Draga braćo i sestre, ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o dovi. Pored toga što dova spada u najbolje ibadete, ona je i sredstvo koje nam omogućava da budemo u direktnoj vezi sa našim Gospodarom i da njome promijenimo ono što nam je bilo određeno da nas zadesi. Muhammed a.s. je rekao: „Ništa ne može promijeniti određenje (sudbinu) osim dova.“ Upućivajući dove mi pokazujemo da čvrsto vjerujemo u Allaha dž.š. i u to da je On jedini koji nam može otkloniti nevolje, sačuvati ono što nam je bitno i jedino On nas može uputiti i održati na pravom putu.
Ima deset uvjeta koje treba da ispuni onaj koji Allahu dž.š. upućuje dovu:
1. Koristiti posebne i časne trenutke za upućivanje dove, kao npr: dan Arefata, mjesec Ramazan, petak, zadnja trećina noći.
2. Korstiti prilike u časnim stanjima ili situaciji. Ebu Hurejre r.a. kaže: „Vrata neba otvaraju se prilikom napredovanja vojske na Allahovom putu, prilikom hairli-kiše, prilikom obavljanja propisanih namaza. Allahov Poslanik Muhammed a.s. je rekao da se dova između ezana i ikameta ne odbija i da se ne odbija dova postaču.
Ebu Hurejre, r.a. kaže da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi. Zato, dok ste na sedždi, mnogo Allahu dž.š. dove upućujte.“
3. Prilikom učenja dove okrenuti se prema kibli i podignuti ruke u visinu tako da se vidi bjelina pazuha. Prenosi se od Selmana da je Muhammed a.s. rekao: „Zaista je vaš Gospodar stidljiv i darežljiv, stidi se Svojih robova, kada Njemu ruke ispruže, da ih vrati praznim.“
Kada se dova završi, rukama treba potrati lice. Omer r.a. kaže: „Kada je Allahov Poslanik a.s. dizao ruke prilikom učenja dove, ne bi ih vraćao prije nego što bi njima potrao svoje lice.“
Pogled ne treba usmjeravati prema nebu. Allahov poslanik a.s. kaže: „Ili će ljudi prestati upirati pogled prema nebu prilikom učenja dove, ili će im pogledi biti zaslijepljeni.“
4.Dovu treba činiti umjerenim glasom, između glasnog i nečujnog učenja.
5) Ne treba usiljeno rimovati dovu, jer stanje u kojem se nalazi onaj koji dovu upućuje jeste stanje pobožnosti i skrušenosti, a usiljenost ne priliči takvom stanju.
6) Prilikom učenja dove treba pokazati skrušenost i strahopoštovanje, nadu i strah.
7) Prilikom upućivanja dove treba biti odlučan i uvjeren u uslišenje dove, te gajiti iskrenu nadu u korist od dove.
8. U dovi treba biti uporan i ustrajan i ponoviti je tri puta: Ibn Mesud kaže: „Allahov Poslanik a.s.kada bi upućivao dovu Allahu dž.š. činio bi to tri puta, a kada je nešto tražio od Njega, činio je tri puta.“
9. Dovu treba početi sa spominjanjem Uzvišenog Allaha i salavatom na Muhammeda a.s. a potom iznijeti svoju potrebu, da bi na kraju ponoviti salavat na Muhammeda a.s., jer Uzvišeni Allah primit će ono što je između dva salavata.
10. Unutrašnji odnos prema dovi je ono od čega zavisi primanje dove, a to je: pokajanje, vraćanje onoga što je nezakonito uzeto i odlučno i snažno okretanje Uzvišenom Allahu dž.š. Prenosi se da je narod Musa'a a.s. zadesila je velika suša. Musa a.s. izašao je sa Israilićanima da zajedno prouče dovu za kišu. Tri puta su izlazili, ali kiše nije bilo. Uzvišeni Allah je objavio Musau a.s. da mu neće udovoljiti dovi, niti dovi njegovog naroda sve dotle dok je među njima onaj koji tuđe riječi prenosi. Musa a.s. rekao je Israilićanima: „Svi se pokajte Allahu dž.š. i prekinite sa klevetom! Pokajali su se pa im je Allah dž.š. dao kišu.“
Upućivati dove Allahu dž.š. u bilo kojoj prilici je lijepo, ali vrijeme koje je posebno pogodno za upućivanje dova je vrijeme pred iftar, što saznajemo iz sljedeće predaje.
Kada je Musa a.s. bio u prilici razgovarati sa Allahom dž.š., upita svoga Gospodara: „Da li si ijednog čovjeka počastio kao mene, koji sam čuo Tvoj govor i sa Tobom razgovarao? Allah dž.š. mu odgovori: Imaću zajednicu ljudi koju ću počastiti bolje od tebe. Daću im ramazanski post i biću im bliži nego što sam sada tebi. Ja sa tobom govorim, a između Mene i tebe je sedamdeset hiljada koprena (pregrada). A kada usposti Muhammedova, s.a.v.s,. zajednica, kada im njihove usne pobijele, a lica preblijede, Ja ću, u vrijeme iftara, podignuti te koprene za njihove dove!“
Zato cijenjeni postači, koristimo ove trenutke u kojima između nas i našeg Gospodara neće biti pregrada i upućujmo dove za spas nas, naših porodica, džemata i svih muslimana.
Hariz ef. Pašić
