Hvala Allahu dž.š., našem Stvoritelju, koji nas je uputio na pravi put i učinio da budemo muslimani. Donosimo salavat na Allahovog poslanika i miljenika, Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i na sve sljedbenike dini-islama.
Darga braćo! Ovaj svijet je veliko iskušenje! Živeći na njemu radimo neke stvari kojima ne pridajemo dovoljno pažnje a mogu nas upropastiti i na ovom svijetu a i na ahiretu. Takva djela su naprimjer: hvalisanje i samoljublje. Allah dž.š. u suri Lukman, 17., 18. i 19. ajet kaže( kroz riječi Lukmana, upućene sinu):
يابنيٌ اقم الصلوة وأمر بالمعروف وانه عن المنكر واصبر على مااصابك انٌ ذلك من عزم العمور ولاتصعر خدٌك للنٌاس ولاتمش فى الارض مرحا انٌ الله لايحبٌ كلٌ مختال فخور
واقصد فى مشيك واغضض من صوتك انٌ انكر الاصوات لصوت الحمير
„O sinko moj,obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono šte te zadesi- dužnost je tako postupiti. Iz oholosti ne okreći lice svoje od ljudi i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog, u hodu budi odmjeren a u govoru ne budi grlat; zaista je najneprijatniji glas revanje magarca“.
Braćo moja! Svaki dan smo u prilici sresti nekoga ko voli da priča o sebi i svojim uspjesima. O čemu se god povede razgovor on je ekspert za to. On je uvijek najbolji, njegovo mišljenje najispravnije, porijeklo, djeca, jednom riječju kad bi on uređivao ovaj svijet bi funkcionisao besprijekorno. Kad govori o sebi i o svojima usta su mu puna hvale. On je zaslužan za sve, bez njega bi svijet propao. Ako je na kakvom položaju oko sebe je okupio poslušnike i ulizice koji mu klimaju glavom i odobravaju svaki postupak bio on ispravan ili ne. Za sve što je loše krivi su oni koji njega nisu slušali, jer je on znao šta će se desiti. Uvijek „ja pa ja“.Prokleti šejtan ga je toliko saletio da svaku dobronamjernu kritiku shvata kao napad na njega ili na one koje predstavlja.
Draga braćo! Hvalisanje i samoljublje je šajtanska stvar i blago onom ko ih pobijedi. Šejtan se prvi pohvalio svojim porijeklom i svojim položajem, i iz oholosti odbio se pokoriti Allahovoj naredbi, i učiniti sedždu Ademu a.s. uz obrazloženje: „Ja sam bolji od njega, stvorio si me od vatre a njega od blata“. Hvalisanje porijeklom je vrlo ružno, jer niko od nas nije mogao birati naciju, boju kože ili porodicu u kojoj će se roditi. Naš Gospodar, Allah dž.š. je odredio ko će se gdje i kada roditi i neće nas pitati za naše porijeklo,, već isključivo za djela naša. Zar nam nije lijepo rekao: „O ljudi, stvorili smo vas od jednog čovjeka i jedne žene, podijelili na narode i plemena da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, zaista sve zna i ništa mu nije skriveno“. (El-Hudžurat, 17. ajet)
Hvalisanje izgledom, ljepotom je isto tako nepojmljivo, jer nas je Uzvišeni stvorio
فى احسن تقويم „u najljepšem obliku“(sura Et-Tin, 4.ajet) i kako je On htio „O čovječe, zašto te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio- pa je učinio da si skladan i uspravan- i kakav je htio lik ti dao“ (sura El-Infitar, 6.,7. i 8. ajet). Niko od nas nema pravo da se hvali ni svojom ljepotom ni svojim porijeklom, jer nema u tome nikakva vlastita udjela. Allah nas je stvorio onakvim kakvi smo, pa nemamo pravo na hvalisanje svojim izgledom.
Hvalisanje imetkom je također, ružno jer vjernici znaju da je Allah svakome od nas propisao njegovu nafaku, da ćemo svi biti pitani kako smo je sticali i u što smo je trošili. Oholost i uzdizanje iznad drugih zbog bogatstva ili porijekla može izazvati propast imetka i Allahovu srdžbu. Allah dž.š. nam navodi zato lijep primjer u suri Kehf od 32. do 43. ajeta, o dvojici ljudi od kojih je jednog šejtan naveo pa se uzoholio i hvalio svojim porijeklom i imetkom pa mu je imetak propao. Drugi primjer je u suri El-Kasas, od 76. do 83. ajeta, gdje nam Allah dž.š. govori o amidži Musaovom Karunu, kojem je Allah dž.š. podario ogromno bogatstvo, pa se on uzoholio, a za bogatstvo koje mu je darovano kaže: „Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim“. Ove riječi naši bogataši su preveli kao „sve sam ja to stekao sa svojih deset prstiju“ .
