Nemuslimanski običaji 2
U našem narodu se uobičajilo već generacijama praktikovanje raznih stvari koje su islamom zabranjene ili koje čak izvode iz islama. Tako mnogi neuki ljudi olahko gube iman iako sebe smatraju muslimanima. Drugi pak klanjaju obavezne namaze ali se upuštaju u stvari kojima pokvare svoj iman (vjerovanje).
Danas ćemo spomenuti joše neke od tih stvari koje i pored jasnih islamskih načela sve više nalaze mjesta u našoj svakodnevnoj praksi, mada neki muslimani nisu ni svjesni da pojedina djela mogu izvesti iz imana iz vjere.
Od tih djela koja su kod nas rasprostranjena naveo bih sljedeće:
Ogledanje u fildžan (šoljicu kahve), gledanje u dlan i proricanje sudbine, bacanje graha, pravljenje čarki (sihira) otvaranje zvijezde (kod nadri-hodže), obraćanje horoskopima, polaganje vijenaca i cvijeća na kabure, paljenje svijeće umrlima, podizanje skupih i nepotrebnih spomenika umrlima, ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega), imitiranje Bosanskih kršćana i pagana, kao što se slavljenje i proslavljanje katoličke nove godine i to slavljenje i obiježavanje sa haramima kao što je alkohol i sl; , ignorisanje Islamskih praksi i vjerovanja, ismijavanje Islamskih učenjaka i neslijeđenje Islamskih pravnih institucija.
1 - Ogledanje u fildžan je vrlo stara i rasprostranjena praksa među svim narodima Balkana a osobito među Bosanskim Muslimanima. Žalosno je to da i pored prisustva mnoštva učenih ljudi, imama, mnoštva knjiga i časopisa u skoro svakom većem naselju ta praksa i dalje ostaje aktuelna i rasprostranjena. Neukost je važan faktor koji doprinosi konstantnoj dinamici ove opasne prakse. Naime ogledanje fildžana u okviru islamskog prava spada u praksu i vjerovanje krivovjerstva (širka). U vrijeme Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., među Arapima je bilo uobičajeno da gataju tj. proriču šta će se nekome desiti u budućnosti. Ta praksa se spominje u Kur`anu kao bacanje strelica ili proricanje:
"O vjernici! vino (opojna sredstva) i kockanje i gatanje strelicama su odvratne stvari, šejtanovo djelo: pa se toga prođite da bi ste se spasili." (El~Maida: 90)
U Sahihul-Buhari Prenosi Ibn Abbas r.a., sljedeće: "Kada je Vjerovjesnik ugledao slike u Ka'bi, on nije htio u nju ući dok ih Ashabi nisu izbrisali. Kada je ugledao (slike na kojima su navodno Ibrahim i Ismail `alejhimu selam bacali strelice proricanja), on je rekao, "Allah ih prokleo (tj. Kurejšije)! Tako mi Allaha, niti je Ibrahim a niti Ismail gatao strelicama."
Kockanje: mejsir: literalno, metod ili sredstvo da se nešto lahko postigne, ubirati profit bez uložena truda za isti; te je tako kockanje. To je princip na osnovu kojeg je kockanje zabranjeno. Najraprostranjeniji oblik kockanja među Arapima je bio kockanje bacanjem strelica, na principu lota (lutrije): strelice su bile označene, i služile su istoj svrsi kao i moderni tiketi lota i ostalih lutrija. Označene strelice su se izvlačile iz torbe. Neke su bile prazne i onaj ko bi ih izvukao ne bi dobio ništa. Druge su bile obilježene određenim nagradama, malim ili velikim. Da li je osoba dobila malu ili veliku nagradu (udio), ili pak ništa, je potpuno ovisilo o sreći, osim ako neki nisu i varali pa je bilo naštimano da naivne osobe stalno gube. Princip na osnovu kojeg se kudi ovakva praksa je: da, čak i ako nema varanja, ti ne možeš dobiti ono što nisi na dozvoljen način zaradio, ali možeš izgubiti zarađeno na kušanju zakona vjerovatnoće. Bacanje kocki i klađenje na razne vidove sportova i druge stvari je uključeno u definiciju kockanja. Kako vidimo iz hadisa bacanje strelica se koristilo i kao vid proricanja budućih događaja. Vjerovjesnik je prokleo one krivovjerne Kurejšije koji su potvorili Ibrahima i Ismaila alejhimu selam da su proricali bacanjem strelica. Ogledanje u fildžan ima istu svrhu i cilj kao i ovo bacanje strelica a to je da se dokuči znanje o budućim povoljnim ili nepovoljnim događajima.
