PODRINJSKA MEDRESA U ZVORNIKU
Uvod
E’UZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-‘ALEMIN. VES-SALATU VES-SELAMU ‘ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽME’IN.
Neka je hvala Allahu dž.š. i neka je salavat i selam ne Njegovoga miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i drugove- ashabe. Neka Allah dž.š. našim šehidima podari lijepi Džennet, a njihovim porodicama sabur- strpljivost. Neka svjetlo znanja obasja muslimane na cijelome svijetu.
Tema ovoga rada je “Podrinjska medresa u Zvorniku”. Na početku ću se osvrnuti na početke obrazovanja u islamu, zatim u Osmanskoj Carevini, te u našim krajevima. U glavnom dijelu ću iznijeti podatke o historijatu, muderrisima, programu i imovini Podrinjske medrese. O ovoj medresi nije se puno pisalo u bosanskohercegovačkoj literature, pa ću se poslužiti prvenstveno ”Sabranim djelima”, rahmetli Hifzije Suljkića, nekadašnjeg zvorničkog imama, zatim djelom ”Arapsko- islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka“, dr. Omera Nakičevića. Neke podatke preuzeću iz djela „Šerijatsko pravo i nauka šerijatskog prava u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća“, dr. Enesa Durmiševića i dr.
Obrazovne ustanove u povijesti islama
U početku širenja islama ljudi su islamsko obrazovanje sticali po kućama. Poznato je da je Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. održavao predavanja i prve muslimane podučavao u kući Erkama (Arqama ibn Arqam) i u svojoj kući. Takvo podučavanje je remetilo porodični život, pa je nastava održavana u mesdžidima i džamijama, a kasnije u posebnim obrazovnim institucijama.[1]
Uz gradnju džamije po muslimanskim zemljma gotovo redovno građeni su i mektebi u kojima su muslimani, posebno djeca stjecala osnovno znanje o islamu.
Godina 459. h. ( počinje 22. 11. 1066. ) može se smatrati prekretnicom u historiji institucija obrazovanja u arapskom svijetu. Te godine podignuta je škola Nizamija ( al- medresa an-nizamiyya ) u Bagdadu. Ona je bila nagovještaj novog perioda u obrazovanju. Institucije za obrazovanje postaju redovne škole, mjesto ranijih škola
( kuttaba, gawami'a, hawanit, al- warraqin, dar al- 'ilm, dar al- hikma itd. ).[2]
Obrazovanje u našim krajevima
U obrazovnom smislu, sve škole ( mektebi - osnovne, medrese - srednje i više ) u našim krajevima razvijale su se pod uticajem ranije osnovanih škola u Turskoj. Tome doprinosi i činjenica što se nastavno osoblje u tom periodu iz naših krajeva, uglavnom, školovalo u Istanbulu. Tako je niže, srednje i više obrazovanje u našim krajevima u potpunosti odgovaralo obrazovanju u ma kom drugom kraju Osmanskog Carstva. Tome doprinosi i jedinstveni udžbenici čija se materija toliko izučavala nepromijenjenom metodom da su se po njima nazvale i škole u vrijeme klasificiranja.[3]
Podrinjska medresa u Zvorniku
Jedan od mnogobrojnih gradova u Bosni i Hercegovini koji je imao svoju medresu bio je i Zvornik. Kada je ova medresa osnovana i ko je njen osnivač nije poznato do današnjih dana. Iako je Zvornik definitivno pao pod osmansku vlast 1512. godine,[4] prve podatke o medresi u njemu imamo tek iz 1664. godine, koje nam je ostavio turski putopisac Evlija Čelebija. On je na svom putovanju kroz ovaj grad zabilježio da je tada u Zvorniku bilo tri medrese.[5]
Od zapisa koji nam je ostavio Evlija Čelebija, pa do 1870. godine nemamo podataka o zvorničkim medresama kojih je svakako bilo. To možemo shvatiti iz jednog rukopisa koji je uvakufljen za zvorničku medresu, a koji je ovjeren ličnim pečatom izvjesnog „Rašida“ iz 1834. godine.[6]
Podrinjska medresa u Zvorniku podignuta je na sjeveroistočnoj strani Namazđah mahale ( do džemata „Skala“ džamije ) na lokaciji na kojoj je bio Aladža han ( Šareni han), izgorio u velikom požaru 1856/7. godine. Medresa je sagrađena 1870. uz pomoć zvorničkih muslimana, od tvrdog materijala, na sprat, na kojem je bila velika soba
( medresanska džamija ) za obavljanje namaza, dvije sobe za stanovanje softi, zbornica i hamam ( kupatilo ). U džamiji su po redu mujezinile i imamile softe. U prizemlju su bile dvije veće učionice, kuhinja i magacin. Za finansiranje medrese korištene su uvakufljene nekretnine građana Zvornika. Godišnji prihod ovog vakufa iznosio je 1912. godine 3290 austrijskih kruna, a 1937. godine 27768 dinara.
