Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, koji nas je na pravi put uputio, odabranim učinio, najboljim narodom proglasio, jer pozivamo na dobro a od zla odvraćamo, vjerujemo u Njega, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i sudbinu i hvala Mu što nas je u Kur'anu muslimanima nazvao. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i sve sljedbenike islama do Sudnjeg dana.
Draga braćo! Mnogi ljudi, a među njima i veliki broj muslimana, večeras će dočekivati Novu godinu, uz razna ića i pića, veseleći se i provodeći kako kažu ludo i nezaboravno. Najluđa noć neće donijeti nikom od njih nikakva dobra, tas vage njihovih loših djela će biti još teži, kao i glava od mahmuranja. Mnogi muslimani ovu Novu godinu dočekuju kao svoju ili tobože međunarodnu iako ona nije ni naša ni međunarodna već isključivo rimo-katolička. Svi znamo da muslimani svoj kalendar računaju po Hidžri i da je naša Nova godina nastupila ranije (7. decembra), takođe se zna da pravoslavci svoju Novu godinu obilježavaju kasnije (14. januar), da Kinezi imaju svoju Novu godinu, da Jevreji imaju svoju pa prema svemu ovome ova Nova godina nije međunarodna, ali je zbog moći i dominacije Zapada, koji je većinom rimo-katolički, prihvaćena u svijetu od malih i siromašnih naroda. Način na koji se proslavlja i dočekuje Nova godina nema nikakve veze sa našom vjerom, već je šta-više u potpunoj suprotnosti sa svim islamskim normama. Alkohol, pjesme koje pozivaju na nemoral, plesovi koji potiču na blud i bludne radnje su strogo zabranjene, pa će svi koji se u to upuste počiniti veliki grijeh, zbog kojeg se trebaju iskreno pokajati i od Allaha oprost zatražiti.
Mnogi muslimani su skloni prihvatiti tuđe običaje, bez razmišljanja, da li su vrijedni, kakva je svrha njihova, kolika je korist a kolika šteta za pojedinca i društvo od toga? Prihvatanje tuđih običaja i njihovo miješanje sa našim običajima, može imati teške posljedice za pojedinca i zajednicu u cjelini. Muhammed a.s. je rekao: فهومنهم بقوم تشبه من „Ko oponaša neki narod, on im i pripada“. Čudno je da muslimani od nemuslimana radije uzimaju ono što nije dobro, a ne uzimaju dobre i pozitivne osobine. Tako su mnogi spremni potrošiti ogramna sredstva na izgradnju nadgrobnih spomenika, na skupe svadbe, što je u suprotnosti sa islamskim učenjem i običajima, a nisu spremni preuzeti od Zapada ono što je Zapad preuzeo od prvih muslimana, osjećaj za prirodne ljepote, lijepe bašte i avlije, uređena dvorišta, čiste kuće i avlije. Muslimani ne vode računa o vodi i vodotocima: rijekama i potocima, o smeću, o pravu susjeda na mir, zrak i druga neuznemiravanja. Vjera nas svemu tome uči i Zapad je to naučio od prvih muslimana, a mi današnji muslimani, ne učimo ni sebe a kamoli da drugi nešto od nas nauče. Današnji muslimani ne poštuju ni sebe ni svoju vjeru, ni svoje običaje a spremni su tuđe prihvatiti, bez razmišljanja. Žalosno je ali je istina da su mnogi muslimani spremni sakriti svoju vjeru i zbog stida i osjećaja manje vrijednosti, piti alkohol, jesti svinjetinu, otkriti žene, samo da bi bili kulturni i moderni pri susretima sa nemuslimanima.
Draga braćo! Allah dž.š nam u suri El-Maide, 2. ajet naređuje:
وتعاونواعلى البروالتقوى ولاتعاونواعلى الإثم والعدوان واتقواالله إن الله شديد العقاب
„Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu. Boj te se Allaha! Zaista Allah žestoko kažnjava“.
Dobročinstvo i bogobojaznost su djela za koja, ako su učinjena samo radi Allaha dž.š., možemo očekivati dobro i na ovom i na budućem svijetu.„Sva bogatstva dunjaluka cijela, nisu vrijedna jednog dobrog djela“- kaže pjesnik.
