U ime Allaha, Milostivog, samilosnog!
Tako mi vremena,
Čovjek doista gubi,
Samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
Sura El-'Asr 1-3
Ova kratka Kur'anska sura ukazuje konture islamskog učenja, ona je praktično ustav za muslimane. U suri su date osnovne naznake za mjesto i ulogu čovjeka kod njegova Stvoritelja, te kako da očuva ugled i dostojanstvo koji mu je dat stvaranjem.
Islamsko učenje je podjeljeno u tri osnovne cjeline: iman – vjerovanje, islam – praktikovanje vjerskih propisa i ihsan – dobročinstvo. Sva tri dijela međusobno su povezana i čine jednu cjelinu, a onoga ko ih živi možemo opisati kao upotpunjenog muslimana. Dobro djelo je prirodan plod vjerovanja i lični pokret koji započinje u trenutku u kome se učvrsti suština vjerovanja u srcu.
Ihsan je jedan od mnogobrojnih kur'anskih pojmova koji se ne može prevesti jednom riječju. Mnoštvo načina, veliki broj ljudi, jednostavnost u realizaciji čini dobročinstvo našom prilikom da nam bude životna filozofija. Allah, dž.š., u Kur'anu veli: '' I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.'' (An-Nisa', 36)
Muhsin je, dakle, onaj koji čini dobro, a samim tim ihsan je dobročinstvo. Ihsan, također, može označavati i težnju ka savršenosti i istinskoj predanosti. Prema tome, arapska riječ ihsan ima dvojako značenje: dobrota i istinska predanost. Muslimani, tako, teže tome da u svim svojim postupcima budu dobri, ispravni i Bogu krajnje predani. Uspon i napredak bilo koje zajednice nemoguć je ukoliko njeni članovi ne daju sve od sebe u svemu što rade.
Ihsan je u stvari vidljiva manifestacija našeg odnosa prema Gospodaru svjetova. Musliman kroz dobro djelo manifestuje bogobojaznost i samopotvrđuje svoju vjeru. Muhammed a.s. je bio upitan od meleka Džebraila: „Izvijesti me šta je dobročinstvo." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobročinstvo je da robuješ Bogu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi." Melek Džebrail je rekao "Istinu veliš." Definisanje dobročinstva riječima može izgledati komplikovano, ali u suštini je predanost čovjeka na putu dobra. Najbolje to svako može osjetiti na sebi. Kada čovjek osjeti slast i radost u činjenju dobrog djela, kada nakon učinjenog dobročinstva osjeti zadovoljsstvo i sreću.
Dobrom čovjeku ljepota je ime, dobrota slika, a dobro hrana. Oni koji čine dobro drugima prvi osjećaju korist i slast tog čina. Nalaze plodove tog dobra u svojim dušama, odgoju, osjećajima te osjećaju širokogrudnost, mir i spokoj. Zbog toga, kada se teške nedaće spuste na tvoju dušu, kada budeš bolom ophrvan, drugim učini dobro. Tako ćeš osjetiti olakšanje i spokoj. Gladnog nahrani, mazlumu pomozi, nevoljnika iz nedaće spasi, bolesnika posjeti, onome ko nema udijeli, i osjetit ćes kako te sreća ispunjava.
Imajmo na umu da smo stalno mobilni za dobro, jer dobro ne može biti prolazan događaj, iznenadan poriv ni sporadičan slučaj. Ono je potaknuto motivima, ono ima svoj cilj, na njemu se uspostavlja muslimanska zajednica koja ima jedan jasan cilj i jedan karakterističan bajrak. S njom se solidariziraju neprekidne generacije koje su spojene ovim čvrstim užetom. Dakle dobročinstvo nije samo sebi svrha. Ono ima univerzalni karakter, jasan motiv i trajne posljedice.
Dobročinstvo je ne samo pojedinačna vrlina nego način razmišljanja muslimana i sistem na kojem funkcioniše muslimanska zajednica. To je Božanski zakon koji se jednako odnosi i na muslimane i nemuslimane, jer ako nešto radiš dobro, time poboljšavaš i vlastito stanje, ali i stanje svoje okoline.
Fundamentalni islamski princip sadržan je u hadisu Muhammeda, a.s., u kome stoji: ''Uistinu Allah voli kada neko od vas nastoji svoju obavezu učiniti najbolje što može'' (bilježi ga Bejheki).
