Proteklih sušnih poljetnih dana bili smo svjedoci brojnih požara koji su gutali velike površine suhe trave, korova, ali i mladih biljaka koje su tek započinjale ovogodišnji vegetativni ciklus. Požari su ugrožavali imovinu, biljke, životinje, pa i ljude. Neki od požara su bili posljedica proljetnih čišćenja obradivih površina neki su bili posljedica ljudskog nemara i nepažnje, a bilo ih je na žalost i namjerno podmetnutih.
Svi oni su donijeli značajnu materijalnu štetu, ozljede pa i stradanja ljudi. Pored navedenog ovi požari su nanijeli ožiljke na životnij sredini u kojoj živimo. U ovom radu ćemo upravo govoriti o mjestu životne sredine u islamskom učenju.
Kur’an kao knjiga na kojoj muslimani temelje svoj životni put, nudi poruke koje nas upućuju na prirodnu i životnu okolinu. Ovi ajeti primarno imaju zadatak da pokažu znakove (ajete) Božijeg postojanja, ali nas upućuju da razmišljamo o prirodnoj i životnoj sredini. “Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u mjeni noći i dana, i u lađi koja morem plovi, natovarena onim što ljudima koristi, i u tome što Allah s neba kišu spušta i njome zemlju oživljava nakon njena mrtvila i u tome što je rasijao po zemlji životinje, svakojake, i u naizmjeničnom kretanju vjetrova i oblaka koji predano jezde izmeđ’ neba i zemlje – znaci su ljudima koji razmišljaju!” (El- Bekare. 164)
Ovaj kur’anski ajet kao i mnogi drugi, koji našu pažnju upućuju na stvoreni svijet koji nas okružuje, imaju prvenstveni cilj da uočimo znakove Allahova postojanja. Sve su ovo Božiji znakovi kroz koje se On objavljuje. “Raznovrsnost flore o kojoj se govori u Kur’anu samo je jedan od izraza Božanske stvaralačke moći i njenog očitovanja.” (E. Karić) Priroda, svijet u kojem živimo u Kur’anu je opisana lijepa, raskošna i skladna. Spoznaja Gospodara svjetova moguća je kroz Njegova lijepa imena i stvaranje. Allah na kraju opisa našeg životnog okruženja poziva na razmišljanje, na promatranje i ispitivanje. “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obavješten.” (Fusilet: 53). Allahovi ajeti su to oko nas i u nama samima. Muslimani poštuju objavljene ajete i drže ih svetim, razumjevajući da su oni od Allaha objavljeni. Iz citiranog ajeta razumijemo da je i stvoreni svijet takođe spade u Allahove ajete. Kakav odnos imamo prema ovim ajetima?
U našoj tradiciji je postojala svijest o svetosti prirode i stvorenog. Svijest o poštovanju se razvijala generacijama, a naslonjena je na kur’anski tekst i hadisku tradiciju. Od naših starih smo mogli slušati kako nešto ne valja, a posebno su nas upozoravali da ne psujemo ništa od stvorenja jer je to grijeh. Spominjanje u Kur’anu životinja, biljaka, zemlje, kosmosa i drugog stvorenog je na taj način bilo urezano u svijet našeg tradicionalnog poimanja vjere. “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje;…” (Al-bekara 26)
Sve što je stvoreno ima svoju ulogu i zadaću, sve ima svoju ulogu u funkcioniranju ravnoteže, reda i harmonije. Na početku spomenuti događaji o proljetnim požarima govore nam das mo se odmakli od naše tradicije. Allahov poslanik je upozoravao ljude da ne ostavljaju upaljenu vatru u svojim kućama dok spavaju. Ovaj hadis bilježe Muslim i Buharija od Ibn Omer r.a. Na žalost osvjedočili smo se da se zapali vatra na otvorenom, a potom ostavi bez kontrole. Posljedice gledamo svojim očima ili o njima saznamo u medijima.
Muhammed a.s. je svojim primjerom i riječima podsticao svoje ashabe, pa tako podstiče i nas da svojim trudom doprinesemo razvoju života na Zemlji. “Koji god musliman posadi sadnicu ili usjev, pa od toga bude jeo čovjek, ptica, životinja ili bilo šta drugo, on će od toga imati koristi do Sudnjeg dana.” (Buhari i Muslim) Za vjernika je motiv naveden u hadisu veoma važan. Tko ne želi da ima nagradu koja traje do Sudnjeg dana?
