hadždž.

Naša pripadnost vjeri islamu se ne iskazuje samo putem malog broja obreda i ibadeta. Islam nije samo u okvirima džamijskih zidova...Islam je čitav jedan sistem, skup normi, pravila, propisa koji uređuju vjernikov život, počevši od postelje, ponašanja u kući, van kuće, u džamiji, i ispred džamije, na poslu, islam se dotiče propisa o načinu jela, pića. Naša vjera uređuje međuljudske, međumuslimanske odnose, apsolutno sve, pa čak na kraju i pitanja koja se tiču države, vlasti i upravljanja sa istom.

Zbog te činjenice koja je često od strane muslimana zapostavljena iz neznanja ili nezainteresiranosti za svoju vjeru, opće pravilo prisutno među većinom, među muslimanima glasi da je ibadet koji od nas Gospodar traži i zbog kojeg smo stvoreni jeste samo namaz, post, zekat, hadždž, izgovaranje dova, a zastupljen je i stav da, ako čovjek ove stvari obavlja svoj dug je prema Allahu odužio. Sve ovo navedeno jeste ibadet, ali samo jedan mali njegov dio . To nije nikako sve što definicija ibadeta podrazumijeva.

Draga braćo i sestre,

Mnogo je djela mimo spomenutih, djela koja su ibadet, a mi toga nismo ni svjesni. Ono što je bitno jeste da djelo učinimo sa iskrenim nijjetom, u ime Allaha dž.š, bez primjesa licemjerstva, interesa ili traženja neke dunjalučke koristi.

 

Nažalost, veliki problem je što se to često shvaća kao nešto sporedno, što nije toliko važno...Eto, nije na stepenu namaza ili nekog drugog poznatog ibadeta, pa se može bez toga. A je li uistinu tako? Poslušajmo kako je savjetovao Muhammed a.s:  Jedne prilike je upitao muslimane: “Hoćete li da vas obavijestim o djelu vrednijem od stepena namaza, i posta, i sadake?“' Prisutni rekoše: ''Pa naravno, o Allahov Poslaniče!'' Tada Poslanik reče: ''Popravljanje međusobnih odnosa, jer je pokvarenost međusobnih odnosa kao britva.“ (Tirmizi)

Zamislimo čovjeka koji klanja pet vakata, posti mjesec Ramazan, obavio je hadždž, a vara druge muslimane, vara ljude. Da li će oni vjernici koje vara smatrati tu osobu iskrenom u svojoj vjeri!?Da li će ga poštovati!? Da li će ga zbog toga što samo klanja cijeniti kao vjernika!? Ibadet pored namaza znači mnogo više. Ibadet je pomoći drugom muslimanu.

Ibn 'Abbas, r.a., prenosi da je jednom prilikom bio u 'itikafu u Poslanikovoj, a.s., džamiji. Neki čovjek mu je prišao, poselamio se s njim i sjeo. Ibn 'Abbas, r.a., mu je rekao: "Vidim da izgledaš tužan i zabrinut." Čovjek je odgovorio: "Da, amidžiću Allahovog poslanika, a.s., ja sam mnogo zabrinut jer imam  dug prema nekome. Kao što je zabranjeno skrnaviti ovaj kabur, tako i ja nisam u stanju da vratim  dug!" Ibn 'Abbas, r.a., je upitao: "Hoćeš li da se ja zauzmem kod te osobe za tebe?" Čovjek je odgovorio: "Da, ako to želiš." Ibn Abbas, r.a., uzeo je obuću i krenuo da izađe iz džamije. Čovjek, vidjevši to, reče: "Jesi li zaboravio da si u i'tikafu?" Sa suzama koje su mu (na)punile oči Ibn 'Abbas, r.a., odgovorio je: "Ne, već sam se sjetio Poslanika, as., kada je rekao: „Ko olakša svome bratu muslimanu njegovu teškoću i na tom putu uloži trud, to mu je bolje nego da provede u i'tikafu deset godina!“

Kakva je vrijednost i značaj posjetiti bolesnika, pored onog olakšanja, sreće i veselja koje ćemo mu priuštiti našim dolaskom i posjetom. Da li je to djelo ibadet Allahu , ili se bez toga može u životu? Da li nam možda to djelo nije potrebno, samo zato jer nije na stepenu namaza?

Džabir b. Abdullah prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao:

"Ko posjeti bolesnika, zagazio je u Božiju milost, a kada sjedne, u potpunosti je obuhvaćen Njegovom milošću."

 Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu reći: «Čovječe, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio“. Čovjek će upitati: „Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!“. Reći će: „Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!“

Pored izvršavanja osnovnih propisa islama ,a koji su preduvjet čovjekovog užitka u vječnosti, postoji još mnogo načina za uspjeh na tom putu.

