NASILJE
Danas ćemo dragi slušaoci govoriti o stradanju Bošnjaka,teškoj sudbini u novijoj historiji ovog naroda na balkanskoj vjetrometini.Istina je da su bošnjačke žrtve padale pod različitim nosačima krstova,ipak srpsko-pravoslavna zavjera je primjenila programiran sistem potpunog istrebljenja u Srbiji,Crnoj Gori,Sandžaku,Kosovu,Makedoniji,a posebno u Bosni i hercegovini.
Da ovo nije proizvoljna optužba govore mnogobrojni podaci o sistematskom i planskom istrebljenju bošnjačkog naroda na svim ovim prostorima.
Od svog formiranja u xv stoljeću ,a osobito od samokonstituiranja kao politički narod sa određenim odrednicama islamsko-civilizacijske akulturacije (bosabski jezik i bosansko- slavenska etnička osnova)Bošnjaci-muslimani su stalno u borbi za samoodžanje,trpeći stradanja u ratovima i neprijateljskom okruženju naročito grabežnih susjeda.
Na planetanoj razini ,na sceni je deseti krstaški rat protiv muslimanskog življa ili deseti genocid nad Bošnjacima,godimama brižljivo planiran od najumnijih srpskih glava u Beogra-du.Svijet je, Evropa napose ostao slijep na sve ono što se događa u ovoj napaćenoj zemlji. Krik silovanih i preklanih nije uzbudio bezdušne u tom svijetu.Bosna a psebno Bošnjaci u njoj ostali su neprmjećeni u svijetu sve dok nisu zaprijetili da sa svojim odbranbenim jedinicama uđu u Banjaluku na taj način učine kraj toj svojoj patnji.Ni to im nađalost belosvjetski moćnici nisu dozvolili.Umjesto blic uništenjem Bošnjaka –muslimana, srpski stratezi samo zahvaljujući svjetskim moćnicima nisu doživjeli svoj totalni poraz.
Bošnjaci –muslimani su od svojih susjeda do sada doživjeli 10 genocida na koje ćemo se kratko osvrnuti.
Prvi genocid nad muslimanima zbio se na prostoru Mađarske,Slavonije,Like,Dalmacije, Krbave i Boke Kotorske nakon Tursko Austrjskog rata poznatim pod imenom „Bečki rat“ 1683-1689.god.Na tom su području porušene sve džamije pokršteni ili poubijani svi muslimani
Drugi genocid se desio na tlu tadašnje „Stare Crne Gore“pobjeno je više od hiljadu muslimana. Strateg i promotor ovog genocida bila je pravoslavna crkva.za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedočanstva:Prva istraga poturica ,ustvari genocid nad muslima-nima se desio uoči najvećeg i najsvetlijeg hrišćanskog praznika uoči badnje večeri.Drugo,taj događaj je opjevao sam vladika-najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar Petrović Njegoš u Gorskom vijencu.On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad Muslimanima Srbije,Sandžaka,Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Treći genocid je bio psledica Prvog i Drugog srpskog ustanka pod devizom „Generalno trebljenje Turaka iz naroda,“ kako ga je označio srpski diplomata i historičar Stojan Novaković na tlu Srbije 1805-1820.god.Karađorđev biograf Konstantin N.Nenadović piše: „Ogorčeni Srbi i poslije zauzimanja Beograda klali su Turke gdje god su koga našli,nisu štedjeli ni ranjenike,ni žene,ni decu tursku.(Život i dela Velikog Đorđa Petrovića Karađorđa, Beograd 1971,str 166.)U prošloj emisiji smo rekli da je turski sultan Selim nakon osvajaja Srbije zatražijo da šejhul-islam donese fetvu da se svi Srbi prevedu na Islam ida je ista odbijena opravdavajući je kur'anskim ajetom“U vjeri nejma prisile“
Prema sintetičkom izvještaju koji je izradila obavještajna grupa austrijske vojske o genocidu nad civilnim muslimanskim domorodačkim stanovništvom u Beogradu koje su oslovljavali kao Turci,Srbi su zapalili četrdeset muškaraca koji su se branili iz jedne kuće.“Osveta Srba još nije bila zadovoljena:odlučeno je poubijati žene i djecu koji su ostali u gradu i samo steškom mukom nekolicini prvaka ljudskih osjećaja pošlo je za rukom spriječiti to nedjelo. Što se odlikovalo mladošću i ljepotom uzeše sebi srpski prvaci za krevet ,ostale i djecu poslaše za Niš.Da bi opravdali te sramne okrutnosti tvrdili su kako su beogradski Turci namjeravali zatrti Srbe“(Citat prema:Mirko Grmek i dr.:“Etničko čišćenje-povjesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji,Globus,Zagreb 1993 str.18)
Četvrti i peti genocid nad Muslimanima u istočnoj i jugoistočnoj Evropi desio se u periodu između 1830-1867 kao posledica Hati-šerifa(Srbija dobila status kneževine unutar turske carevine). U periodu od pet godina iseljeno je svo stanovništvo(Muslimani)iz Beogrda i desne obale rijeke Drine.U Užicu ,Šapcu,Sokolu,Valjevu i Bogatiću za samo pet godina nestalo je muslimana kao i stotine džamija i drugih vjerskih i kulturnih objekata.Stanovništvo se selilo-bježalo na lijevu obalu Rijeke Drine,i tad osmanska carevina za njih izgrađuje nova naselja Gornju i Donju Aziziju –B.Šamac i Orašje.Nažalost danas,nekad čisto Bošnjački gradovi nastali kao posledica genocidne politike tadašnje Srbije danas su gotoovo čisti od Bošnjaka.
