ZIKR - Veličanje Allaha dž.š.

ZIKR VELIČANJE ALLAHA DŽ.Š.

Neka je hvala Allahu gospodaru svih svjetova neka je salavat I selam na Allahovog poslanika Muhammeda a.s. njegove ashabe njegovu casnu porodicu  I sve muslimane I muslimanke pripadnike  vjere islama.

Allah u Kur'anu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. (El-A'raf, 205.)

Allah također kaže u Kur'anu: ….i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite. (El-Enfal, 45.)

Allah naređuje vjernicima da Ga se mnogo sjećaju. Zaista, spominjanje Allaha je blagoslovljen put koji vodi do uspjeha i koji vodi ka Allahovoj blizini. To je znak da je srce još uvijek živo.

Spominjanje Allaha je vid obožavanja kako srcem, tako i jezikom, prakticirajući i jedno i drugo, ili oboje zajedno, u svim vremenima i svim situacijama. Allah kaže: ….obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Vrste zikra

Međutim, kako bismo navedeno ispravno izvršavali, moramo se najprije upoznati s različitim vrstama Allahovog spominjanja, odnosno zikra, a to su:

1- spominjanje Allaha jezikom, što uključuje: spominjati Ga jezikom, tražiti oprost od Njega, dozivati Ga i moliti Ga, tražeći utočište samo kod Njega.
2- spominjanje Allaha kroz činjenje dobrih djela, a sve se to može postići kroz niz lijepih osobina poput, milosti, velikodušnosti, olakšavanja ljudima i pomaganja u njihovim nevoljama.
3- spominjanje Allaha srcem i mislima, a to se postiže čežnjom za Allahom, osjećanjem Njegove veličine, i kroz trud na usavršavanju našeg morala.
4- spominjanje Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi poput, namaza, zekata, posta i hadždža, i uzdržavanje od griješenja i loših djela koja dolaze od šejtana ili naših prohtjeva.

Nasuprot spominjanju Allaha, koje predstavlja jedan od najvećih i najplodonosnijih vidova obožavanja, stoji zaboravljanje na Allaha, a to je grijeh.

Sehl et-Tasturi je rekao: Ne znam za ružniji grijeh od zaboravljanja na Allaha, dž.š.

U Kur'anu, Allah kaže:

…Zaista! One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (El-Hašr, 19.)


Hvaljenje Allaha je oblik zikra

Jedan od oblika spominjanja Allaha je i Njegovo hvaljenje. Riječ El-Hamd (zahvala) spomenuta je 38 puta u časnom Kur'anu, od čega 5 puta na početku sura: El-Fatiha (1.), El-En'am (6.), El-Kehf (18.), Saba' (34.) i Fatir (35.).

Ovo ukazuje na važnost veličanja i hvaljenja Allaha, koji je Svehvaljeni, Jedini hvale dostojan. Hvaljenje Allaha uključuje i sjećanje na Allaha, zahvaljivanje samo Njemu i traženje utočišta samo kod Njega.


Hvaljenje Allaha, dž.š., je ključ obožavanja, jezik stanovnika Dženneta, i način da budeš u Allahovoj, dž.š., blizini. To još ukazuje na to da se osoba oslanja na Allaha i u lahkoći i poteškoći, i u milosti i u nevolji.
Časni Kur'an počinje zahvalom Allahu, dž.š., koja predstavlja prvi od sedam ajeta koji se ponavljaju (sura El-Fatiha). Na ovaj način milioni jezika to izgovaraju, a milioni srca vjeruju u to. Primjetno je da riječi el-hamdu lillah (hvala Allahu) ljudi najviše ponavljaju, i to su riječi koje čovjeku najčešće prolaze kroz glavu. Riječ El-Hamd je specifičnija od veličanja Allaha i sveobuhvatnija od zahvaljivanja Njemu. Moramo znati da sve, bilo na zemlji ili nebu, bilo da je čovjek, melek, ptica ili biljka, slavi i veliča Allaha.

Allah kaže:

Njega veliča sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

I vidjet ćeš meleke kako prijestonje okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi, i reći će se: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.' (Ez-Zumer, 75.)

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može. (Er-Ra'd, 13.)

Kada veličati i spominjati Allaha, dž.š.?

