All Stories

LEJLETU-L-KADR

26) Lejletul-Kadr

 

Hvala pripada samo Allahu dž.š., mir i spas neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin.

 

Draga braćo i sestre, Allah dž.š. je odlikovao neka mjesta na zemlji nad drugim, neka stvorenja nad nekim drugim, kao i neka vremena nad drugim vremenima. Ramazan je mjesec koji je odlikovan nad drugim mjesecima, ali i posljednja trećina ramazana je odlikovana nad prve dvije. Jedna noć u posljednjoj trećini je odlikovana nad svim ostalim noćima i zadnje trećine ramazana, ali i svim drugim noćima u kojima nije ona. To je Lejletul- kadr.

 

Vrijednost te noći je kao hiljadu mjeseci, a što obznanjuje Uzvišeni u dijelu istoimene sure. U toj suri se kaže: „ Mi smo ga počeli objavljivati u Noći kadr. A šta ti misliš šta je Noć kadr? Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Meleki i Džibril spuštaju se u njoj, s dozvolom Gospodara svoga, zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ ( El- Kadr, 1-5. ) Noć kadr je ugledna i veličanstvena noć u kojoj Allah dž.š. određuje šta će se od Njegovih mudrih postupaka desiti u narednoj godini, koje je već prije odredio. Ona je bolja od hiljadu mjeseci po svojoj vrijednosti, ugledu, velikom dobru koje se u njoj nalazi, pa onaj ko je provede u namazu i 'ibadetu vjerujući i nadajući se nagradi zaslužuje oprost do tada počinjenih grijeha, što se da zaključiti iz hadisa kojeg prenose Buharija i Muslim. U toj noći mnogo ljudi bude spašeno džehennemske vatre, a ona traje do pojave zore. Ova noć se nalazi u neparnim noćima ramazana što potvrđuje hadis Muhammeda a.s.: „Tražite Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.“ ( Buharija ) Poslanik je to još više objasnio u hadisu gdje najavljuje da se ta noć nalazi u pet zadnjih noći ramazana.

 

U Noći kadra otvaraju se vrata milosti oprosta i svakog drugog dobra, dove se primaju, a oni koji je provedu u ibadetu dobivaju ogromnu nagradu. Veliki broj islamskih učenjaka smatra da je ta noć dvadeset i sedma noć ramazana, ali niko sa sigurnošću ne smije tvrditi da je ona samo i jedino u toj noći. Stoga se preporučuje da se poveća 'ibadet, nafile, zikr u svim noćima ramazana, a posebno u neparnim noćima zadnje trećine. Zbog velikog dobra koje ova noć nosi sa sobom ne smijemo se ograničiti samo na večerašnju (27.) noć, da na bi zbog lijenost izgubili blagodat koju nam Noć kadr donosi. U mnogim džamijama za 27. noć planirane su razne vrste 'ibadeta, i to je lijepo, ali i druge noći provodimo u pojačanom ibadetu, jer 'ibadet u Noći kadra se vrjednuje kao 'ibadet u hiljadu mjeseci ili oko 83 godine, i to baz obzira da li znali da je to Noć kadr ili ne, jer Muhammed a.s. nije uvjetovao primanje 'ibadeta znanjem da se nalazimo u toj noći.

 

Najvrjedniji 'ibadet u ovoj noći je svakako namaz, jer će za njega po hadisu, čovjek biti prvo pitan na Sudnjem Danu. Poslanik je rekao da onaj čiji namaz bude dobar, ispravan i potpun biće spašen, a kome namaz ne bude valjan propašće. Još je naglasio da će farzovi biti namirivani nafilama, pa ih trebamo što više i što češće klanjati.

 

Gospodaru, uputi nas na ovu mubarek noć i daj da u njoj zaslužimo Tvoju nagradu i oprost. Amin!

Hariz ef. Pašić

 

 

 

VRIJEDNOST ZADNJE TREĆINE RAMAZANA

(21) Vrijednost zadnje trećine ramazana

Hvala pripada samo Allahu dž.š., mir i spas neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Braćo i sestre, od sinoć smo ušli u zadnju trećinu ramazana, u dane i noći koje je Muhammed a.s. odvojio povećanim ibadetom od drugih dana i noći u godini, pa čak i od prvih dvadeset dana ramazana.

Prenosi se da je hazreti Aiša rekla: „Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Vjerovjesnik a.s. pritegao bi svoju odjeću, i noći bi oživljavao ibadetom zbog kojeg bi budio i svoju porodicu.“  ( Buharija i Muslim )

 Od nje se također, prenosi da je rekla: „Vjerovjesnik a.s. u prethodnih dvadeset noći klanjao bi i spavao, a kada bi nastupila zadnja trećina, pritegao bi svoju odjeću i noći provodio u namazu.“ ( Ahmed )

Slijedeći praksu Muhammeda a.s. vjernici će nastojati da u posljednjoj trećini ramazana što više uče Kur'an, obavljaju namaz, spominju Allaha dž.š. raznim oblicima zikra, zbog vrijednosti ovih dana i noći, ali i zbog traganja za Lejletul- kadrom u kojoj će onima koji je provede u ibadetu i vjrovanju u Allahovi nagradu, biti oprošteni raniji grijesi.

