Period pred hidžru (seobe Muhammeda a.s. i muslimana iz Meke u Medinu) bilo je jako težak. Mušrici u Meki su pojačali svoje napade na Allahova poslanika i njegove sljedbenike. Novih prelazaka na islam je bilo sve manje. Idolopoklonici su posegnuli za bojkotom male skupine sljedbenika Allahove vjere. Pritisak je imao za cilj da oslabi muslimane njihovu odlučnost i moral. Naprotiv, to je ojačalo njihovu vjeru i potaklo ih da ulože dodatne napore u misiji pozivanja na pravi put. Vjerovali su da će Allah uzdići svoju vjeru. Svoje misli i energiju usmerili su ka pobjedi Istine. Uvjerenje da su na pravom putu bila je njihova najveća snaga i motiv.
Ovakvo stanje je uzrokovalo potrebu da se traži plodnija sredina za širenje islama. Muhammed a.s. je od Allaha dž.š. dobio najavu u snu: “Pokazano mi je mjesto gdje će te se iseliti. Vidio sam zemlju bogatu vodom i obraslu datuliranim palmama, između dva grebena crnog kamena.”
Allahov poslanik je koristio vrijeme hodočašća, kada su Arapi dolazili u Meku da bi im ponudio islam. Obraćao se pojedincima i skupinama, sa žarom i ljubazno objašnjavao osnovne postulate vjere. Uskoro su se pojavili prvi rezultati ovog pozivanja i prvi znaci pobjede. Pažljivo ga je saslušala šestorica pripadnika plemena Hazredž iz Jesriba. Kada ih je upoznao sa vjerom i pozvao, odgovorili su: “Tako nam Boga, ovo je poslanik kojim sun am Jevreji prijetili. Hajde da ga slijedimo prije njih”. Jevreji su u Jesribu zavađali arapska plemena Evs i Hazredž, kako bi njima vladali. Uticaj Jevreja na jesribske Arape je bio veliki. Najavljivali su im dolazak poslanika kojeg će oni slijediti i zavladati nad Arapima.
Naredne godine iz Jesriba je došlo dvanaestero ljudi, deset iz plemana Hazredž i dvoje iz plemena Evs. Susreli se sa Muhammedom a.s. i postigli sporazum poznat kao “Prvi ugovor na Akabi”. Bošiji poslanik od njih je zatražio: “Dođite i dajte mi čvrsto obećanje na vjernost – da nećete Allahu ništa ravnim smatrati, da nećete krasti, blud činiti, djecu svoju ubijati i da nećete potvarati, lažući o onome što je između ruka i noga, i da nećete ničemu što je dobro poslušnost odricati. Ko od vas ovo ispuni, Allah ima obavezu da mu nadoknadi. Ako iznevjeri nešto od ovoga i bude kažnjen na dunjaluku to mu je otkup za grijeh. Ko od ovog nešto prekrši, pa Allah to sakrije, do Allaha je. Ako htjedne kaznit će ga, a ako htjedne oprostit će mu.”
Muhammed a.s. sa ovom skupinom u Jesrib je poslao Mus'aba ibn Umejra kako bi ih podučavao Kur'anu i pravilima islama. Mus'ab je došao u Meku naredne godine u vrijeme svetih mjeseci i obavjestio Muhammeda a.s. o napretku koji se desio u Jesribu, te najavio dolazak velike delegacije u sezoni hodočašća. Godine 622. sedamdeset troje muškaraca i dvije žene su došli u Meku. Muhammed a.s. je kontaktirao njihove vođe i ugovorio sastanak. Do sastanka je došlo u noći ponovo na Akabi. Drugim ugovorom na Akabi muslimani iz Jesriba su se obavezali da će Muhammeda a.s. ubuduće štititi od svih njegovih neprijatelja. Nakon ovih informacija i dogovora misli Allahova poslanika su bile usmjerene prema Jesribu i seobi u taj grad. Obavljene su temeljite pripreme da se omoguće povoljni uvjeti , gdje će se muslimani skrasiti.
Započelo je organizirano iseljavanje muslimana u Jerib. Nakon višegodišnjih pritisaka, izolacije i progona uslijedila je ovosvjetska nagrada. „Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu, oni su, zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.“
Al-Enfal: 74
Hidžra je tražila žrtvu od muslimana, ali je ona bila isplativa. Suhejb Er-Rumi je bio veoma bogat, žrtvovao je svu svoju imovinu. Na ovom putu. Allahov poslanik je za njega rekao da je on na dobitku.
