N A S I L J E
„KO UBIJE NEDUŽNA ČOVJEKA, KOJI NIJE POČINIO UBISTVO ILI NERED NA ZEMLJI, TAJ KAO DA JE POUBIJAO SVE LJUDE.“
Hvala Allahu, koji Svojom Moći ponižava uobražene, Svojom Veličinom lomi vratove ohološću uzdignute, Svojom Vlašću unižava vladare silnike, razjedinjuje im snage, razdire vojne redove, ruši im utvrde i strašno ih cijepa. (Zaista su u tome znakovi za svakog strpljivog i zahvalnog) Sebe 19.
Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, koji ortaka nema. Njemu vlast i hvala pripada. On oživljava i usmrćuje i svemoćan je. Uzvišeni Allah će stisnuti Zemlju i smotati nebesa Svojom pesnicom, a zatim će reći: “Ja sam Vladar, gdje su zemaljski vladari .“ (B)
I svjedočim da je Muhammed s.a.v.s. Njegov rob i Njegov Poslanik. O Allahu, uputi Svoju Milost i Selam njemu njegovoj porodici i ashabima.Allahu Milostivi smiluj se svima onima koje ćemo pominjati u ovoj emisiji, a bili su meta zalima.
Islam smatra ljudski život svetinjom koju niko ne smije skrnaviti i uništavati. Polazeći od činjenice da je Allah dž.š. stvoritelj čovjeka, koji mu je dao život, dunjalučke potrebštine za održavanje života, koji je donio propise za uređenje zajedničkog života na ovom svijetu, koji mu Jedini daje smrt, On je ubistvo učinio velikim grijehom.
Nepravedno i smišljeno uništavanje bilo čijeg života, označeno je i proglašeno u islamu ne samo jednim od najvećih grijeha prema Bogu i vjeri, nego i kao zločin prema čovječanstvu.
„Ko ubije nedužna čovjeka, koji nije počinio ubistvo ili nered na zemlji, taj kao da je poubijao sve ljude.“ (El - Maide 32.)
Ovih dana se puno govori o ubijanju koje se zbilo u skoroj prošlosti Foča, Vlasenica, Bratunac, govoriće se i narednih dana na godišnjice Zvornika, Bijelog Potoka, Drinjače, Sopotnika, Srebrenice, Kravice i drugih masovnih stratišta, podrinjskih i bosanskih. Govorit će se sa aspekta vjere, politike, sa aspekta ekonomije, urbicida, suicida, kulturne netrpeljivosti i drugih vidova destruktorskog djelovanja čovjeka 20. i 21. vijeka.
Malo će se ko upitati gdje je zakazala ljudska svijest, malo ko će buduće naraštaje podsjetiti na vjerske putokaze u tom pravcu, malo ko će ukazati na svijetle primjere historije koji su spasili ili spašavali ljudske živote.
Ko je trebao stati između silnika i žrtava između zalima i mazluma? Je li to međunarodna zajenica UN - a? Jesu li to crkveni velikodostojnici? Ko? Islam ovoj tematici prilazi veoma oštro, nedvosmisleno jasno osuđuje sve vrste nasilja nad ljudima, njihovom imovinom, njihovim kulturnim i vjerskim objektima.
Poslanik s.a.v.s. je poslao jasnu poruku svojim sljedbenicima: “Ubiti vjernika jeste veći grijeh kod Allaha s.v.t. od uništenja čitavog dunjaluka. (Nesai, al Bejheki)
Kur'an Časni jasno poručuje:
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude. (El Bekare 256.)
Ko se onda drznuo da silom prevodi u vjeru.
Ovaj prostor je bio i ostao prostor sukoba vjera, dolaskom Turaka na ovo područje, dolaskom na vlast sultana Selima koji traži da sve Srbe prevedu na Islam. Glas je tada digao šejh Hul Islam podsjetivši Sultana na kur'anski ajet „U vjeri nema prisile.“
Kakva bi bila budućnost Balkana sa prirodnim resursima i radnim narodima da su pravoslavna Srbija i katolička Hrvatska imale u svojim redovima u srpskom patrijarhu i hrvatskom nadbiskupu ovkog šejhul islama.