Neki je čovjek upitao Poslanika: „Pouči me djelu koje će mi koristiti na oba svijeta“. Poslanik je rekao: „Gledaj šta smeta ljudima i ukloni smetnju s puta“. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je posjekao i uklonio s puta, jer je smetalo muslimanima."

Kada čitamo siru (životopis Poslanika, a.s.), nalazimo jedan sunnet ibadet kojeg nazivaju „sredstvom za pridobijanje i mekšanje srca“. Iz njegova, a.s., života saznajemo da je koristio sva valjana sredstva kojima je ljude mogao privući u Allahovu vjeru. Nije bio namršten, smrknut, nije ljude preko oka gledao niti od njih glavu okretao, a danas smo svjedoci toga na svakom koraku. Imamo dvojicu muslimana koji klanjaju u jednom saffu, a ne pričaju.

 Taj sunnet, napušteni ibadet o kom govorimo je veoma lahko izvršiti. Možda zvuči čudno da ima vrijednost sadake, ali Poslanik, a.s., nas upozorava:

„Nemoj smatrati bezvrijednim ništa od dobrih djela, makar to bilo da sretneš svog brata (u vjeri) vedrog lica“. „Osmjeh tvom bratu (muslimanu) je sadaka“

Zamislimo da stojimo na Sudnjem danu i nedostaje nam samo jedno dobro djelo. A onda se prisjetimo dana kada smo prošli pored komšije a nismo mu selam nazvali. Kamo sreće da jesmo! Prisjećamo se dana kada smo pored muslimana prošli bez osmjeha na licu. Kada smo onog iz saffa, u džamiji, mrko pogledali umjesto da smo selam nazvali, halal zatražili ili svome bratu halalili.

Braćo i sestre, mnogo je djela u islamu kojih nismo ni svjesni, a koja bi trebala krasit jednog muslimana. Pomoći slijepcu, nevoljniku, uputiti ili ugostiti putnika musafira, razveseliti tužnog, pomoći slabom. Pomilovati jetima, siroče. Poštovati i cijeniti starijeg, biti milostiv i razumjeti djecu, omladinu. Slušati svoje roditelje. Pomagati, u islamu odgajati. Sve je to ibadet ali ako je u ime Allaha.

 Greška je ibadet svesti samo na mali broj obreda iz naše vjere. Nije ibadet samo klanjati, postiti ili zekat davati, a npr. ne pričati sa prvim komšijom, ne komunicirati sa najbližom rodbinom, uznemirivati pola sela. Musliman je izvor svakog hajra, milosti, koristi. Musliman je ključ svakog dobra.

Završit ćemo hadisom u kome se navodi da je Poslanik, a.s., upitao za jednog bolesnog ashaba, a oni su mu rekli da je umro. On ih upita da li je taj ashab nešto rekao prije smrti, a oni mu rekoše da je rekao nešto što njima nije potpuno jasno. Rekao je: ''Kamo sreće da je više puta... Kamo sreće da je bio novi... Kamo sreće da je bila cijela...'' Tada im je Poslanik, a.s., rekao: ''Vaš drug je jednog dana žureći na džumu sreo jednog slijepca, koji nije imao vodiča, pa ga je uzeo za ruku i poveo u džamiju. Kada je osjetio da će umrijeti, vidio je nagradu za to djelo, pa je rekao: ''Kamo sreće da je više puta.'' Jednog hladnog jutra je pošao na sabah i sreo promrzlog čovjeka. Na sebi je imao dva ogrtača, jedan stari i jedan novi, pa je onim starim ogrtačem ogrnuo promrzlog čovjeka. Kada je pred smrt vidio nagradu za to djelo, rekao je: ''Kamo sreće da je bio novi.'' Jednog dana je ušao u kuću i upitao suprugu ima li šta za jelo, a ona mu ponudi jednu lepinu. U tom trenutku jedan gladni čovjek pokuca na vrata i zatraži nešto za jelo, a on mu dade pola lepine. Kada je pred smrt vidio nagradu za to djelo, rekao je: ''Kamo sreće da je bila cijela.''

Nemojmo zanemarivati nijedno dobro djelo. Budimo od onih koji će drugima moći pomoći na Sudnjem danu, a ne od onih koji bježe od dobrih djela, a tražiće i moliti pomoć od drugih.

Molimo Allaha Uzvišenog da nas uputi na pravi put, oprosti nam grijehe i da budemo od onih sa kojima će On biti zadovoljan. Amin

Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Datum, 19. 02. 2015.  

