Vječita hvala i zahvala pripada samo Allahu dž.š ,Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Salavat i selam donosimo na najodabranije biće, našeg Pejgambera Muhammeda s.a.w.s, njegovu časnu porodicu Ehli-bejt, njegove plemenite ashabe i sve dobre robove koji ga slijede na putu dobra do Sudnjeg dana.
Danas nastavljamo govoriti o smislu čovjekovog stvaranja na dunjaluku i pogubnosti dunjaluka kao prolaznog prebivališta.
Ovaj dunjaluk neprijatelj je Allaha dž.š, neprijatelj njegovih prijatelja ( iskrenih robova). Neprijatelj je Uzvišenog Gospodara zato što je zapriječio put Njegovim robovima i zbog toga On i ne gleda u njega još od njegovog stvaranja.
Kada opasnosti dunjaluka i njegova zla postanu golemi, mora se, prije svega spoznati suština dunjaluka,mora se spoznati mudrost njegovog stvaranja,uprkos činjenici da je on neprijatelj,mora se spoznati šta je to čime nas zavarava i svoje zlo sije,jer onaj koji ne poznaje zlo neće ga se ni čuvati jer će misliti da je to dobro po njega.
Allah je nasljednik Nebesa i Zemlje i to je Njegovo, niko nije sa sobom nista u mezar ponio osim dobrih djela. Mi smo ovdje na ovom svijetu samo kao musafiri ili gosti. U tom smislu kaze Muhammed a.s.:
“Ponasajte se na ovom svijetu kao gosti, neka vam dzamije budu kao vasi domovi. Navikavajte vasa srca na vjecnost I puno razmisljajte I placite. Neka vas vasi prohtjevi ne zanesu da gubite kuce u kojima necete stanovati ili da gomilate blago koje necete koristiti ili da zudite za onim sto ne mozete postici.” (Prenosti Ebu Nejm od Hakim ibn Umejra)
Pare se moraju u nesto trositi pa ako ih necemo trositi u korisne svrhe i djela od kojih cemo imati koristi trosicemo ih u luksuz i grijesenje.
Neda se svakome na dunjaluku ciniti hajrate, jer sladje im je trositi na sejtanskom nego na Allahovom putu.
Covjek bi medju narodom trebao da zivi i poslije smrti, a zivjece onoliko koliko je iza sebe ostavo hajrata. Mnogi dzahili i gresnici mrtvi su i prije svoje smrti, jer nikakva dobra nemaju. To su zivi mrtvaci koji hodaju.
Vjera covjeku daje zivot i energiju, zato je covjek koristan faktor i na ovom svijetu, a na buducem bit ce opet nagradjen za svoja djela.Vjernik nikada ne gubi. On ima i dunjaluk i ahiret, dok nevjernici imaju samo dunjaluk.
Nekada me je strah od pomisli da neki nasi muslimani, boreci se za dunjaluk izgube oboje, i dunjaluk i ahiret.
To su oni koji pate na dunjaluku, tesko zive, a grijese, pa tako sve izgube.
Zivot Poslanikov najbolji je primjer kako se odnositi prema ovom svijetu.
Kaze h. Aisa r.a.: “Znali bi i po dva mjeseca ne naloziti u kuci vatru.” Poslanik je preselio na ahiret, a da se nikada nije najeo. Njegova odjeca i postelja bila je vise nego skromna. Jednom su mu ashabi rekli da bi trebalo da malo udobnije zivi, nasta je on odgovorio :
“Ja sam na ovom svijetu kao obicni jahac koji se prolazeci ispod drveta nakratko zadrzi pod njegovim hladom, a zatim ga odlazeci napusti.” (hadis prenosi Tirmizi od Ibni Mesuda) Ashabi su takodjer slijedili svog Poslanika i u tome , znali su kamen na stomak stavljati od gladi. Prenosi se da je Ibrahim b. Edhem toliko bio skroman da se nije nikada hladne vode napio ni opruzen spavao, danima je neprestano postio.
