NASILJE
Ko čini veći zulum (nasilje) od onoga koji sprečava i onemogućava da se u džamijama spominje ime uzvišenog Allaha?
Rušenje džamija i uklanjanje svih tragova njihovog postojanja znakovitost je prethodnog rata. Takvo barbarstvo ne pamti se još od perioda prodora Mongola na Bliski istok. Kulturni suicid koji su činile jedinice Srbijanske vojske (Crvene beretke, Šešeljevci, Arkanovci) nisu poznati ni u periodu krstaških ratova, nemaju poređenje u historiji čovječanstva. Od njih nisu kasnije odudarale, nijedinice bosanskih Srba koji su se posebno isticali u pljački i rušenju kako vjerskih objekata tako i čitavih naselja. Stvar je još teža i bolnija da su to radili iz vjerskih pobuda, u ime vjere. Njih čekaju i ovodunjalučke i ahiretske posledice.
Ebreha El Habešija Abesinski namjesnik u Jemenu je pošao srušiti u ime Kršćanstva K'abu, prvi Allahov hram na zemlji. On i njegova vojska su uništeni od sićušnih ptica (ebabil) koje su došle s mora i svaka je u kljunu i u nogama nosila po jedan kamenčić. Time je uništena sva Ebrehina vojska na čijem čelu je išao ogroman slon. Pročitajte dragi slušaoci, Ibn Ishakovu Siru Allahova Poslanika ili tefsir Ibn Kesira i vidite kako prolaze Allahovi neprijatelji. Sam Ebreha je pogođen kamenom ponijeli su ga nazad u Sanu, a njegovo tijelo je počelo da se raspada, komadić po komadić. I kad god bi neki komadić otpao, s tog mjesta bi šiknula krv i gnoj procurio. Kad su ga donijeli u Sanu bio je veličine kokoške i nije umro dok se njegova prsa nisu odvojila od srca.
Kur'an svoje sljedbenike podsjeća na ovaj slučaj i ne dozvoljava rušenje ničijih bogomolja. Sjetimo se da smo u prošloj emisiji prenijeli govor Reis ul - uleme starješinam 2. OG prilikom posjete tokom prošlog rata: „Ne rušite crkve.. Ne maltretirajte starce itd.“
Allah s.v.t kaže:
Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona tvoj Gospodar uradio. Zar lukavstvo njihovo nije omeo. I protiv njih jata ptica poslao. Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale. Pa ih On, kao lišće koje su crvi rastočili učinio. (Al-Fil 1-5)
O Allahovi robovi, Milostivi Bog objavio je Kur'an Časni da bi ga ljudi učili, tumačili i razmišljali o njegovim savršenim značenjima i uputama. Izvšavajući njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana ljudi se opskrbljuju nepresušnom mudrošću koja vodi u okrilje Allahove zaštite. Među njegovim univerzalnim načelima naći ćemo upute o vjerskoj snošljivosti i suživotu s pripadnicima drugih svjetonazora.
Kur'an Časni isključuje vjerski fanatizam, a u pitanjima vjerske tolerancije i slobode savjesti zauzima najšire gledište.
U vjeru nije dozvoljeno silom ugoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.“ (El-Bekare 256.)
To je osnovni princip koji je mnoštvom ajeta objašnjen i upotpunjen.
Da je Allah htio svi bi ljudi jedne vjere bili...... ( Junus 99.) Ti poučavaj tvoje je da poučavaš.............. (El Gašija 21.,22.) Oni koji su vjerovali pa i oni koji su bili Sabejci..... (El Maide 69.) Pozivaj ljude na Allahov put razboritošću i blagim opomenama (En Nahl 125.)
Ideja vjerske snošljivosti i suživota proteže se cijelim Kur'anom. Poslanik je taj suživot praktično realizirao ugovorom o suživotu sa Jevrejima.
Poseban primjer je historija zabilježila kada je nedždanska deputacija došla kod Poslanika sastavljena od četrdeset kršćanskih sveštenika i dvadeset naučnika sa episkopom Ebu Haris ibn Alkamom na čelu. Muhamed s.a.v.s je delegaciju najljubaznije primio u medinskoj džamiji, dopustio da u džamiji gdje samo muslimani obavljaju molitvu delegacija obavi svoju molitvu po obredima kršćanske crkve i onda se sa njom upustio u raspravu o Isa a.s. U predanjima se kaže da je Božiji Poslanik sam činio uslugu ovoj delegaciji dok je boravila kod njega. U postposlaničkom periodu mnoštvo je primjera da su muslimanski vladari i drugi dostojanstvenici slijedili primjere svoga Poslanika.
