PROPISI O POSTU

(5) Post i putovanje

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

 

Ovom prilikom ćemo se upoznati sa propisima vezanim za post (6)musafira ili putnika, osobu koja je pošla iz svoga mjesta u drugo koje je udaljeno 90 km ili 18 sati pješačkog hoda. Ako bi neko otpočeo putovanje u ramazanu s ciljem da izbjegne obavezu posta njemu je haram ili zabranjeno ne postiti i post mu je obavezan. Međutim, ako se radi o istinskoj potrebi da otputuje onda ima izbor između posta i mršenja. Uzvišeni Allaha je rekao: „...a onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate...“ (El- Bekara, 185.) Od Enesa b. Malika se prenosi da je rekao: „Putovali smo s Poslanikom a. s. pa postači nisu zamjerali onima koji su mrsili, niti su oni zamjerili postačima. (Buharija i Muslim)

 

Smatra se da je onima koji imaju snage bolje da poste, dok je onima koji osjećaju slabost zbog posta na putovanju, bolje da prekinu post. Ukoliko nema potrebe za odgađanjem posta putnik bi trebao postiti, jer mu je lakše da posti kada to rade i drugi ljudi, nego kasnije da nadoknađuje kada drugi ljudi budu koristili hranu i ostalo što je postaču zabranjeno.

 

Jedne prilike Muhammed a.s. je ugledao grupu ljudi koji su se okupili oko jednog čovjeka praveći mu hladovinu pa je upitao: „Šta je to?“ Prisutni su odgovorili: „On je postač“, na što je Poslanik a.s. rekao: „Post na putovanju nije dobročinstvo.“ Ovo se svakako odnosi na one situacije kada postač osjeća veliki napor ili treba pomoć od drugih ljudi da upotpuni svoj post.

 

Putniku je dozvoljeno da prekine post tek kad napusti svoje mjesto jer je tako postupao i Muhammed a.s. kada je putujući sa ashabima dobio vijest da ljudi teško ponose post. On je prvi prekinuo post, a to su zatim učinili i ashabi.

 

Ako bi se putnik vratio u svoje mjesto poslije trenutka zapaštanja a nije taj dan zapostio post tog dana ne bi mu bio ispravan, jer se post zapašta sa nastupanjem zore.

 

Većina islamskih učenjaka smatra da taj dan nije obavezan ustegnuti se od jela i pića, jer mu to neće ništa koristit, ali i zbog obaveze da taj dan naposti. Abdullah b. Mes'ud je rekao: „Ko jede na početku dana, neka jede i na njegovom kraju.“

 

Međutim, putnik koji se vratio u svoje mjesto a nije zapostio taj dan neće javno jesti ni piti, jer razlog njegovog prekida posta nije poznat drugima. Ako bi to činio javno mogao ni proizvesti loše mišljenje okoline o njemu, ili bi se neko mogao povesti za njim.

 

Na kraju da se podsjetimo; ukoliko bi meko zbog bolesti ili putovanja odgodio ramazanski post, dužan je te dane napostiti čim mu se za to ukaže prilika.

 

Iako će postom u drugim danima otkloniti svoj dug, neće dostići vrijednost propuštenog dana, jer su ramazanski dani takvi da se ne mogu uporediti s danima u bilo kojem drugom mjesecu.

 

Zato, neka nas Uzvišeni Allah sačuva svega što bi nas dovelo do toga da prekidamo post u danima mubarek ramazana. Amin!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(6) Post bolesnika s nadom u ozdravljenje

 

 

 

Hvala Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka su na prvaka svih poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s.

 

Braćo i sestre, ovom prilikom ćemo kazati nekoliko riječi o postu (7)bolesnika koji ima nadu u ozdravljenje.

 

Kada je u pitanju ovakav bolesnik on se može naći u nekoj od tri situacije.

 

1. Ukoliko mu post nije težak, ne predstavlja mu opasnost po zdravlje, niti mu na bilo koji način škodi, bolesnik je tada obavezan postiti, jer nema opravdanog razloga koji bi mu dozvoljavao odgađanje posta.