Od muslimana se traži da u svako doba veliča i spominje Allaha, dž.š., posebno kada spozna i pronađe mu'džize u svim stvorenjima, uključujući i samog sebe. Na osnovu navedenog, musliman će reći: Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova, ili:

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarem svojim izjednačuju! (El-En'am, 1.)

Također, prilika u kojoj treba da se zahvaljujemo Allahu, Onome koji je jedini hvale vrijedan, jeste kad nastupi radost i olakšanje nakon tuge i nevolje: 'Hvaljen neka je Allah!'- govoriće - 'koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je...' (Fatir, 23.)

Dalje, kada smo vidjeli da olakšanje dolazi nakon poteškoće i da se iskreni vjernici približavaju pobjedi nakon poraza i očaja, treba da kažemo ono što je Allah tražio od Muhammeda, s.a.w.s., da kaže:
I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati.' A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (En-Neml, 93.)

Na koji način praktikovati zikr i hvaljenje Allaha?

Zikr možemo činiti na više načina, našim jezikom, umom, srcem i svim tjelesnim organima. Drugim riječima, Allahu možemo zahvaljivati izgovarajući  rečenice u raznim formama zahvalnosti i obožavanja, naravno, i čineći dobra djela i druge ibadete. Svaki zikr je čin zahvalnosti Allahu.

Osim toga, razmišljanje o Allahovoj milosti i pokoravanje Njemu čuvajući se od grijeha, također su vrste zikra i načini pomoću kojih zahvaljujemo Allahu. Vjerniku je stalno na umu njegov Stvoritelj dok uživa u Njegovoj milosti, blagodatima i sreći.

S druge strane, kad je tužan, vjernik treba da zna da je Allah Svemogući i da Mu se zahvali tako da ga to učini strpljivim, da mu snagu i učini ga izdržljivijim da podnese nedaće.

Jedan primjer pokazuje da nije dovoljno samo jezikom zahvaljivati Allah, već to treba biti propraćeno dobrim djelima poput riječi koje Allah navodi u časnome Kur'anu:
Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! – A malo je zahvalnih među robovima mojim. (Saba', 13.)


Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće u Džennetu. To je osjećaj pri kojem kad spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, osjećamo da smo za jedan korak bliži Džennetu i da smo u Allahovoj blizini, i kao da gledamo u Njega. U jednom ovakvom trenutku, naše tijelo i duša osjećaju slast, što je znak da su vrata Allahove milosti otvorena. Zikr liječi dušu, uklanja tugu i putem njega muslimani dolaze do Allahove milosti.

Dakle, musliman treba kontinuirano da spominje i veliča Allaha i da čini zikr svim svojim srcem sve dok su vrata Allahove milosti otvorena.

Enes ibn-Malik je rekao: "Zikrullah (spominjanje Allaha) jest znak imana, otpusnica od vatre, tvrđava i zaštita od šejtana i zaštita od džehennema".

Hasan Basri je rekao: "Tražite slast u trome: u namazu, zikru i učenju Kur'ana, ako je nađete - pa dobro, a ako ne nađete - znajte da su pred vama vrata zatvorena. Jer, svako srce koje nje spoznalo Allaha ne teži zikrullahu, niti se smiruje kad se spomene Allah. Allah je rekao, prevod ajeta: "Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni* kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme." (Zumer, 39.-45.).

Malik ibn-Dinar je rekao: "Ko ne osjeća prijatnost i zadovoljstvo u Allahovom govoru u odnosu na govore Njegovih stvorenja, njegovo znanje je malo, srce slijepo i život mu je izgubljen".

Ebu-Ali Dikkak je rekao: "Zikr je diploma vilajeta. Ko bude upućen zikru - dobit će tu diplomu, a od koga se udalji zikr - ne dobija tu diplomu".

Zun-Nun el-Misri je rekao: "Ko bude Allaha spominjao istinskim spominjanjem - u tom stanju zaboravit će sve drugo, a Allah će ga štiti od svega i bit će mu pomagač u svemu".