Interesovaje djece i roditelja za školovanje u ovoj medresi postajalo je svakim danom sve veće, pa se već u ljeto 1891. godine pristupilo izgradnji nove medrese koja je imala „lijepih soba za stanovanje softa, jednu dershanu i jednu zbornicu“. Izgradnja ove medrese koštala je 9068 forinti, a najveću pomoć dalo je stanovništvo zvorničkog kotara i građani Zvornika ( 7068 ), a Zemaljska vlada i vakuf po 1000 forinti.[7]
Muderrisi Podrinjske medrese
Muderrisa u zvorničkoj medresi je bilo više, a ovom prilikom ćemo spomenuti neke od najpoznatijih u to vrijeme:
- Omer ef. Hadžihasanović iz Zvornika ( rođen 1820, umro 1889. godine ). Bio je prvi muderis ove škole, idžazetlija.
- Hadži Šakir ef. Korkut rodom u Nevesinja, sin Salihov. Stekao je idžezet u Stambolu. Iz Nevesinja je došao u Zvornik na dužnost muderisa 07. 11. 1895. godine, a radio je do smrti, 1925. godine.
Od 1925. do 1946. godine, kada je medresa i prestala sa radom, muderisi su bili:
- Hadži hafiz Sabit ef. Aganović iz Gračanice, rođen 1888. godine, a umro u Diviču 1946. godine. Završio je Kuršumliju i Darul- mu'allimin u Sarajevu.
- Hafiz Hasan ef. Smajlović iz Ćehaja kod Srebrenika, rođen 1879. godine, umro u Tuzli 1957. godine. Diplomirao je Darul- funun u Stambolu 1917. godine.
- Mehmed ef. Šljivić iz Donjih Dubrava, rođen 1888. godine; umro u Zvorniku 1953. godine. Diplomirao je na Teološkom fakultetu u Stambolu 1933. godine. Muderisi su bili i upravitelji medrese.
Kao nastavnici ove škole spominju se: Hadži hfz. Ahmed ef. Zejnilagić, hadži hfz. Mumin ef. Hodžić- Čaklovica, oba iz Zvornika, Hariz ef. Korkut, kadija iz Zvornika, hfz. Ahmed ef. Šehić, kadija, iz Bosanskog Petrovca, Ragib ef. Kazaferović, muderis iz Vareša, Mehmed Mulabdić, učitelj iz Maglaja, hfz. Ibrahim ef. Mehinagić, kadija, iz Gračanice i još neki.[8]
Rang i Nastavni plan Podrinjske medrese
Iako je odlukom IVZ od 1930. odobren rad samo za 18 medresa a više od toga ih je zatvoreno, Pordinjska medresa u Zvorniku je bila među onim koje su dobile dozvolu da nastave sa radom. Naime, 1933. godine spominje se samo 18 medresa u kojima se izvodila nastava i to u sljedećim gradovima: tri u Sarajevu, i po jedna u Tuzli, Zenici, Travniku, Bihaću, Banjoj Luci, Visokom, Žepču, Foči, Čajniču, Konjicu, Garčanici, Gradačcu, Zvorniku, Janji i Brčkom.[9]
Podrinjska medresa u Zvorniku je spadala u red nižih medresa, koja je po kvalitetu nastave stajala ispod nivoa poznatih medresa u Bosni i Hercegovini, kao što su bile pojedine medrese u bivšim okružnim mjestima: Tuzli, Travniku, Mostaru, Bihaću, Banjoj Luci, te još neke.