U drugoj predaji koju prenosi Enes b. Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Ukoliko nastupi Sudnji dan, a u ruci jednoga od vas bude palmina sadnica, neka je posadi ako može''. ( Ahmed i Buhari) Slična nagrada očekuje i one koji kultiviraju besplodnu i opustošenu zemlju. Kaže Poslanik s.a.v.s., u hadisu koga prenosi Džabir r.a.: '' Ko (obradom i trudom) kultivira besplodno zemljište, za to mu pripada nagrada, a ono što sa nje pojedu živa bića, računa mu se kao sadaka ''. (Ahmed )
Odnos muslimana prema vodi se može vidjeti kroz bogatu islamsku civilizaciju u prošlosti. Muslimani su razvili posebnu ljubav i prema ovoj Božijoj blagodati. Svakao da je tome doprinijelo to što je čistoća i obredno čišćenje - abdest sastavni dio islamskog obredoslovlja. Muslimani su gradili vodovode, javne časme i javna kupatila, kao vakufe i zadužbine dostupne svim ljudima. Međutim, iako je korištenje vode preduslov za namaz ono mora biti racionalno. Muhammed s.a.v.s. je jednom naišao pored Sa'da r.a koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: '' Kakvo je to rasipanje, o Sa'de?'', a ovaj priupita: '' Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)? ''. '' Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče '', odgovori Poslanik s.a.v.s. ( Ahmed) Uz ovo još možemo reći da je Poslanik s.a.v.s. zabranio mokrenje u stajaću vodu, ( Muslim) što također može aludirati na izbjegavanje onečišćenja vode.
Sličan odnos u Islamu je i prema životinjama. “Sve životinje koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.” (Al-An’am 38) Šejh Tusi u Mebsutu piše: “Prenosi se od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “U noći miradža osmotrio sam džehenemsku vatru i tamo vidio jednu ženu kako se pati. Upitao sam o njoj pa su mi rekli da je kažnjena zato što je bila svezala mačku i nije joj davala ni vode ni hrane sve dok mačka nije krepala. Osmotrio sam i Dženet i tamo ugledao ženu bludnicu. Upitao sam o njoj, pa su mi rekli da je ona nagrađena za jedno dobro djelo. Jednog dana naišla je na jednog psa, koji je zbog prevelike žeđi isplazio jezik, te je svoju haljinu umočila u bunarsku vodu i cijedila je pred njim sve dok ga nije napojila. Zato joj je Bog oprostio.”
Svjedoci smo ozbiljnih klimatskih poremećaja, zabrinutosti naučne javnosti zbog velikog zagađenja zemljišta, vode i zraka. Održavaju se politički skupovi u cilju smanjenja zagađivanja životne sredine. Svakako da mi svi ne učestvijemo na raznim forumima kako bi digli svoj glas. Međutim svi učestvujemo u misiji boravka na ovom svijetu i svi imamo odgovornost za ono što individualno činimo. Takođe svi imamo priliku dati svoj doprinos očuvanju životne sredine.
Vidimo svojim očima koliko se smeća odlaže. “U SAD godišnje se odlaže 50 milijardi konzervi, 26 milijardi flaša, 65 milijardi metalnih tuba i oko 7 milliona starih automobila. (dr. Muriz Spahić) Navedeni statistički podatci nas trebaju podstaći da razmišljamo o posljedicima materijalističke svijesti, po kojoj ništa nije vrijedno osim zarade (materije). U tokovima naših rijeka zemljištu možemo pronaći velike količine otpada koji se sporo razlažu. Čovjek je oduzeo dostojanstvo prirodi i uklonio je iz moralnog obzira. Odnosi se prema njoj nemarno i bahato, uzima, a malo joj daje.
Svako od nas može doprinijeti očuvanju srdine u kojoj živi. Dovoljno je da steknemo naviku, da razvijemo svijest u svojim domovima i krugu prijatelja o tome da vodimo računa o našim svakodnevnim postupcima. Možemo doprinijeti tako da najobičniji omot od žvake ili bombone ne bacamo po cesti ili prirodi, da plastičnu flašu odložimo na propisano mjesto, da stari automobil ili drugi metal dadnemo na otpad za reciklažu. Ovim ćemo pokazati svijest o povezanosti i međuzavisnosti čovjeka, okoline i duhovnosti. Takođe time pokazujemo da razumijemo Allahove upute, te da ih u životu praktikujemo. Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Muhit – sveobuhvatni. Na skoro deset mjesta se u Kur’anu kaže da je Bog koji Obuhvata, koji je Sveobuhvatni. “Bog doista svaku stvar Obuhvata”. (An-Nisa 126)
Motiv zbog čega ovo činimo za nas muslimane je prvenstveno ispunjavanje moralih kriterija naše vjere i zadovoljenje Onoga koji sve Obuhvata, jer obuhvata. Kad čovjek remeti dijelove Prirode on uznemirava samog Sveobuhvatnog. Iz gore navedenog jasno je da je čuvanje okoline, briga za zdravo tlo, vodu, zrak u stavri dobročinstvo koje je dvostruko nagrađeno. Nagrađeno na ovom svijetu jer su resursi koje uživamo nama potrebni i nagradu na Budućem svijetu za učinjeni napor.
Na nama je da mijenjamo svoju svijest i navike u pravcu razvijanja moralnih kriterija po pitanju odnosa prema Prirodi i životnoj sredini u kojoj živimo. Čovjek je samo dio života i životne sredine, ni iznad njih ni mimo njih.
Na nama je da ne budemo od onih koji su u Kr’anu opisani sljedećim riječima “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i nakopnu i na moru, da im on da, da iskuse kaznu zbog onoga što rade nebili se popravili”. (Rum 41.)
Mustafa ef. Muharemović