Kada je muslimanska vojska zauzela Jerusalem, jerusalemski je patrijarh Sofronije tražio da lično halifi Omeru preda ključeve tog svetog grada. Nakon što je procedura obavljena patrijarh je halifu odveo da mu pokaže znamenitosti grada između ostalog glavnu crkvu u Jerusalemu. U tom razgledanju nastupilo je namasko vrijeme i halifa je zatražio da ga patrijarh izvede kako bi klanjao namaz. Patrijarh mu je ponudio da namaz obavi u crkvi. Omer mu se zahvalio rekavši da ga je strah da ako on to obavi, da će muslimani širom islamske države polagati pravo na crkve, svojatati ih i stvarati probleme kršćanima.
Kad su u doba sultana Selima I (1512. – 1520.) kršćani prognali muslimane iz Španije, zatražio je sultan od svog šejhul islama da izda fetvu o progonu svih kršćana iz turske carevine. Šejhul islam Zembili Ali nije izdao takvu fetvu, zato što bi ona bila suprotna Šerijatu.
Najbolji primjer islamske tolerancije bio je i ostao u Bosni i Hercegovini. Tokom turske vladavine u svim su se gradovima pravile džamije, crkve i sinagoge. U Sarajevu, u jedno kvadratnom kilometru smještene su bogomolje svih konfesija koje gravitiraju u ovom gradu, džamija, pravoslavna i katolička crkva i sinagoga. Tokom posljednjeg rata muslimanska vojska nije rušila druge bogomolje držeći se islamskih propisa.
A onda su 1992. godine Bosnom, njenim jednim djelom, ovladale mračne sile i epilog tome je bio da je porušeno 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.
Nažalost, radili su to gotovo podjednako i katolički i pravoslavni kršćani.
Uništavajući svjesno i planski sve ono što je stoljećima gađeno na bosanskom tlu, ovovremeni barbari, srpsko - crnogorski i hrvatski zločinci nanijeli su neprocjenjivu štetu bošnjačkom kulturnom naslijeđu u Bosni i Hercegovini.
U zločinačkom pohodu nisu pošteđeni ni najvrijedniji objekti islamske arhitekture nulte kategorije (Gazi Husrev - begova džamija 1532., 100, Careva džamija 1565., Alipašina džamija 1561., Magribija 1776., u Sarajevu , Aladža 1551. I Careva džamija 1483. u Foči, Sultan Esme džamija 1745. u Jajcu, Karađozbegova džamija 1570. u Mostaru, Ferhadija 1579. i Arnaudija 1595. u Banja Luci, Emin Turhan - begova džamija u Ustikolini 1448.) Sve ove džamije bile su upisane u UNESKO - v spisak objekata visoke kulturne i građevinske vrijenosti.
Ova djela duhovne kulture i civilizacije pokazuju duhovnu historiju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i Evropi. Zato su agresori sve činili da izbrišu historiju Bošnjaka na ovim prostorima. Stanovnici Balkana koji su prihvatili Islam i izgradili urbane centre u sastavu Osmanskog carstva baštinici su visokih kulturnih i vjerskih zdanja najveće historijske, arhitektonske i umjetničke vrijednosti. U kasnijim stoljećima, osmanska je država gubila dio po dio Balkana, sistematski su uništavani muslimani i njihovi spomenici kulture. Beogradski pašaluk je imao više od 600 džamija, od toga je ostala Bajrakli džamija u Beogradu. U istom tom periodu sa drugog kraja u Dalmaciji i Lici i u Hrvatskoj, svi tragovi Bošnjačke kulture su izbrisani da danas nema kamena na kamenu. Ostali si samo nazivi nekih mjesta, kao što su Islam Grčki i Islam Latinski.
Posljednje rušenje objekata islamske kulture i arhitekture samo je, dakle, nastavak ranijeg programa kulturoicida nad muslimanima na čitavom Balkanu. Naravno da je tome doprinio „Vasojevića zakon“ iz prve polovice 19. stoljeća koji podstiče i ozakonjuje svojim odredbama rušenje svih djela musllimanske kulture. Ova barbarogena tendencija je u svim programima srpskih nacionalističkih organizacija, te zbog tog pravdanje da to rade neke nekontrolirane skupine, ne pije vode. U izgradnji velikog broja pravoslavnih i katoličkih bogomolja Bošnjaci imaju svoj veliki udio. Prilozi za njihovu gradnju prikupljani su i u džamijama.
