Nova godina koja se slavi prvog januara uveo je rimski državnik i vojskovođa Gaj Julije Cezar 36. godine prije rođenja Isaa a.s. želeći urediti radne i neradne dane. Nova godina je dan kada po solarnim i sličnim kalendarima počinje sledeći kalendarski i datumski ciklus, odnosno to je prvi dan u sledećoj godini.
Po njemu i njegovu nasljedniku Augustu dva su mjeseca dobila ime, a ostali nazivi su ostali iz starog kalendara, prema kojem je godina počinjala u martu.
Dugo vremena ostatak svijeta se opirao proslavi Nove godine u januaru, sve negdje do sredine 6. stoljeća. U 13. stoljeću na taj dan uvedena je i svetkovina, a nakon Drugog vatikanskog sabora, na Novu godinu se slavi blagdan Bogorodice. Danas se na ovaj dan obilježava i Svjetski dan mira. U kršćanskim sredinama, prvi januar (grigorijanskog ili julijanskog kalendara) je takođe poznat kao dan na koji je Isus Hrist obrezan.
Naravno, ni dan danas početak godine nije jednak u svim kulturama i civilizacijama. Tako naprimjer Kina Novu godinu slavi prema svome tradicijskom kalendaru, Židovi imaju svoju Novu godinu, čak među kršćanima istočne i zapadne crkve isti dan ne započinje nova godina. Mi muslimani takođe imamo našu Hidžretsku godinu. Početak kalendarske godine u svim kulturama i civilizacijama se računa prema kretanjima i položaju Sunca, Mjeseca i Zemlje.
Proslavljanje Nove godine na prostorima bivše Jugoslavije poseban značaj je dobilo poslije Drugog svjetskog rata, kada se pokušalo suzbiti značaj obilježavanja Božića kao vjerskog praznika. Socijalistička Jugoslavija je to nadomjestila proslavom Nove godine, ali su neki od božićnih običaja ostali prisutni i kod novogodišnjih radosti.
Novogodišnja jelka, koja je danas najistaknutiji simbol novogodišnjeg slavlja potiče iz barbarskih vremena, a u stvari je božićno drvce. Pojavila se u Njemačkoj u doba pojave protestantizma. Isprva je službena crkva proganjala božićno drvce, jer se smatralo simbolom protestantizma. Tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, taj običaj se raširio po cijeloj Njemačkoj i u mnoge Evropske države. Danas naučnici tvrde da držanje jelke u kućama nije dobro za zdravlje ljudi, jer četinari ispuštaju materije koje su izuzetno opasne za osobe podložne alergijama.
Tu je i Djed Mraz kod katolika Djed Božićnak, koji uz malog Isusa donosi darove djeci za Božić, a kod pravoslavaca Božić Bata raznosi poklone za pravoslavni Božić. I Djed Mraz je izložen kritici suvremenih saznanja. Njegov izgled predstavlja loš primjer za mlade jer promoviše pretilost, nezdrav način ishrane, te vožnju pod uticajem alkohola, upozoravaju stručnjaci.
Novogodišnja noć je odavno dobila epitet „najluđe noći“, a na osnovu dosadašnjih iskustava. Kako bi se drukčije zvala s obzirom na količine alkohola kao majke svih zala koja se unese u ljudski organizam. Oni koji ga koriste u tako velikim količinama, ne samo da škode svome zdravlju, opasni su i za sredinu u kojoj se kreću. O tome slikovito govori službeni izvještaj iz jednog našeg grada u kojem se ova noć opisuje kao mirna i bez većih incidenata, jer je zabilježeno samo deset tuča i trinaest saobraćajnih nesreća. Kako onda izgleda „najluđa noć“ koja nije mirna i bez većih incidenata.
Za ovu godinu treba imati na umu i ono što je naše svakodnevno breme, a to je svinjska gripa, a na to liječnici već upozoravaju. Pretpostavljaju da bi širenje ove bolesti moglo biti povećano, jer previše alkohola slabi imunitet i pogoduje širenju gripe, te bliski kontakti sa velikim brojem ljudi.
