Zaokupljeni svakodnevnim poslovima često ne primjećujemo ružne postupke koji remete čistoću imana (vjere)Koliko god nam izgledale sitne i bezazlene one su kod Allaha velike i grijeh su onima koji ih čine.Jedna od tih stvari je kleveta. Kleveta je jedan od velikih i opasnih grijeha. Brojni su ajeti i hadisi koji upućuju na štetnost i pogubnost toga grijeha koje može proizvesti naš jezik.
Allah Uzvišeni upozorava da izbjegavamo ljude koji se služe time. On kaže: 'I ne slušaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi![1]
Gospodar svijetova žestoko prijeti klevetnicima i kaže: 'Teško svakom klevetniku – podrugljivcu![2]
Onaj ko vidi nešto kod drugih ljudi treba da to prešuti, izuzev ako bi svojim kazivanjem pribavio neku korist muslimanima ili time spriječio grijeh. Tako, ako bi vidio nekoga da uzima ili krade tuđi imetak, obavezan je da to posvjedoči kako bi se ispunilo pravo oštećenog i ukazalo na taj očiti grijeh. Međutim, ako bi primjetio da čovjek krije svoj sopstveni novac, pa to otkrije, onda to prestavlja klevetu i otkrivanje tajne. Još je drastičnije ako je ono što prenosi i kleveće mahana i nedostatak onoga o kome priča, onda je objedinio i ogovaranje i klevetu.[7]
Inače, kleveta može biti prakticirana zbog tri razloga: loše namjere onome o kome se priča i od koga se riječi prenose, pokazivanje ljubavi i simpatije prema onome kome se to prenosi ili prazna priča i beskoristan govor.
Koliko je prenošenje tuđih riječi opasno po ljude, najbolje ilustriraju Poslanikove, s.a.v.s., riječi, koje od njega prenosi Esma bint Jezid r.a. u kojima on tu kategoriju ljudi ubraja u najgore i najštetnije u društvu. On, naime, kaže: 'Hoćete li da vas obavjestim ko su najgori ljudi?! Ashabi su odgovorili: 'Naravno.' On je kazao: 'To su oni koji prave razdor i zavađaju one koji se vole; oni koji prenose tuđe riječi i koji istražuju mahane čestitih!'[8]
Šta treba učiniti vjernik kada mu neko prenese tuđe riječi? Kako se postaviti u toj situaciji? Naši časni prethodnici iz reda uleme savjetuju sljedeće:
- da mu ne povjeruje u to što prenosi, jer treba biti svjestan da je grešnik onaj koji kleveće i prenosi tuđe riječi, pa kako da preuzima informacije od grešnika i klevetnika. Allah Uzvišeni jasno naglašava: 'O vjernici, ako vam kakav grešnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u ne znanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete!'[10]
- da ga spriječi i odvrati od toga, savjetovanjem i pokušajem da mu se takav čin ogadi i ružnim predstavi, kao što Allah Uzvišeni napominje kada govori o tome kako Lukman savjetuje svoga sina: 'I traži da se dobra djela čine, a od hrđavih odvraćaj!'[11]
- da ga ne simpatiše i ne podnosi u ime Allaha, dž.š., jer je takav omražen kod Allaha, dž.š., a koga je Allah, dž.š., omrazio taj i nama omražen treba biti;
- da o osobi o kojemu se prenose loše riječi ne pomisliš ništa loše jer bi to bilo sumnjičenje, a to je Allah Uzvišeni zabranio: 'Klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, uistinu, grijeh!'[12]
- da te ono što si čuo da se o tebi govori ne inicira da se počneš baviti špijuniranjem, jer je to strogo zabranjeno, kao što Allah Uzvišeni kaže: 'I ne uhodite jedni druge!'[13], i
- da i sam ne učiniš ono od čega odvraćaš, pa da kažeš: 'Taj i taj je meni ili o meni rekao to i to', i tako i sam postaneš klevetnik, onaj koji prenosi tuđe riječi ili onaj koji ogovara.
