Nemuslimanski običaji 3
Stanje netrpeljivosti i mržnje je vrlo opasno duhovno stanje koje je zapravo prethodilo Iblisovoj pobuni protiv Allahove komande. Naime iskustvo je pokazalo da je čovjek vrlo osoran i nepokoran kada mu je srce ispunjeno mržnjom i zavišću. Te dvije negativne osobine su oprečne osjećajima ljubavi i naklonosti. Ako osoba duže vrijeme provede u mržnji i zavisti vrlo je vjerovatno da će na kraju prioniti i da realizuje osvetu ili uništenje objekta svoje negativnosti. Žalosno je to da se takve stvari među muslimanima uglavnom dešavaju u krugu uske rodbine. Tako onda vrzino kolo pođe hvatati jedno po jedno dok šejtan ne trijumfuje njihovim međusobnim pravljenjem sihira i smicalica. A da su se pri nastupu te netrpeljivosti okrenuli Allahu Milostivom za pomoć on bi im pomogao i šejtanske smutnje ih oslobodio. Kaže Allah Uzvišeni:
"Da su samo, kada ih je od nas stigla muka, postali ponizni (smekšali se)! Ali (ne) njihova srca su otvrdnula i šejtan ih je zaveo tako da su sva svoja djela dobrim vidjeli!" (El~Enam: 43)
Očigledno je da će osoba koja se ne okrene prema Allahu kada je šejtan spopadne s negativnim mislima završiti u onome na što ju je šejtan pozivao. Netrpeljivost, mržnja i zavist su glavne kapije kroz koje šejtan osvoji tvrđavu ljudskog srca. Ako se te kapije ne zatvore osoba će stalno biti u opasnosti da izgubi iman zato što se šejtan neće smiriti dok je ne izvede iz vjerovanja i Islama. Oni koji i dalje ignorišu sjećanje na Allaha (zikrullah) u svako doba dana i noći neka sami poslušaju šta im Allah poručuje,
"Zar onaj čije je srce Allah proširio i otvorio prema Islamu pa je dobio prosvijetljenje od Allaha nije bolji od onoga čije srce je otvrdlo? Teško se onima čija srca su otvrdnula prema sjećanju na Allaha! Oni su u otvorenoj zabludi!"
Poslanik s.a.v.s., je navodeći sedam velikih grijeha naveo je i sihr. Onaj koji pravi sihr da bi mu šejtani i džini bili pokorni mora da počini djelo kufra kao npr. da klanja u WC-u, da gazi po hljebu, da se klanja šejtanu itd. U opasnosti je i onaj koji odlazi sihirbazima i traži od njih usluge kojima se želi rastaviti muž od žene, ubacivanje mržnje među braćom, sestrama, rodbinom i prijateljima, tako da i onaj koji traži pravljenje sihra izlazi iz islama.
Hazreti Omer koji je dobro znao koliku štetu mogu prouzrokavati sihirbazi je naredio svim svojim namjesnicima da gdje god nađu bilo kojeg sihirbaza ili sihirbazicu da ih ubiju.
Allah nam je dao Kur´an i u njemu lijek, zato učimo Kur´an i liječimo se Kur´anom, a ne putem sihira i šejtana.
Od stvari koje prakticiraju uglavnom neuki i slabo obrazovani muslimani, a može se naći da i oni koji su izuzetno pobožni odlaze raznim šarlatanima koji su se predstavljali kao hodže a otvarali su ljudima zvijezdu, tj. horoskop, da im proreknu šta ih čeka u životu itd. Prvo onaj ko jeste istinski hodža tj. imam neće takvu praksu nikada otpočeti nego će je spriječavati i narodu, o opasnosti iste obavještavati. Sama riječ imam znači onaj koji je ispred koji vodi. Imam mora biti vodič u dobru a ne vodič ka zlu. Nejse ljudi bi često tako išli kod tih takozvanih hodža koji bi im otvorili kitab. Obično je to bio horoskop na arapskom kojeg su te "hodže" tretirale kao nešto sveto i nadnaravno da bi ljudi često govorili o tim "kitabima" s takvim strahopoštovanjem kao da su neuzubillah Allahova Objava. Ljudi bi onda dobili neke opće karakteristike koje se nalaze kod svih onih koji su rođeni u određenom dobu godine itd., te bi onda, kada im taj "hodža" nešto pogodo, rekli, "Ahh, jesi li čuo šta kaže, kako je on to znao o meni, jesam li ti rekao(la) da je on dobar (jak) hodža." To se zove eksploatisanje neukih od strane lukavih. Jedni drugima propast donose i još misle da su nešto dobro učinili. Stoga ići takvom "hodži" koji ogleda u zvijezde i kitabe da ti rekne šta ti je bilo i šta će ti biti je ravno odlasku gataru (kahinu) bilo koje druge vjere.