Izet ef. Salkanović                                                                

U subotu, 07. 02. 2015. godine u džematu Selimovići-Mahmutovići  upriličena je svečanost u povodu dana rodenja najodabranijeg Allahovog poslanika,

Muhammeda a.s. Mevludski program je proučen u mjesnoj džamiji prije podne- namaza, a ovaj put su ga izveli imami MIZ Zvornik. Posjeta na mevludu je bila veoma dobra, a prisutnima se na kraju programa obratio Meho ef. Hasanović, imam džemata Goduš. Poslije podne džematlije iz drugih džemata pozvani su na ručak i kahvu od strane domaćina. Svečani ručak za imame, članove Džematskog odbora i svoje prijatelje organizirao je hadži Jusuf ef. Latifović  u restoranu „Fortuna“ u Sapni. Molimo Allaha dž.š. da nas učini od onih kojima će biti drag naš poslanik i koji će ga slijediti. Amin!

Prva redovna Skupština Medžlisa Islamske zajednice Zvornik održana je u subotu 21. februara 2015. godine.

Skupština je razmatrala najvažnija pitanja iz domena rada Islamske zajednice na području našeg medžlisa. Nakon izbora radnog predsjedništva i usvajanja Poslovnika o radu, članovi skupštine su upoznati  sa detaljnim izvještajima o radu Medžlisa tokom 2015. godine. Nakon sadržajne rasprave usvojen je vjerskoprosvjetni izvještaj, administrativno pravni, izvještaj o radu i finsijski izvještaj. 

Na skupštini se raspravljalo i o smijernicama i planovima rada za 2015. gdodinu. Uz konstruktivne prijedloge uvojen je plan rada, te  budžet za tekuću godinu. 

Mevlud u džamiji Vitinica je po običaju jako dobro posjećen. I ovog puta, džamija je bila pretjesna, pa je i harem džamije primio džematlije iz svih naših džemata.

Mevludski program su izveli imami Medžlisa Islamske zajednice Zvornik. Vaz je održao Senajid ef. Alić., imam iz Klise.  Na kraju programa je priređena skromna svečanost u povodu prestanka rada dugogodišnjeg mujezina džamije hadži Bećira Memića. Hadži Bećiru je džematski odbor uručio novčanu hediju, a glavni imamm Medžlisa zahvalnicu.

Datum, 14. 02. 2014.

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu!

            Draga braćo i cijenjene sestre u Islamu ,e-sselamu  alejkum.U današnjoj emisiji ću akoBogda govoriti o vrijednosti učenja BISMILLE I IZGOVARANJU ZAHVALE  ALLAHU DŽ.Š. SA RIJEČIMA ELHAMDULILLAH.! Mi živimo u svijetu, koji na svaki način iz našeg života i iz našeg rječnika želi da izbriše ime ''Allah''. Ako malo obratimo pažnju, vidjet ćemo da mu to polazi za rukom i da su naše svakodnevne najfrekventnije riječi: štres, rad, umor, plata, kredit, stan, kuća, zins (kamata), šparanje i sl. Vrlo rijetko se neko sjeti da spomene Allaha i vrlo rijetko su, oni koji govore da je i rad ibadet, svjesni da bez Bismille i spominjanja Allaha, rad nije ibadet. Tim povodom danas želim da nas podsjetim na važnost jedne rečenice od koje ovisi sav naš rad i uspjeh, i od koje ovise sva naša dobra djela, a to jeBismilla.

Govoreći o Bismilli, Poslanik, a.s., je rekao: ''Kada bi sva stabla na zemlji bila pera, a more tinta, pa kada bi se sva ta pera umakala u tintu i pisala značenje Bismille, prije bi se tinta istrošila nego što bi se zapisalo značenje Bismille, pa čak i kad bi je pisali i meleki i džinni, bili bi nemoćni ispisati značenje ovog ajeta.''

Prema tome, mi ćemo danas vrlo kratko govoriti o Bismilli, odnosno, samo ćemo malo zahvatiti iz mora njene mudrosti.

Navodi se da kada je Uzvišeni Allah prvi put objavio Bismillu, da je Džibrila, koji je nosio Bismillu pratilo 1000 meleka iz počasti prema njoj i njene veličine, a da su, kada je Bismilla bila napisana, iz počasti prema njoj svi džini pali na sedždu Allahu, dž.š.

Bismilla se nalazi na početku svake sure u Kur'anu, osim sure Et-Tevba, jer se u njoj govori o ratovanju, a u ratu nema milosti. S druge strane, u suri En-Neml Bismilla je spomenuta dva puta, tako da se u Kur'anu Bismilla spominje ukupno 114 puta.

