17)Bitka na Bedru
Hvala Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka su na prvaka svih poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s.
Draga braćo i sestre, sedamnaesti je dana ramazana i to je jedan od bitnijih dana u povijesti islama. To je dan kada su muslimani predvođeni Muhammedom a.s. sa dosta slabijim naoružanjem i tri puta brojčano slabiji izašli pred mekkanske mušrike i vojno ih porazili. Naime, 314 muslimana koji su u svojim srcima imali jaku i nekolebljivu vjeru u Allaha dž.š. stalo je naspram oko 1000 dobro naoružanih mušrika.
Iako je karavana koja je trebala biti napadnuta od strane muslimana bezbjedno putovala prema Mekki, vođa mušrika Ebu Džehl čvrsto odlučuje da nastavi put prema Medini i porazi muslimane. Tom prilikom je rekao: „Tako mi Boga, nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo ostati tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina. Arapi treba da čuju za nas, našu snagu i moć, tako da nas više nikada ne pomisle napasti.“
S druge strane Muhammed a.s. dubiva punu podršku i muhadžira i ensarija i čvrsto obećanje da će biti uz njega. Vidno zadovoljan on reče: „Krenite i budite radosni. Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njhove pogibije.“ Na prijedlog Habbaba, Muhammed a.s. je odustao od svoje nakane da se ulogore podno izvorišta Bedra i premjesti vojsku na poziciju sa koje su mušricima bili prekinuti putevi do bunareva s vodom. Noć prije bitke Allah dž.š. je spustio kišu koja je mušricima teren učinila klizavim i otežala kretanje, a muslimanima je učvrstila zemlju i pijesak. Muhammed a.s. je sa ashabima sišao na mjesto gdje će biti bitka i pokazivao gdje će koji mušrik biti ubijen, što se i obistinilo za vrijeme bitke.
Uoči bitke između ostalog u dovi je rekao i sljedeće: „...Allahu moj, ako ova skupina danas strada, neće te imati više ko obožavati.“ Allah dž.š. se odazvao na ovu poslanikovu dovu, ali i dove ostalih muslimana. Muhammed a.s. je uzeo šaku prašine i bacio prema mušricima. Nijedan mušrik nije ostao a da mu oči nisu bile ispunjene prašinom. Nakon toga dali su se u bijeg, a muslimani su ih stizali, ubijali i zarobljavali. Po običaju, Muhammed a.s. se na mjestu bitke zadržao tri dana, a onda je naredio da mu se pripremi deva za put. Zajedno sa ashabima je napustio Bedr. Četrnaest muslimanskih šehida, sedamdeset ubijenih mušričkih vojnika i isto toliko zarobljenih bio je bilans ovog, od strane mušrika, iznuđenog sukoba. Iako je bilo prijedloga da se zarobljenici pobiju, Muhammed a.s. je prihvatio prijedlog Ebu Bekra da se zarobljenici puste uz otkup, a oni koji nisu mogli skupiti sredstava za otkup, slobodu su dobivali opismenjavanjem po deset muslimana, ili razmjenom za muslimanske zarobljenike u Mekki. Neki zarobljenici su pogubljeni zbog njihovog dugotrajnog uznemiravanja muslimana, a neki su oslobođeni bez ikakve otkupnine.
U ovoj bitci pobjedila je malobrojna skupina koja se borila za uspostavljanje i očuvanje Allahove vjere, pa je zbog toga i bila pomognuta od strane Allaha dž.š.
Braćo i sestre, potpomažimo Allahovu vjeru, budimo strpljivi i bogobojazni da bi nam Allahova milost bila ukazana.
Hariz ef. Pašić