Jednom mu je jedan bogatas ponudio neko odijelo, a on ga je upitao koliko je njegovo bogatstvo, nasto mu je ovaj rekao oko 20.000 dirhema , a on ga je upitao da li bi volio imati bm9eu toliko nasto je bogatas potvrdno odgovorio, pa mi je Ibrahim mirno kazao: “Hvala ti, ja necu uzeti od tebe odijelo, jer ti si siromasniji od mene.Ja , koliko imam, ne zelim vise i ja sam bogatiji od tebe, ne treba mi tvoje odijelo.”
Znaci, pravi poboznjak (zahid) je onaj ko se odrekne dunjaluka koji ima u rukama, a ne onaj sto ga nema. Tako se Ibrahim b. Edhem odrekao carske stolice da bi bio pravi isposnik, kao sto se i halifa Omer b. Abdul-Aziz tresao od straha kad se prihvatio vladarske duznosti.
Ipak , ovaj svijet je privlacan i na njemu se zaradjuje pa bi Jahja b. Mejn obicavao reci: “Kako da ne volim ovaj svijet, a na njemu mi je odredjena opskrba, na njemu privredjujem za zivot i dokazujem pokornost, na njemu cu zaraditi Dzennet.”
Zelja samo za ovim svijetom opasna je i ubitacna, jer Allah dz.s., veli:
“Onome ko bude zelio nagradu na ahiretu, dat cemo mu mnogo vise, a ko bude zleio nafaku na ovom svijetu, dobit ce je , ali na ahiretu nema nikakvog udjela.”
(Es-Sura, 20.)
Zeljeti samo ovaj svijet gore je nego biti opijen vinom, jer onaj ko se napije on ce se otrijezniti, dok onaj ko se dunjalukom opije, otrijeznit ce se tek u grobu, a tada ce biti kasno.
U tom smislu Et-Tirmizi od Enes b. Malika navodi da je pricao kako je cuo Allahova Poslanika s.a.v.s., da veli:
“Onome kome ahiret bude glavna preokupacija Allah ce u njegovo srce uliti bogatstvo i svega mu dati, a ovaj svijet ce mu sa svih strana hrliti, dok onome kome bude ovaj dunja glavna preokupacija, Allah ce mu u ocima dati siromastvo, tako da mu uvijek nesto fali, a ovaj svijet ce mu donijeti samo onoliko koliko mu je odredjeno.”
Ljubav samo prema ovom svijetu ima vise losih posljedica, pa da navedemo smao neke:
Ljubav prema dunjaluku dovodi do njegovog velicanja, a Allah ne voli da se iko drugi velica osim Njega.
Opasno ga je voljeti, jer je Allah ovaj svijet prokleo, osim onoga sto koristi vjerniku, zato Allah od kad je stvorio ovaj svijet nije vise nikada u njega pogledao.
Pretjeranom ljubavlju prema njemu on (dunjaluk) postane cilj pa tako Allaha zaboravimo.
Ljubav prema dunjaluku sprecava covjeka da se posveti onome sto ce mu koristiti u vjecnosti.
Zanimljivo je spomenuti samo ono najvaznije od Hasana el-Basrija kada je savjetovao halifu Omera b. Abdul-Aziza pa mu porucuje: “O, Vladaru pravovjernih, ne zaboravi da je Adem istjeran iz Dzenneta, a kao kaznu dobio je ovaj dunjaluk. Zato je dunjaluk otrov od kojeg se umire. Bogatstvo je na njemu siromastvo. Budi oprezan da mu se radujes, jer iza radosti dolazi tuga, kao sto iza bistre vode dolazi mutna.”
