Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, koji prave vjernike ne ostavlja bespomoćne, već ih pomaže i pokazuje im izlaze iz najtežih situacija, tako da uz njegovu pomoć, od nemoćnih i poniženih postaju pobjednici. Neka je salavat na našeg poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda a.s., koji je predvodio svoje ashabe u najtežim situacijama i uz Allahovu pomoć, doveo ih u situaciju da budu uzor generacijama koje će doći poslije njih sve do Sudnjeg dana. Neka je salavat i selam i na njegovu porodicu, ashabe, naše šehide i na sve vjernike.
Draga braćo i poštovane sestre! Ovo je posljednja emisjia „Na izvorima islama“u hidžretskoj 1428. godina. Uoči ponedeljka sa zalaskom sunca dolazi nam Nova hidžretska godina. Ovo je prilika da se malo osvrnemo na Hidžru, koju su muslimani u vrijeme halife Omera, odabrali za početak svoga kalendara. Hidžra o kojoj govorimo je treća Hidžra, koju su činili prvi muslimani. (Prve dvije hidžre su bile u Abesiniju, današnju Etiopiju). Ova hidžra se dogodila 622. godine, odnosno 13 godina nakon prve objave. Ovih trinaest godina prvi muslimani su proveli u Mekki, izloženi neviđenim torturama i mučenjima od strane mekanskih mušrika. Napadi na muslimane su započeli odmah nakon prvog javnog poziva koji je uputio poslanik Mekkelijama, pozivajući ih da napuste svoje dotadašnje običaje i vjeru u kipove, da se okrenu vjeri u Jednog Boga, Stvoritelja nebesa i Zemlje, Stvoritelja ljudi, pred kojim će ljudi na Sudnjem danu polagati račune za svoja djela počinjena na Zemlji, koji će im donijeti pravednu presudu u kojoj ljudi neće imati prednosti jedni nad drugim na osnovu svoga porijekla, bogatsva ili nekih drugih privilegija koje imaju na ovom svijetu. U početku su mušrici napadali one najslabije muslimane, siromašne i robove koji se nisu mogli braniti, pa ih je Muhammed a.s. da bi ih zaštitio poslao u Abesiniju (Etiopiju) gdje su našli utočište kod Negusa, kršćanskog vladara. Kako se islam i dalje širio, uprkos napadima na muslimane, mušrici su pokušali promjeniti taktiku pa su Muhammedu a.s. poslali amidžu Ebu Taliba sa ponudim da prestane sa pozivanjem u islam a za uzvrat biće nagrađen svim počastima, uključujući vlast, imetak i žene. Poslanik je na ovu ponudu odgovorio: „ Kada bi mi dali sunce u desnu ruku a mjesec u lijevu ne bih napustio ono sa čim me moj Gospodar zadužio“. Nakon ovoga napadi se pojačavaju tako da ni sam Poslanik nije bio pošteđen. Ovim napadima su se pridružili čak i neki članovi poslanikove porodice (amidža Ebu Leheb). Amidža Ebu Talib, kao vođa porodice Benu Hašim, je štitio Poslanika sve do svoje smrti iako nije htio prihvatiti vjeru islam pa je i umro kao mušrik. Zbog ove zaštite Mekkelije su objavile bojkot porodice Benu Hašim, tako da niko nije sa njima održavao nikakve veze, pa su morali iseliti u šatorsko naselje, koje su osnovali u dolini Šib, u blizini Mekke, da bi se tako lakše odbranili od napada i dijeleći sve što su imali lakše opstali. U ovoj izolaciji su se razboljeli Ebu Talib i hazreti Hatidža (poslanikova žena) pa su i umrli, tako da je Poslanik došao u još težu
situaciju. Uvidjevši nakon okončanja izolacije da nema napretka u prihvatanju i širenju islama, Muhammed a.s. pokušava naći pogodnije tlo za islam i odlazi u Taif, naselje u brdima, udaljeno sedamdesetak kilometara od Mekke, ali i tamo nailazi na otpor i napade. Djeca i luđaci ga gađaju kamenjem, pa se vraća sav krvav i izubijan. Allah dž.š. mu šalje meleka sa zadatkom da kazni narod Taifa ako to Poslanik poželi, našto on uzvraća dovom : „ Bože, uputi moj narod, jer oni ne znaju“. U ovim teškim trenucima Allah dž.š. poslanika poziva na Mi'radž, gdje mu pokazuje Džennet i njegove ljepote koje čekaju vjernike ali i Džehennem i patnje koje će doživiti nevjernici, koji pate i muče muslimane. Na Mi'radžu mu je naređen i namaz koji je utjeha i nada vjernicima. Nakon ovog događaja, Poslanik se u danima hadžžda, na mjestu Akaba, susreće sa šest stanovnika Jesriba (današnja Medina), upoznaje ih sa porukama islama koje oni sa oduševljenjem prihvataju, nakon čega dobijaju zadatak da sljedeće godine pokušaju dovesti još nekog od svojih poznanika i da se sastanu na istom mjestu. Sljedeće godine dolazi dvaneaestero ljudi, prihvataju islam i od Poslanika traže da sa njima pošalje nekoga ko će podučavati stanovnike Jesriba islamu. Muhammed a.s. se odlučuje za Mus'ab ibni Umejra koji uspijeva da za godinu dana prevede u islam više od sedamdeset osoba. Uvidjevši da je Jesrib pogodnije tlo za širenje islama, Poslanik uz dozvolu Allaha dž.š. organizuje iseljavanje (Hidžru) muslimana iz Mekke u Jesrib. Muslimani su počeli sa tajnim iseljvanjem, (osim hazreti Omera, koji je to javno učinio prkoseći mušricima), prvo oni najugroženiji, a među posljednjim je to učinio i Poslanik sa Ebu Bekrom.