Ove dane i noći Muhammed a.s. je provodio u itikafu, povlačeći se u mesdžid radi ibadeta i pokornosti  Allahu dž.š.

I oni koji ne budu u itikafu trebaju se, posebno u ovim noćima potruditi da klanjaju što više nafila, prouče što više od Kur'ana, ukoliko znaju učiti gledajući, a ako ne znaju kur'ansko pismo neka uče od Kur'ana ono što znaju napamet, kao što su sure koje učima na namazima. Sure možemo ponavljati nekoliko puta ukoliko se ne zna mnogo sura napamet. A svi bi trebali znati bar one najkraće kur'anske sure kao što su Kul Huvallahu Ehad,  El- Felek, En- Nas i druge, pa iste možemo proučiti po nekoliko puta u ovim noćima, ali je lijepo tražiti i oprosta riječima Estagfirullah, slaviti Allaha riječima Subhanallah, zahvaljivati Allahu riječima Elhamdulillah, priznavati njegovu veličinu riječima Allahu ekber, svjedočiti svoju pripadnost islamu riječima dva šehadeta: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu, kao i druge riječi kojima dozivamo našega Gospodara, kao što su izgovaranje Njegovih lijepih imena, i slično.

U jednoj predaji stoji da je džennetsko tlo plodno a najbolja sadnica koja će se primiti na tom tlu su riječi kojima iskazujemo da niko nema snage i moći bez Allahove pomoći; (Ve)la havle vela kuvvete illa billahil 'Alijjil 'Azim.

Gospodaru naš, ne daj da budemo lijeni da u ovim noćima ne iskoristimo blagodati koje se nude, i daj da ove preostale dane i noći provedemo onako kako Ti najviše voliš. Amin!

Hariz ef. Pašić

BITKA NA BEDRU

17)Bitka na Bedru


Hvala Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka su na prvaka svih poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s.

Draga braćo i sestre, sedamnaesti je dana ramazana i to je jedan od bitnijih dana u povijesti islama. To je dan kada su muslimani predvođeni Muhammedom a.s. sa dosta slabijim naoružanjem i tri puta brojčano slabiji izašli pred mekkanske mušrike i vojno ih porazili. Naime, 314 muslimana koji su u svojim srcima imali jaku i nekolebljivu vjeru u Allaha dž.š. stalo je naspram oko 1000 dobro naoružanih mušrika.

Iako je karavana koja je trebala biti napadnuta od strane muslimana bezbjedno putovala prema Mekki, vođa mušrika Ebu Džehl čvrsto odlučuje da nastavi put prema Medini i porazi muslimane. Tom prilikom je rekao: „Tako mi Boga, nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo ostati tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina. Arapi treba da čuju za nas, našu snagu i moć, tako da nas više nikada ne pomisle napasti.“

S druge strane Muhammed a.s. dubiva punu podršku i muhadžira i ensarija i čvrsto obećanje da će biti uz njega. Vidno zadovoljan on reče: „Krenite i budite radosni. Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njhove pogibije.“ Na prijedlog Habbaba, Muhammed a.s. je odustao od svoje nakane da se ulogore podno izvorišta Bedra i premjesti vojsku na poziciju sa koje su mušricima bili prekinuti putevi do bunareva s vodom. Noć prije bitke Allah dž.š. je spustio kišu koja je mušricima teren učinila klizavim i otežala kretanje, a muslimanima je učvrstila zemlju i pijesak. Muhammed a.s. je sa ashabima sišao na mjesto gdje će biti bitka i pokazivao gdje će koji mušrik biti ubijen, što se i obistinilo za vrijeme bitke.

Uoči bitke između ostalog u dovi je rekao i sljedeće: „...Allahu moj, ako ova skupina danas strada, neće te imati više ko obožavati.“ Allah dž.š. se odazvao na ovu poslanikovu dovu, ali i dove ostalih muslimana. Muhammed a.s. je uzeo šaku prašine i bacio prema mušricima. Nijedan mušrik nije ostao a da mu oči nisu bile ispunjene prašinom. Nakon toga dali su se u bijeg, a muslimani su ih stizali, ubijali i zarobljavali. Po običaju, Muhammed a.s. se na mjestu bitke zadržao tri dana, a onda je naredio da mu se pripremi deva za put. Zajedno sa ashabima je napustio Bedr. Četrnaest muslimanskih šehida, sedamdeset ubijenih mušričkih vojnika i isto toliko zarobljenih bio je bilans ovog, od strane mušrika, iznuđenog sukoba. Iako je bilo prijedloga da se zarobljenici pobiju, Muhammed a.s. je prihvatio prijedlog Ebu Bekra da se zarobljenici puste uz otkup, a oni koji nisu mogli skupiti sredstava za otkup, slobodu su dobivali opismenjavanjem po deset muslimana, ili razmjenom za muslimanske zarobljenike u Mekki. Neki zarobljenici su pogubljeni zbog njihovog dugotrajnog uznemiravanja muslimana, a neki su oslobođeni bez ikakve otkupnine.