Reis ul - Ulema islamske zajednice u BiH, u svojoj posjeti tokom rata Gračanici i vojnicina 2. OG kaže: „Drage starješine dozvolite da vam kažem, da vam osobno zavidim na vašem položaju, jer želim da vam prenesem iskustva iz mojih susreta sa mnogim ljudima u svijetu, u vama gledaju i vas gledaju kao neobična ljudska bića. Ja vas molim da zadržite taj imidž koji sada imate u svijetu, a zadržat ćete ga, ako Bog da, svojom upornom borbom i možete računati na našu punu podršku.“
S druge strane, imajte na umu da je Allahov Poslanik Muhamed s.a.v.s upozoravao starješine da prilikom borbe za svoja prava ne ruše crkve, ne maltretiraju starce i ne diraju djecu, ne diraju svećenike, već da muškom i pravednom borbom sa onima koji ih napadaju, ne da smiju nego moraju da se suprostave zločincima i zlu. Zato vi svjesno idete u svoju vlastitu smrt, da biste drugima omogućili slobodu. Stoga ste sigurno najplemenitija bića koja hodaju po ovoj zemlji, ali istodobno, pri tom imajte na umu da je vrijednost ljudskog života svetinja i da je Kur'an rekao da onaj ko oživi život čovjeka kao da je oživio čitav ljudski rod. Vi kao starješine i borci, i mi kao civili, a svi zajedno kao jedan narod moramo imati oslonac naše duše. Naš oslonac, oslonac za našu dušu je duhovni hod sa tri izvora:
Naša knjiga Kur an, životopis našeg Poslanika i naša bošnjačka historija.
Većina pripadnika Armije BiH je Kur'anske poruke imala na umu u svakom momentu osim nekih pojedinaca koji su ukaljali obraz svom narodu i svojoj armiji i sreća je samo da je njihov broj neznatan.
Sjećam se na jednom referisanju komande jedne jedinice poslije akcije koja je trebala eliminisati jedan neprijateljski položaj koji je ugrožavao i provocirao kretanje i civila i vojske. Pita komandant aktera te operacije: “Zašto je pet minuta kasnio sa akcijom koja je bila planirana tačno u 12:00, a istu počeo u 12:05?“ Ovaj odgovara: “Taman kad sam htio dati znak za početak između nas i neprijateljskih položaja, iznenada se našla djevojčica sa psom, kad je ona bila na sigurnom onda smo počeli i završili akciju.“
U meni je nešto proradilo (u sebi sam prokomentarisao) pored svih nedaća ova vojska će pobjediti. Mi ovdje govorimo o stavu islama prema nasilju. Kada ovaj stav potvrdi jedan komandir onda muslimanskim srcem zavlada ushićenje.
Svakako treba se sjetiti i prve bitke islamskih boraca, bitke na Bedru. Poslanikov postupak sa zarobljenicima. Ni jedan nije bijo ubijen. Jednima je otkup bio da deset medinskih mladića ili djevojaka poduči čitanju i pisanju, nekima materijalni otkup, ali niko nije ubijen.
U vremenu u kojem živimo razraslo se stablo zločina, ojačalo oružje zablude. Svaki dan čujemo vijesti o krađama, davanju mita, prostituciji, ubistvima, silovanjima, prevarama.
Onome ko čita stranice historije daleke i bliske prošlosti, potpuno je jasno kako je ružan svršetak svim silnicima i nepravednim moćnicima. Jednom od njih jučer je počelo suđenje, dunjalučko, ali ne zaboravimo da ga čeka i ono ahiretsko.
Fe men-ja'amel miskale zerretin šeren-jereh. - Kome neće sakrivena biti ni najsitnija činjenica. Njega kao i sve prethodne silnike vrijeme će odnijeti.
“Ni nebo ih ni zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.“ (Ed Duhan 29.)
Nijedno djelo nije tako jasno i strahovito osuđeno u islamu kao ubistvo. Poslanik o ovom gnusnom djelu kaže: “Na Sudnjem danu najprije će se ljudima suditi za ubistvo.“ Što znači da je to najveći grijeh i ubice će prve ući u Džehennem.
Smak svijeta kod Allaha je manji i lakši događaj od ubistva vjernika.
Mi danas govorimo o zulumu - nepravdi - nasilju. Zulum je riječ arapskog porijekla koja se udomaćila kod nas, a poznata je i u mnogim narodima svijeta i među nemuslimanima. Kratki prevod bi bio nepravda, nasilje. Međutim, šire etimološko značenje ove riječi bi bilo: staviti jednu stvar ondje gdje joj nije mjesto, nagraditi ili kazniti nekoga onako kako ne zaslužuje, željeti nekom drugom što ne želiš sebi, govoriti o nekome iza leđa ono što nebi rekao u oči, i uopće govoriti, raditi, misliti i osjećati ono što nanosi moralnu ili materijalnu štetu sebi ili drugima.