Šesti Genocid je posledica aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije u kom periodu je u Bosni i Hercegovini procenat Bošnjačkog Stanovništva sa 39% (popis 1879. pao na 32%popis 1910.god.
Sedmi genocid je pokušaj pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja.
Osmi genocid se desio u periodu između 1918-1941.(period između dva svjetska rata)u periodu Kraljevine Jugoslavije.U tom periodu pobijeni su muslimani sela Šahovci (600) 07-11-24 i preko tri hiljade nerazjašnjenih ubistava kraljevih komita u istočnoj Hercegovini i Sandžaku. Ovo zastrašivanje je dovelo do promjene etničke slike istočne Hecegovine na štetu Muslimana.
Deveti genocid se desio od 1941 -1945 u tom periodu uglavnom od strane Dražinih četnika (Srbija istog ovih dana šeli rehabilitovati)stradalo 8,1% Muslimana.
Ono što se desilo Muslimanima-Bošnjacima između 1992-1995.je sramna slika Evrope i organizacije UN,koja je Bošnjacima zabranila naoružavanje(izlobirali bjelosvjetski muslimanomrsci) da se suprostave do zuba naoružanoj Srbo-JNA i drugim četničkim falangama.
Ono što nije uspjela Dražina insrukcija 20 12 1941.“Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata“
Stav 5.etnički očistiti Sandžak od bošnjačkog i BiH od bošnjaškog i hrvatskog življa. Zadatak su od SAN-u dobili Slobodan Milošević ,Radovan Karadžić,Ratko Mladić,sa ostalom četničkom klikom i pravoslavnom crkvom.Sa druge strane njihovi saradnici su bili Franjo Tuđmani i Mate Boban.
Više stotina koncentracionih logora kroz koji je prošlo desetine hiljada logorša,hiljde silovanih žena,hiljde ubijene djece nisu nažalost bili dovoljni Haškom sudu da proglasi da je na cijeloj teritoriji države BiH počinjen genocid.Samo je Srebrenica u kojoj (a bila je zaštićena zona UN)pobijeno više od 8000 civila koji su se u čeničkim napadima na Kamenicu Cersku, K.Polje i druga okolna naselja sklanjali u „zaštićenu zonu“.Stotine masovnih grobnica još nisu iznjedrile sve nastradale.Skrivanjem masovnih grobnica genocidna tvorevina je poslije Dejtona pokušala prikriti svoja genocidna djela i danas ih prikriva.
Na području MIZ-aZvornik rekli smo u prošloj emisiji prušeno je 35 džamija ,natom istom prostoru egzistiralo je 11 konc logora sa otprilike više od 10000 logoraša.Neki od tih logoraša su deportovani kao i čitava naselja(Kozluk,Šepak) preko Srbije u druge evropske zemlje,dok je većina pobijena.Tu sudbinu su doživjeli nažalost stanovnici Klise i Đulića (muškarci)dok su žene i djeca deportovani za Tuzlu.Tvornice Alhos,Standard,Glinica i dr,koje su svojim radom i znojem i sami izgrađivali bili su mjesto zatočenja i mjesto egzekucije više hiljada Bošnjaka.Stadioni domovi kulture,školski centri,takođe su bili stratišta Bošnjaka.