U ovoj bitci pobjedila je malobrojna skupina koja se borila za uspostavljanje i očuvanje Allahove vjere, pa je zbog toga i bila pomognuta od strane Allaha dž.š.

Braćo i sestre, potpomažimo Allahovu vjeru, budimo strpljivi i bogobojazni da bi nam Allahova milost bila ukazana.

Hariz ef. Pašić




OPIS DŽENNETA I DŽEHENNEMA

23) Opis dženneta

Hvala pripada samo Allahu dž.š., mir i spas neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

Dragi postači, ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o džennetu, mjestu koje je pripremljeno za Allahu odane robove, u koje se ulazi na neku od osam njegovih kapija, od kojih je jedna sa imenom Rejjan, namijenjena da kroz nju uđu samo i jedino postači. Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Muhammeda a.s. koji govore o džennetu, a ovom prilikom ću navesti neke od njih, uz želju da se svi u preostalom dijelu svoga života ponašamo tako da zaslužimo da budemo njegovi stanovnici.

O životu stanovnika dženneta ovom prilikom navešću nekoliko ajeta, uz napomenu da ih ima, zaista, puno: „I blizu će im hladovina njegova biti, a plodovi njegovi će im nadohvat ruke stajati. Služit će ih iz srebrenih posuda i čaša prozirnih, od srebra, čiju će veličinu prema željama njihovim odrediti. U njemu će iz čaše piće inbirom začinjeno piti sa izvora u džennetu, koje će se Selsebil zvati. Služiće ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti. I kud kod pogledaš,vidjećeš udobnost i carstvo prostrano.(Ed-Dehr,14-20.)

Na molbu ashaba Muhammed a.s. je više puta opisivao džennet. Prenosi Ebu Hurejre r.a.: „Rekli smo: 'Allahov poslaniče, pričaj nam o džennetu i njegovim građevinama!', a poslanik a.s. je rekao: 'Kod džennetskih građevima jedna cigla je od zlata, a druga od srebra, malter je od mirisnog mošusa, šljunak je od bisera i dragog kamenja, a pod je od šafrana. Ko uđe u njega, vječno će uživati i nikada tegobe neće osjetiti. Živjet će vječno i nikada neće umrijeti. Njegova odjeća nikada se neće pohabati, niti će njegova mladost ikada proći.“ ( Ahmed i Tirmizi )

Postači će imati i posebne odaje što se da zaključiti iz hadisa kojeg prenose Taberani i Ahmed: „Zaista u džennetu postoje odaje čija se spoljašnbm9eut vidi iz unutrašnbm9euti, a unutrašnbm9eut se vidi spolja. Allah ih je pripremio za onoga koji hrane potrebne, ustrajava u postu i noću klanja dok drugi ljudi spavaju.“

Samo jedan i najsitniji dio dženneta vrijedniji je od dunjaluka i svega na njemu. To se jasno vidi iz riječi Muhammeda a.s. koji je rekao: „Zaista, mjesto koliko zauzima jedan luk nekoga od vas, ili njegov bič i džennetu, ili samo mjesto stopala u džennetu, bolji je od dunjaluka i svega na njemu. Kada bi jedna od džennetskih žena pogledala na Zemlju, osvijetlila bi prostor između dženneta i zemlje i napunila ga mirisom, Zaista je njen pokrivač na glavi bolji od dunjaluka i svega na njemu.“ ( Buharija)

Poslije ovozemaljskog života nastavlja se život u jednom od dvoje; džennetu ili džehennemu. O džennetu smo evo nešto čuli ovom prilikom, i daj Bože da u njega uđemo; o džehennemu ćemo nešto čuti u narednom predavanju, i daj Bože da ga ne osjetimo. Amin!



(24) Opis džehennema

Hvala pripada samo Allahu dž.š., mir i spas neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Poštovana braćo i sestre, poslušajmo nekoliko ajeta i hadisa o džehennemu, uzmimo iz njih pouku i prihvatimo se Pravoga puta, prije nego dođe užasna kazna od koje nema pomagača.

Opominje nas Uzvišni Allah u ajetima koji slijede: „Onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana; od nje će se istopiti ono što je u stomacima njihovim, i koža, a gvozdenim maljevima biće udarani; kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje izađu, bit će u nju vraćeni: 'Iskusite patnju u užasnoj vatri!“

„...ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine, koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta.“ ( Muhammed, 15.)