 

2. Ukoliko mu post u stanju bolesti predstavlja poteškoću,, ali ne šteti njegovom zdravlju, ima pravo da prekine post shodno riječima Uzvišenog : „...a onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate...“ (El- Bekara, 185.) Pokuđeno mu je postiti uz tegobu, jer time odbija Allahovu olakšicu i pati samoga sebe, a to nije dobro što možemo zaključiti iz hadisa u kojem se kaže: „Allah voli da se primjenjuju Njegove olakšice kao što prezire da Mu se čine grijesi.“

 

3. Ako bolesniku post još više narušava zdravlje i šteti mu, obavezan je prekinuti post i nije mu dozvoljeno postiti na osnovu kur'anskih riječi: „Ne ubijajte sami sebe, doista je Allah prema vama Milostiv!“ (En. Nisa, 29.), i riječi: „Ne bacajte se svojim rukama u propast.“( El- Bekara,195.)

 

Muhamed a.s. je rekao da naše tijelo ima pravo kod nas, a jedno od prava je i da bude čuvano i da mu se ne nanosi šteta.

 

Ako čovjek zaposti i razboli se tokom dana tako da bi mu bilo teško upotpuniti post do kraja dana, dozvoljeno mu je prekinuti post. Zbog poštovanja prema onima koji poste nije mu dozvoljeno da javno koristi hranu ili bilo šta drugo što je postačima zabranjeno.

 

Ukoliko ljekar musliman dokaže da post povećava bolest ili otežava njeno izlječenje, bolesniku je dozvoljeno da ostavi post radi očuvanja zdravlja i zaštite od bolesti.

 

Kada prođe vrijeme bolesti osoba će obavezno napostiti propuštene dane, ali ako ne bude izgleda da bolest prođe onda će nahraniti dnevnom hranom onoliko siromaha koliko je dana mrsio, ukoliko je u mogućnosti.

 

Gospodaru naš, podari nam dug život i lijepo zdravlje i daj da samo Tebi zahvaljujemo i Tebi robujemo. Amin!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(7) Post i žena u hajzu i nifasu, trudnica i dojilja i čovjek koji treba spasiti nekoga

 

 

 

Hvala Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka su na poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s., njegovu porodicu i ashabe.

 

U današnjem predavanju pomenuću preostale tri kategorije obveznika u pogledu ramazanskog posta.

 

8. Žena u menstrualnom ciklusu smatra se nečistom i njoj je zabranjeno postiti. Ukoliko bi postila njen post tih dana bio bi neispravan, jer je Muhammed a.s. rekao da žena kada dobije menstruaciju ne klanja i ne posti. Ukoliko bi žena dobila menstruaciju u toku mjeseca ramazana, pa makar to bilo i nekoliko trenutaka pred zalazak sunca, njen post biva pokvaren i obavezna je taj isti dan napostiti. Ako  se radi o dobrovoljnom postu mimo mjeseca ramazana, onda je i napaštanje toga dana dobrovoljno tj. neobavezno.

 

Ako se očisti od menstruacije u toku ramazanskog dana, njen post preostalog dijela dana nije ispravan, jer je postojala prepreka ispravnog posta na početku dana.

 

Ukoliko menstruacja prestane u toku noći, pa makar pred samu zoru, žena je obavezna postiti naredni dan, jer je šerijatski obveznik i ne postoji ništa što je u tome sprečava.

 

Ako zaposti a ne stigne se okupati prije pojave zore, njen post biće ispravan shodno propisu o nečistoj osobi (džunubu) koji se ne stigne okupati prije pojave zore, a čiji je post u tom slučaju ispravan, što se može zaključiti iz riječi h. Aiše r.a.: „Poslanik a.s. osvanjivao bi u ramazanau džunub od odnosa, a ne polucije u snu, zatim bi se okupao i postio.“

 

Na ženu u postporođajnom ciklusu odnose se isti propisi kao i na ženu u menstrualnom ciklusu.

 

One su dužne napostiti isti broj propuštenih dana ramazana, na osnovu riječi uzvišenog Allaha koji je rekao: „...neka isti broj dana naposti...“, a propuštene namaze nije dužna naklanjavati. O tome h. Aiša kaže: „Kada bismo se zadesile u takvom stanju, naređivano nam je da napostimo, ali nam nije naređivano naklanjavanje namaza.“ (Muslim)

 

9. Trudnica ili dojilja koja strahuje za svoje ili bebino zdravlje prekinuće post shodno riječima poslanika a.s. u kojima se kaže: „Uistinu, Allah je oslobodio musafira polovine namaza, i oslobodio je musafira, trudnicu i dojilju posta.“ (Ibn Madže i dr.), ali obavezna je napostiti isti broj dana koje je propustila i to onda kada joj bude lahko i kada više ne bude straha za njeno ili bebino zdravlje.

