PRIMANJE I PRENOŠENJE INFORMACIJA
„O vjernici, ako vam nekakakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“
(El-Hudžurat: 6)
Vrijeme u kojem živimo je vrijeme informacija. Informacije se vrlo brzo prenose sa jednog na drugi kraj svijeta. One su vrlo važne za ljude u poslovnom svijetu, jer na osnovu njih ulažu novac i ostvaruju dobit. Takođe su važne u politici jer na osnovu pribavljenih informacija donose važne političke odluke. U našem vaktu dobra informacija je vrijedna i na boljoj cijeni nego novac.
Musliman takođe treba koristiti savremene komunikacijske i informatičke tehnologije, prikupljati, analizirati i koristiti se informacijama. Međutim, postavlja se pitanje kako doći do potrebne, korisne i tačne informacije? Ovim pitanjem se musliman mora ozbiljno baviti kako ne bi učinio grijeh. Iz navedenog ajeta se to jasno može zaključiti. Na žalost često se primaju i upotrebljavaju informacije bez ikakve selekcije. Kakav odnos po ovom pitanji imamo mi?
Kazasmo da je informacija vrijednost. Kada u trgovini, na šalteru ili nabilo koji način uzimamo novac od ljudi obavezno ga prebrojimo i provjerimo da li je ispravan, jer ne daj Bože može biti lažan. Ako se radi o većoj vrijednosti novca onda to provjerimo više puta, a često koristimo i aparate za otkrivanje lažnog novca.
Kako se odnosimo prema informaciji, a i ona je vrijednost? Jedan od znakova iskrenog imana je provjera vijesti i informacija. Samo jedna raširena izmišljotina i laž mogu izazvati veliku smutnju. Zabilježeno je da povod objavljivanju ovog ajeta je slučaj Velida ibn Ukbea. Njega je Allahov poslanik poslao da od plemena Benu Musta'lika sakupi zekat. Međutim, on se, kada su oni prema njemu krenuli da ga dočekaju, uplašio, vratio nazad i rekao Poslaniku da su se oni okupili da ratuju protiv njega. Tada je Muhammed a.s. poslao Halida ibn Velida i naredio mu da to provjeri i da u provjeri ne žuri. S jednom grupom vjernika Halid je noću stigao na teritoriju ovog plemena. Odaslao je izvidnicu da to provjeri i kada su se vratili, obavjestili su ga da se oni čvrsto drže islama. Čuli su ezan i vidjeli ih kako žure na namaz. Sutradan ih je Halid posjetio i vidio ono što je u njemu izazvalo divljenje. Vratio se Allahovom poslaniku i o tome ga obavjestio. Tada je objavljen ovaj ajet. Katade kaže da je tada poslanik rekao: „Provjera je od Allaha, a žurba od šejtana.“
Vidimo kako je Allahov poslanik postupio na primjljenu vijest od svog sljedbenika. Kako onda treba postupiti na primljenu vijest od nevjernika ili fasika? Vijest od onih ili onoga ko je poznat po kršenju Allahovih propisa ili još gore njihovu poricanju, treba dobro provjeriti. Prije nego povjerujemo u neku informaciju, a posebno ako su to glasine i klevete imajmo na umu da smo upozoreni „... da u neznanju nekome zlo ne učinite.“ Neprovjerenu informaciju ne smijemo proslijediti dalje, jer time postajemo smutljivci.
Sura Hudžurat sadrži skup pravila koja uljepšavaju jedan narod i štite njegovu opstojnost, kroz upute o međusobnim odnosima u muslimanskom društvu. Šejtan vreba čovjeka, sluša njegov govor pokušavajući unijeti razdor i zavadu među ljude, pa kad se desi i mala greška on je uveliča. Od muhe napravi slona, od male iskre predstavi veliku rasplamsalu vatru. Većina sukoba među ljudima nastaje na ovaj način. U navedenom primjeru bilo je ashaba spremnih krenuti i kazniti pleme Beni Musta'lik. Šta bi se desilo? Nepravedno bi bila prolivena krv na temelju lažnog izvještaja, pogrešne informacije, krive vijesti. Moglo je biti počinjeno veliko zlo. Musliman mora biti svjestan ovoga i sve eventualne nesuglasice riješiti na lijep način. Ovo ima posebnu važnost za one koji nastupaju u medijima: novinare, političare, kulturne i druge javne radnike. Njihova izgovorena lažna informacija proizvodi smutnju i zabunu u cijelom društvu.
Veliki uticaj na odnose među ljudima, težina grijeha i odvratnost počinjenog djela imaju mahalske priče i ogovaranje, koje na žalost jako rašireno u našoj sredini. O ozbiljnosti ovog pitanja jasna je Kur'anska poruka „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista prima pokajanje i samilostan je.“
(Al-Hudžurat: 12)
Sumnjičenje, uhođenje, i ogovaranje, tako su odvratni grijesi da se porede sa jedenjem mesa umrloga brata svoga. Objašnjnje pojma ogovaranje dao je Allahov poslanik u predaji koju prenosi Ebu Hurejre: „Znate li šta je ogovaranje? Na što su prisutni ashabi rekli: „Allah i Njegov poslanik najbolje znaju“, a Muhammed a.s. tada reče: „Ogovaranje je da svoga brata muslimana spominješ po onome što on ne voli.“ „A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?“ – zapitaše ashabi. „Ako bude pri njemu ono što spominješ ogovorio si ga, a ako ne bude onda si na njega slagao.“
Imami Gazali je ogovaranje ovako opisao: „Ogovaranje je spominjanje kod čovjeka onog što on ne voli, pa svejedno odnosilo se to na njegovo tijelo, vjeru, imetak, ćud, potomstvo, pretke, bračnog druga, veselost, namrgođenost itd. Uopće sve ono što se može smatrati lošim, pa bilo to spominjanjem riječima, namigivanjem očima ili na bilo koji drugi način.“
Na osnovu navedenog lahko se može zaključiti da u našoj praksi ovih grijeha ima dosta. Na sijelima, u dokonosti, uz kahvu uglavnom se bavimo tuđim poslovima, a jedemo svoj hljeb. Postavlja se pitanje: Da li se čita više naučna, stučna i druga korisna literatura ili trač novine? Praksa našeg vremena je suprotna islamu. U islamskom društvu to nije moguće. Ljudi imaju slobodu i dostojanstvo, a drugi se ne mogu miješati u njihove osobne stvari. Ličnost, dom i čast čovjeka su zaštićeni i cijenjeni. Privatnost je zagarantovana i zaštićena čak i u griješenju, jer se kazne na dunjaluku izriču samo za javne grijehe. Poželjno je tuđu sramotu pokriti jer to spada u dobra djela. „Onome ko pokrije sramotu vjernika kao da je proživio žensko dijete iz njenog mezara.“
Dragi brate, provjeri informaciju, uzmi onu koja je sigurna i korisna. Ne traži greške i nedostatke drugih, ne mješaj se u njihov privatni život. Ne slušaj i ne učestvuj u razgovorima o drugim ljudima i njihovim mahanama, nego se bavi svojim.
„Najgori su ljudi su oni koji prenose tuđi govor, zavađaju prijatelje i istražuju tuđe mahane.“
(hadis)
Autor: Mustafa Muharemović