Braćo moja! Najružnije je hvaliti se svojom pobožnošću i dobrim djelima. Prokleti šejtan svim silama nastoji da nas odvrati od pokornosti Allahu dž.š. i od dobrih djela, a ako u tome ne uspije onda nas navede da se tim pohvalimo i umanjimo nagradu za ta djela. Znamo da Allah dž.š. za dobro djelo nagrađuje od deset do sedamstotina puta, a kome hoće da i više, ali ako se pohvalimo sa svojim djelima onda je nagrada manja, pa bude čak i uništena.
Poslanik nam navodi primjer trojice: onog ko je poginuo u borbi, sa ciljem da mu ljudi kažu da je junak, narodni heroj, učenjaka, kome je cilj da ljudi hvale njegovo znanje i učenje i čovjeka koji dijeli imetak sa ciljem da mu se dive ljudi i da ga hvale. Sa njima će biti potpaljena vatra džehennemska. Allah dž.š. ne prima djela u kojima ima primjese širka, tj. Ako se želi još nečije divljenje i pohvala. Da vas podsjetim da je jedna od osobina munafika (dvoličnjaka) da se hvali svojom pobožnošću. Musliman je svjestan da je samo Allahovom milošću i uputom postao musliman, da ga je Allah odabrao i muslimanom učinio. Allah dž.š. u suriEl-E'araf, 43. ajet kaže: „Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: „Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili“, i njima će se doviknuti: „Taj džennet ste dobili zbog onoga što ste radili“.
Naše je da se Allahu dž.š. zahvaljujemo na uputi i da smo svjesni da smo muslimani zato što nas je on uputio i milost nam svoju ukazao. To je osobina džennetlija.
Braćo moja! Blago onome ko se ne hvali i ko se ne osjeća ugodno dok ga hvale u njegovu prisustvu, ko ima prijatelje koji mu ukazuju na njegove pogreške pa ih ispravlja. Teško onome ko se hvali (jer Allah takve ne voli) i kome godi pohvala, ko je okružen ulizicama i poslušnicima, koji ne reaguju na pogrešne poteze već samo klimaju glavom, oni su u stvari veliki neprijatelji svakom od nas. Kažu da je Hazreti Omer jednom rekao: „Živili moji neprijatelji“! kad su ga upitali: „Zašto“? odgovorio je: „Zbog njih sam uvijek na oprezu“.
Molim Allaha dž.š. da nas očisti od: zavisti, sebičnosti, hvalisanja, samoljublja, zlobe i svih drugih loših osobina, da nam ukaže milost Svoju, uputi nas na pravi put, grijehe nam oprosti, spasi nas od vatre i u džennet nas uvede! Amin¨!
Dunjaluk.
Zahvaljujmo Allahu dž.š., našem Stvoritelju, koji nas je uputio na pravi put i učinio da budemo muslimani. Donosimo salavat na Allahovog poslanika i miljenika, Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i na sve sljedbenike dini-islama.
Draga braćo! Allah dž.š. u suri Lukman 33. ajet kaže:
شيأ والده هوجازعن ولامولود ولده والدعن واخشوايومالايجزى اتٌقواربٌكم ياايٌهاالناس
الغرور بالله ولايغرنٌكم الدنيا الحيوة تغرنٌكم فلا حق وعدالله انٌ
„ O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte id Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.“
Razmislimo malo o ovom ajetu i upitajmo se da li su nas dunjaluk i i blagodati ovog svijeta zavarali? Jesmo li zaslijepljeni dunjalučkim blagodatima ili ih vidimo u pravom svjetlu?
Hasan el-Basri u pismu koje je poslao najpravednijem halifi iz dinastije Emevija za ovaj svijet kaže: „Dunjaluk je mjesto putovanja i odlaska, a ne kuća boravka; Adem a.s. je kaznom nastanjen na njemu pa budi oprezan i čuvaj ga se, o vođo pravovjernih. Ponižava i potčinjava onoga koga veliča i uzdiže, pa se pazi ove zavodljive i varljive kuće. Budi kad si najveseliji na njemu, najoprezniji prema njemu. Radost na njemu je pomiješana sa tugom. Našem poslaniku su ponuđeni njegovi ključevi i riznice pa je odbio i nije prihvatio. Allah ga je dao i svojim neprijateljima pa su njime zavedeni i zaslijepljeni. Misle li oni, da ako imaju vlast i moć na dunjaluku da su time počašćeni i darovani, a zaboravljaju patnje kroz koje su poslanici prolazili. Tako mi Allaha nema nikoga od ljudi kome je dat dunjaluk a nije se uplašio da će time biti prevaren a da mu nije dunjaluk oslabio razum i njegovo mišljenje i shvatanje“.