Bismilla ima pet riječi i u prijevodu znači: ''U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.'' To su riječi, koje svi učimo već prvog dana u mektebu i koje izgovaramo prije svakog dobrog i korisnog djela. Tim riječima mi poručujemo: ''Ovo djelo ja počinjem sa sjećanjem na Allaha, Koji je Milostiv prema svim svojim robovima, i dobrim i lošim, i Koji će biti Samilostan prema vjernicima na Sudnjem danu.''

             Bismilla sadrži 19 harfova, a toliko ima i čuvara Džehennema (zebanija), pa onaj ko bude stalno učio Bismillu u svim prilikama, Allah će ga sačuvati od zebanija. I uvijek kad izgovori Bismillu, džennetski poslužitelji govore: ''Ja Rabbi, ovaj tvoj rob uči Bismillahir-rahmanir-rahim, pa ga sačuvaj od vatre i uvedi ga u Džennet.''

Kada je na Isra-i Miradžu Poslanik, a.s., ušao u Dženet, vidio je četiri rijeke. Prva je bila bistra, druga od mlijeka, treća od vina, a četvrta od meda. Poslanik, a.s., je upitao Džibrila odakle izviru te rijeke, a on mu odgovori da zna da one uviru u vrelo Kewser, a da ne zna odakle izviru i da to pitanje može uputiti svome Gospodaru. Allah, dž.š., je tada poslao meleka koji je rekao Poslaniku, a.s., da zatvori oči. Nakon što ih je ponovo otvorio, Poslanik, a.s., se našao ispred jednog stabla na kome je bila kupola od bijelog bisera, vrata od zelenog jakuta, a brava od crvenog zlata. Kupola je toliko velika da kada bi se svi džinni i ljudi sakupili na njoj, bili bi kao jedna ptica na vrhu nekog brda. Melek ga upita zašto ne uđe u kupolu, a Poslanik, a.s., mu odgovori da nema ključa. Melek mu tada reče da je ključ kod njega, a to je Bismilla. Nakon što je Poslanik, a.s., proučio Bismillu, vrata su se otvorila i kada je ušao, vidio je da one četiri rijeke izviru sa četiri strane kupole. Preko cijele kupole je napisana Bismilla. Prva Rijeka izvire iz harfa ''mim'' iz riječi ''Bismillah'', druga iz harfa ''ha'' iz iste riječi. Treća rijeka izvire iz harfa ''mim'' iz riječi ''Rahman'', a četvrta iz harfa ''mim'' iz riječi ''Rahim''. Tada mu je Allah Uzvišeni rekao: ''O Muhammede, ko god Me se od tvoga ummeta sjeti i spomene Me ovim imenima, napit će se sa ovih rijeka.''

            Osim navedenih Ahiretskih blagodati Bismilla nudi i i Dunjalučke, a to su berićet i sigurnost. Navodi se u hadisima da ona štiti čovjeka od nesreća i belaja. A u jednom hadisu Poslanik, a.s., je rekao da kada čovjek uđe u kuću bez Bismille, onda šejtan vikne svojim jaranima: ''Hodite, našli smo sebi konaka.'' A kada još čovjek počne jesti hranu bez Bismille, onda šejtan vikne svojoj raji: ''Hodite, evo imamo i večeru.'' Također je Poslanik, a.s., rekao da kada čovjek prije spolnog odnosa ne izgovori Bismillu, onda i šejtan učestvuje u tom odnosu.

            Braćo! Blagodati Bismille su neprebrojne. Danas smo čuli samo mali broj njih i mislim da nam je za početak dovoljno. I zbog svega navedenog vas pozivam: Učite što češće Bismillu i udaljite šejtana od sebe, od svoje porodice i od svoje imovine. Isto tako, nastojte da i vaše porodice što češće je izgovaraju. Napominjite im naglas, sve dok sami ne počnu da je uče.

Uzvišeni Allah poručuje: ''MALO je Mojih robova ZAHVALNIH.'' (Es-Sebe', 13.)

! U stalnoj utrci sa vremenom i u bezglavoj halapljivosti za dunjalučkim blagodatima, mi koji živimo na dunjaluku, vrlo često gubimo iz vida još jednu jako važnu stvar, a to je da je Uzvišeni Allah, iz milosti Svoje, stvorio sve nas i podario nam sve što nam je potrebno za život na ovom kratkom i prolaznom svijetu i da On, za uzvrat, od nas traži samo ono što bi svako od nas očekivao od druge osobe kad joj kakav hajr učini – ZAHVALNOST. Da je to, zaista tako, reći će nam činjenica da su prve riječi u Kur'anu upravo izraz zahvale: ''Hvala Allahu Gospodaru svjetova!'' To su najbolje riječi, kojima čovjek može izraziti zahvalnost svome Gospodaru i danas ću,takođe reći nešto i  o vrijednostima tih riječi.