Ovdje je neophodno naglasiti i danas sve češću praksu učešća u klađenjima preko brojnih sportskih kladionica, da je to striktno zabranjeno Islamom. Svaki vid gdje samo puka sreća igra ulogu da neko dobije ili izgubi je u islamu zabranjen. S druge strane, kvizovi u kojima se pokazuje znanje i pobjednicima se uručuju nagrade su dozvoljeni.
2 - Druga dosta uobičajena praksa među našim muslimanima je donekle vezana sa ovom prvom po pitanju svrhe ali je još opasnija od prve iz tog razloga što izvodi iz islama. Naime danas je u svijetu uopšteno dosta popularno ići šarlatanima koji ogledaju u tarot (karte) ili dlan. Čitanje dlana je jedan vid proricanja budućnosti isto kao i tarot a kod nas su to uglavnom radili lutajući cigani
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao o takvim ljudima: Sahih El-Buhari Hadis 4.508 Prenosi Ajša: Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Kad Meleki razgovaraju u sred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho proroka (gatara, sihirbaza) kao kad neko nešto ulije u flašu, i k tome dodaju još stotinu svojih laži." El-Tirmizi Hadis 551 Prenio Ebu Hurejre
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: «Muškarac koji ode kahinu (vidovnjaku, gataru), on je zanijekao ono što je Objavljeno Muhammedu.» A u Ibn Medžehovoj i Darimijevoj verziji istog hadisa se kaže: «... i ako mu povjeruje, onda je počinio Kufr (nevjerstvo).
Iz ovoga je jasno da je posjeta gataru rigorozno osuđena a onaj ko gataru ili vidovnjaku povjeruje ono što mu kaže više ne pripada Islamu. Ogledanje u fildžan, čitanja dlana, tarot i riječi vidovnjaka su na istom nivou te onaj ko u to povjeruje se odmetnuo od Islama. Takva osoba mora učiniti tewbu (pokajati se Allahu) i nikad više ne pristupiti takvim stvarima.
Danas je popularno posjećivati “vidovnjake” koji navodno vide i čuju duhove i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće zlo . Ljudi idu tim “vidovnjacima” da se posavjetuju sa njima o karijeri, važnim odlukama i braku. Muslimanima je strogo zabranjeno da takvo što čine a ako povjeruju u njihove riječi onda su napustili Islam. Stoga vrlo je očigledno da je čitanje dlana od “vidovnjaka” apsolutni haram i onaj ko njima povjeruje je postao nevjernik. Allahu Milostivom se utječemo od takva vjerovanja i ponašanja.
Allah dž.š. nikome nije dao da zna gajb, neviđeno, čak ni Poslanici nisu to mogli znati osim onoliko koliko ih Allah dž.š. pouči. Normalno je da čovjek želi unaprijed da zna šta će se sa njim desiti, da li će mu neki posao biti uspješan ili ne, da li da donese neku odluku, da se oženi određenom djevojkom, da upiše određenu školu itd. Za sve ove stvari Allah dž.š. nam je propisao način i metod kako do tih stvari da dođemo legalnim i po islamu prihvatljivim principima.
Poslanik je poučio svoje ashabe, a oni su to prenijeli cijelom ummetu da kada žele znati da li je neka stvar ili odluka dobra za njih da klanjaju dva rekjata Istihare namaza, te da Allaha dž.š. zamole da im ukaže na ispravnu odluku.
Ali izgleda da je našem bošnji i bošnjakinji lakše otići stotinjak kilometara daleko, namučiti se, i to sve debelo platiti nego uzeti abdest i u svojoj kući klanjati dva rekjata.
