UMMET
Euzubillahi mine-š-ejtani radžim bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Elhamdulillahi Rabbi-l- alemin
Veselatu ve-s-selamu ala sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.
Subhan i zahvala Allahu,Gospodaru svjetova, Vladaru ljudi-prvih i potonjih, Onome koji Sebi nije uzeo potomka ma šta oni o Njemu govorili. Salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s.
Allahovom dž.š. voljom neko je prvi, neko drugi,neko posljednji, neko stariji neko mlađi. Allahovom dž.š. voljom neki narodi su bili i nestali, neki trenutno egzistiraju ovodunjalučkim vrletima,a neki će tek doći i stasati u ovome svijetu kušnje.
Kroz povijest svoje opstojnosti ljudi, kao vrsta, su bili na različitim kulturnim, socijalnim, moralnim i inim nivoima, kao što su i živjeli u različitim vremenima i predjelima, ali nikad nisu bili prepušteni sami sebi, jer Allah dž.š. se brine za svoja stvorenja te je svakom narodu, odnosno ummetu, bila dostupna Allahova dž.š. milost koju je On Uzvišeni slao različitim ummetima preko različitih Svojih poslanika, ali sa istim jednim i jedinim ciljem- Budite pokorni Allahu dž.š., svome Gospodaru, koji je Jedan i Jedini. Ne vjerujte u nešto i nikog drugog, ne činite sami sebi nepravdu.
Neki su to prihvatili ,a neki i nisu. Svako ćeAllahu dž.š. polagati račun za vlastiti izbor.
Allah dž.š., Milostivi i Mudri daje prednost kome hoće i u čemu hoće, On je neovisan u svemu, pa tako postoje odabrani i posebni dani u odnosu na druge dane (petak,dani bajrama idr.), odabrani mjeseci u odnosu na druge mjesece (ramazan,radžeb..), odabrane i posebne noći u odnosu na druge noći(lejletul miradž, regaib, kadr...), posebni i odabrani ljudi u odnosu na druge ljude(poslanici), a posebnu počast i prednost Allah dž.š. je učinio ummetu Muhammedovom a.s., ummetu kojem i mi kao muslimani i sljedbenici Muhammeda a.s. akoBogda pripadamo.
Prvi znak posebnosti i odabranosti ummeta kojem pripadamo jeste sam Muhammed a.s. čiji sunnet mi slijedimo, a koji je najodabraniji među svim poslanicima.
Kada je Allah dž.š. objavio 284. Ajet sure El-Bekare: „Allahu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili skrivali Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kaznit će koga hoće, a Allah je Svemoćan.“, ashabi su došli do Poslanika a.s., sjeli na koljena i rekli: Allahov Poslaniče, dobili smo obavezu da obavljamo djela koja možemo kao što su namaz, post, džihad i milostinja. Sada ti je objavljen ovaj ajet i to nismo u stanju-aludirajući na dio ajeta koji govori o tome da će nas Allah dž.š. pitati za sve što uradimo ili ne uradimo bez obzira na mogućnosti i stanja i da će kazniti koga hoće, a oprostiti kome hoće- Poslanik a.s. je tada rekao:“ Hoćete li da kažete kao što su govorili pripadnici dviju Knjiga prije vas: „ Čujemo i griješimo“? ne! Nego recite: „ Čujemo i pokoravamo se. Molimo te za oprost Gospodaru naš, Tebi se vraćamo.“
Dva ummeta prije nas, ali i stariji ummeti su svojim poslanicima, na ono što bi im donosili od Allaha dž.š., govorili: „ Čujemo i griješimo“, te tako nisu preuzeli amanet bezuslovne pokornosti Allahu dž.š., a izgubili brojne pogodnosti i povlastice koje je Allah dž.š. poklonio ummetu Muhammeda a.s., a zato što su prvi muslimani-ashabi , a kasnije i svi potonji pripadnici našeg ummeta, svjesno i voljno prihvatili amanet pokornosti Allahu dž.š. izgovarajući riječi:“ čujemo i pokoravamo se“ i pridržavajući se ovog amaneta pokornosti u životnoj praksi.
