9) Post i namaz
Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu, ashabe i sve vjernike.
Braćo i sestre, u večerašnjoj emisiji progovoriću nekoliko riječi o odnosu posta i namaza.
U obavezne radnje koje postač mora strogo izvršavati spada obavljanje namaza. U svako vrijeme, a posebno uz ramazan, namaz treba obavljati u njegovom pravom vremenu, bez odgađanja, jer je stav većine islamskih učenjaka da onome ko odgodi klanjanje namaza do poslije namaskog vremena, bez šerijatski opravdanog razloga, taj namaz mu neće biti primljen, pa makar ga klanjao stotinu puta zbog riječi Muhammeda a.s.: „Ko učini djelo koje nije utemeljeno u našoj vjeri, ono mu se odbija.“(Muslim) Namaz koji se obavlja u nekom drugom vremenu, a ne u vremenu koje mu pripada ne ulazi u okvire vjere islama.
Vjernik će obavljati namaz u njegovom pravom vremenu u džamiji ili drugom objektu u kojem se namaz klanja i to sa ostalim muslimanima, džematile. I namaz i post vode bogobojaznosti, pa je izostavljanje namaza suprotno bogobojaznosti i povlači za sobom kaznu. O tome Allah dž.š. kaže: „ I njih naslijediše zli potomci koji su zapostavili namazi slijedili strasti, pa će biti bačeni u džehennemske doline, nesnosne patnje. Osim onoga koji se pokaje, uzvjeruje i čini dobra djela. Takvi će ući u džennet i nikakvo im nasilje neće biti učinjeno.“ (Merjem, 59-60.)
Iz navedenog se može zaključiti da je post bez obavljanja namaza skoro puko gladovanje, bez velike koristi. Postač koji ima mogućnost da obavi namaz u džematu ne smije trežiti opravdanja za izostavljanje džemata, jer je Allah dž.š. naredio Poslaniku a.s. i vjernicima da namaz obavljaju u džematu i u toku borbe i velikog straha. U Kur'anu a.š. se kaže: „Kada ti budeš s njima i kada ustaneš s njima namaz da obaviš, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu. Pa kad zavše namaz, neka oni budu iza vas, a onda neka dođu oni drugi koji nisu klanjali pa neka i oni klanjaju namaz s tobom.“ (En-Nisa, 102.)
Dakle, ako je obavljanje namaza u džematu u vrijeme velikog straha i potencijalne opasnosti naređeno od strane Allaha dž.š., obavljane istog u džematu u stanju mira i sigurnosti, zaista je preče i obaveznije.
Muhammed a.s. nije dozvoljavao slijepom čovjeku da izostane iz džemata, ne zbog toga da se čovjek muči, već zbog velike nagrade za koju se treba uložiti i vanredni napor. U zbirkama hadisa od Buharije i Muslima nalazi se i sljedći hadis: „ Namaz u džematu vrjedniji je od od namaza pojedinca za 27 puta.“
Pored gubljenja nagrade, onaj koji izostavlja džemat zbog teškoće koju osjeća, na neki način se poistovjećuje sa munaficima (dvoličnjacima) za koje Allah dž.š. kaže da su na samom dnu džehennema.
Muhammed a.s. je rekao: „Najteži namazi munaficima su jacija i sabah, a da znaju koje je dobro u njima, dolazili bi na njih pa makar i pužući...“ (Buharija i Muslim)
Među postačima ima i onih koji se olahko odnose prema namazima, pa ih prespavaju ili im oni na neki drugi način prolaze. Svjesno ili nesvjesno oni na takav način čine jedno od najvećih loših djela. Allah dž.š. je rekao: „Zaista je namaz vjernicima vremenski propisana obaveza.“
Gospodaru naš, učini nas od onih koji će namaz redovno obavljati i koji neće žaliti vremena i truda da posjećuju džamije, Tebi najdraže građevine na zemlji. Amin!
(10) Čega se postač mora kloniti
Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!
Braćo i sestre, slušaoci radija „Glas Drine“ i ove prdiftarske emisije, ovom prilikom ćemo pomenuti nekoliko postupaka kojih se musliman mora kloniti za vrijeme posta, ali svakako i mimo ramazana.
Postaču je obaveza da se kloni bilo koje vrste laži, a najveća laž je na Allaha dž.š. i Njegovog poslanika a.s., a to podrazumijeva da neko pripiše Allahu dž.š. ili poslaniku Muhammedu a.s. da su nešto zabranili što je dozvoljeno ili da su dozvolili nešto što je zabranjeno. Muhammed a.s. je rekao: „Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Vatri.“ (Buharija i Muslim) Svaka laž je korak do grijeha koji se najteže kažnjava, licemjerstva. Allahov poslanik a.s. je jasno rekao: „Zaista je laž kapija licemjerstva.“ Priznaćemo da je laži puno u našem okruženju i svako se toga treba kloniti i reagovati na neistine koje budu iznešene u njegovom prisustvu. Šutnja je odobravanje, pa ako bi prešutili nečiju laž, mi smo je odobrili.