Braćo moja! Dunjaluk i dunjalučka dobra nisu zabranjena i pokuđena ako se njima koristimo onako kako nam je propisala naša vjera, ako su nam dunjalučka dobra sredstvo za činjenje dobrih djela. Dunjaluk je pokuđen i zabranjen samo ako postane naš gospodar, ako naš imetak nama zagospodari pa prestanemo razmišljati o halalu i haramu. Naše vrijeme nam upravo pokazuje primjere ljudi koji su zaslijepljeni dunjalučkim dobrima pa zbog nekih dunjalučkih ciljeva zaboravljaju na Allaha dž.š. i odgovornost pred njim. Ta zaslijepljenost se ogleda kako u sticanju imetka na haram način tako i u borbi za neke druge dunjalučke privilegije. Borba za vlast je najbolji primjer, gdje niko nikoga ne štedi, pa čak i kad pripadaju istoj stranci. U toj borbi malo je onih koji razmišljaju o odgovornosti za preuzeti emanet, malo je hazreti Omera, koji nakon svog hilafeta, kad su ga ranjenog, na samrti pitali da ga naslijedi njegov sin, on odgovara: „Dovoljno je da jedan iz hatabove porodice odgovara za vođenje muslimana“ Da vas podsjetim da je šejtan Adema a.s. u džennetu nagovorio da uzme ono što mu je Allah dž.š. zabranio, tako što mu je obećao vlast i vječnost. To su dvije stvari na kojima ljudi i danas najlakše padaju pod šejtansku upravu. Onaj ko želi nešto ostvariti od dunjaluka, često kad to ostvari postane ohol i uobražen i počne širiti nered na Zemlji. Šejtan ga opet zavara pa kad mu se ukaže na ružne postupke njegove on sebe smatra ispravnim a sve druge neispravnim.
U suri El-Bekare, 11.i 12. ajet Allah dž.š. nam ukazuje na takve pa kaže:
الاانهم هم المفسدون ولكن لايشعرون مصلحون قالواانٌمانحن الارض لاتفسدوافى لهم واذاقيل
„Kad im se kaže: „Ne remetite red na zemlji“- odgovaraju: „Mi samo red uspostavljamo“. Zar?! A, zaista, oni nered siju ali ne primjećuju“.
Oholost i uobraženost pojedini ljudi pokazuju čak i džamiji. Ako neko nekim svojim postupkom hoće da se istakne i izdvoji, ako mu je želja da bude primjećen od drugih, ili da pokaže da samo on zna a da su ostali neznalice. Ima li takvih, među nama, ja ne znam, volio bih da ih nema, ali Sveznajući Gospodar naš, sigurno zna šta se krije u dušama našim.
Braćo moja! Naš poslanik, Muhammed a.s. je na najbolji način opisao ljude i njihov odnos prema dunjaluku. U hadisu kojeg prenose: Ahmed, Tirmizi i ibni Madže, poslanik je rekao:
„Dunjaluk pripada četverici: robu kojem je podari Allah imetak i vjeru pa on nastoji time postići zadovoljstvo svoga Gospodara, pomaže rodbinu i daje zakat; ovo je najbolji stupanj i položaj; robu kojem Allah podario znanje, a nije imetak, međutim, on ima iskren nijet pa kaže:Da imam imetak, postupao bih sa njim kao i taj i taj“- on će biti nagrađen prema svom nijetu i nagrada njih dvojice je ista; robu kojem je Allah podario imetak, a nije vjeru, pa je on izbezumljen, troši imetak nasumice, bez ikakvog plana (da se pokaže ljudima); ne strahujući za njega od svoga Gospodara, ne pomaže rodbinu i ne daje zakat-ovo je najlošiji i najštetniji stupanj; i rob kome Allah nije dao imetak ni vjeru pa on kaže: „Da imam imetakpostupao bih sa njim kao taj i taj“- on će biti kažnjen prema nijetu, a grijeh njih dvojice je jednak.“
Braćo moja! Mnogo je danas onih koji su zaokupljeni dunjalukom zaboravili na svoga Gospodara, i svoju odgovornost pred Njim na ahiretu. Zaslijepljeni imetkom ili svojim položajem, imaju oči a ne vide, („ umjesto dva oka ima dvije marke“), imaju uši a ne čuju, imaju razum a ne razmišljaju o posljedicama svojih djela. Lahko ih prepoznajemo. Kad treba nešto uraditi za opće dobro govore: „gdje sam ja tu“ ili „koliko sam ja tu dobar“? Njihove grudi su pune zlobe. Ne vole uspjeh drugoga i boje se tuđeg uspjeha. Samo sretnici, džennetlije, imaju se čemu radovati, njihove grudi su čiste.
Allah dž.š. u suriEl-E'araf, 43. ajet kaže: „Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: „Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili“, i njima će se doviknuti: „Taj džennet ste dobili zbog onoga što ste radili“.
Braćo moja! Možemo li se nadati džennetu? Imamo li osnova za to? Radimo li više djela koja izazivaju Allahovu srdžbu ili ona koja zaslužuju Allahovu milost? Ima li u našim srcima zlobe? Želimo li svome bratu, muslimanu, propast ili uspjeh? Kao ćemo odgovor dati za ono što smo kao emanet preuzeli? Naši položaji i naše funkcije su naši dodatni emaneti, pa valja i za njih odgovarati!
Molim Allaha, dž.š. da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini skromnim i sačuva oholosti i pohlepe, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
Nurija ef. Čikarić