 

10. Osoba koja bude u situaciji da otkloni veliku opasnost ili spasi  život drugoj osobi, može prekinuti post ukoliko joj je to neophodno da povrati snagu. Štaviše, prekinuti post joj je obaveza, jer je obaveza spasiti čovjeka od smrti i sve što vodi do ispunjenja toga postaje obaveza. Ukoliko bi neko iz ovakvih razloga prekinuo post dužan je taj dan napostiti.

 

Osobe koje su izostavile određeni broj dana posta zbog opravdanih razloga pristupiće nadoknadi tih dana čim se ukaže prilika i to je najbolje. Međutim koristeći olakšice koje Allah dž š. pominje u ajetu, post se može nadoknaditi najkasnije do pred ramazan sljedeće godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(8) Mudrost propisivanja posta

 

 

 

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., njegovu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

 

Braćo i sestre, Allah dž.š. nije ljudima naredio bilo koji propis osim zbog uzvišenih ciljeva. Tako ni post u mjesecu ramazanu nije propisan zbog pukog gladovanja ili trpljenja žeđi. Ustvari, post u sebi sadrži mnoge Allahove mudrosti, a neke ćemo ovom prilikom i pomenuti:

 

1. Post je 'ibadet koji čovjeka približava njegovom Gospodaru. Postač ostavlja ono što voli i za čime žudi radi Allahovog zadovoljstva i post ne bi pokvario i kada bi bio zatvaran ili kažnjavan. Ovo je jedna od najjasnijih i najvećih mudrosti posta.

 

2. Postom se postiže bogobojaznost kao što to ističe i Kur'an. Postač se tokom dana usteže od grijeha i loših djela. Muhammed a.s. kaže: „Onaj ko ne ostavi lažni govor, rad po njemu, nepromišljene postupke, pa Allah nema nikakve potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.“ (Buharija)

 

3. Srce postača se više posvećuje razmišljanju i spominjanju Allaha dž.š. Slijeđenjem strasti čovjek zaboravlja Allaha i srce mu postane grubo i tvrdo i često je slijep kad je u pitanju Allahova riječ. Ebu Sulejman ed- Darani r.a. je rekao: „Doista kada čovjek ogladni i ožedni, srce mu se očisti i postane blago, mehko, a kada se zasiti, srce mu postane slijepo.“

 

4. Kroz post imućni spoznaje veličinu Allahove blagodati kojom ga je obasuo kada mu je podario imetak i porodicu, što je mnogima uskraćeno. On postaje zahvalan, sjeća se nevoljnika i siromaha i pomaže im. I sam Poslanik a.s. je bio najdarežljiviji u ramazanu.

 

5. Postom se postepeno odgaja i obuzdava duša i usmjerava se na ono što je bolje za nju i u čemu je njena sreća. Ukoliko bi se čovjek prepustio svojoj duši ona bi ga odvela u propast, pa se ona postom obuzdava.

 

6. Postom se suzbija oholost, jer siti stomaci i uživanje podstiču na oholost, uzdizanje nad drugim stvorenjima ali i istinom.

 

7. Usljed gladi i žeđi smanjuje se cirkulacija krvi, a time i kolanje šejtana ljudskim tijelom. U hadisima Poslanika a s. navodi se da se šejtan kreće krvotocima kojima se kreće i krv. Vidljivo je da su u toku posta smanjena šejtanska došaptavanja, strasti i srdžbe je sve manje.

 

8. Praktikovanjem posta popravlja se zdravstveno stanje, jer se smanjuje unos hrane u organizam, odmara probavni sistem, štetne materije su manje prisutne u tijelu i td.

 

Gospodaru naš, učini naš post primljenim kod Tebe i podari nam snage da budemo istrajni na Tvome putu. Amin!

Harizb ef. Pašić

 

 

Od istog autora