Učinjene su i pripreme za prelazak Muhammeda a.s. u Jesrib i sve je do detalja isplanirano. Međutim i mušrici nisu mirovali. Oni su svojim spletkama pokušali to spriječiti. „I kada su ti nevjernici zamke razapinjali: da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.“
Al-Enfal: 30
Zašto Kurejšije sprečavaju Allahova poslanika da se iseli? Donose odluku da ga ubiju. Iz straha da muslimani ne ojačaju i pobijede. To se upravo i desilo, povratak Muhammeda a.s. u Meku je bio pobjednički.
Prije samog čina hidžre sve je bilo spremno. Dvije deve su prije četiri mjeseca bile nabavljene za ovaj put. Načinjen je plan putovanja. Ali ibn Ebi Talib je za plan saznao tek u noći kada je Poslanikova kuća bila blokirana od atentatora. Njegov zadatak je bio da se pokrije poslanikovim ogrtačem i da legne u njegovu postelju. Tajnost priprema je trajna pouka: Neprijatelju se ne odaju prave namjere. Muhammed a.s. je izabrao povjerljive i sposobne suradnike za ovaj poduhvat. Ebu Bekr je je povjerljiv i u njega se može pouzadti. Odabrana je neočekivana maršuta puta. Krenuli su prema jugu, što je zavaralo progonitelje. Muhammed a.s. i Ebu Bekr su bili dobro obavješteni o namjerama i postupcima mušrika. U Meki je ostao Ebu Bekrov sina Abdullah koji je prikupljao informacije o spletkama i planovima mekelija i u toku noći ih o tome obavještavao. Sve je pratio Amir ibn Fuhejr sluga Ebu Bekra koji je napasao ovce u blizini pećine i pokrivao tragove Abdullaha, a pred veče bi im donosio mlijeko da se okrepe. Hranu je pripremala i donosila Esma kćerka Ebu Bekra, tada djevojčica. Za vodiča je izabran Abdullah ibn Urejkit koji je dobro poznavao puteve u pustinji, iako je bio idolopoklonik.
Neizmjerno povjerenje i iskreno oslanjanje na Allaha dž.š., te temeljite pripreme su rukovodile Božijeg poslanika na ovom putovanju. Kod Ebu Bekra se pojavljivao strah za Muhammeda a.s. i nastavak misije, ali ga je on smirio riječima: „Šta misliš, Ebu Bekre, o dvojici s kojima je Allah treći?“
Događaj hidžre i pripreme za nju su trajna pouka za sve generacije muslimana. Naša generacija treba se napojiti ovim važnim događajem iz povjesti islama i naučeno primjenjivati u svom životu, te time slijediti Allahova poslanika.
Neke od pouka hidžre su:
- Vjera u Boga dž.š., pouzdanje i obraćanje Mu „Ibadet u teškoći je kao učinjena hidžra meni“ (hadis)
- Spremnost na žrtvu u ime svoga Gospodara. Ashabi ostavljaju sav imetak da ispune Allahovu dž.š. misiju.
- Mirenje zavađenih. Hidžra je zbratimila zavađena plemena Hazredž i Evs. Napisala zauvijek svetu zapovjed „ljudi su braća, a solidarnost među njima njihov je spas i sreća“.
- Prije svakog djela ide promišljanje , analiza i dobra organizacija. Putovanje je dobro isplanirano i obavljene temeljite pripreme.
- Ne odavanje tajni neprijatelju. Mušrici su bili zatečeni uspješnim izlaskom Muhammeda a.s. iz Meke.
- Izbor pravih saradnika. Muhammed a.s. bira saradnike od povjerenja i one koji su sposobni da urade postavljene zadatke.
- Profesionalizam. Za vodiča je izabran nemusliman. Ovim se dozvoljava korištenje usluga nemuslimana u islamskim projektima, ako su vrijedni i sposobni.
- Oslanjanje na mlade osobe koji su kadri iznijeti postavljeni zadatak.
Hidžra kao historijski događaj je ostavio traga u ljudskoj povjesti i pokrenuo točak napretka u razvoju civilizacije. Pripreme za hidžru su primjer i pouka svim generacijama muslimana pa i nama. Ovim se treba okoristiti i ugraditi u našu životnu praksu.
Zvornik, 3. januar 2008. Mustafa Muharemović