Skoro svako od nas je imao priliku osjetiti žestinu vatre kojom se koristimo na ovome svijetu. Koliko je ona žestoka ili ne u odnosu na džehennemsku vidjećemo iz sljedećeg hadisa Muhammeda a.s.: „Ova vatra kojom se ljudi koriste sedamdeseti je dio džehennemske vatre!“ Prisutni rekoše: „Allahov poslaniče, i ova je dovoljna!“, a on na to reče: „Zaista, džehennemska vatra žešća je od ove za šezdeset devet dijelova, svaki njen dio je poput ove dunjalučke vatre.“ ( Buharija i Muslim )

Dubina džehennema je tolika da kamen sa njegovog vrha do dna pada sedamdeset godina, a poslanik a.s. se kune da će biti napunjen. Kazne u džehennemu će biti različitog oblika i intenziteta. Najblaža kazna izgleda ovako kao što nam opisuje Muhammed a.s.: „Najblažu kaznu u džehennemu imat će onaj koji bude imao obuću čiji će kajševi biti od vatre. Od njih će mu ključati mozak kao što ključa kotao. Smatrat će da se niko ne kažnjava gore od njega, a zaista će on imati najblažu kaznu.“

Stanovnici džehennema će tražiti pomoć od Allaha dž.š. ali omjesto pomoći biće im samo uvećana kazna. Rekao je Ibn Umejje: Allah će stanovnicima vatre dati jedan oblak, pa kad oblak naiđe iznad njih, reći će im Uzvišeni: 'O stanovnici vatre, ima li nešto da tražite, treba li vam nešto?' Sjetit će se dunjalučkih oblaka i kiše koja se spuštala iz njih, pa će reći: 'Gospodaru, tražimo vodu da pijemo!' Međutim, iz oblaka će im se spuštati okovi, zatim će
hariz ef. Pašić

OSOBINE DŽENETLIJA


(19) Osobine džennetlija (1. dio)

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, miljenika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Braćo i sestre, ovom prilikom kazaćemo nešto o osobinama stanovnika dženneta koje su pomenute u dva kur'anska ajeta. Najprije pogledajmo ajete iz sure Ali Imran: „I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se boje Allaha, za one koji, i kad su u obilju, i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju- a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole- a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?! – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. (Ali Imran, 133-135.)

U nastavku ćemo se kratko posjetiti gore navedenih osobina stanovnika dženneta.

1. Prva je bogobojaznost zbog koje su se vjernici zaštitili Allahove kazne i stekli nagradu izvršavajući Njegove naredbe i ostavljajući ono što je On zabranio.

2. Živjeći nadunjaluku oni su udjeljivali od svoga imetka i kada su bili u izobilju i kada su bili u oskudici. Oni su svoju obavezu zekata izdvajali na vrijeme i na propisan način i nisu oko toga pravili nikakve malverzacije. Udjeljivali su i dobrovoljnu sadaku, izdržavali one koji su na to imali pravo kod njih i pomagali onima kojima je bilo potrebno.

3. Vrlo često u životu nailazimo na teške situacije, ali oni koji kontroliraju svoje ponašanje, savlađuju svoju srdžbu, ne prelaze granice dozvoljenog, ne čine nepravdu niti zavide drugima idu putem koji vodi do lijepog i prostranog dženneta.

4. Najbolji potez koji vjernik može učiniti kada mu bude nanešena nepravda jeste da oprašta i da se ne sveti, ali s ciljem da se postigne neko dobro ili da se popravlja postojeće stanje. Ako bi se praštanjem nasilniku povećalo njegovo zlo, tada praštanje nije pohvalno niti se za njega moše očekivati nagrada.

5. Ma koliko se neko kontrolisao dođemo u situaciju da učinimo neki grijeh prema Allahu dž.š., drugima ili sebi. Ali oni koji hoće džennet na Ahiretu, odmah se kaju zbog počinjenog grijeha i traže oprosta od Allaha dž.š., jer se u pomenutom ajetu kaže: „...a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?!“

6. Oni koji žele da budu stanovnici dženneta neće svjesno ustrajavati u činjenju grijeha. Oni žure da napuste taj grijeh i da se pokaju. Svjesno ustrajavanje u grijehu, pa makar se radilo i o malim grijesima odvodi počinioca grijeha u situaciju u kojoj bi mu u kasnijem periodu i činjenje većih grijeha postajalo normalno. Zato se iz grijeha mora izlaziti brže nego što se u njega ušlo.

Gospodaru naš, učini da se samo Tebe bojimo, da dijelimo u izobilju i oskudici, da savlađujemo svoju srdžbu, da opraštamo drugima i da nama Ti oprostiš ako nehotice zapadnemo u grijeh i brzo ga napustimo, kajući se zbog toga. Amin!














(20) Osobine džennetlija (2. dio)

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Braćo i sestre, u ovom predavanju kazaćemo nešto o osobinama stanovnika dženneta koje su pomenute na početku sure El- Mu'minun: „Vjernici su (na Sudnjem danu) uspjeli, oni koji namaze svoje ponizno obavljaju, i oni koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat dijele. i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od supružnika svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, zaista, prijekor ne zaslužuju, a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im emanetima i ugovorima svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ ( El- Mu'minun, 1-11.)

U ovim ajetima pomenute su sljedeće osobine džennetlija kojima i mi moramo težiti:

1. Vjerovanje u Allaha dž.š. o ostale temljene istine vjere:meleke, objeve, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

2. Dok obavljaju namaz, skrušeni su, srca su im prisutna u namazu, pokreti su smireni, ponizno mole jer su svjesni sa stoje pred Allahom dž.š.

