Euzu billahi minessejtani rradzim bismillahirrahmani rrahim
Kurban je vrsta ibadeta koja podrazumijeva žrtvu u određeno vrijeme, bravče ili goveče, što vjernici čine s ciljem približavanja Allahu, dž.š.
Ova vrsta ibadeta je vadžib i ustanovljena je naredbom Kur›ana i sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Uzvišeni veli: «M smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.» (El-Kevser, 1-3.)
Historijat žrtve-kurbana
Od prvog čovjeka na zemlji Adema, a.s., i njegovih sinova spominje se žrtva-kurban, kako se i u Kur'anu navodi: „I ispričaj im vijest o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije..." (El-Maida, 23.)
Kod svih ibadeta neophodna je iskrena namjera da se djelo radi u ime Allaha i u cilju postizanja Njegovog zadovoljstva i nagrade, pa tako i klanje kurbana što se vidi iz citiranog ajeta. Jednima će biti primljen a jednima neće. Od tada pa do dolaska Ibrahima, a.s., institucija kurbana prošla je kroz različite faze, na šta ukazuje i sam Kur’an. Govoreći o Ibrahimu, a.s., koji izvršavajući svoje obećanje dato Allahu, dž.š., bira najdraže što ima za kurban, bira sina Ismaila, a.s. Kuran A. Š kaze :“ I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da trebam da te zakoljem, pa šta ti misliš?” - “O oče moj”, - reče – “onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kada ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” i kurbanom velikim ga iskupismo.” (Es-Saffat, 102-110.)
Ibrahim a.s., se toj Allahovoj dž.š., naredbi potpuno predao i u potpunosti je htio sprovesti, bez imalo kašnjenja niti i malo očajavanja. Kada je Allah dž.š., naredio Ibrahimu a.s., da zakolje svoje dijete za kurban – rekao je Isma'ilu: "Sine moj hoću da zakoljem kurban. Uzeo je Isma'ila, nož i konopče i udaljio se od kuće ka okolnim brdima. Kada je zašao međ' brda, Isma'il a.s., reče: Očiću moj, a gdje ti je kurban? Ibrahim a.s., mu reče: Allah dž.š., mi je naredio da tebe zakoljem za kurban – šta misliš ti o tome? Isma'il a.s., reče: »O oče moj« - reče – »onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.« Isma'il a.s., dalje nastavi: Očiću moj, dobro me sputi kako se ne bih pomjerao, i pokupi odjeću svoju kako ti je ne bih isprskao krvlju pa da je kasnije majka vidi što bi je veoma ražalostilo. Brzo potegni nožem preko mojeg vrata kako bi smrt lakša bila, a kada se susretneš sa mojom majkom poselami je od mene. Ibrahim a.s., priđe Isma'ilu a.s., i poče ga ljubiti, govoreći: Divan li si ti pomagač, o sinčiću moj, kada je pokornost Allahu dž.š., u pitanju. Kada je Ibrahim a.s., potegao nožem preko Isma'ilovog a.s., vrata, nož skliznu ka zemlji. Isma'il a.s., reče: Očiću moj, ubodi nožem u grlo i nemoj stranom noža ići prema grlu. Imam Suddi rhm., kaže: Allah dž.š., je dao da Isma'ilovo grlo bude poput bakra kojemu nož ne može ništa. Kada je njihova iskrenost i predanost Allahu dž.š., došla do vrhunca, začu se glas iz daljine: O, Ibrahime, ovo je zamjena za tvoga sina – pa mu Džibril a.s., dođe sa rogatim ovnom, kojeg Ibrahim a.s., prihvati, sina svojeg odveza, a ovna za kurban zakla. Nema nikakve sumnje da je i Isma'il a.s., učinjen poslanikom zbog jačine svoga sabra i brzine odazivanja Allahovim dž.š., naredbama! (el-Mustatref, 2/148.)
Obje generacije, od¬nosno obje ličnosti pokazuju svoju nepokolebljivu privrženost vjerovanja u Allaha, dž.š. Žrtvovanje za vjerovanje ne zna za granice, ljubav prema vjerovanju ne zna za nedaće, čežnja za zadovoljstvom Allaha, dž.š., ne zna za cijenu. Otac žrtvuje za kurban najdraže što posjeduje, a sin daje najviše što ima. Zar može postojati veličanstvenija priča ljubavi prema Istini, odnosno prema Allahu, dž.š.? Zar je onda čudo što je Ibrahim, a.s., prozvan Halilullah – Allahov prijatelj! Kur’anski simbol zamjene kurbana, u slučaju Ibrahima, a.s., ostao je uzor svim vjernicima koliko treba davati za rad na putu ostvarivanja vjerovanja, koliko treba ulagati na putu stvaranja uslova za očuvanje vjerovanja i koliko treba biti nepokolebljiv na putu potvrđivanja svoga vjerovanja.