Dakle, riječ je o tome da budemo od koristi, da budemo plodonosni, berićetni, solidarni, da olakšavamo, a ne otežavamo. Svaki trenutak i svaka prilika se koristi da se učini dobro djelo. Nikada čovjek ne može znati da li će imati novu priliku za to. Udružiti se sa ljudima koji vole i rade dobra djela, kako Allah, dž.š., kaže u Kur'anu: "I pomažite se u dobročinstvu i pobožnim radnjama." (El-Ma'ida, 3)
Isčitavajući životopis posljednjeg Allahova poslanika, sallalahu alejhi ve selem, možemo primjetiti da je dosta slučajeva primanja islama bilo zbog dobročinstva prema ljudima. Ukoliko radimo dobra djela, širimo dobrotu oko sebe, time ispunjavamo misiju širenja istine. Neka nam to svima bude jedna velika obaveza da se podučavamo biti dobročinitelji u svakoj situaciji. Prostor za dobročinstvo je jako širok i svako spram svojih mogućnosti može biti dobročinitelj. Dobro je i kadsa ne uradimo zlo, a mogli smo. Dobro je i kada drugoga odvratimo od činjenja zla.
Muhammed, a.s kaže.: "Ko olakša vjerniku u nekoj njegovoj tegobi ovoga svijeta, Allah će tome olakšati jednu od tegoba Sudnjega dana. Allah je u pomoći robu sve dok je on u pomoći svome bratu." (Buhari i Muslim)
Dobročinstvo je u ophođenju s ljudima i kontaktima s njima, u uklanjanju onoga što bi im moglo smetati. Dobro je lijepa riječ. Dobročinstvo jeste i to da se lijepo nasmiješiš i budeš uljudan prema siromašima, "pa makar da vedar i čio budeš kada se s bratom sretneš". Namrštena lica ozbnanjuju rat svima onima koje susretnu. Ovo je bar lahko i ne traži fizičko naprezanje ni materijalno davanje. Ako je to teško onda trebamo samo sa sobom razgovarati i tražiti rješenje.
Nije dobročinstvo uzimati sebi pravo da sudimo. Nije dobročinstvo uzimati sebi za pravo da rušimo zajednicu, pa makar i radili i naizgled dobro djelo. Muhamed a.s kaže.: „Ko radi neki posao koji dopriosi jedinstvu muslimana i u tome uspije Allah će mu to primiti, a ako pogriješi Allah će mu oprostiti. Ko pak radi neki posao, iako je pozitivan, sa kojim će razjediniti muslimane, Allah mu to neće primiti i biti će kažnjen džehenemom."(Taberani i Bezzar)
Oličenje islamskog ahlaka, oličenje islamskog društva je dobročinstvo. Brojni su primjeri dobročinstva iz naše prošlosti, iz vremena kada su muslimani predvodili ljudsku civilizaciju, kada su bili na čelu društvenog napretka. Lijepa li je izreka:„Musliman treba da bude ključ svakom dobru, a katanac protiv svakog zla." Gdje god ima kakvo dobro, neka ga otključa i uradi, a gdje god se nađe zlo, neka ga zakatanči i spriječi.
Ništa ne smije muslimana obeshrabriti da ne bude dobročinitelj. Često čujemo da se za dobročinstvo ljudi ne zahvale, da za dobro uzvrate zlim. Bez obzira na sve učini dobro pa makar ti niko za to ne zahvalio, učini dobro i onome ko tebi nije, učini čak i onome ko ti učini loše. Nije uzalud nastala sljedeća izreka: "Ništa se ne zaboravlja sporije od uvrede, a ništa brže od dobročinstva."
Mudar čovjek zaboravlja uvrede, kao što nezahvalnik zaboravlja dobročinstvo. Dobročinstvo je najednostavniji način da sami sebe provjerimo, da sebe izvagamo, da vidimo u kakvom smo halu. Ako volimo činiti dobro, ako se ne osvrćemo na to da nam neko zahvali, ako dobročinstvo radimo u javnosti i tajnosti, ako smo sretni i zadovoljni kad uradimo dobro djelo, nadati se da smo na pravom putu.
Mustafa Muharemović
14. januar 2010.