Riječi ''El-hamdu lillah'' (Hvala Allahu!) prvi je od ljudi izgovorio Adem, a.s. Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio Adema i udahnuo u njega dušu, Adem je kihnuo i izrekao zahvalu svome Gospodaru što ga je živim učinio. Tada su mu meleki rekli: ''Jerhamuke Rabbuke.'' (Neka ti se smiluje tvoj Gospodar!) I zato u sjećanje na Adema, a.s., i mi kada kihnemo izgovaramo: ''El-hamdu lillah.'' A onaj ko nas čuje kaže: ''Jerhamukellah!'' (Neka ti se smiluje Allah!)

Osim Adema, a.s., i svi drugi poslanici su izgovarali spomenutu zahvalu, a u Kur'anu se spominju neki od njih. Nuh, a.s., je nakon što je u lađi spašen od potopa rekao: ''Hvala Allahu, Koji nas je spasio od nasilnog naroda.'' Dragi Allah ga je zbog tih riječi nagradio i dao da se Nuh, a.s., sa vjernicima hairli iskrca na brdu el-Džudijj.

Ibrahim, a.s., se zahvalio svome Gospodaru riječima: ''Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka.'', pa ga je Milostivi Allah nagradio kurbanom, koga je zaklao umjesto svoga sina Ismaila.

Davud, a.s., je izrekao sljedeću zahvalu: ''Hvala Allahu, Koji nas je odlikovao iznad mnogih Njegovih robova vjernika.'', pa ga je Uzvišeni Allah nagradio znanjem i mudrošću.

Najzahvalniji Allahov rob je bio Muhammed, a.s. To govori i njegovo drugo ime – Ahmed, koje u prijevodu znači onaj koji je najzahvalniji. Radi njegove zahvalnosti Dragi Allah mu je kao nagradu dao najvišu deredžu u Džennetu.

A koliko je bio zahvalan Muhammed, a.s., govori predaja da je on dugo stajao na kijamu klanjajući noćnu nafilu, pa bi mu zbog toga znale noge oteći. Kada su ga ashabi upitali zašto to čini kada su mu već oprošteni svi grijesi. On je odgovorio: ''Zar da ne bi trebalo da budem zahvalan svome Gospodaru zbog toga?''

Onaj ko bude zahvalan Dragom Allahu na Dunjaluku, bit će zahvalan i na Ahiretu i te će mu riječi zahvale biti nešto najdraže što će ga pratiti na putu do Dženneta i u toku boravka u džennetskim ljepotama.

Kada završe obračun na Sudnjem danu, vjernici će reći: ''Hvala Allahu Gospodaru svjetova.''

Kada budu prešli Sirat-ćupriju, reći će: ''Hvala Allahu, koji je od nas odstranio tugu i brigu.''

Kada budu ugledali Džennet, reći će: ''Hvala Allahu, Koji nas je na ovo uputio, jer mi ne bismo mogli naći Pravi put da nas On nije uputio.''

Kada budu ušli u Džennet, reći će: ''Hvala Allahu, Koji je prema nama ispunio obećanje Svoje.''

Kada se budu smjestili u Džennetu, reći će: ''Hvala Allahu, Koji nam je, po Svojoj milosti, podario gostoprimstvo u vječnom staništu.''

I na kraju, svaka njihova gozba kod Allaha, dž.š., u Džennetu završavat će se riječima: ''Hvala Allahu Gospodaru svjetova.''

Braćo moja i cijenjene sestre! Uzvišeni Allah poručuje: ''Ako budete zahvalni, Ja ću vam blagodati povećati. Budete li nezahvalni, kazna moja će teška biti.'' (Ibrahim, 7.)

Postoji više načina na koje se možemo zahvaliti svome Gospodaru i dobiti od Njega još više blagodati. O njima ćemo, akobogda, govoriti nekom drugom prilikom. Nama je danas dovoljno da upamtimo jedan način, a to je izgovaranje riječi ''El-hamdu lillah!''. Te su riječi lahke za izgovor, pa ih što više izgovarajte! 

Uzmimo jedan primjer! Samo klanjajući farz-namaze, u jednom danu ćete, učeći Fatihu, riječi ''El-hamdu lillah!'' izgovoriti 17 puta, a ako klanjate i sunnete, odnosno, nafile, onda i više od 40 puta. I upamtite! Što je više zahvale, to su blagodati veće. I na Dunjaluku i na Ahiretu. Što je manje zahvale, to je kazna veća. I na Dunjaluku i na Ahiretu.Upamtite i izaberite!!!

 Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, pa da što češće učimo Bismillu i da nam podari sve njene blagodati i na Dunjaluku i na Ahiretu i da što više budemo zahvalni svom Stvoritelju i da nas ta zahvala prati na putu do Dženneta. Amin!

                                                                                                           Vehid ef. Muratbegović

BEĆIROVIĆ (ŠAĆIR) RAŠID

Preva redovna sjednica novog daziva Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zvornik održana je u petk 15. februara 2015. godine.

tokom četvorosatnog rada razmatrano je jedanaest tačaka dnevnog reda. Članovi izvršnog odbora su se bavili izvještajima za 2014. i planovima za 2015. godinu. Na početku sjednice je usvojen poslovnik o radu, a potom usvojeni izvještaji: vjersko-prosvjetni, administrativno-pravni, izvještaj o radu, te finansijski izvještaj. 

Takođe je raspravljano o planu rada za 2015, godinu i prijedlogu budžeta. Predmetni materijal će biti ponuđen redovnoj Skupštini Medžlisa koja će biti održana u subotu 21. februara 2015. godine u 9:00 sati u sali zgrade Medžlisa u Zvorniku.

Izvršni odbor je izvršio i dodjelu stpendija za 2014/15 godinu i razmatrao prispjele zahtjeve i tekuća pitanja.

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide i sve sljedbenike.

Poštovani vjernici, slušaoci Radija ''Glas Drine'' i emisije ''Na izvoru islama'', ES-SELAMU 'ALEJKUM!

U današnjoj emisiji ćemo, akobogda, kroz brojne hadise govoriti o vrijednostima džamije, o njenom značaju u našem životu, te o kulturi ponašanja prilikom dolaska u džamiju, boravka u njoj i odlaska iz nje. Naime, cilj nam je da probudimo našu svijest o važnosti što češće posjete ovoj Allahovoj, dž.š., kući i o važnosti poštivanja njene časti, jer je, po tom pitanju, trenutna situacija vrlo loša i njome nikako ne možemo biti zadovoljni. Ako, zaista, ali baš zaista, želimo spas i uspjeh na oba svijeta, onda moramo popraviti ovu situaciju.

Za početak ćemo navesti tri hadisa u kojima Poslanik, a.s., govori o vrijednostima posjete Allahovoj, dž.š., kući i klanjanja namaza u džematu.

On poručuje: ''Kad god neko ode u džamiju – ujutro ili navečer – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro ili navečer.'' (Muttefekun alejhi)

''Ko se kod svoje kuće očisti, a zatim ode u jednu od džamija da obavi jedan od Allahovih farzova, jednim korakom mu se oprašta grijeh, a drugim podiže stepen (u Džennetu).'' (Muslim)

''Zajednički obavljen namaz je vrjedniji od pojedinačnog namaza dvadeset i sedam puta.'' (Muttefekun alejhi)

Braćo i  sestre! Eto lijepih savjeta za sve nas. Jer, svi smo mi griješnici, a svi se nadamo Džennetu.A pošto je džamija Allahova kuća, onda se posjeta džamiji računa kao posjeta Samom Allahu, dž.š., i sastanak sa Njim.

O tome Poslanik, a.s., kaže: ''Ko uzme abdest i ode u džamiju, on je Allahu zijaret učinio, a obaveza onoga kome je zijaret učinjen je da počasti onoga koji ga je posjetio.'' (Bejheki, Taberani)

A za sastanak sa našim Stvoriteljem i Gospodarom moramo se i lijepo obući.Uzvišeni Allah o tome je rekao: ''O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite!'' (El-E'raf, 31.)

Nakon što se pripremimo za susret za Gospodarom, kuću napuštamo dovom: ''Allahu moj, podari svjetlo u moje srce, moj sluh, moj vid, na moju desnu stranu, na moju lijevu stranu, iznad mene, ispod mene, ispred mene, iza mene a i mene samog obaspi nurom.'' (Buhari)Kada čovjek tako spreman krene u džamiju, onda mora povesti računa i o svom ponašanju na putu prema džamiji. O tome Poslanik, a.s., kaže: ''Kada neko od vas lijepo i propisno uzme abdest, a zatim se zaputi ka džamiji, neka ne prepliće prste na rukama, jer je on već u namazu.''  Dakle, čim krenemo od kuće, naš namaz je već počeo.

Po Sunnetu Muhammeda, a.s., u džamiju ulazimo desnom nogom, a izlazimo lijevom. Na ulasku u džamiju, željni Allahove milosti i oprosta, učimo dovu: ''Bismillah. Ves-selamu ala Resulillah. Allahummagfir li zunubi veftah li ebvabe rahmetike.'' (Ibn Madže) U prijevodu: ''U ime Allaha. Neka je selam na Allahovog Poslanika. Allahu moj, oprosti moje grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti.''

