Draga braćo i poštovane sestre! Između dvije emisije „Na izvorima islama“ obilježili smo dvije nove godine: hidžretsku i gregorijansku. Obilježavanja su bila različita, a i povodi različiti. Obilježavajući Hidžretsku Novu godinu, prisjećali smo se događaja vezanih za Hidžru, iz kojih muslimani do Sudnjega dana, moraju razumjeti poruke i uzimati pouke. Prva i najjasnija poruka hidžre muslimanima u svim vremenima je da je vjera islam, najvažnija i najpreča stvar svakom muslimanu. Musliman za mjesto svog življenja mora izabrati mjesto, u kome može slobodno izvršavati svoje vjerske dužnosti i ukoliko ga nešto u tome spriječava, i ne može tu prepreku savladati, dužan je napustiti to mjesto. Nijedna dunjalučka blagodat nije vrijedna zapostavljanja bilo kojeg farza, pa će musliman napustiti sve dunjalučke blagodati u mjestu u kojem ne može vršiti ono što mu Gospodar njegov naređuje i potražiti, noseći u srcu svoju vjeru, novi prostor gdje će živjeti kao musliman i sakupljati snagu za povratak na svoje, da bi kao pobjednik nastavio život u svojoj vjeri. Onaj ko se odrekne vjere islama zato što je zbog nje, proganjan i mučen neće imati zato opravdanja na Sudnjem danu. Allah dž.š. u suri En-Nisa, 97.-98. ajet kaže u prijevodu na naš jezik: „Doista će meleki kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili, pitati: „Šta je bilo sa vama“?; a oni će odgovoriti: „Bili smo nemoćni na Zemlji“! „Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli kuda iseliti?“, reći će im oni. Zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a loše je to boravište! Osim za nemoćne muškarce, i žene i djecu, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu puta“. Musliman nema pravo ostati sa neprijateljima islama i muslimana, a ako se bori na njihovoj strani pa makar i pod prisilom i u toj borbi pogine na njega se odnosi prijetnja u ovim ajetima. Druga pouka je da onaj ko se u Allaha uzda, koji poštuje njegove naredbe i izvršava ih i ko se čuva harama, nikada neće biti ostavljen bez Allahove pomoći. U suri Et-Talak, 2. i 3. ajet Allah dž.š. kaže:
ومن يتّقِِ الله يجعل له مخرجا ويرزقه من حيث لايحتسبْ ومن يتوكل على الله فهو حسبه إنّ الله بالغ امره قد جعل الله لكُلّ شيئٍٍٍ قدراً
„ Onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće odakle se i ne nada. Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će ispuniti ono što je odlučio. Allah je svemu već rok odredio“. Allah dž.š. je muslimanima Mekke, muhadžirima, pomogao preko muslimana Medine, Ensrija, koji su ih prihvatili kao svoju braću i sa njima podijelili svoj imetak olakšavajući im podnošenje tih prvih muhadžirskih dana. Ovo je i poruka muslimanima našeg vremena da samo ako se međusobno budu pomagali mogu sve poteškoće u životu prebroditi. Muslimani nikada ne smiju zaboraviti „da su vjernici braća“, da jedni druge moraju pomagati u svim teškim situacijama, bez obzira na njihovu rasu, porijeklo ili boju kože. Muhammed a.s. je rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne smije mu nasilje činiti, niti ga na cjedilu ostaviti. Allah će pomoći onome ko bude na pomoći svome bratu. Ko olakša kakvu tegobu muslimanu na ovom svijetu Allah će njemu olakšati na Sudnjem danu“. (Buharija i Muslim) „Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, ako hoćete da se volite širite selam“. (Muslim) Treća pouka je da su muslimani u Medini počeli graditi i na kraju izgradili islamsku državu u kojoj je bilo mjesta i za druge narode i druge vjere. Iz ovoga bi naša država i naši političari morali uzeti pouku i BiH graditi na sličnim temeljima. Temelj te prve islamske države bili su muslimani, muhadžiri i ensarije, koji su svoje lične interese podredili interesima zajednice. To zajedništvo se svakodnevno potvrđivalo kroz džemat, kroz zajedničko obavljanje namaza, za koje su nalazili vremena, uprkos svojim svakodnevnim poslovima. Samo redovno susretanje, međusobno pozdravljanje selamom, će povećati našu međusobnu ljubav i razumijevanje. Muslimanima u Medini, najvažniji objekat je bila džamija koja ih je međusobno zbližavala i povezivala. Moramo priznati da je i u ovom našem vremenu, kada smo izdijeljeni u desetine nekakvih stranaka, džamija jedino mjesto gdje nas ne pitaju kojoj stranci pripadamo i gdje se osjećamo kao jedno. Naši bošnjački političari moraju uzeti pouku iz Hidžre i naučiti da samo ako budu jedni druge uvažavali i poštovali, ako budu kao braća, koja mogu imati i različita mišljenja, mogu donijeti dobro sebi i svim narodima i našoj lijepoj BiH. Ako nastave sa međusobnim pljuvanjem i optužbama, ne možemo očekivati nikakvo dobro, jer Allah dž.