Draga braćo i sestre, u ovoj emisiji kazaću nešto o jednoj veoma bitnoj zadaći roditelja od čijeg ispunjenja ovisi kakvu ćemo imati porodicu, ali i širu zajednicu. Radi se o odgoju djece, a za nas muslimane jedini ispravan odgoj je onaj koji je prožet islamom. Odgoj je proces formiranja čovjeka kao ljudskog bića, njegovih fizičkih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih osobina. Glavni odgajatelji u porodici su roditelji. Odgoj u porodici započinje odmah po rođenju djeteta. Porodični sistem je jako dinamičan, te razne situacije u porodici mogu da utičuu na pozitivno i negativno ponašanje djeteta. Uspjeh u odgoju djeteta rješava se u mladim godinama, do pete godine života, kako su pisali poznati pedagozi. Kakav će biti čovjek, kakve će vrijednosti nositi sa sobom, zavisi posebno od toga kakvim ga roditelji učine do njegove pete godine života. Ako roditelji do pete godine ne odgajaju dijete kako treba i ne prenose na njega higijenske, društvene, kulturne, moralne i vjerske manire, onda će kasnije morati dijete preodgajati, što može potrajati daleko duže, uz mogućnost da do pravog odgoja nikad i ne dođe. Dobra i ugodna, intimna i topla atmosfera u porodici, sigurnost koju pružaju zdravi i interpersonalni odnosi, prvi su preduvjet uspješnog razvitka osobnosti i značaja djece i omladine. Naše dijete je naše ogledalo, baš kao što smo i mi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Dijete uvijek kopira roditelje i osobe u njegovoj blizini i sa njima se identifikuje. Najodgovorniji za ponašanje djece su njihovi raditelji. Savremena porodica, koja ima malo vremena da bude zajedno na okupu, suočava se sa planetarnim iskušenjima i problemima. Savremene pošasti: droge, alkohol, igre na sreću, mas mediji i neprakticiranje vjere produbljuju krizu koja ne bira i ne pita, već samo razara. Ako porazgovaramo sa mladima saznaćemo da najveći utjecaj u njihovom životu imaju, umjesto roditelja, vršnjaci i mediji. A kada ulica, vršnjaci i mediji uzmu odgoj u svoje ruke, tu nastaje kriza identiteta. Činjenica je da nikada više međuljuski odnosi nisu bili nagriženiji i da nikada više odgojna komponenta u obrazovanju nije bila zapostavljenija nego danas. Mladi imaju višak dosade, a manjak ambicija.
Posebno ističemo problem medija preko kojih se našoj djeci nerijetko nude i populariziraju vanbračni odnosi, blud, građanski neposluh, odvajanje vjere od svakodnevnog življenja, uživanje u haramima kao što su alkohol i droge. Evidentna je intencija da se u društvu naruši moral, sram, stid, saosjećanje zbog tzv.modernog/savremenog življenja koje zapad favorizira kao najbolji mogući način življenja. Dragi roditelji, radimo na svojoj nadogradnji, na svom neprekidnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da mi slobodno vrijeme koristimo čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. To će imati mnogo više efekta od priče:“Hajde sine/ kćeri, čitaj neku knjigu, trebaće ti!“ Takve i slične fraze vremenom djetetu postanu dosadne, čak naporne i u njemu, stalna prisila, može proizvesti samo apatiju ili čak antagonizam i prema vama i prema knjizi. Sa djecom se treba dogovarati,saslušati i njihovo mišljenje i podržite ih u dobru. Nastojmo da prema djeci budemo što pravedniji: nagradimo ih kada urade nešto dobro. To može biti i pohvala, kompliment, poljubac za manju djecu, čestitanje stiskom ruke za nešto stariju, neki poklon – zavisno od urađenog. Za loše postupke djesi treba pokazati da ima i kazna koja može biti u obliku prijekora, kritike, neke zabrane i slično. Naći pravu mjeru između nagrade i kazne znači riješiti problem odgoja. Djeca koja su često kažnjavana od svojih roditelja, u društvu s drugima i sami su primjenjivali kaznu. Na vrijeme i kako islam od nas traži pristupimo odgoju naše djece, jer pored ispunjenja od Allaha date obaveze, otklonićemo i mnogo problema koje sa sobom donosi zanemarivanje odgoja djece.
Hariz ef. Pašić