U Podrinjskoj ( zvorničkoj ) medresi kao i u svim drugim medresama, nastava je bila pretežno vjerskog karaktera, svodila se na upoznavanje ustanova islama i gramatike arapskog, a rjeđe turskog jezika.
Nastavni plan Podrinjske medrese 1932. godine bio je sedmično po razredima sljedeći:
Prvi razred: Kur'an- pet časova, Akaid- dva časa, Fikh- pet časova, Arapski jezik- pet časova, Srpsko- hrvatski jezik- dva časa, Geografija- tri časa, Prirodopis- tri časa, Crtanje- dva časa, Fizičko vaspitanje- dva časa.
Drugi razred: Kur'an- pet časova, Akaid- dva časa, Fikh- dva časa, Arapski jezik- pet časova, Srpsko- hrvatski jezik- četiri časa, Prirodopis- tri časa, Matematika- tri časa, Husni hat- jedan čas, Krasnopis- jedan čas, Crtanje- dva časa i Fizičko vaspitanje- dva časa.
Treći razred: Kur'an- tri časa, Akaid- jedan čas, Ahlak- dva časa, Fikh- četiri časa, Arapski jezik- četiri časa, Turski jezik- dva časa, Sprsko- hrvatski jezik- tri časa, Nacionalna i opća historija- dva časa, Geografija- dva časa, Matematika- tri časa, Fizika- dva časa, Crtanje- dva časa i Fizičko vaspitanje- dva časa.
Četvrti razred: Kur'an- dva časa, Akaid- dva časa, Fikh- četiri časa, Tefsir- jedan čas, Hadis- jedan čas, Arapski jezik- četiri časa, Turski jezik- dva časa, Srpsko- hrvatski jezik- dva časa, Historija islama- dva časa, Geografija- dva časa, Matematika- dva časa, Fizika- tri časa, Hemija- dva časa i Fizičko vaspitanje- dva časa.
Peti razred: Kur'an- dva časa, Akaid- dva časa, Ahlak- tri časa, Fikh- pet časova, Tefsir- jedan čas, Hadis- jedan čas, Feraiz- jedan čas, Vaz- dva časa, Imamet- jedan čas, Arapski jezik- četiri časa, Turski jezik- dva časa, Srpsko- hrvatski jezik- dva časa, Historija islama- dva časa, Hemija- dva časa, Pedagogija i Metodika- dva časa, Gospodarstvo- dva časa, Domaćinstvo- dva časa, Fizičko vaspitanje- dva časa.[10]
Nastava u ovoj medresi, koja je imala pet razreda izvodila se svakim danom izuzev petka, dvokratno - prije i poslije podne. Po zaključku Ulema- medžlisa od 05. septembra 1931. godine broj 868 zabranjeno je primanje učenika u ovu medresu bez osnovne škole i prijemnog ispita iz Kur'ana. Interesovanje za školovanje u ovoj medresi je bilo veliko, pa je ona uvijek imala između 60 i 80 učenika. Za vrijeme Prvog svjetskog rata od 01. augusta 1914. do 12. septembra 1916. godine nastava u ovoj medresi nije izvođena, jer su je austrijski vojnici koristili kao kasarnu.[11]
Imovina Podrinjske medrese u Zvorniku
Na arsi (lokaciji) uz mahalu Namazđah omeđenoj s jedne strane obalom Drine, s jedne strane dućanom Puškara Halila, a s jedne strane čaršijom, a s jedne Hadžibegić Hasan- agom, bio je Aladža- han izgorio u požaru 1856/7., a koji je uživao Jahjaefendić hadži Rašid- aga sa sinovima njegovih amidža, podignuta je medresa sa šest odjela i učionica na spratu, a u prizemlju je imala podrumsku prostoriju i kuhinju. Dva dijela ove lokacije otkupili su građani od suvlasnika, a svoj dio 1/3 hadži Rašid-aga poklanja medresi kao vakuf, ispravan i priznat sa šerijatsko- pravnog gledišta i zavodi ga u sudski sidžil.[12]
Hadži- Grahić hadži Mustafa- aga uvakufljuje medresi arsu dvaju dućana u zvorničkoj čaršiji koji su izgorjeli u velikom požaru koji su bili njegovo vlasništvo.