Postač je obavezan da se kloni ogovaranja, koje podrazumijeva da se osoba spominje u njenom odsustvu po nečemu što on ne voli bez obzira da li se to odnosilo na njegov izgled (hromi, ćoravi...) ili se time iznosila njegova mahana ili ponašanje. Znači, zabranjeno je govoriti o nekome u njegovom odsustvu na način da to ne bi odgovaralo dotičnoj osobi, bez obzira da li taj govor bio istina ili ne. Bio je upitan Muhammed a.s. o gibetu ili ogovaranja pa je rekao: „To je da spomeneš svoga brata po onome što ne voli.“ Neko je upitao: „A šta ako o svom bratu kažem ono što je istina?“ Allahov poslanik mu je odgovorio: „Ako o njemu rekneš ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako rekneš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio.“ (Muslim)
Iz ajeta koji slijedi možemo zaključiti kako Allah dž.š. gleda na ogovaranje. U ajetu se kaže: „I ne ogovarajte jedni druge, Zar bi nekomeod vas bilo drago da jede mesu svoga umrlog brata?! A to je vama odvratno.“ ( EL- Hudžurat, 12.)
Postač se mora kloniti prenošenja riječi od jedne do druge osobe s ciljem iskvarenje njihovih odnosa, zavađanja i to se smatra velikim grijehom. U dva Sahiha bilježi se hadis u kojem se navodi da je Muhammed a.s. prošavši pored dva kabura rekao: Uistinu se ova dvojica kažnjavaju, ali ne kažnjavaju se zbog nečeg velikog. Jedan od njih kažnjava se zbog toga što se nije čuvao mokraće, a drugi zbog ogovaranja.
Ogovaranje vodi do razjedinjavanja mu slimana, širenja neprijateljstva i mržnje među njima.
Pored ostavljanja hrane, pića i udovoljavanja prohtjevima postač mora ostaviti i ružna djela i postupke.
Rekao je Muhammed a.s.: „Ko ne ostavi lažno svjedočenje, rad po njemu, proste riječi i nepromišljene postupke, pa Allah nema potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.“ (Buhari i Ebu Davud)
Gospodaru naš, ne daj da svojim rukama i jezicima pokvarimo nemjerljivu vrijednost posta i spasi nas od beskorisnih djela. Amin!
(11) Šta je preporučeno postačima
Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu, ashabe i sve vjernike do Sudnjega dana.
Draga braćo i sestre, ovom prilikom kazaćemo nešto o radnjama koje se preporučuju za vrijeme posta.
Prva radnja koja se preporučuje i od strane Poslanika a.s. je ustajanje postača pred zoru, i jelo s ciljem da se taj dan provede u postu. Muhammed a.s. je rekao: „Sehurite (jedite pred zoru), doista je u sehuru bereket. „ (Buharija i Muslim) Ustajanjem na sehur muslimani svoj post čine drugačijim od posta sljedbenika Knjige. Muhammed a.s. je pohvalio jedenje hurmi na sehuru, pa ko je u mogućnosti neka ih koristi. Zbog bereketa u sehuru on se ne treba izostavljati, pa makar se umjesto jela popio gutljaj vode. Na one koji ustaju na sehur salavat donose Allah i Njegovi meleki.
Sunnet je odgoditi sehur do pred samu zoru, ukoliko je čovjek siguran da neće nastupiti zora, jer je i Allahov poslanik, Muhammed a.s. tako postupao.
Pojava zore nekad se utvrđivala gledanjem u horizont, ili obaviješću pouzdane osobe ili na neki dugi način. Danas je sasvim pouzdano utvrđeno vrijeme zore u svakom mjestu na zemlji, pa se sa početkom posta počinje od trenutka koji je u takvimu ili vaktiji označen kao zora.
U preporučene radnje tokom posta ubraja se i požurivanje s iftarom. Vrijeme iftara je kao i vrijeme sehura precizno određeno i naznačeno u takvimu ili vaktiji. Kada nastupi vrijeme iftara post se treba odmah prekinuti, jer je pokuđeno postiti u vremenu nakon trenutka iftara. Muhammed a.s. je rekao. „Ljudi neće prestati biti u dobru sve dok budu požurivali s iftarom.“ ( Buharija i Muslim)
U jednoj hadisi-kudsijji se ističe da su Allahu najdraži robovi, oni koji najviše požuruju iftar.(Tirmizi- hasen) Kako je najbolje prekinuti post vidimo iz riječi Enesa r.a.: „Vjerovjesnik a.s. iftario bi se svježim hurmama, prije nego što bi klanjao, a ako nije bilo svježih hurmi, onda bi se iftario suhim, a ako ni njih nije biloonda bi popio nekoliko gutljaja vode.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi) Također, post se može prekinuti bilo kojom dozvoljenom hranom ili pićem.