Kada uđemo u džamiju sa milošću, onda tu milost dijelimo sa drugima. Nazivamo selam prisutnima i dobro pazimo da ni slučajno ne prođemo ispred klanjača, da ne povrijedimo njegov prostor gdje obavlja sedždu. Poslanik, a.s., nas upozorava na to: ''Da neko od vas sačeka stotinu godina, bolje mu je nego da prođe ispred svog brata koji klanja.'' (Ibn Hibban, Tirmizi i Ibn Madže).Zatim klanjamo dva rekata Tehijjetu-l-mesdžida, koja nam je Poslanik, a.s., naredio. ''Kada neko od vas uđe u džamiju, neka klanja dva rekata prije nego sjedne.'' (Autori Kutubu sitte).A nakon što klanjamo namaz, zadržat ćemo se na svom mjestu i proučiti zikr. To je onaj zikr koji mi zajedno učimo poslije namaza. Poslanik, a.s., je o tome rekao: ''Meleki se mole za svakog od vas sve dok bude na mjestu na kome je obavio svoj namaz, sve dok mu se ne desi nešto što kvari abdest. Oni govore: 'Allahu, oprosti mu grijehe! Allahu, smiluj mu se.' '' 

Ebu Derda, r.a., rekao svome sinu: ''Neka ti džamija bude kuća! Zaista sam čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada kaže: 'Džamije su kuće bogobojaznih. Kome džamija bude kuća, Allah mu je zagarantovao Svoju milost i prelazak preko Sirat-ćuprije.' '' (Taberani i Bezzar)

Dakle, Poslanik, a.s., nas poziva da džamiju, Allahovu kuću, doživimo kao svoju vlastitu. Međutim, on nam istovremeno poručuje i to da se u džamiji ne možemo ponašati baš kao u svojoj kući, odnosno, da postoje određena pravila ponašanja, kojih se moramo držati, ako ne želimo da, umjesto bereketa i milosti, dobijemo Allahovu kaznu. A nama ne treba veća kazna od one da nas Dragi Allah udalji od džamije .Jedno od tih pravila, koje moramo poštovati, jeste da jezik treba da koristimo samo za ibadet. O tome Poslanik, a.s., veli: ''U vremenu pred nastupanje Smaka svijeta, pojavit će se narod koji će sjediti u džamijama u halkama, a čiji će predmet razgovora biti Dunjaluk. Nemojte sjediti sa takvima! Allah se takvima neće smilovati.'' (Ibn Hibban, Hakim i Taberani)

Razmislimo sada malo o tome koliko smo mi daleko ili blizu nastupanja Smaka svijeta!

Prema tome, razgovor o tome ko šta prodaje, gdje se šta može kupiti, šta ko radi i tome slično, odvija se izvan džamijskog prostora, to jest, u dvorištu. A u džamiji treba čini sljedeće jezičke stvari:

• učiti Kur'an,

• zikriti, samostalno ili u džematu,

• ponavljati za mujezinom riječi ezana i druge zikrove,

• baviti se vjerskim naukama i vjerskim pitanjima (držati predavanja i kurseve),

• govoriti samo ono što je dobro i lijepo,

• po potrebi samo šutjeti.

 S obzirom da je džamija Allahova kuća, onda moramo povesti računa i o visini tona naših glasova. Dakle, sljedeće pravilo glasi da je u džamiji zabranjeno podizanje glasova.U vezi s tim Saib b. Jezid, r.a., kaže: ''Bio sam u Poslanikovoj, a.s., džamiji kad me neko pogodi kamenčićem. Okrenuh se i vidjeh da je to Omer, r.a., koji mi reče: 'Idi i dovedi mi onu dvojicu ljudi!' Otišao sam i doveo ih. On ih upita: 'Odakle ste vi?' Oni rekoše: 'Iz Taifa.' A Omer im reče: 'Da ste odavde ja bih vam zadao bol, zbog dizanja glasova u Poslanikovoj, a.s., džamiji.' ''

Naravno, zabrana podizanja glasa važi za sve džamije, a ona se ne odnosi samo na prazan i beskoristan govor ili razgovor, nego čak i na učenje Kur'ana, zikra i dova.U vezi s tim Uzvišeni Allah poručuje: ''Ne podiži previše glas učeći Kur'an u namazu!'' (El-Isra', 110.)

Na drugom mjestu kaže: ''Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onima koji dobra djela čine.'' (El-E'raf, 55-56.)

Dalje spmenut ću još jedno vrlo važno pravilo,ponašanja u džamiji a to je popunjavanje, ravnanje i zbijanje safova prilikom klanjanja (farzova ili nafila) u džematu.