Pošto danas nema halife mi ne možemo takve ljude pravno osuditi ili kazniti ali apsolutno moramo od njih daleko bježati. Nasuprot ovima šarlatanima postoje istinske hodže koji poznaju liječenje od mentalnih i fizičkih bolesti i koji koriste Kurani Kerim, dove Allahovog Poslanika s.a.v.s., te islamsku literturu i znanje da otklone ono što ovi pređašnji za pare skuju. Oni ne proriču nikome budućnost i ne govore mu desi će ti se to i to ili ovo ili ono.
Naime dobro znamo da kako god postoji zdravlje da postoji i bolest i da smo dužni u slučaju bolesti da se liječimo. Što se tiče fizičkih bolesti znamo kome treba ići, međutim šta onda učiniti kada savremena medicina digne ruke, kada prizna svoju nemoć, kada svi nalazi pokazuju sasvim normalne vrijednosti, ali bol je i dalje tu, pogotovo kada se radi o psihičkim oboljenjima, šta onda učiniti, kome se obratiti za lijek ???
Ovaj momenat upravo vrebaju trgovci ljudskih duša koji im otvaraju zvijezde, pišu hamajlije i zapise i sve to debelo naplaćuju iako dotična osoba nema nikakve koristi od toga.
Gdje je onda lijek ?
Lijek je kod Allaha Uzvišenog. Od Njega prvo treba moliti izlječenje. Njemu se prvom treba obratiti, zatim otići onima koji liječe Kurani Kerimom, koji upućuju da svako mora samog sebe štiti učenjem dnevnih zikrova, namazom i abdestom. Koji pojašnjavaju da bolesti koje dolaze od duhovnog svijeta, džina i šejtana su produkt udaljenosti od Allaha i da ništa bez Allahove moći i dozvole ne može da bude.
U današnje vrijeme je vrlo popularno čitati horoskope u novinama ili opsežnijim knjigama. Vjerovati u astrološka predskazivanja je takođe akt koji izvodi iz vjere i praksa kojom se nište dobra djela kao što vatra ništi suha drva. Stoga Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju horoskope a ako im povjeruju onda su napustili Islam. Vjerovati da sazviježđa ili druga nebeska tijela imaju o Allahu neki neovisni efekt na ljudsku sudbinu je idolatrija i sujevjerje.
