Vjera kao blagodat Allahova čovjeku ovbjavljena sa ciljem da odgajajući nastane uređeno drušvo za dobrobit njegovih članova. U kur’anskim opisima vjernika možemo primjetiti ajete koje govore da je emanet ili povjerenje važna lijepa osobina koja krasi one koji ispovjedaju Allahovu vjeru.
Značaj i težina emaneta je opisana u a 72 ajetu sure El-Ahzab: “ Mi smo nebesima, zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je prema sebi nepravedan i lakomislen.”
Čovjek je sićušan u odnosu na opisano u ovom ajetu. Ogromna nebesa, Zemlja i planine ne preuzimaju emanet – odgovornost slobode izbora, emanet vjere i emanet hilafeta – Allahova zastupnika na zemlji. Sve ove odgovornosti čovjek je preuzeo na svoja pleća. Kako bi odgovorio svim izazovima prolaznog ovosvejetskog života muslimani se trebaju okititi ovom osobinom. Pokušat ćemo elaborirati pojam emaneta, te važnost ove osobine kako u izgradnji ličnosti muslimana, tako i u izgradnji društva u kojem živimo.
Prvih jedanaest ajeta sure al-Mu’minun (Vjernici) opisuje kakav bi trebao biti vjernik. U osmom ajetu ove sure jedna od osobina jeste i emanet: “I koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.” Emanet se može razumjeti u smislu emaneta vjere koju ispovjedamo, te u smislu emaneta preuzetih obaveza.
Obaveza prema Bogu dž.š. prizilazi iz naše duhovne prirode i naše povezanosti s Njim. On nas je stvorio i darovao nam sposobnost znanja koje nam je On dao, učinio da nam priroda bude od koristi, poslao nam vjerovjesnike i učitelje kako bi nas ispravno vodili kroz život u našem individulanom i društvenom životu. Prva obaveza je vjerovati Boga, poznavati njegovu istinsku božansku prirodu i znati koje zadaće i obaveze musliman ima. Na osnovu toga će biti uređen život prema božijim pravilima i to čovjeka prema samom sebi, drugim ljudima, živim bićima i stvarima.
Na emanetu vjere počivaju svi drugi emaneti. U predaji Enesa ibn Malika stoji: “Poslanik nam nije održao nijednu hutbu, a da nije rekao “Nema imana ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje ugovore.” Jasno se može zaključiti koliko je važan emanet kao osobina vjernika. Prihvatanjem emaneta vjere kao temeljne vrline muslimana nastaju preduvjeti da se bude od povjerenja u svakodnevnom životu. Ispunjavanje obaveza i emaneta u svakodnevnom životu isto tako su sveti kao i u posebnim duhovnim odnosima. Tako je musliman dužan ispunjavati obaveze prema Allahu i ljudima. Ispunjavanje obaveza prema drugima je posljedica ispunjavanja emaneta prema Gospodaru svjetova. Musliman shvata vlastiti život, sposobnosti i sve što posjeduje kao povjereno dobro i nastoji odgovorno raspolagati sa svim blagodatima. Emanet razumije kao počast, a ne privilegiju, razumije kao božiji dar, a ne kao vlastiti uspjeh.
Povjerenje i emanet odslikavaju stanje vjere kako je kazao Muhammed a.s. “Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridržava datog obećanja." (Ahmed)
Preuzeta obaveza i povjerenje spada u red prvorazrednih dužnosti muslimana naređena u Kur’anu: “O vi koji vjerujete! Ispunjavajte obaveze!” (El-Maide 1). Ovim kratkim redkom obuhvaćeno je jako mnogo toga po pitanju djelovanja muslimana u sredini u kojojoj živi. U životu preuzimamo mnoge obaveze, dajemo obećanja, sklapamo ugovore. Kao jedinka dužni smo sve te emanate ispunjavati i time doprinjeti zdravoj društvenoj sredini. Ispunjavanjem emaneta pokazujemo da smo se kao muslimani okitili ovom važnom osobinom. Takođe pokazujemo kako je važno ispunjavati preuzete obaveze i takvu atmosferu širimo u svome okruženju.
“ I oni koji povjerenje im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali,” El-Mearidž 32
Jako dosta je prilika u našem životu kada smo u iskušenju da preuzeti emanet ispunimo. Muhammed a.s. je to ovako opisao. Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Muhamed a.s. rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani i odgovorni za ono što vam je dato načuvanje..." (Buhari)
Porodica koju formiramo, u kojoj živimo je emanet, te smo dužni brinuti se o njenoj potrebi, posao koji radimo , tajne koje primimo k znanju, naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, prikrivanje sramota drugih i drugo su sve emaneti naspram kojih imamo odgovornost. Zajednica u kojoj je emanet vrlina i cilj je uspješna zajednica, u njoj je ugodno živjeti, ljudi bivaju sigurni, sretni i zadovoljni.
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari).
Nedostatak povjerenja neispunjavanje emaneta je ozbiljna društvena bolest koja može jednu zajednicu voditi nesigurnosti i propasti.
Prenosi se od Huzejfe, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Čovjek će zaspati i iz srca će mu biti iščupan emanet od kojeg će ostati samo trag poput mrlje na papiru. Zatim će ponovo zaspati i bit će mu iščupan emanet od kojeg neće ostati osim trag poput žulja na ruci. I ljudi će osvanuti radeći svoje svakodnevne poslove, sklapat će razne ugovore, ali niko emanet neće ispunjavati. Kada ljudi čuju za nekog povjerljivog čovjeka, pričat će o njemu i govoriti: 'U tom i tom mjestu živi čovjek koji ispunjava emanet.''
Vrijeme i sredina u kojem emanet nije vrlina je najavljeno od Allahova poslanika. "...Nakon vas će biti narod koji će varati i u koje se neće imati povjerenje." (Buhari) To je vrojeme dekadence i neuspjeha, kada se poslovi daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, kada se varalicama povjerava, a oduzima onima koji zaslužuju. Ovakav odnos prema emanetu vodi do toga da su ljudi od povjerenja malobrojni i društveno marginizovani.
Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem: "Kada nestane povjerenja, čekaj Posljednji čas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu: "Kada će ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda čekaj sahat." (Buhari)
Emanet je u Kur’anu opisana temeljna osobina vjernika po kojoj se prepoznaje. Emanet je naš odnos prema Allahu dž.š. kojim potvrđujemo svoju pripadnost Islamu. Emanet je naš odnos prema životu, porodici, svijetu, sredini u kojij živimo. Emanet je briga za povjereni nam zadatak, posao, položaj.
Ispunjavanje emaneta je mogućnost da se popnemo na stepen iznad meleka, da postignemo Allahovo dž.š. zadovoljstvo.
Neispunjavanje emaneta vodi ka neredu i devalvaciji moralnih ljudskih vrijednosti, vodi ka kazni i prezrenosti kod Allaha dž.š.
Muslimani su dužni voditi računa o preuzetom emanetu i razvijati povjerenje, jer su to temeljne islamske vrijednosti po kojima se prepoznaju.
Mustafa ef. Muharemović