Mušrici su napravili plan da ubiju Poslanika, tako što će 12 mladića iz 12 porodice zajedno upasti u poslanikovu kuću i ubiti ga, pa se njegova porodica neće moći osvetiti, ali je on uz Allahovu pomoć to u posljednji trenutak izbjegao. te noći u kojoj je trebalo ubiti poslanika u njegovu postelju je legao h. Alija i na taj način je prevario mušrike, a poslanik se pod okriljem noći, zajedno sa Ebu Bekrom sklonio u pećinu Garu Sevr. Potjere za Poslanikom su trajale danima, a on ih je uz Allahovu pomoć izbjegao. Allah dž.š u suri Et-Tevbe, 40. ajet govoreći o ovom kaže:
الا تنصروه فقد نصره الله اذ اخرجه الذين كفروا ثانى اثنين اذ هما فى الغار اذ يقول لصاحبه لا تحزن
انّ الله معنا
„ Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah, onda kad su ga prisilili oni koji ne vjeruju da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kad je rekao: „Ne bojse, Allah je sa nama“.
Hidžra je bila veliki ispit i veliko iskušenje koje su položili prvi muslimani. Nije bilo lahko ostaviti sve svoje: porodicu, prijetelje i imetak i zaputiti se u neizvjesnost, noseći sa sobom samo svoju vjeru. Allah dž.š. zbog žrtve koju podnose Muhadžiri u suri En-Nisa; 100. ajet kaže: „Onaj ko se iseli Allaha radi, naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha je njemu sigurna. A Allah mnogo prašta i milostiv je.“ U sri El-Enfal:74. ajet Allah dž.š kaže:
والذين أمنوا وهاجروا وجاهدوا فى سبيل الله والذين آووا ونصروا ألئك هم المؤمنون حقا لهم مغفرة ورزق كريم
„Oni koji vjeruju, isele se i bore se na Allahovom putu i oni koji daju sklonište i pomažu, -oni su zbilja pravi vjernici- njih čeka oprost i obilje plemenito“. U suri En-Nahl 110. ajet Plemeniti Gospodar kaže: „Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, -Gospodar tvoj će im poslije toga, doista oprpstiti i samilostan biti“.
Dolaskom u Jesrib Poslanik prvo gradi džamiju, centar koje će okupljati muslimane, mjesto koje će im biti: prostor za molitvu, škola, vijećnica u kojoj će se dogovarati o hairli-poslovima ali i sudnica. Grad mijenja ime i postaje Medinetun-nebevij (grad bižijeg poslanika) ili kraće Medina. Medina postaje centar iz koga se islam širi na sve strane, postaje jezgro buduće islamske države iz koje muslimani ubrzo postaju sila pred kojom će pasti mušričko carstvo a nići novo islamsko stablo koje će ubrzo svojim granama prekriti pustinjsku Arabiju a nakon taga, kroz vijekove plodove svoje proširiti na čitav svijet. U Medini se udaraju temelji prve islamske države, u kojoj pored muslimana žive i jevreji i kršćani, koji slobodno isovijedaju svoju vjeru i kojima su zagarantovana i sva druga ljudska prava: život, čast i imetak. Medinska povelja je prvi pisani dokument koji je sačuvan i u kojem se govori o svim ovim pravima.
Molim Allaha dž.š. da muslimanima podari snage da u novoj hidžretskoj godini dožive svoj procvat kao što su to doživjeli prvi muslimani u Medini, da cijeli svijet okusi plodove naše uzvišene vjere i da svi zaslužimo Allahovu milost i nagradu.
Nurija ef. Čikarić