Ebu-Kasim el-Kušejri je rekao: "Zikr je jaki oslonac na Putu istine do Allaha, zikr je čak glavni oslonac na tom putu. Niko neće stići u Allahovu blizinu i Njegovo zadovoljstvo, osim sa stalnim zikrom". A jedan učenjak je dodao: "Zikr je sablja u rukama murida, njim se bore protiv neprijatelja i njim odbijaju nesreće i bolesti koje im krenu".

Kurtubi je, u svome tefsiru o riječima Uzvišenog : "Spomenite vi Mene, i Ja ću vas", rekao da je osnova zikra buđenje srca spram Onoga Koga spominje i otvorenost prema Njemu. A zikr (spominjanje) jezikom zove se također zikrom, jer je to dokaz srčanom zikru.

Seid ibn-Džubejr je rekao: "Značenje ajeta je u smislu: "Spomenite vi Mene sa vašom pokornosti, a Ja ću vas nagradom i oprostom". "Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur'an!"

Prenosi se da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Ko se pokorava Allahu - već Ga je spomenuo, pa makar imao malo namaza, posta i dobrih djela, a ko Mu se ne pokorava - već Ga je zaboravio, pa makar imao mnogo namaza, posta i dobrih djela".

Rekao je Ebu-Osman en-Nehdi: "Ja znam sahat u kome me Allah spominje! Rečeno mu je: "Otkuda znaš?" On reče: "Iz ajeta Uzvišenog: 'Pa spominjite Me i Ja ću vas spominjati'".

Rekao je Es-Sudi: "Nejma ni jednog roba da spomene Allaha, a da i Allah njega ne spomene. Kad ga spomene vjernik - i On njega spomene sa milosti, a kad ga spomene nevjernik - On njega spomene sa kaznom".

Prenosi se da je Musa, 'alejhi-sselam, pitao svoga Gospodara: "Moj Gospodaru, jesi li blizu, pa da te tiho dozivam (munadžat) ili daleko, pa da Te glasno dozivam?" Allah mu je objavio: "Ja sam pored onoga ko Me spominje".

Muhamed ibn-Hanefije je rekao: "Meleki obaraju pogled pred onim koji spominje Allaha kao što vi obarate pogled pred svjetlicom munje".

Rekao je Muhammed Behauddin Revvas, r. a.: "Zikr je smiraj i iman. Njegova ispravnost je prisustvo, iskrenost i spoznaja. Zikr jezikom sa nemarnim srcem je krivo svjedočenje i potvora. Zikr u srcu pravog zakira širi smiraj i sigurnost, na licu svjetlost i vedrinu, a u duši spoznaju i iskrenost. Blago iskrenim zakirima. Zikr je mač iskrenih koji siječe i kad je u koricama. Zikr je samo ono što dolazi od ispravnog srca. Zikr je Allahov znak koji Allah upisuje u srca onih koji Allaha spominju i čija su djela Njegovih bliskih robova primljena".

Rekao je Gazali, r. a.: "Vedrina srca i vida se postižu zikrom. To postižu samo oni koji imaju takvu - bogobojaznost. Takva je vrata zikra, a zikr je vrata kešfa - otkrovenja, a kešf su vrata velikog spasa - fevzil-ekber".

Rekao je Ibn-Tejmijje, r. a.: "Na dunjaluku ima džennet. Ko ne uđe u njega, neće ući u džennet ni na Ahiretu. To je zikrullah".

Drugom prilike je Ibn-Tejmijje rekao Ibn-Kajjimu: "Zatvoren je onaj čije srce je zatvoreno prema svome Gospodaru, a pravi zarobljenik je onaj koga zarobi njegova strast".

Jedan je rekao: "Da kraljevi i sinovi kraljeva znaju u kakvoj smo mi slasti, sabljama bi se otimali da je i oni okušaju."

Rekao je Muhammed ibn-Adžlan: "Čuo sam Omera, roba Gafretovog, kad kaže: "Kad se na Sudnjem danu otkloni zastor i ugledaju sevabi dobrih djela, neće se vidjeti dobro djelo većeg sevaba od zikra. Ljudi će se tada kajati i govoriti: 'To je bilo najlakše činiti na dunjaluku!'"

Neka nas uzviseni Allah dz.s. ucini od onih koji ce biti spaseni na Sudnjem danu I neka nas uputi na pravi put. AMIN!

Mirsad ef. Mumic