Zulm još znači (a ovo je značenje u našem jeziku najraširenije), otimanje tuđeg imetka, krađa, sakrivanje tuđe izgubljene stvari, lihva, podvala i prikraćivanje prava drugima. Zulum znači svirepost, genocid, nasilje, tiraniju, ugnjetavanje i tlačenje drugoga, barbarstvo, idolatriju, zaglupljivanje naroda i ostavljanje svojih potčinjenih neškolovanim, oduzeti nekome pravo. Mnoštvo je još pojmova i izraza koje obuhvata zulum, a ja ću danas kazati samo to: onaj ko vjeruje Allaha i vjeruje u susret sa njim, koliko god je u stanju ili koliko god ima moć nad onima koji su mu potčinjeni, neka bude pravedan i ne čini ni jednu vrstu zuluma.
Svaki zalim je proklet, proklet je od Allaha s.v.t., proklet je od mazluma, svaki vjernik u svojoj dovi proklinje zalima i prokljinju ga sva Allahova stvorenja.
Prvo stvorenje koje je Allah s.v.t prokleo je Iblis, vođa upropaštenih.
Prvi od ljudi koji je proklet je Kabil - prvi ubica u historiji čovječanstva. Šta ima bjednije od čovjeka kad mu umre savjest, zauzmu strasti, pomute mu se osjećaji i srce skameni. On se pretvara u zvijer, pridružuje se prokletom šejtanu, Allah ih je Svemogući obojicu prokleo.
Njemu savjeti ne koriste, opomene ne pomažu i od njega se dobro ne očekuje. Utičemo se Allahu od takvih.
Allah Svemogući koji ima posljednju riječ pravde poručuje nasilnicima:
Znat će silnici šta će s njima biti (gdje im je mjesto).
Svi oni silnici koji su zulum činili, prolivali krv, rušili i uništavali i oni su na kraju bili bačeni i pregaženi. I svakog zulumćara čeka strašna sudbina.
Ako jedan narod ili pojedinac želi biti sretan, treba da se kloni zuluma svih vrsta, a ako se njemu čini zulum, treba da nastoji da se taj zulum otkloni, jer ko ne ide ovim putem ili zulum čini ili dopušta da mu se zulum čini, taj je propao na oba svijeta i nema nikakva prava kriviti sudbinu.
Džihad, borba na Božijem putu koju Allah dž.š stavlja u dužnost, nije borba protiv neislama i nemuslimana kako to neki shvataju, nego borba protiv zuluma (nasilja i nepravde) i nevaljaštva i pokvarenjaštva.
Muhamed a.s. vodio je borbu u Arabiji protiv mušrika i ostalih, sve dok nije istrijebio zle navike kao što su: ubijanje tek rođene ženske djece, pljačke i otimačine, krvne osvete, zulumćarskih postupaka protiv žena i robova, nasilju velikaša prema bijednicima, pijančenja, kocke i sl. Sve dok ih nije naučio da žive ljudski i da budu humani, pravedni i milostivi jedan prema drugom.
Allah s.v.t. prijeti zalimima i kaže: Ela la'netullahi 'alezzalimin. O vi, dođite sebi i znajte da će se Božije prokletstvo sručiti na zalima.
Uništit ćemo one koji provode zulum!
Ovo su riječi Svemogućeg Allaha i ovo je njegovo obećanje i neka niko ne misli da je ove riječi Allah dž.š zaboravijo. To sigurno nije, jer On zaborava ni sna nema (La te'huzuhu sinetun ve la nevm).
Zalimi nemaju mirnog sna protjeruje ih na dunjaluku ruka pravde ili duše nedužnih im ne daju miran san. Hadžadž koji je naredio pogubljenje poslednjeg ashaba Alejhisselamovog, odsječena glava je izgovarala Kelime i šehadet, prizor koji je Hadžadž gledao. Taj ashab, dolazio mu je svake večeri na san i govorio:
„Ja 'aduvellah lime katelteni“ Božiji neprijatelju zašto si me ubio. To je glas koji ga je usmrtio. Neka je svima potlačenim na svijetu Allah dž.š na pomoći, i da svi budemo daleko od zuluma i da budemo pravedni i humani.
17.o5 2012 RADIO GLAS DRINE HASIM ef RIZVIĆ