To potvrđuje i slijedeći Vjerovjesnikov hadis: El-Muwatta Hadis 13.4 O očekivanju i vjerovanju da Zvijezde donose kišu Zejd ibn Halid el-Džuhani je rekao, "Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem), je klanjao sa nama sabah namaz na Hudejbiji nakon što je te noći kišilo. Kada je završio namaz obratio se ljudima i rekao, 'Znate li šta je vaš Gospodar rekao ?' Oni rekoše, 'Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju.' On je rekao, 'Neki moji robovi su otpočeli ovo jutro vjerujući u Mene, a drugi su ga otpočeli pobijajući Me. Što se tiče onih koji kažu, 'Kiša nam je pala kao velika Allahova blagodat i milost,' oni su povjerovali u Mene a zanijekali zvijezde. Ali što se tiče onih koji kažu, 'Kiša nam je pala od te i te zvijezde, oni su Me zanijekali i povjerovali u zvijezde.' "
Kao što vidimo sva moć i odluka pripada samo Allahu Veličanstvenom i mi moramo vjerovati da samo Allah može staviti efekt u neku stvar da bi ona vršila neku akciju ili reakciju. Ništa osim Allaha Veličanstvenog ne može opstojati samo po sebi pa kako će onda išta mimo Allaha neki efekt proizvesti. Allah Mudri i Milostivi ovim upozorenjem preko svog Vjerovjesnika je htio da iz srca ranih Muslimana odstrani sujevjerje i nepotpuno razumjevanje funkcionisanja stvorenog svijeta koje je bilo uzrokom mnogih pred-Islamskih sujevjerja i neispravnih vjerovanja. Svako neispravno vjerovanje donosi negativnu posljedicu svome nosiocu i spriječava ga da ispravno spozna Allaha kao Apsolutnog Vladara i Upravljača nad svime. Allah Milostivi je stvorio ljude da ga ispravno obožavaju a to će biti nemoguće postići ako im vjerovanje ne bude potpuno ispravno. Stoga se u mnogim ajetima i hadisima opominje na stvari koje same po sebi ne izvode iz Islama ali postepeno mogu odvesti čovjeka van Islama. Šejtan je ekspert u oblasti intelektualne analogije i on je najefikasniji u naporu protiv ljudi putem vesvese, tj. zavodničkom nanošenju iskrivljenih misli i poimanja istine kao i stvarnih činjenica.
Neka nas Allah Milostivi sačuva neispravna vjerovanja i rezonovanja jer samo je On Zaštitnik vjernika. Amin!
I kod nas u Bosni kao i u islamskom svijetu ima mnogih onih koji se predstavljaju kao liječnici ljudskih duša koji u svemu tome vide samo jedan lahak način da dođu da zarade koristeći tuđu muku i neznanje. Dužni smo opmenuti našu braću i sestre na opasnost ovakvih djela kako ne bi svoj iman dovodili u pitanje.
I otišli smo tako daleko u tome da se danas teško može napraviti razlika između nekih muslimana i njih – kršćana I židova. Zato danas nalazimo slijedeće kategorije muslimana:
1. Oni koji su se potpuno okrenuli od vjere, i odali slijeđenju svojih strasti, i čiji su postupci daleko od razboritosti.
2. Oni koji pokušavaju da spoje Islam i ono što nije od Islama... i žele da naprave nekakav moderni Islam... pa tumače ajete i hadise kako im odgovara, u skladu sa svojim strastima i potrebama... i nema sumnje da su oni pjena spomenuta u hadisu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Doći će vrijeme kada će narodi napasti na vas. Rekosmo: Je li zato što će nas tada biti malo ? Ne, zaista tada će vas biti puno, ali ćete biti kao morska pjena." (Sahih, prenosi ga Ahmed). To jest, bićete beskorisni i nemoćni kao morska pjena.
3. zatim imamo one muslimane koje je Allah dž.š. uputio istini i koji se čvrsto drže Allahove knjige i suneta poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Oni su spašena i pobjednička skupina i daleko su od oponašanja nevjernika koji nisu dostojni da se oponašaju, već je za druge ponos da oponašaju prave vjernike i da slijede zakone naše uzvišene vjere. Ponos pripada Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima.
Od oponašanja nemuslimana je i slavljenje nove godine, koju proslavljaju kršćani, za koje se kaže u Časnom Kur'anu: "I nevjernici su oni koji govore:" Bog je Mesih - sin Merjemin." "Nevjernici su oni koji govore:" Allah je jedan od trojice." (Suretul-Maide:83)
Ovaj praznik se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju mu posvećuju kršćni koji ovaj praznik vežu za smrt pape Silvestra I koji je umro 335 godine 31. decembra. 1582 godine kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak nove godine je pomjeren sa 25. decembra na 1. januar i otada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester ili silvestrovo. Vidimo da se odstupilo za nekoliko dana od datuma rođenja Isa a.s., tj. 25. decembar (kako kršćani tvrde), međutim danas se niko ne pita da li je ispravno slaviti ovaj dan ili ne, bitno je imati povod kako bi se moglo slaviti i činiti u ovom prazniku razna nemoralna i druga pokuđena djela, tvrdeći da time obilježavaju rođenje Isa'a, alejhisselam. A on je daleko od svega toga... od izmišljotina i lažnih vjerovanja za koje Allah nije dostavio nikakav dokaz, i koje zdrava svijest ne prihvata. Zapanjuje danas neznanje onih koji sebe smatraju muslimanima, koji u mnogim stvarima oponašaju kršćane pa i proslavljanjem ovog nevjerničkog praznika. I tvrde u svom neznanju da je u slijeđenju kršćana napredak i da time postaju civilizovaniji. Međutim, to je samo udaljavanje od vjere i tako su postali njihove slijepe pristalice.