Postač pred iftar treba upućivati dove Allahu dž.š. U jednom hadisu se kaže: „Uistinu se ne odbija dova postača prilikom iftara.“ ( Ibn Madže)
U preporučene radnje ili adabe posta spada i učenje Kurana, prisustvovanje mukabelama, praktikovanje različitih vrsta zikra, spominjanja Allaha dž.š., zatim dova, obavljanje brojnih nafila i dijeljenje sadake.
Sam Muhammed a.s. je bio veoma darežljiv i to se preporučuje i svima nama. Posebno je bio darežljiv u ramazanu zbog časti i svetosti ovoga mjeseca, ali i zbog uvećanja nagrade u njemu.
Gospodaru naš, daj da svoj post okitimo lijepim postupcima i sačuvaj nas od onoga što izaziva tvoju srdžbu i nezadovoljstvo. Amin!
(12) Hadis o nagradama za ibadete i dobročinstvo
Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin! Braćo i sestre, uz napomenu da su snovi poslanika bili isptiniti u današnjoj emisiji poslušajmo jedan duži hadis Muhammeda a.s.
Rekao je Muhammed a.s.: „ Jučer sam usnio čudan san.
U snu sam vidio čovjeka iz mog ummeta, kojem je došao melek smrti da uzme dušu. Ali, dođe njegovo dobročinstvo prema roduteljima i odvrati meleka od toga.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kome se otvorio kaburski azab, a dođe njegov abdest i izbavi ga odatle.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojieg su opkolili šejtani, a dođe mu zikrullah (spominjanje Allaha dž.š.) i spasi ga od njih.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojeg su opkolili meleki azaba, a dođe njegov namaza pa ga oslobodi iz njihovih ruku.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako dahće žedan. Kada god dođe do bunara od njega bude odbijen. Onda dođe njegov post, pa ga napoji, ugasi mu žeđ.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako se pokušava približiti pejgamberima koji sjede u halkama. Kada god se primakne nekoj od halki, bude od nje odbijen. Onda dođe njegovo kupanje od džunuplika, uzme ga za ruku i smjesti ga do mene.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta pred kojim je tama, za njim tama, s desne strane i s lijeve tama, tama iznad njega i tama ispod njega, a on tumara u njoj, a onda dođoše njegovi hadž i umra, izvedoše ga iz tame i dovedoše na svjetlo.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako se obraća vjernicima, a oni ne govore s njim. Onda dođe njegovo održavanje rodbinskih veza i rekne: „O vjernici, govorite s njim! Govorite s njim!“
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako svojom rukom pokušava lice zaštititi od vreline i žestine vatre. Onda dođe njegova sadaka i postane zaštita njegovom licu i hlad nad njegovom glavom.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojeg su zgrabile zebanije sa svih strana, pa dođoše njegovo naređivanje dobra i zabranjivanje zla i izbaviše ga iz njihovih ruku, a predadoše ga melekima rahmeta.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako kleči na koljenima, a između njega i Allaha stoji hidžab (zastor). Onda dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede ga Allahu.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojem se njegova knjiga dodaje s lijeve strane. Onda dođe njegov strah od Allaha uze njegovu knjigu i doda mu je u njegovu desnu ruku.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta čiji je tas dobrih djela lakši, pa dođoše njegovi dobrovoljni ibadeti i prednjačenje u njima i učiniše ga težim.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako stoji na ivici džehennema, a dođe njegova bojazan od Allaha i skloni ga odatle.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako pada u džehennem, a dođoše suze koje je prolio iz skrušenosti prema Allahu i izvukoše ga.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako stoji na Siratu i drhti, kao što drhti palmin list, a dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu, smiri to njegovo drhtanje i on prođe.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta na Siratu, nekad puže, nekad se vuče, a nekad visi okačen, po mu dođe njegov salavat na mene, uze ga za ruku, uspravi i on prođe.
Vidio sam čovjeka iz moga ummeta koji je došao do pred vrata dženneta, a vrata se zatvoriše pred njim. Tada mu dođe njegovo LA ILAHE ILLALLAH, otvori vrata i on uđe u džennet.
Potrudimo se da budemo od onih koji ispunjavanju svoje obaveze prema Allahu i drugim ljudima i koji čine dobrovoljne ibadete. Amin!
hariz ef. Pašić