3. Klone se onoga što ih se ne tiče, onoga od čega nema nikakve koristi, besposlica, a još više od onoga što im šteti.

4. Draga srca izdvajaju od svoga imetka dio koji im više ne pripada i dijele ga onima kojima to treba dati. Pod ovim se može podrazumijevati i dijeljenje sadake, ali i lijepih savjeta, jer se zekat ne daje samo na materijalna dobra.

5. Čuvanje stidnih mjesta podrazumijeva pokrivanje tijela i to kod muškaraca najmanje do pod koljena, a kod žena cijelog tijela osim lica, šaka i stopala.

6. Budući stanovnici dženneta, dok su na dunjaluku, vode brigu o povjerenim emanetima bilo koje vrste, i bilo da se ti emaneti ili ugovori odnose na Allaha ili na Njegova stvorenja.

7.Oni su ustrajni u obavljanju namaza, čuvaju ih od zapostavljanja i ostavljanja tako što ih obavljaju na vrijeme i potpuno, sa svim namaskim šartovima, ruknovima i vadžibima.

Po hadisu put traženja znanja je put koji vodi do dženneta, a grijesi se brišu i stepeni podižu uzimanjem abdesta u teškim i nepovoljnim uslovima, velikim brojem koraka do džamije i iščekivanju narednog namaza nakon što je obavljen redovni.

Od stanovnika dženneta je i mujezin, čovjek koji sagradi džamiju, zatim onaj koji ramazan provede u postu i bude mu kabul, te hadžija koji ispravno obavi hadžske obrede i ne bude griješio.

Onaj ko lijepo odgoji tri, pa i dvije kćerke ima, po hadisu Muhammeda a.s., zagarantovan džennet.

Navešću dio hadisa u kojem se spominju trojica, kao stanovnici dženneta. U njemu se kaže: „Stanovnici dženneta su trojica: pravedni vladar koji udjeljuje drugima i u tome ustrajava, čovjek koji je milostiv i blaga srca prema svakom svome bližnjem i čedni musliman koji vodi brigu o čednosti svoje porodice.“ (Muslim)

Gospodaru naš, okiti nas osobinama koje će nas odvesti do mjesta koje si pripremio za svoje odabrane robove, do Tvoga dženneta. Amin!

Hariz ef. Pašić

PROPISI O POSTU II

13) Šta kvari post?

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

Draga braćo i sestre, u emisiji koja slijedi upoznaćemo se ili podsjetiti na stvari koje kvare post.

Post će pokvariti činjenje bilo koje od sedam sljedećih stvari:

1. Spolni odnos za vrijeme posta. Ovakav čin se ubraja u najteži prijestup i grijeh po pitanju posta. Ovakav čin pokvariće i dobrovoljni i ramazanski post. Ukoliko se radi o kvarenju posta na ovakav način pored napaštanja toga dana prestupnik je dužan dati i veliki otkup koji podrazumijeva: oslobađanje roba vjernika, a ako ga ne nađe, onda će postiti uzastopno dva mjeseca, bez prekoda osim iz šerijatski opravdanih razloga kao što su dani bajrama, ili dani tešrika tj. tri dana nakon Kurban- bajrama, ili velika bolest, ili putovanje bez namjere mršenja. Ukoliko bi se napravio prekid bez opravdanog razloga post bi se morao početi ispočetka kako bi se ostvarila uzastopnost. Ukoliko zbog opravdanih razloga ne bi bio u mogućnosti da posti dužan je nahraniti šezdeset siromaha jednodnevnom hranom.

2. Ukoliko bi postač postao džunub (nečist) zbog bilo kog svjesnog postupka.

3. Unošenje hrane ili pića u želudac bilo da do toga dođe kroz usta ili nos, bez obzira o kom piću ili hrani se radilo. Što se tiče mirisanja parfema i tome sličnog to neće pokvariti post, jer miris nije hrana koja ulazi u želudac.

4. Korištenje stvari koje su u značenju jela i pića. Dvije su vrste takvih stvari:

- ukoliko se postaču dodaje određena količina krvi time će njegov post biti pokvaren jer se krvlju hrani organizam, i

- korištenje hranjivih injekcija koje su dovoljna zamjena za hranu i piće. Što se tiče injekcija koje nisu hranjive, oneneće pokvariti post bez obzira u koji dio tijela se one davale, jer se takve injekcije ne smatraju ni hranom ni pićem niti su u značenju hrane ili pića.

5. Davanje velike količine krvi nije doznoljeno postaču, jer bi to oslabilo njegovo tijelo, izuzev ako za to postoji velika potreba i ako to neće naškoditi zdravlju postača. Ukoliko bi neko bez velike potrebe dao veliku količinu svoje krvi, taj dan moraće napostiti. Što se tiče izlaska krvi iz tijela usljed vađenja zuba, otvaranja ili previjanja rane, davanja manje količine krvi radi ljekarskih nalaza i slično, to neće pokvariti post, jer ne slabi tijelo postača.