Poslanik, a.s., je poručio: ''Izravnajte vaše safove, jer je ravnanje safova jedan od elemenata ispravnosti namaza.'' (Buhari).U drugom hadisu veli: ''Zbijte safove, približite se jedan drugom i međusobno izravnajte vaša ramena i vratove! Tako mi Allaha, ja vidim šejtana kao crno janje kako se kroz praznine safova uvlači među vas.'' (Ibn Hibban)

Prema tome, ako ne budemo popunjavali i ravnali safove, ispravnost našeg namaza u džematu će doći pod znak pitanja, a ako ne budemo zbijali ramena i budemo pravili praznine između nas, prokleti šejtan će poljuljati naše redove i naše međusobne bliske odnose. Zato nemojte bježati od vaše braće, koja žele da vam se bratski približe. 

Takođe Jedno od vrlo važnih pravila ponašanja, u džamiji a i uopće u društvu, jeste šutnja i slušanje dok drugi govori. To se odnosi kako na obični razgovor između ljudi, tako i na govor predavača. U tom smislu, hutba zauzima posebno mjesto.O tome je Poslanik, a.s., rekao: ''Ko petkom razgovara dok imam uči hutbu, sliči magarcu koji nosi tovar knjiga, a onaj koji mu na to kaže: 'Šuti!', nema nagrade za džuma-namaz.'' (Ahmed i Taberani)

U drugom hadisu stoji: ''Džuma-namazu prisustvuju tri vrste ljudi: osoba koja pri učenju hutbe govori i za to će dobiti kaznu; osoba koja pri učenju hutbe uči dovu Allahu, koju On može primiti ili odbiti; i osoba koja sluša hutbu i ne govori, a uz to ne prelazi preko vratova ostalih klanjača i ne uznemirava ih – takvima će grijesi biti oprošteni, računajući od džume do džume i još dodajući tri dana, jer je Uzvišeni Allah rekao: 'Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen.' '' Nažalost i u našim džematima se ponekad može primjetiti da ljudi šapuću ili čak i da naglas govore tokom hutbe. To je višestruko nepoštovanje. Nepoštovanje prema Allahu, dž.š., jer je hutba farz, nepoštovanje prema imamu, prvo kao predvodniku džemata, a onda i kao govorniku, te nepoštovanje prema drugim ljudima, koji su došli da slušaju hutbu. Navedeni hadisi su, po tom pitanju, prilično jasni, pa vas zato pozivam – potrudite se da dobijete nagradu za prisustvo na hutbi, a nemojte dozvoliti da zbog prisustva na hutbi budete kažnjeni.

Drugi navedeni hadis govori o još jednom pravilu ponašanja u džamiji, a koje je vezano za ispravnost džume i dobivanje nagrade za nju. To je dolazak navrijeme na džumu i zauzimanje mjesta u prednjim safovima. moramo voditi računa o ovom pravilu, kako bismo izbjegli preskakanje preko vratova ljudi. To pogotovo važi za one ljude, koji po svaku cijenu žele sevape prvog safa, pa znaju preskočiti i po desetak safova da bi došli do cilja. Dođi, brate, navrijeme i, zauzmi mjesto u prvom safu!

Sada ćemo navesti još tri pravila, koja su vezana za traženje mjesta u džamiji.Naime, ima ljudi, , koji su navikli da godinama klanjaju namaze i slušaju predavanja isključivo na jednom mjestu u džamiji. Oni to smatraju izvjesnom rezervacijom mjesta, pa ako im neko sjedne na mjesto, oni ga otjeraju.O tome Poslanik, a.s., kaže: ''Neka niko od vas ne podiže svoga brata sa njegovog mjesta, da bi sjeo na to mjesto.'' Dakle, u džamiji nema rezervacije. Svako mjesto u džamiji, osim, naravno, mimbera i mihraba, pripada svakome. I na kraju, spomenut ćemo još i pravilo vezano za izlazak iz džamije. Izlazeći lijevom nogom iz džamije Poslanik, a.s., je učio sljedeću dovu: ''Bismillah. Ves-selamu ala Resulillah. Allahummagfir li zunubi veftah li ebvabe fadlike.''(U prijevodu: ''U ime Allaha. Neka je selam na Allahovog Poslanika, a.s. Allahu moj, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Svoje dobrote.'')

Draga Braćo i poštovane sestre! Evo, sada kada znamo koja su to najvažnija pravila ponašanja u džamiji, nadam se da ćemo ih akoBogda i poštovati.

 Molim Dragog Allaha da nam oprosti naše grijehe i da nam otvori vrata Svoje milosti i Svoje dobrote. Amin.

                                                                                                          Vehid ef. Muratbegović