(28) Tevba- pokajanje
Hvala pripada samo Allahu dž.š., mir i spas neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin.
Draga braćo i sestre, čovjek je uvijek sklon pogrešci, i u ramazanu, a posebno mimo ramazana. Svi potomci Ademovi su manji ili viši griješnici, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju. Na pokajanje za učinjene grijehe i traženje oprosta upućuju i Allah dž. š. i Njegov poslanik.
Rekao je Allah dž.š. u prvom dijelu 8. ajeta sure Et- Tahrim: „O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo...“
Iako je za vrijeme svoga života dobio obećanje od Allaha da će biti stanovnik dženneta, Muhammed a.s. je mnogo molio Allaha dž.š. za optost i mnogo se kajao. Ebu Hurejre prenosi sljedeće riječi Allahovog poslanika: „Zaista, ja zatražim oprosta od Allaha i pokajem mu se u jednom danu više od sedamdeset puta.“
Allah dž.š. ne voli kada neko griješi, ali se dosta obraduje kada neko nakon griješenja zatraži njegov oprost i pokaje se. Od Enesa b. Malika se prenosi da je Muhammed a.s. rekao: „ Zaista se Allah dž.š. obraduje pokajanju svoga roba kada se pokaje, više nego kada bi jedan od vas bio na jahalici u pustinji, a zatim mu pobjegla jahalica sa hranom i pićem, i tako iznenađen, žalostan, odsjeo u hladu drveta, i dok je u takvom stanju iznenada je ugleda ispred sebe i prihvati za njenu uzdu i uzvikne pogrešno od velike radosti: 'O Allahu, Ti si moj rob, a ja Tvoj gospodar!“
Pokajanje je obaveza svakome i to odmah nakon grijeha, bez odgađanja.
Da bi pokajanje bilo ispravno potrebno je ispuniti pet sljedećih uvjeta:
1. Da pokajanje bude učinjeno isključivo radi Allaha dž.š., Njegove ljubavi i veličanja, a ne zbog ovosvjetske koristi ili postizanja naklonosti neke osobe.
2. Da se žalosti i kaje zbog grijeha i da poželi da ga nikad nije učinio čime će dokazati da pokajanje čini zbog jasnog ubjeđenja i u znanju, a ne nesvjesno.
3. Da se odmah napusti činjenje grijeha zbog kojeg se kaje, jer je pokajanje neispravno sve dok čovjek ustrajava u grijehu.
4. Da čvrsto odluči da se više ne vraća na taj grijeh u budućnosti, a to je plod pokajanja i dokaz iskrenosti pokajnika.
5. Da pokajanje bude u vremenu dok se pokajanje prima, jer postoje vremenske granice primanja pokajanja. To vrijeme se dijeli na dvije vrste i to: općenito za sve ljude i posebno za svakog čovjeka.
Općeniti istek vremena za sve ljude je izlazak sunca sa zapada (Kijametski dan), što se vidi iz mnogobrojnih ajeta i hadisa.
Posebni istek vremena pokajanja za svakog čovjeka je smrtni čas. U ajetu se kaže: „Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kada se nekom od njih približi smrt, govore: 'Sad se, zaista, kajem!', a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili. (En- Nisa, 18.)
Nakon ispravnog pokajanja Allah dž.š. briše grijehe pa makar bili i veliki, na što upućuje sljedeći ajet: „Reci: 'O, robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.“ ( Ez- Zumer, 53. )
Gospodaru naš, učini nas od onih koji se kaju i primi naša pokajanje. Amin!
Hariz ef. Pašić