Povodom dolaska jednog od praznika koji se vezuje za cijeli svijet a naročito za kršćanski želio bih ukažem na činjenicu da je jedna od najvećih nesreća koje su zadesile muslimane danas, slijeđenje i oponašanje nemuslimana, kršćana i židova. O ovome ćemo više govoriti u sljedećoj emisiji. Na veliki broj muslimana danas može se odnositi hadis Božijeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: "Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili." Rekli smo: O Božiji poslaniče, da li se to misli na kršćane i židove? A on odgovori: " A ko drugi nego oni." (Sahih, prenosi ga El-Hakim)
Jedan od načina proricanja sudbine kojim se koriste razni vračari i vračare jeste bacanje graha. Bacanje graha je takođe dosta aktuelna praksa među muslimanima širom svijeta. Neke neznalice čak pripisuju tu praksu hazreti Fatimi , plemenitoj kćerki Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem). Teško se njima i onima koji im povjeruju. Bacanje graha je isto kao i predislamsko bacanje kamenčiča koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. To je potvrđeno i Vjerovjesnikovim hadisom kojeg prenosi Qabisah
"Čuo sam Allahova Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) kada je rekao: Gatanje od leta ptica i vjerovanje u zlu kob podpada pod proricanje. To se koristilo kao metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiče (a Bosanke grah)."(Ebu-Davudov Sunen Hadis 3898)
Ne samo da je to djelo koje vodi u kufr nego i gnusna potvora na jedno savršeno i plemenito biće kao što je bila hazreti Fatima za koju je Vjerovjesnik rekao da će biti vođa (sejjida) svim ženama u Džennetu. Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) nikad ne bi dopustio da njegova omiljena kćerka čini nešto pokuđeno a kamoli nešto što izvodi iz Islama. On je rekao da kad bi njegova kćer Fatima, koju je najviše volio, bilo šta ukrala on bi joj ruku odsjekao. Ni hazreti Fatima nije imala nikakvih povlastica kada se radilo o Allahovim propisima. Krađa je naspram gatanja mnogo manji grijeh, jer krađa u najgoru ruku remeti socijalnu ravnotežu i harmoniju a gatanje vodi u nevjerstvo, sukob i sujevjerje koje je vladalo prije Islama.
Sljedeći običaj koji je prije agresije na BiH bio raširen a poslije rata je dobio još više na intenzitetu jeste:
4 - Vračanje i pravljenje sihra
Pravljenje sihira je akcija koja automatski izvodi osobu van Islama. Vračanje je smrtni grijeh koji podrazumjeva kufr tj. nevjerovanje. Šejtani nemaju nikakva interesa da surađuju s sihribazom osim da istoga naprave idolopoklonikom kao i one koji mu vjeruju. Allah dželle šanuhu je obećao u Kur`anu da vračari neće uspjeti ni na ovom a ni na drugom svijetu. Kod nas se često čuje kako narod ide kod kojekavih hodža da im zapišu da rastave muža i ženu, da naprave da neko nekog zamrzi itd. To nisu hodže, nego su to nadrihodže, sihirbazi, koji tim djelima kaljaju časnu titulu koju je nosio i sam Poslanik s.a.v.s., a to je titula imama. Onaj ko tome udovoljava je napustio Islam i onaj koji traži da mu se takva usluga učini je takođe napustio Islam jer i jedan i drugi žele zlo drugima a još traže pomoć od šejtana što je najgori vid pripisivanja Allahu suparnika (širk). Allah nas Milostivi sačuvao takvih pomisli a kamoli da ih u djelo sprovedemo.
Šejtan je vrlo lukav u svom nastupanju. On prvo navede insana da ne voli drugu osobu pa da je onda zamrzi pa da joj onda zlo poželi pa da na kraju tu zlu zamisao u djelo sprovede. Muslimanima je obligatno (farz) da nauče kako šejtan donosi zle misli i koje trikove koristi da navede ljude krivim putem. Stoga je neophodno svakome da nauči da je šejtan dušmanin koji nikad ne spava i nikad se ne odmara i stalno neku smutnju sprovodi bili je mi svjesni ili ne. Svaku negativnu misao moramo odmah blokirati i dovom prema Allahu i zikrom zamjeniti. Osoba koja ne troši vrijeme u mislima o Allahu i nečemu pozitivnom će zasigurno biti pod manjim ili većim uticajem šejtanskih negativnih misli (došaptavanja). Uznemireno i nezadovoljno srce je simptom šejtanskog uticaja na osobu a Allah Milostivi nam nudi izlaz kada kaže u Kur'anu,
"Oni koji vjeruju i čija srca se u Allahovom sjećanju smiruju. Usitinu u sjećanju na Allaha srca nalaze smirenost (zadovoljstvo)! (Er-Rad: 28)
Allah Mudri vrlo dobro poznaje ono što je stvorio i zna da ljudska srca neće biti smirena i zadovoljna sve dok iz sebe ne izbace sve šejtanske manifestacije i u njemu ne uspostave mjesto samo za Njega.
Elvir ef. Hrnjić