Mnogi su svijetli primjeri da muslimani ne samo da nisu rušili nego su spašavali, čuvali i štitili pravoslavne i katoličke bogomolje. I pored svega što su učinili Srebrenici, srpski agresor ju je zatekao netaknutu.
Vojnici HVO - a su sa katoličke crkve u G.Vakufu snajperima mjesecima ubijali civile, a borci Armije BiH nisu upotrijebili artiljerijska oruđa protiv nje. U Bosanskoj Kostajnici vojnici HVO - a su džamiju pretvorili u borbeni položaj tako da ju je srpski agresor srušio eliminišući protivnika. Granatirajući Sarajevo, Srbi su u Starom Gradu zapalili pravoslavnu Mitropoliju, Bošnjaci su izlažući se velikoj opasnosti izašli da gase požar. Mogli bismo ovdje nabrojati desetine pa i stotine primjera geste spašavanja vjerskih objekata drugih konfesija od strane Bošnjaka, ali neka o tome sud pohvale donese neko drugi. Volio bih kad bi se agresor jedan ili drugi u ovom slučaju mogao pohvaliti takvom jednom gestom. Kada govorimo o spomenicima kulture onda ćemo navesti ne samo da džamije, mektebi, tekije i turbeta nisu bila u potpunosti porušeni nego su tu sudbinu doživljavala i mnoga mezarja koja su ili pretvarana u vojne objekte ili bagerima uklanjana sa lica zemlje. Bilo je to i sa Jevrejskim grobljima, a oni nisu bili vinovnici ovog sukoba.
Do početka agresije na našu zemlju MIZ Zvornik je imao 37 džamija, 20 mesdžida, 3 turbeta. Svi ovi objekti su upotpunosti porušeni ili 100% devastirani, na njihovim mjestima izgrađene su crkva (na Diviču), parkinzi (Rijeka džamija i Kozluk), stambene zgrade (Zamlaz) i slično.
Poslije Dejtona muslimani Zvornika Allahovom milošću su izgradili veće i ljepše ili su one u izgradnji (Skočić i Kušlat). Kad je riječ o džamiji na Kušlatu, riječ je o vojnoj džamiji iz 15. stoljeća koju pominje i Evlija Čelebija, putopisac koji je prošao ovim krajevima, a koja se smatra jednom od prvih džamija u BiH (možda poslije džamije u Ustikolini). Riječ je o malom objektu dimenzija 6,5 x 6,5 sagrađenoj na litici visokoj nekoliko stotina metara. Smatra se sultan Fatihovom džamijom, koja dominira kanjonom Drinjače i Jadra i putem Zvornik Sarajevo, gdje se spajaju rijeka Drinjača i Jadar. Nju su agresori spalili u februaru 1993. godine. Radujemo se njeno rekonstrukciji i otva-ranju ove godine.
Treba napomenuti da je više od 10. godina trajala borba rukovodstva islamske zajednice i džemata Divič da se pravoslavna crkva iz Diviča, koja je bila sagrađena na džamijskim temeljima dislocira. Na kraju je islamska zajednica morala platiti njenu dislokaciju na novo mjesto. Tako su Bošnjaci ni krivi ni dužni pravili pravoslavnu crkvu na desnoj strani puta Zvornik – Sarajevo, odmah iza Diviča.
Uz sve ovo porušen je čitav niz službenih objekata, vakufskih, imamskih stanova. Prije njihovog rušenja sve je to bilo opljačkano, a potom građevinski materijal korišten za vlastite potrebe. Tako je porušeni materijal Rijeka džamije korišten za nasip obale rijeke Drine na kojem je kasnije izrađen motel, a koji je poslije izvjesnog vremena napukao i u kome pri malo većem vodostaju rijeke Drine niko ne smije da boravi.
Sve ovo su stvari koje moraju biti urezane u duboko sjećanje svih Bošnjaka, ko su komšije sa kojima su živjeli, sa kojima žive i pored kojih će živjeti.
Neka dragi Bog svim zlotvorima da zasluženu kaznu, a svim dobrotvorima obilnu nagradu. Amin.
24.05 2012 RADIO GLS DRINE HASIM ef RIZVIĆ