U tome treba da se ugledamo na naše časne prethodnike. Tako se prenosi da je neki čovjek pred Omerom b. Abdulazizom, spomenuo jednog čovjeka po nečemu negativnom, pa mu je Omer rekao: 'Ako hoćeš, razmotrit ćemo tvoje stanje: ako si slagao – onda se na tebe odnosi ovaj ajet: 'Ako nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite!'[14], a ako si istinu rekao – onda se na tebe odnosi ovaj ajet: 'Klevetnika, onog koji tuđe riječi prenosi!'[15], a ako hoćeš oprostit ćemo ti?! Čovjek upašeno odvrati: 'Oprosti vladaru pravovjernih, nikada više ovaj grijeh neću počiniti!'[16]
Klevetnik, kada bude otkriven, postaje istinski ponižen i rastužen. Prenosi se da je jedan čovjek dugo putovao do jednog mudraca kako bi od njega dobio odgovor na pitanja koja su ga tištila. Kada ga je pronašao, rekao mu je: 'Došao sam ti zbog znanja i mudrosti koje ti je Allah Uzvišeni podario! Pitao bih te: o nebu i onome što je teže od njega; o Zemlji i šta je prostranije od nje; o stijeni i šta je tvrđe od nje; o vatri i šta je vrelije od nje; o strašnoj zimi i šta je hladnije od nje; o moru i šta je bogatije od njega i o siročetu i šta je poniženije od njega.' Mudrac mu umno odgovori: 'Potvora nevinog i čestitog teža je od nebesa; istina je veća i prostranija od Zemlje; srce zadovoljnog i skromnog bogatije je od mora; pohlepa i zavist su vrelije od vatre; potreba koju imaš u svog rođaka, koju ti on uskrati i ne ispuni je, hladnija je i od najhladnije zime; srce nevjernika tvrđe je i od stijene, a klevetnik i onaj koji prenosi tuđe riječi, kada bude otkriven poniženiji je i od samog siročeta.[17]
Kakvim zlom može rezultirati kleveta mi to ni slutiti ne možemo! Kada se već pojave njene pogubne posljedice, mi, tada, ostajemo bespomoćni i nemamo načina da djelujemo. Najbolji primjer za to je slučaj koji prenosi Hammad b. Seleme a bilježe ga dvojica islamskih velikana imam Gazali i hafiz Zehebi. U tom kazivanju je navedeno sljedeće: 'Neki čovjek je prodao roba, naglasivši kupcu: 'On, osim klevete, nikakve druge mahane nema!' Kupac ga je sa zadovoljstvom kupio, jer je imao samo jednu mahanu. Međutim, rob je neko vrijeme klevetu prikrivao, a onda, nakon izvjesnog vremena, obratio se gazdarici, rekavši joj: 'Moj gazda te ne voli, nego se pretvara. Nego, ja ti savjetujem, da uzmeš britvicu i, na spavanju, mu odsiječeš malo kose, koju ću ja začarati pa će te on puno zavoljeti!' Nakon toga je otišao gazdi i u povjerenju mu rekao: 'Supruga ti je našla ljubavnika i želi da te ubije! Pretvaraj se da spavaš, pa ćeš se uvjeriti u to!' I, uistinu, čovjek se pretvarao da spava. Ona je došla, noseći britvu, a on misleći da će ga ubiti, ustane, preduhitri je u tome i on nju ubije. Saznavši za to, rodbina ubijene žene, dođe i ubije njenog muža. Nakon toga, izbio je pravi sukob između njihove dvije porodice!'[21]
Naš je zadatak da kao vjernici pokušamo eliminirati takvu upotrebu jezika ili, u najmanju ruku, minimizirati tu našu svakodnevnu naviku. I, ne samo to, nego se treba truditi pa to iskorjenjivati u našim porodicama, u našim radnim mjestima i među ljudima sa kojima komuniciramo, ako eventualno, primjetimo takav vid upotrebe jezika.
Jedna od loših navika koje često susrećemo naročito kod žena, je ogovaranje. Ova ružna navika ne samo da predstavlja grijeh kod Uzvišenog Allaha nego dovodi i do stvaranje mržnje i nesuglasica među vjernicima.