š. pomaže one koji grade zajednicu (džemat) a ne pomaže one koji siju razdor. Muhammed a.s. je rekao: „Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa troje. Zadovoljan je što samo Njega obožavate i njemu ibadet činite, što se držite Allahova užeta i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete sa onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: sa pričama (rekla- kazala), s previše zapitkivanja i s upropaštavanjem imetka“. (Muslim od Ebu Hurejre) Muhammed a.s. kao vođa u Medini, mora biti uzor svima koji predvode narod u bilo čemu, kako treba sa narodom postupati i upravljati. O ovom segmentu njegova života Allah dž.š. kaže: „Ti si Allahovom milošću bio blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se sa njima! A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj; Allah, doista voli one koji se u Njega uzdaju“. (Ali Imran;159.) Briga i blag odnos prema podanicima, savjetovanje sa sposobnim su svojstva koja moraju krasiti naše rukovodioce ako žele dobro i sebi i narodu koji predvode. Hidžra je razdvojila istinu od neistine, razdvojila je čvrste i stabilne muslimane, od slabića i koleblji-vaca i tako omogućila Poslaniku i jakim muslimanima da izgrade čvrstu zajednicu koja će uskoro prerasti u jaku silu pred kojom će pasti tadašnje velesile Bizantija i Perzija. Današnji muslimani moraju znati da mogu napredovati samo ako se udruže, jaki i čvrsti i ako preuzmu odgovornost i vođstvo u svojim sredinama, ne očekujući pomoć od slabića. Nagrada za hidžru pripada muhadžirima, ali moramo znati da je muhadžir svaki musliman koji se prođe grijeha i griješenja a prihvati se ibadeta i dobrih djela. Samo takvi se mogu radovati i očekivati obećanu nagradu u suri Et-Tevbe, 100. ajet: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima koji ih slijede i dobra djela čine, a oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh.“ Medinska Povelja, nastala prve godine po Hidžri, prvi je ustav, politički i vjerski savez Muslimana i nemuslimana, dakle dokument koji počiva na toleranciji islama, judaizma i kršćanstva, odnosno na suživotu: muslimana, jevreja i kršćana. To je savez „sljedbenika knjige“, Božije objave, koja je objavljena različitim poslanicima a čiji je temelj, vjera u jed-nog Boga. Medinskom poveljom dato je pravo: muslimanima, jevrejima i kršćanima da mogu slobodno, bez bilo kakvih pritisaka i prisila, ispovijedati svoju vjeru i da su im: život, čast, imetak i sva druga ljudska prava zagarantovani. Medinska povelja je pouka svim ljudima koji žive u miješanim sredinama, da mogu graditi uspješnu zajednicu bez obzira na vjerske, nacionalne ili neke druge razlika. Suživot i tolerancija je jedina nada za opstanak ljudi uopšte. Iz obilježavanja Gregorijanske Nove godine, bismo morali uzeti pouku, da naš život nije ludo provođenje i prepuštanje strastima. Smisao i svrha našeg življenja na Zemlji je da čineći dobro a napuštajući loša djela zaslužimo vječnu nagradu. Trošeći na provod u najluđoj noći, mnogi su zaboravili na one kojima je pomoć potrebna. Koliko je bili onih koji su imali na umu u toj noći patnje bolesnih, kojima bi novac potrošen na vatromete, petarde i druga pirotehnočka sredstva, mogao poslužiti za njihovo liječenje i olakšati patnje? Da li se iko sjetio patnji palestinskog naroda, čije su kuće u toj noći razarale izraelske granate? Da li se iko sjetio velikog broja gladnih? Vrijeme je da razmislimo o svemu ovome i da ne prihvatamo sve što nam nudi Zapad, već da uzimamo samo ono što je dobro i korisno a da ostavimo ono što je štetno. Molim Allaha dž.š. da ove poruke hidžra dođu do naših srca, da nam da snage da se međusobno potpomažemo u dobru, da jedni druge od zla odvraćamo, da se savjetujemo i savjete primamo, da svoje probleme u dogovoru rješavamo, da naši rukovodioci budu najbolji od nas, da naši najbogatiji budu najdarežljiviji, da naša vjera bude naš ponos kojom ćemo se ponositi bez obzira gdje bili i s kim živjeli u komšiluku, da nas oni koji nisu muslimani prepoznaju po dobru i da zbog toga nas i našu vjeru zavole.
Nurija ef. Čikarić