Ovo je prava i realna slika Nove godine. „Allah je lijep i voli ljepotu“, pa nam je dao naše lijepe blagdane koji odišu duhovnošću, radošću, pomaganjem, sjećanjem na umrle i drugim dobročinstvima. Muhammed a.s. je zatekao paganske praznike koji razaraju duh pojedinca i društvenu harmoniju, pa ih je zamjenio bajramima. Na žalost kod nas su mnogi naše blagdane zamjenili navedenim ludovaljem.
Za nas muslimane je važno da na osnovu znanja o svim pitanjima sa kojima se suočavamo imamo stavove, te da se na osnovu toga ponašamo. Kakav je stav islama po ovom pitanju?
Proslavljanje neislamskih praznika je svojevrsni vid oponašanja na koje je upozorio Muhammed, s.a.v.s., rekavši: ''Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.'' (Buharija i Muslim) To je čin dobrovoljne asimilicije, ali iz kojih razloga. Da li to ne poznajemo sebe, svoju vjeru i tradiciju? Da se možda ne želimo dodvoriti, da ne želimo liječiti komplekse? Da ne mislimo da će mo biti uvaženi ako to učinimo? Poslušajmo upozorenje : "A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti! " Ne postiže se poštovanje uvlačenjem u gušterovu rupu jer to svjedoči o duhovnoj i svakoj drugoj nemoći i slabosti.
Ovakvo ponašanje se može objasniti jedino time da smo nedovoljno prosvjećeni i nedovoljno sigurni u svoje vjerovanje, a to štitimo samoobmanom i pravdanjima da se ulapamo u sredinu. Razvijanje svijesti da kompromisi mogu ići do određene granice, a to je granica halala i harama, ali dalje ni koraka. Oni koji ne uče, ne razmišljaju, ne trude se i čine dobra djela iz interesa skloni su kompromisima i kalkulacijama kojima se peru pravdanja, pokazujući samoljublje.
Ovim se razdvajaju pravi mu'mini koji nastoje da izbjegnu sve vrste griješenja od onih kojima je svejedno za počinjene grijehe. Da bi čovjek ostavio grijeh i griješenje mora se pokajati i mora moliti Allaha da mu iman, Islam i ihsan (dobročinstvo) omili u srcu, a da mu omrzne i učini odvratnim sve ono što ga odvraća od toga. U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, a prenosi Ebu Hurejre, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ''Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.'' ''Jesu li to židovi i kršćani?''- upitali smo. ''A ko drugi?'', odgovori Muhammed, s.a.v.s.
Ova predaja nas opominje na klizakteren prilikom imitiranju drugih. Upozoreni smo da to možemo skrenuti s pravog puta, izgubiti svoj identitet i na kraju potpuno se otuđiti od vrijednosti i vrlina koje krase muslimane. To su trajne vrijednosti i vrline koje su izdržale probu svih vremena i sredina. Međutim, da bi one bile vidljive u uspješne potrebno je da mi budemo svjesni i čestiti njihovi nosioci. Da ih se ne stidimo, ne kalkulišemo i ne prilagođavamo. Razvijajmo svijest kod sebe i u svojoj sredini da ludavanje i opijanje nije lijepo i vrlina, nego suprotno da je to ono kako ga sama riječ opisuje.
Nova godine, njeno obilježavanje ili bolje rečeno proslavljanje nije nikakv islamski praznik. Nova godina predstavlja samo jedan vremenski period gdje se prelazi iz jedne u drugu godinu. Takav pristup treba imati prema njoj. Prići joj trezveno i pribrano. Sva njena obilježja shvatiti kao nešto što u svojim korjenima ima paganske običaje, veoma često i laž.
Muslimani mogu uputiti čestitku svojim komšijama za ovaj ili neke druge praznike, ali ne smiju uzimati učešća u proslavljanju, jer je suprotno islamskom učenju. Možemo primiti poklon ili ga darovati, ali ne smije sadržavati u sebi haram.
Uđimo u 2010. pribrani i trijezni kako bi se mogli suočiti sa brojnim izazovima koji nas očekuju. Čujemo brojne čestitke i dobre želje, ali nam se podkradaju informacije o određenim poskupljenjima koja nas očekuju, a one koji su pijani ušli u novu godinu brzo će otrijezniti.
Mustafa Muharemović
31.12.2009.