Grijeh i neprijateljstvo, iako su zabranjeni, mnogima su vrlo privlačni pa se takmiče ko će više zgriješiti (takmičenja u ispijanju raznih alkoholnih pića, u prejedanju, itd.) ali i ko će više doprinijeti neprijeteljstvu među ljudima. Pri tome se zaboravlja Allahova prijetnja: „Boj te se Allaha! Zaista Allah žestoko kažnjava!“
Zašto ljudi, pa i muslimani više vole griješenje i neprijateljstva nego dobročinstvo i bogobojaznost? Zašto više volimo zavađanje nego mirenje? Možda će neko reći da ovo nije tačno, ali ako sami sebe preispitamo i vidimo koliko svaki dan doprinosimo mirenju a koliko svojim pričama doprinosimo sukobima, čak i međumuslimanskim, vidjećemo da je ova konstatacija tačna i da su ljudi skloniji zlu nego dobru. Većina ove naše ljudske zajednice poziva na zlo i odvraća od pravog puta, troši milione i milijarde na razvrat i nemoral, a na drugoj strani od dobrih djela ostale su samo fraze i prazne priče. Svaki dan slušamo da treba pomoći siromašne i gladne u svijetu i na to se ne potroši ni hiljaditi dio koji se troši na igre i zabave. Gdje su muslimani, kojima je Allah dž.š. dao izvore nafte, da dio svog bogatstva potroše na muslimansku sirotinju? Kad bi tako postupili nijedan musliman ne bi bio siromašan.
Gdje su bogati muslimani Bosne i Hercegovine, koliko troše na razvrat i nemoral, na alkohol, kocku, lutrije i igre na sreću, dok drugi muslimani nemaju dovoljno ni za hranu? Gdje su muslimani koji se bore za svoj narod i njihova prava, sa raznih visokih položaja, velikih plata i drugih primanja, a narod nema dovoljno ni hljeba? Jesu li naše socijalne ustanove same sebi svrha, da se neko u njih uvali i zato prima platu, a pojma nema kako neko živi nekoliko stotina metara dalje? Svi koji su se prihvatili nekog vođstva, od mjesne zajednice, općine, kantona, federacije do vrha države, biće odgovorni za one koji su im potčinjeni. Ljude mogu zavarati, ali Allaha dž.š. sigurno neće!
Muhammed a.s. je rekao: كلكم راع وكلكم مسؤل عن رعيته „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada“. Brinemo li o onima koji su nas izabrali da ih predvodimo? Radimo li na tome da njima bude dobro ili nam je važnije da je nama dobro? Allah dž.š. najbolje zna svakog od nas, sva naša djela i sve naše namjere. Na osnovu toga ćemo biti nagrađeni ili žestoko kažnjeni. Imamo li straha, imamo li vjere? Probudimo se dok nije kasno. Ne zaboravite: „da nije musliman koji zanoći sit a zna da mu je komšija gladan“. Koliko će se samo u našem džematu potrošiti na proslavu Nove godine? Možemo li te troškove preusmjeriti u korisnije stvari? Možemo li marke i eure namijenjene proslavi Nove godine, koja je u stvari dan kao i svaki drugi, preusmjeriti u pomaganje neke od ugroženih porodica u našem džematu ili mislimo da takvih nema? Jedna od takvih porodica bi mogla imati krov nad glavom, dovoljno hrane, odjeće i obuće. Možemo li dio sredstava preusmjeriti za održavanje džamije (grijanje, struja, čišćenje) ili materijalno jačanje našeg džemata? Umjesto da se radujemo dobrom djelu, tugovaćemo za potrošenim, za što ćemo još i odgovorni biti. Takmičimo se u dobru a ne u grijehu.
Ne budimo od onih za koje Allah dž.š. u suri El-Bekare, 18. ajet kaže:
لايرجعون فهم عمى بكم صمّ „Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste“.
Molim Allaha dž.š. da nam da snage da se u dobru takmičimo, da od zla i grijeha bježimo, da pomažemo one kojima je pomoć potrebna, da nam Allah dž.š. zato da nagradu i na ovom i na onom svijetu, da nas sačuva vatre i u džennet uvede!
Nurija ef. Čikarić