6. Post će pokvariti i namjerno izazvano povraćanje i to zbog riječi Muhammeda a.s. koje glase: „ Koga savlada povraćanje neće napostiti taj dan, međutim, onaj koji namjerno povrati, on neka naposti.“ Kao što se ne treba izazivati namjerno povraćanje, isto tako se se ne treba zaustavljati nenamjerno povraćanje, jer to može štetiti ljudskom zdravlju.

7. Pojava krvi hajza ili nifasa u bilo koje doba dana, pa makar i pred sami zalazak sunca, pokvariće post toga dana. Ukoliko se to dogodi u vremenu posta taj dan dužnost je napostiti, a ako se to dogodi poslije zalaska sunca ili iftara post toga dana je upotpunjen i ispravan.

Gospodaru naš, spasi nas od bilo čega što bi moglo umanjiti vrijednost našega posta ili ga pokvariti. Amin!












(14) Uvjeti prekidanja posta

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, i miljenika Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Allah našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Poštovani vjernici, slušaoci radija „Glas Drine“ i prediftarske emisije vačaras ćemo kazati nekoliko riječi o uvjetima prekidanja posta.

Da bi došlo do prekidanja posta radnje koje ga prekidaju moraju biti učinjene sa znanjem, svjesno i dobrovoljno.

Prvi uvjet je, dakle, da se ima znanje o tome. Ukoliko bi postač učinio neku od radnji koje inače kvare post, ne znajući da ga iste kvare, tada mu post neće biti pokvaren zbog riječi Uzvišenog Allaha: „ Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.“ (El- Ahzab, 5.)

Drugi uvjet je da neku od zabranjenih radnji uradi svjesno. Ukoliko bi postač nešto od zabranjenog učinio iz zaborava post bi mu bio ispravan i ne bi ga napaštao, što se zaključuje iz navedenog ajeta, ali i ovoga hadisa Muhammeda a.s.: „Ko zaboravi da je postač, pa jede i pije, neka nastavi sa svojim postom, to ga je Allah nahranio i napojio.“ (Buharija i Muslim)

Ukoliko bi neko primijetio da neko ko posti uzima hranu ili piće iz zaborava dužan je da ga upozori shodno riječima Uzvišenog Allaha: „... i potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti...“ (El- Maide, 2.) Postač mora odmah prekinuti unošenje hrane ili pića bilo da ga je neko upozorio, bilo da se sjetio da posti.

Treći uvjet da bi post bio pokvaren jeste da neku od radnji koje kvare post uradi dobrovoljno. Ukoliko bi bio prisiljen da pokvari post, njegov post biće ipravan. Allah dž.š. ne priznaje nevjerstvo počinjeno pod prisilom i oprašta ga, a takav je slučaj i sa svim ostalim djelima koja su na nižem stepenu od nevjerstva.. Muhammed a.s. kaže: „Uistinu je Allah prešao mome ummetu preko onoga što učine iz greške, zaborava i pod prisilom.“ (Ibn Madže, Nevevi)

Korištenje kapi za uši ili oči neće pokvariti post, pa makar se osjetila gorčina u grlu, jer taj lijek nije ni hrana ni piće.

Post neće pokvariti ni neke od sljedećih stvari kao šti su mazanje rane nekim lijekom, kušanje hrane pod uvjetom da hrana ne dospije u grlo, mirisanje mirisa iako postač u tome ne bi smio pretjerivati.

Post neće pokvariti ni ispiranje usta ili nosa, ali ni u tome postač ne smije pretjerivati zbog riječi Muhammeda a.s.: „Upotpuni abdest, istrljaj između prstiju, i dobro isperi nos, osim kada si postač“ (Ebu Davud i Nesa'i)

Dozvoljeno je postaču da se koristi onim što će mu olakšati post za vrijme velikih vrućina i velike žeđi, kao što je rashlađivanje vodom i li druge radnje koje ugodno djeluju na postača.

Poslanik a.s. se poljevao vodom po glavi zbog žeđi, Ibn Omer r.a. potapao bi svoju odjeću u vodu a zatim bi je oblačio dok je postio. Enes b. Malik r.a. imao je jedan veliki izdubljeni kamen sličan koritu u kojem je bila voda, pa je za vrijeme velikih vrućina dok bi postio silazio u njega.

Hasan el-Basri r.a. je rekao: „Nema smetnje da postač ispire usta i da se rashlađuje.“

Gospodaru naš, učini da budemo poučeni propisima vjere i učvrsti nas u dini islamu, poživi nas i usmrti kao muslimane. Amin!

Hariz ef. Pašić





SADEKATU-L-FITR

(22)Sadekatul-fitr

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

Poštovana braćo i sestre, ovom prilikom kazaću nekoliko riječi o jednoj obavezi postača koja se praktikuje samo uz ramazan. Riječ je o Zekatul-fitru ili kod nas poznatija kao sadekatul-fitr.