Poslusajmo ovaj hadis: “Allah nije stvorio nista Njemu mrze od dunjaluka i nije u njega pogledao od trenutka kada ga je stvorio.” bm9eu zanimljiviji je slucaj sa Ebu Hurejrom, r.a.:
“Rekao je Allahov Poslanik: “O, Ebu Hurejre, hoces li da ti pokazem cjelokupni dunjaluk?” Rekao sam: “Hocu.” Uzeo me je za ruku i odveo me na smetliste na kome je bilo lobanja, fekalija, stare odjece i kostiju. Potom je rekao: “Ebu Hurejre, ove lobanje su zudjele kao sto i vi zudite i nadale se, kao sto se i vi nadate, ali danas su samo kosti bez kose, a potom ce postati prah. Ovaj izmet je raznovrsna hrana koju su zaradjivali a onda je izbacivali iz svojih utroba pa je postala gadljiva ljudima. Ove poderotine su im bile odjeca koju vjetar sada raznosi, a ove kosti su njihove jahalice na kojima su obilazili ovaj dunjaluk, pa ko ce plakati za dunjalukom neka place.”
I bm9eu je rekao: “Na Sudnjem danu ce doci skupina ljudi cija ce djela biti kao brdo Tihame, ali ce biti baceni u vatru.”
Upitase: “Allahov Poslanice, jesu li bili klanjaci?”
On odgovori: “Jesu, klanjali su, postili, ibadetili, ali kada bi im se ponudilo nesto od dunjaluka pohlepno bi se na to bacali.” Isa, a.s., je rekao: “Budte zadovoljni sa malo dunjaluka i ispravnom vjerom kao sto su dunjalucari zadovoljni sa malo vjere i puno dunjaluka.”
H. Alija, r.a., je za dunjaluk rekao da je kao ujed zmije, njen dodir je nezan, a otrov poguban. Zato je dunjaluk slican slanoj vodi sto se vise pije, sve se vise zedni.
Iz svega izlozenog ne smije se shvatiti da treba patiti na dunjaluku i biti fukara. Bitno je da zivot na njemu ne postane sam sebi cilj, jer ovo je samo tranzit za dalji put. To je vazno da shvatimo.
Muslimani u Spaniji bili su divan primjer kako se zivi na dunjaluku, ali sa vjerom. Bili su uzor cistoce, napretka i ljepote, sav grad je mirisao, ulice su bile poplocane, javna kupatila, biblioteke, sve je odisalo ljepotom. Medjutim, tad su imali i vjeru i dunjaluk, a kad su se odali vise dunjaluku, a zapostavili vjeru, onda su izgubili oboje.
Zato se muslimani moraju vratiti svojoj istinskoj vjeri pa ce imati i dunjaluk i ahiret.
Kad je Muhammed Abduhu bio u Parizu rekao je: “Ovdja u Parizu vidim islam, a nema muslimana, dok u Kairu ima muslimana a nema islama.”
Sta to znaci? Znaci da muslimani istoka ne praktikuju islam dosljedno kako ga treba prakticirati, pa su slabo pismeni, nisu napredni i uceni, dok kafiri to imaju, ali nemaju duha, vjere, tako da su obje strane skrhane, jedni udesno, drugi ulijevo. Islam, upravo, drzi tu ravnotezu da stojimo uspravno i idemo pravim putem. Jedino sa islamom se moze uspjesno zivjeti na dunjaluku i zavoljeti vjecnu srecu na ahiretu.
Kaze Allah dž.š u Časnome Kur,anu: “ Bogatstvo i sinovi ukras su u zivotu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena I ono u što se čovjek može pouzdati.” ( el-Kehf,46)
Znanje i sloboda jesu, dakle, dobra djela koja vječno ostaju i predstavljaju savršenstvo duše, a imetak i slava brzo prestaju vrijediti.
Allah dž.š ih opisuje na slijedeći način:
“ Navedi im primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi sa neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!”
Draga braćo i sestre! Sve što vjetrovi smrti raznose jesu ljepote ovozemaljskog života, a sve ono što smrt ne poništava jesu dobra djela,koja vječno traju. Iz navedenog proizilazi da je savršenstvo u moći utemeljeno na imetku i slavi prividno koje nema nikakve osnove. Neznalica je svaki onaj koji se posveti nastojanju da to postigne smatrajući to svojim ciljem.
Gospodaru naš,učini nas od onih koje si milošću Svojom pomogao i na Pravi put dobrotom Svojom uputio.
AMIN!
Selmir ef. Husić