Hadži- Abdulabagić hadži Hasan- aga, mutevelija džamije Namazđah, dio koji je pripadao ovoj džamiji, poklanja kao vakuf za medresu, jer džamija nije imala potrebe za tim sredstvima.
Fidaić (Mahmud- beg) Mehmed-beg je za potrebe medrese uvakufio iz svoga ličnog vlasništva dva dućana koji graniče s jedne strane baščom i zgradom telegrafa, s jedne strane sokakom s jedne strane putem koji vodi hadži Salimovoj mahali, a s jedne njegovim drugim dućanom.
Rustem- beg, sin Derviš- bega iz mahale Zamlaz zastupao je svoju suprugu Fatimu i s njenom dozvolom je 1/5 bašče ( njen dio ) u Hadži Mahmudovoj mahali koja je imala oko 40-50 stabala voća uvakufio za medresu.
Mustafa- beg, sin Saliha iz Trnove, stanovnik mahale Fethije, za potrebe medrese uvakufljuje bašču u mahali Fethiji, na mjestu „Balučka“, koja ima 70- 80 stabala voća.
Zvorničani koji su radom i novcem pomagali izgradnju medrese pred sudom su izjavili da je od preostalog novca za potrebe medrese izgrađeno osam dućana, jedna magaza i zgrada telegrafa ( pošta ), koji se nalaze iza medrese.
Ova imovina je predata vakufu Podrinjske medrese dana, 21. rebi'ul- ahira 1287.
(21. 06. 1870.) godine. Zapisao je u kadiluku Zvornik, a potvrđeno pečatom na kojem piše Sulejman Rušdi.[13]
Zaključak
Obrazovanju u islamu već od prvih dana poklanjana je velika pažnje. Zato je Muhammed s.a.v.s. vršio poučavanje muslimana u kućama, zbog nedostatka prostora, ali i onda kada je muslimana bilo samo nekoliko desetina.
Uz džamije su po cijelom muslimanskom svijetu za potrebe obrazovanja građeni mektebi, a do tada je muslimanski živalj pouke o islamu dobivao na predavanjima džamijama.
Početkom 11. stoljeća izgrađena je prva škola u Bagdadu nazvana Nizamijja, po njenom osnivaču.
U našim krajevima škole ( medrese ) građene su po mnogim većim, ali i manjim mjestima. Tri se spominju i u Zvorniku, a najpoznatija je Podrinjska medresa. Ova medresa je spadala u rang nižih medresa, a brojala je i do 80 učenika. Predavanja u ovoj medresi držali su muderrisi iz Zvornika, ali i drugih gradova Bosne i Hercegovine. Ova medresa je prestala sa radom poslije Drugoga svjetskoga rata 1946. godine, a o njenom radu i obrazovanju nemamo mnogo podataka.
Naučni rad: Hariz Pašić
[1] Nakičević, Omer, Arapsko- islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka, FIN, Sarajevo, 1999. god., str., 23.
[2] Ibid., str., 28.
[3] Ibid., str., 71.
[4] Imamović, Mustafa, Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, II izdanje, 1998. god., str., 83.
[5] Suljkić, Hifzija, Islamska baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, BMG, Tuzla i MIZ Zvornik, 2007. god., str., 61.
[6] Ibid., str., 61.
[7] Ibid., str., 62.
[8] Ibid, str., 63.
[9] Durmišević, Enes, Šerijatsko pravo i nauka šerijatskog prava u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća, Pravni fakultet, Sarajevo, 2008. god., str., 177.
[10] Suljkić, Hifzija, Islamska baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, BMG, Tuzla i MIZ Zvornik, 2007. god., str., 64.
[11] Ibid., str., 65.
[12] Ibid., str., 67.
[13] Ibid., str., 71.