Što se tiče ovoga propisa on je stavljen u obavezu postačima od strane Poslanika, Muhammeda a.s. Ono što nam naredi poslanik a.s. dužnost je izvršiti isto kao i ono što naredi Allah dž.š., a na osnovu kur'anskih ajeta od kojih su  i sljedeći: „Onaj ko se pokorava poslaniku, pokorava se i Allahu...“ ( En- Nisa, 80. ), zatim „Ono što vam poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.“ ( El- Hašr, 7. )

Sadekatul- fitr je obaveza svakome muslimanu, maloljetnom i punoljetnom, muškarcu i ženi, slobodnom i robu, a na osnovu hadisa kojeg prenosi Abdullah b. Omer, a bilježe i Buharija i Muslim. Nije obaveza dati sadekatul- fitr za nerođeno dijete, a ako to neko dobrovoljno izvrši nema nikakve smetnje. Domaćin će izdvojiti sadekatul- fitr za sebe i one koje izdržava, a najbolje je da svako izdvoji za sebe ako ima mogućnosti. Sadekatul- fitr dužan je dati svako ko ima sredstava da podmiri troškove u danima Bajrama. Sadekatul- fitrom se olakšava siromasima da dostojno provedu dane Bajrama, na taj način dolazi do izražaja svojstvo plemenitosti i jednakosti, njime postač čisti svoj post od manjkavosti, grijeha i ružnih postupaka koje je, eventualno, učinio za vrijeme posta, a time se iskazuje i zahvala Allahu dž.š. na blagodatima kojima je obasuo postače. Sadekatul fitr se izdvaja u toku ramazana, a najkasnije do pred bajram- namaz. Rekao je Ibn Abbas: „Allahov poslanik a.s. naredio je sadekatul- fitr kao čišćenje za postača od ružnih postupaka i grijeha, i kao hranu za siromahe. Onaj ko izdvoji sadekatul- fitr prije bajram-namaza, bit će mu primljen, a onaj ko ga izdvoji nakon bajram- namaza, brojaće se kao obična sadaka.“ ( Ebu Davud i Ibn Madže )

Iako ima mišljenja da se sadekatul-fitr mora davati isključivo u hrani, stav većine islamskih učenjaka je da je dozvoljeno isti dati u novcu, jer se time olakšava siromasima da kupe i druge namirnice koje su im potrebne da se dani Bajrama provedu u što ugodnijoj atmosferi. Možemo zamisliti kako bi izgledala bajramska sofra onih koji su na ime sadekatul- fitra dobili isključivo: ječam, suhe grožđice, suhu pavlaku odnosno mlijeko u prahu i hurme. To bi ostavilo i prostora da trgovci prave razne malverzacije sa cijenama što bi podrazumijevalo da iste namirnice prodaju po skupljim cijenama, a kada bi siromah došao da iste zamijeni za druge artikle koji su im potrebni, otkupna cijena bi bila sikurno manja. Princip islama je da se olakšava, a ne da se otežava. Zamjena navedenih namirnica za druge koje su potrebna sigurno bi iziskivalo dodatne troškove i poteškoće siromasima koji, ionako imaju težak život.

Muslimani koji su pripadnici Islamske zajednice u BiH, svoj zekat i sadekatul- fitr daju u poseban fond, Bejtul-mal, koji je osnovan pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH, iz kojeg se finansiraju odgojno obrazovne institucije muslimana, ali i pomaže muslimanima koji budu ugroženi bilo zbog zapadanja u dugove, bilo da su pogođeni vremenskim nepogodama i slično.

Gospodaru naš, učini da sadekatul- fitr dadnemo na vrijeme i tamo gdje je ispravno dati i očisti njime naš post. Amin!

Hariz ef. Pašić

SAMILOST MUSLIMANA

18) Samilost muslimana

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

Draga braćo i sestre, u ovome trenutku, dok mi vjerovatno gladni i žedni čekamo trenutak iftara, kada ćemo početi sa jelom i pićem, veliki broj ljudi, mnogo gladniji i žedniji od nas nemaju mogućnosti da utole svoju glad i ugase svoju žeđ. Najgore stanje je, sigurno, u Somaliji u kojoj je do sada od gladi ili žeđi umrlo oko 30000 djece. Po hadisu muslimani su kao jedno tijelo i kada bolest zadesi jedan njegovo organ cijelo tijelo je uznemireno, ne može da spava, da se rahat osjeća. Mi smo dužni suosjećati sa glednim i žednim ljudima širom svijeta i pokazivati svoju milost jer je to način da zaslužimo milost uzvišenog Allaha. Rekao je Muhammed a.s.: „Ko se ne smiluje ljudima, ni njemu neće biti milostiv Uzvišeni Allah.“

( Buhari)

Muslimani koji na svakom koraku imaju pitku vodu, pružajući pomoć muslimanima Somalije iskazuju zahvalnost Allahu dž.š. na toj blagodati. Muslimani Bosne i Hercegovine trebaju biti među prvima koji će se odazvati pozivu da se pomogne narodu Somalije, zbog toga što su nedavno imali priliku da budu pomagani od strane dobrih ljudi širom svijeta, ali i zbog nagrade koja očekuje one koji tako postupaju. Rekao je Allahov poslanik, Muhammed a.s.: „Musliman je muslimanu brat, i neće mu učiniti nasilje, a niti ga nasilju prepustiti. Ko se nađe uz svoga brata kome je pomoć potrebna, Allah će se naći pri njegovoj potrebi, ko otkloni od muslimana kakvu muku, Allah će njemu otkloniti jednu od muka Sudnjeg dana, a ko pokrije muslimanu kakvu sramotu, Allah će njemu njegovu pokriti na Sudnjem danu.“ (Buhari)