Prihvatiti pokornost Allahu dž.š. znači autamatski i odmah izvršiti svaku Allahovu dž.š. naredbu u skladu sa svojim mogućnostima. Ako nam je Allah dž.š. naredio namaz, a jeste- onda mi to prihvatamo i izvršavanjem te dužnosti izražavamo pokornost i lojalnost svome Gospodaru. Tako je i sa svim drugim naredbama (zekat,post, hadž, dobročinstvo, sadaka, poslušnost roditeljima, poštovanje rodbinskih veza itd), sve ovo prihvatimo i s pokornošću izvršavajmo jer Allah dž.š. to od nas zahtjeva, a klonimo se svega onoga što nam je On zabranio (alkohol, kocka, svinjsko meso, laž, ogovaranje, zinaluk, krađa itd.), pa se možemo nadati da smo iskreni dio ummeta Muhammeda s.a.v.s. za koji Allah dž.š. u suri Al-Imran,110-om ajetu kaže: „ Vi ste najbolji narod (ummet) koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla i vjerujete u Allaha. Kad bi sljedbenici Knjige vjerovali bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici.“ Allah dž.š. nas dalje obavještava o našem Poslaniku s.a.v.s. i nama kao njegovom ummetu, o načinu vjerovanja i prihvatanja pokornosti, jer mi smo jedini ummet koji prihvata i i vjeruje u svakog poslanika od Adema a.s. pa do Muhammeda a.s., pa kaže Allah dž.š. u predzadnjem ajetu sure El-Bekare: „ Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici. Svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove i Knjige Njegove i poslanike Njegove,“mi ne poričemo ni jednog poslanika“ i govore:“ Čujemo i pokoravamo se. Molimo te za oprost Gopodaru naš. Tebi se vraćamo.“
A u posljednjem ajetu iste sure Allah dž.š. nam ukazuje veliku i posebnu milost kakvu nije ukazao niti jednom ummetu prije, skida nam terete kojih su se pribojavali prvi muslimani, pa kaže:“ Allah ne tereti nikoga iznad njegovih mogućnosti, u njegovu je korist dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi...“
U nastavku ajeta, koji je svojevrsna kur´anska dova, a za koju hadis od ibn Abbasa kaže da je Allah dž.š. već uslišao i okabulio, Allah dž.š. kaže:“... Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice uradimo...“ ovo nam je Allah dž.š. već udovoljio, a ni jednom pređašnjem ummetu nije-šta god bi pogriješili, namjerni ili u neznanju, bili bi kažnjeni-nama kao ummetu Muhammeda a.s. Allah dž.š, se smilovao i poklonio postulat da u neznanju i zaboravu nema grijeha. Navešćemo primjer postača koji zaboravi da posti pa pojede ili popije nešto to ne kvari post-to ga je lično Allah dž.š. iz Svoje riznice počastio.
Dalje kaže Allah dž.š.:“ Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas...“ i ovo nam je Allah dž.š. uslišao i milošću Svojom poklonio velike prednosti i olakšice npr.
Nama kao ummetu Muhammeda a.s. Allah dž.š je zemlju učinio čistom, pa možemo njome tejemum, čak i gusul uzeti, možemo na njoj klanjati i sedždu činiti, samo da nema neke nečisti, a ummeti prije nas su imali tačno određeno mjesto na kojem su mogli da klanjaju i samo su tu mogli klanjati, a mi možemo gdje se zadesimo, samo da nema nečisti, možemo u džamiji, u kuću, na njivi, u bašči itd.
-Pripadnici pređašnjih ummeta kad bi učinili kurban nosili bi ga na tačno određeno mjesto, pa ako bi kurban bio kabul, Allah dž.š. bi poslao vatru ili munju koji bi spalili taj kurban, a ako ne bi bio kabul onda se ništa ne bi desilo. Tako su Habil i Kabil znali kome od njih dvojice je primljen kurban. Mi kao pripadnici ummeta Muhammeda a.s. uživamo veliku Allahovu dž.š. milost da ne znamo je li nam kurban kabul ili nije, ni za sebe ni za drugog, a posebna milost je u tome da imamo hajra i ako jeste, a i ako nije kabul. Ako nam je kurban kabul-naći ćemo ga na Sudnjem danu, a ako nije onda će nas Allah dž.š. kutarisati većih briga i belaja do sljedećeg kurbana.
Šefa´at je posebna milost od Allaha dž.š. koju je On darovao samo Muhammedu s.a.v.s., pa će se on moći zauzimati kod Allaha dž.š. sa svakog pripadnika ummeta, a prema nekim mišljenjima to će raditi samo za one koji budu imali puno grijeha dok za ostale neće biti potrebe, jer su već uronili u Allahov dž.š. oprost i milost. Jer Poslanik a.s.nas obavještava da ga je Allah dž.š. počastio time da će 70 000 pripadnika njegovog ummeta ući u džennet bez polaganja računa, pa su ashabi upitali jesi li još tražio, a Poslanik a.s.veli da jeste i da je dobio na svakog po još 70 000 i tako više puta.
Mi smo posljednji ummet koji se pojavio, a prvi ćemo biti proživljeni i prvi ćemo odgovarati na Sudnjem danu.
U nastavku ajeta Allah dž.š. kaže:“ Gospodaru naš, ne ostavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti...“ i ovo nam je Allah dž.š. udovoljio pa putnik može da skrati namaz, bolesnik ne mora da posti, ali će po ozdravljenju napostiti, onaj ko nema nisab nije dužan dati zekat itd. A završetak ajeta je onaj dio molbe za koji je, prema već pomenutoj ibn Abbasovoj predaji, Poslanik a.s. rekao da je Allah dž.š. kazao:“ To sam već učinio.“ I taj dio ajeta glasi: „ Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam, smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje.“
Kada mi, kao muslimani, u svoj živući trenutak čvrsto i neraskidivo utkamo nit bezuvjetne pokornosti Allahu dž.š., onda možemo s počašću, poniznošću i zahvalnošću biti ponosni što pripadamo ummetu koji je Allah dž.š. odabrao nad ostalim ummetima- što pripadamo ummetu našeg Poslanika, Allahovog dž.š. miljenika- Muhammeda s.a.v.s.
Gospodaru naš, Ti si Milostivi, pa nam se smiluj!
Gospodaru naš Ti si Onaj koji upućuje, pa nas uputi!
Gospodaru naš, Ti si Onaj koji prašta, pa nam oprosti!
Osman ef. Šahbegović