Muhammedu, s.a.v.s., i njegovom ummetu je također propisano klanje kurbana. Allah, dž.š., kaže: „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." (El-Kevser, 1-2.) Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Prvo što ćemo na bajram uraditi je da klanjamo bajram namaz, a zatim ćemo se vratiti kućama i poklati kurbane. Ko tako učini postupio je po našem sunnetu." (Bera' ibn Azib) Ibnu Omer prenosi: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je (svih) deset godina, koliko je proveo u Medini, klao kurban." (Tirmizi, hasen)
I mi, koji smo dakle jedna od generacija ummeta Muhammeda, s.a.v.s., dužni smo praktikovati ovaj propis naše vjere. To se odnosi na svakog imućnog muslimana, koji drži do svoje vjere. U današnjim prilikama to je svaki onaj ko je zaposlen i ima toliko sredstava u dane Kurban bajrama da obezbijedi kurban. Na dunjaluku se ostvaruju brojne blagodati: kuća, auto, imetak, titule, diplome itd. U cilju osiguranja tih dobara i zahvale Allahu, dž.š., na njima čini se žrtva i kolju kurbani. Zato je dužnost da domaćin ispred sebe i svoje porodice kolje kurban. Vrlo je zabrinjavajuće kada Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko bude u mogućnosti zaklati kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se klanja bajram)." (Hakim) Ima naših džemata gdje većina, gotovo svi kolju kurbane, a ima ih gdje to čine samo pojedinci. Nije u pitanju materijalno stanje, već privrženost vjeri i navika da se to praktikuje i tako nastavi jedna lijepa tradicija naših očeva i djedova.
Jedan je pitao „Zasto mi danas moramo da koljemo kurban?
Sve ono sto nam Allah dž.š., propisuje ima svoj smisao i svrhu. Kada čovjek zna zbog čega nešto čini biće mu daleko lakše i slađe da to obavi.
Prije svega značaj kurbana se ogleda u tome što je to čin pokornosti Allahu dž.š., tj. ibadet. Kada nam Allah dž.š., nešto naredi mi to moramo da obavimo pa čak i da ne shvatamo zašto, i čak i onda kada nam nije drago.
Primjer imamo u Ibrahimu a.s., koji je samo zbog jednog sna u kojem je čuo naredbu Svoga Gospodara - bio spreman da žrtvuje i svoje rođeno dijete. Njegov iman, pokornost i ljubav prema Allahu dž.š., su bili stavljeni na ispit. I nije nikoga pitao : Zasto? Kako cu? Zasto bas ja? Nerazumijem itd... Ves je postupio samo po Kuranskoj sintagmi :Cujemo i pokoravamo se“
Da li ti je draže dijete tvoje od Allaha, da li možeš i ono što ti je najdraže da žrtvuješ u Moje ime? Allah je htio da ispita njegovu ljubav, ali znajte da je i danas naša ljubav prema Allahu dž.š., stavljena na ispit.
Ako nisi u stanju da bilo šta žrvuješ u ime Allaha dž.š., da žrtvuješ kurbana, da žrtvuješ materijalna sredstva, da žrtvuješ svoje slobodno vrijeme - radi islama, da žrtvuješ komfor i udobnost koju uživaš, da žrtvuješ ako treba i svoj život - znaj da si pao na ispitu.
Ibrahim a.s., nije. On je položio svoj ispit! Kada bi roditelji mogli da biraju zasigurno bi izabrali da oni umru, a njihova djeca da žive, a kako li je tek lično podići ruku na svoje dijete i usmrtiti ga. Žrtva koju mi prinosimo Allahu dž.š., u liku kurbana je i vid naše zahvalnosti i naše bogobojaznosti, gdje mi samo kažemo: “Čuli smo i pokoravamo se.”
Allaha molimo da ukabuli naša dobra djela, da nas uputi da ih u ime Božije radimo i zarad Njegova zadovoljstva.
Gospodaru naš, daj da samo Tebi robujemo, na putu Tvom i u ime Tvoje se žrtvujemo, da nam djela budu iskrena i u ime Tvoje rađena.
Amin, ja Rabbel-alemin!