Potrebno je znati da je pravilo naše uzvišene vjere, neslijeđenje onog ko odstupa od Allahovog šerijata. Treba mu se suprotstavljati u običajima, praznicima, vjeri, odjeći, govoru, ishrani..... itd.
Dokaza iz Kur'ana i hadisa o svemu ovome što smo gore naveli:
1)Uzvišeni Allah kaže: "A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju." (El-Džasije: 18) Ovaj ajet obuhvata sve one koji ne slijede Allahovu vjeru.
2) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko oponaša neki narod, smatra se jednim od njih." (Ebu Davud, sahih)
U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane. ...Onaj ko oponaša bogobojazne, smatra se jednim od njih... ko slijedi kršćane i jevreje, smatra se njihovim pripadnikom.
Ibnu Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onim koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu obožavanja Boga, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava. (Ibnu Kesir: tefsir ajeta 104 iz El-Bekare)
3) U drugom hadisu se kaže: "Nije od nas onaj koji radi po propisima drugih vjera." (Sahihul-Džame'a: 5439)
Tako da možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a slijedi običaje jevreja i kršćana, te zamjeni ono što je bolje onim što je nižeg stepena od toga, može izaći iz Islama pa ma koliko se on smatrao muslimanom i nazivao muslimanskim imenima.
Postaje nam jasno da je kršćansko slavljanje Nove godine neispravno, a time i postupak svih onih koji se smatraju muslimanima a tako isto čine.
Veći broj muslimana postavio je pitanje Fetva-eminu u vezi islamskog stava o tzv. Djeda Mrazu kao jednom od simbola svetkovine... ..... kojom se obilježava početak nove kalendarske godine te kako se musliman treba postaviti spram tog fenomena. Poštujući pravo izbora svakog pojedinca i porodice da u konkretnoj situaciji postupi u skladu s vlastitom savješću i opredjeljenjem, Fetva-emin dr. Enes Ljevaković želi ukazati na sljedeće:
1. Djeda Mraz je izravno povezan s kršćanskom tradicijom i zapravo samo je drugo ime za ličnost iz te tradicije poznatu kao "Sveti Nikola". Oni koji prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju da predstave, ustvari nametnu, Djeda Mraza kao općeprihvaćeni simbol darovanja djece povodom nove kalendarske godine, čije je obilježavanje, također, povezano s kršćanskim vjerovanjem u datum rođenja Isaa a.s., zamagljuju istinu i obmanjuju javnost, posebno muslimansku djecu nastojeći im poturiti jedan kršćanski simbol kao neutralan i kao općeprihvaćen i poželjan obrazac ponašanja.
2. Spomenuta svetkovina i njen simbol nisu poznat, priznat i prihvaćen element u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Oni su pod/na/metnuti i promovirani muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme jednoumlja i neslobode i muslimani bi ih, kao svojevrsne zaštitne znakove tog vremena i politike i kao simbole strane islamskom učenju i tradiciji, trebali ignorirati.
3. Pravo je svakog pojedinca i porodice da po vlastitoj savjesti i izboru prihvate ili ne prihvate spomenute simbole, ali je prema islamskom učenju svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke. Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Svaki je čovjek odgovoran za ono što je uradio". (El-Muddessir,38). Poslanik a.s. u jednom hadisu naglašava: "Svako od vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno".
Elvir ef. Hrnjić