Allah poredi ogovaranje sa jedenjem mesa umrlog brata.”... i ne ogovarajte jedni druge”! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga,- a to je vama odvratno- zato se Allaha bojte, Allah doista prima pokajanje i milostiv je.”(El- Hudžurat, 12)
Upuštajući se u ogovaranje čovjek ne razmišlja da je to grijeh, često puta čak smatra da ima pravo pričati o drugome ono što je istina. Međutim, Poslanik s.a.v.a.s. je jedne prilike upitao ashabe:”Znate li šta je to ogovaranje?”, prisutni rekoše:”Allah i njegov Poslanik najbolje znaju.”,”Ogovaranje da svog brata muslimana spomeneš po onome što on ne voli- rekao je on.”A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?”-zapitaše. ”Ako pri njemu bude ono što spominješ ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu potvorio si ga.”(Muslim)
Iz navedenog hadisa vidimo da je zabranjeno pričati o drugome ono što on ne bi volio pa makar to bila istina, a da je još veći grijeh lagati na drugog. Ali, treba napomenuti, da je pohvalno spominjati braću i sestre po dobrom u njihovom odsustvu. Koliko god se nama činilo da su riječi, koje mi o drugima govorimo male, bezazlene, one su kod Allaha velike. Uporedimo naša ogovaranja sa sljedećim primjerom.
Aiša r.a. kazuje da je rekla Poslaniku s.a.v.s. :”Dovoljno ti je što je Safijja takva i takva”-tj. Niskog rasta-na što on reče:”Rekla si tako krupnu riječ, koja bi, kada bi se pomiješala sa morem, promijenila mu miris.” Ona dalje kaže:”Jednom sam pred njim oponašala nekog čovjeka, i Allahov Poslanik s.a.v.s. mi reče:”Ne bih nekoga oponašao kada bi mi dali toliko i toliko bogatstva.”(Tirmizi, Ebu Davud, hasen-sahih)
Rijedak je slučaj kada se o nekome priča loše bez nekog razloga, tek onako da se priča .Uglavnom za ogovaranje postoji neki uzrok. Najčešće uzroci za ogovaranje su: svađa među ljudima, omalovažavanje(isticanje sebe i svojih osobina iznad drugih ljudi) te zavist na određenim blagodatima koje je Allah dž.š. podario drugim ljudima a ne nama. Allah dž.š. je zabranio da se o vjernicima priča loše, a Poslanik s.a.v.s. u svom hadisu navodi kakva je kazna za počinioce tog grijeha. ”Kada sam bio na Mi`radžu prošao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lica i prsa, zatoupitah:”Ko su ovi ljudi Džibrile?”- ”To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im čast.”(Ebu Davud)
Lijek za ogovaranje da svaki čovjek ili žena pogledaju svoje mahane i nedostatke, te se o njima zabave. Osim toga vjernik treba da nastoji da uvijek bude svjestan prisutnosti Uzvišenog Allaha, da zna da svaka njegova riječ biva zapisana i da će za nju naći nagradu ili kaznu na dan konačnog suda. Šejtan nikada ne miruje. On uvijek nastoji da nas gurne u grijeh, on u nama traga za sjemenom mržnje, zavisti i zlobe da ih poodjari.On je zadovoljan kad uspije da između vjernika ubaci razdor i netrpljivost. Zato pazite kako se obraćate braći i sestrama! U vašim razgovorima nemojte jedni druge ismijavati i omalovažavati, možda su oni kod Allaha bolji od vas. Nemojte tražiti njihova bolna i uvredljiva mjesta mjesta i dirati u njih.
”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne nazivajte jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjervici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju sami sebi čine nepravdu.”(El-Hudžurat)
Sve ove i druge slične ”sitne stvari”uvukle su se u naš život nedaju se iščupati.
Vratimo se čistom islamu i Kur`anu, i s njima ćemo naći sve što nas interesuje. Vidjećemo da te ”sitne stvari”i nisu baš tako male. Cijena njihova je velika, ponekad je i vjera u pitanju. Kur`an nam daje odgovore na naša pitanja, on nas uvjerava, on nam prijeti i obećava, on nas ohrabruje ali i obeshrabruje, najavljuje nagradu, milost ali i patnju i kaznu.Najavljuje Džennet ali i Džehennem.On se obraća koliko ljudskoj pameti toliko i ljudskom srcu. On traži da čovjek sam sebe disciplinira, podstiče na dobro i odvraća od zla. Zato posvetimo ogromnu pažnju odgoju svoje ličnosti, podstičimo sebe i druge na pokornost Allahu dž.š. i na slijeđenje islamskih propisa. Kada ih shvatimo i iz ljubavi i uvjerenja prihvatimo, vidjećemo da oni nisu teški. Naprotiv, oni su radost onome ko očekuje Allahovo zadovoljstvo i susret sa Njim.
Muhamed Krajinović