Zvornik prijeratna općina imala je 81295 stanovnika,grad je tokom agresije 08 aprila potpuno očišćen od Bošnjaka,ostala su samo sela K.Grad čiji je otpor trajo do kraja mjeseca te Kamenica još par mjeseci.Dolinom rijeke Sapne a nakon što je izvršio deportaciju Kozluka agresor je pokušao ovladati krajem mjeseca aprilai početkom maja.Naselja Đulići i Kisa smatrajući da se nemogu suprostaviti JNA predali su naoružanje.Oni isto nisu ni imali namjeru iskoristiti protiv „JNA“negos u nešto ilegalnog naorušanja pribavili kako bi se eventualno suprostavili nekontroliranim elementima izvan jedinica „JNA“a koji su bili stalna prijetnja po to stanovništvo.Nakon majskog neuspjeha da ovladaju Sapnom ,Vitinicom, Kovačevićima,Godušom,Nezukom i Zaseokom i nakon ozbiljnih poraza,našalost okomili su se na naselja koja su im u jednom momentu iskazali lojalnost. Klisa i Đulići bili su njihova osveta za za poraze na Gaju i Zaseoku od 6-10 maja.
Nažalost tokom svih ovih operacija četnicima ništa nije bilo sveto.Djeca ,starci, žene bili su im legalna meta kao branitelji ovih naselja.Tokom 92. I 93.god na području zvornika stradalo je 95 djece a tokom 94. I 95 još 7. Djece do 15 godina.Nažalost ovo nije konačni spisak stradale djece njih još 132. se vode kao nastali i to 104. 1992. i 26. 1995. U prelasku iz Srebrenice. Zbirni pokazatelj govori da je sa prostora prijeratne opžine Zvornik ubijeno ili nestalo 234,djece u dobi do 18.god.
Na prostoru srednjeg podrinja tokom rata u Zvorniku,Srebrenici,Bratuncu i Vlasenici ubijeno je ili nestalo 1242.djece.Nažalost mnogo djece je prošlo i kroz četničke konc.logore,mnogo je djevojčica maloljetnih silovano na njima su ostale trajne posledice.
Ovo izlaganje smo počeli Kur'anskom surom Az-Zilzal 1-8 u kome Allah svemogući poručuje:
Ovo je svojevrsni školski čas koji bošnjaci ne smiju zaboraviti.Ako ga oni zaborave ponovo će ga slušati naša djeca i unuci.
Na kraju posjetimo se i Kur'anskog ajeta sa kojim smo počeli prvu emisiju ovog ciklusa :
„Ako neko ubije nekoga ko nije ubijo nikoga,ili onoga koji na zemlji nered ne čini ,kao da je sve ljude poubijao;a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva,-kao da je svim ljudima život sačuvao.Naši poslanici su im jasne dokaze donosili,ali su mnogi od njih,i poslije toga ,na Zemlji sve granice zla prelazili“ El Maide 32
Ovaj Kuranski ajet se nalazio u Tevratu , Zeburu i Indžilu, ovaj ajet će biti svjedočanstvo na budućm svijetu ne samo zalima nego i onim koji su podvili vrat pod zulumom ali i protiv onih koji nisu spriječili zalima da činini zulum.
Nevjerovatne su priče koje Mustafa Salihović navodi u svojoj knjizi Pokidani Pupoljci Podrinja“ utim izjavama evo šta on kaže:
Kakvu su sudbinu doživjele bebe zvorničke bolnice zna samo Dragi Allah i akterinjhove egzekucije.?
Genocid koji je počinjen na ovim prostorima nije se mogao počiniti u ime Boga,niti u ime čovječanstva,ni u ime prava.Allahu pravedni naš je bol danas veliki,ali naša vjera u Tvoju pravdu daje nam nade da će majke ,supruge i djeca podrinja naći utjehu u tvojoj pravdi.
Vjerujrmo da će kod onih koji su bili zaduženi u ime čovječaanstva da štite živote nevinih progovoriti savjest i pomoći da se prognanim vrati dostojanstvo i vrate njihova vjekovna ognjišta.
Allahu milostivi nemoj da mi zaboravumo tebe i da ti zaboraviš nas.Allahu ujedini srca naša u vjeri i ljubavu i učvrsti korake naše u istini i pravdi:Amin
31.05 2012 RADIO GLAS DRINE HASIM ef RIZVIĆ