Također je Muhammed a.s. rekao: „Ko od muslimana otkrije neku ovosvjetsku nevolju, Allah će njemu otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša dužniku, Allah će njemu olakšati i na ovome i na onome svijetu. Ko sakrije mahanu nekog muslimana na ovome svijetu, Allah će sakriti njegove mahane i na ovom i na onom svijetu. Allah će pomagati robu sve dotle dok on pomaže svome bratu. (Tirmizi)

Ovih dana u organizaciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, širom naše domovine, ali i bošnjačke dijaspore putem sergija vrši se prikupljanje sredstava za pomoć muslimanima Somalije. U nekim mjestima ta sergija je bila u prošli, a u nekim će biti u ovaj petak. Svi ćemo se odazvati ovome pozivu za pomoć i dati svoj prilog, ko bude na džumi daće prilog na sergiju, a oni koji ne ide na džumu, kao što su žene, mogu poslati prilog po muškim članovima svojih porodica ili dostaviti do onih koji su zaduženi za prikupljanje sredstava.

Povodom sergije za Somaliju fetvi-emin Islamske zajednice u BiH, dr. Enes Ljevaković, dana 12. 8. 2011., odnosno 12. ramazana 1432. hidžretske godine donio je sljedeću fetvu: „Spomenuta, kao i sve druge sergije, po svojoj šerijatsko- pravnoj naravi tretira se kao dobrovoljni prilog (obična sadaka) i ne može se smatrati zekatom niti sadekatul- fitrom, koje na institucionalnoj ravni po posebnoj proceduri prikuplja Islamska zajednica u BiH u poseban fond „Bejtul-mal“, kao jedina ovlaštena institucija za tu aktivnost u domovini i dijaspori, a na temelju prakse Allahovog poslanika a.s., koji je utemeljio instituciju „Bejtul-mal“ u koju se prikuplja zekat, te kasnije prekse hulefai-rašidina. Upozoravamo muslimane da ne nasjedaju na mešetarenji i obmane pojedinih fizičkih i pravnih lica koja pokušavaju, mimo legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice u BiH organizirati para-sistem prikupljanja zekata i sadekatul- fitra, radi ostvarenja nekih svojih posebnih interesa i ciljeva,  čime se unosi sumnja i smutnja među muslimanima.“

Braćo i sestre, milost svoju pokažimo prema onima koji su na zemlji, pa će se nama smilovati Onaj koji je na Nebesima.

( Emisija je rađena za dan 18.8.2011/18.ramazan 1432. h.g. kao apel za pomoć muslimanima Somalije)

Hariz ef. Pašić


POST I POSTAČ

9) Post i namaz


Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu, ashabe i sve vjernike.

Braćo i sestre, u večerašnjoj emisiji progovoriću nekoliko riječi o odnosu posta i namaza.

U obavezne radnje koje postač mora strogo izvršavati spada obavljanje namaza. U svako vrijeme, a posebno uz ramazan, namaz treba obavljati  u njegovom  pravom vremenu, bez odgađanja, jer je stav većine islamskih učenjaka da onome ko odgodi klanjanje namaza do poslije namaskog vremena, bez šerijatski opravdanog razloga, taj namaz mu neće biti primljen, pa makar ga klanjao stotinu puta zbog riječi Muhammeda a.s.: „Ko učini djelo koje nije utemeljeno u našoj vjeri, ono mu se odbija.“(Muslim) Namaz koji se obavlja u nekom drugom vremenu, a ne u vremenu koje mu pripada ne ulazi u okvire vjere islama.

Vjernik će obavljati namaz u njegovom pravom vremenu u džamiji ili drugom objektu u kojem se namaz klanja i to sa ostalim muslimanima, džematile. I namaz i post vode bogobojaznosti, pa je izostavljanje namaza suprotno bogobojaznosti i povlači za sobom kaznu. O tome Allah dž.š. kaže: „ I njih naslijediše zli potomci koji su zapostavili namazi slijedili strasti, pa će biti bačeni u džehennemske doline, nesnosne patnje. Osim onoga koji se pokaje, uzvjeruje i čini dobra djela. Takvi će ući u džennet i nikakvo im nasilje neće biti učinjeno.“ (Merjem, 59-60.)

Iz navedenog se može zaključiti da je post bez obavljanja namaza skoro puko gladovanje, bez velike koristi. Postač koji ima mogućnost da obavi namaz u džematu ne smije trežiti opravdanja za izostavljanje džemata, jer je Allah dž.š. naredio Poslaniku a.s. i vjernicima da namaz obavljaju u džematu i u toku borbe i velikog straha. U Kur'anu a.š. se kaže: „Kada ti budeš s njima i kada ustaneš s njima namaz da obaviš, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu. Pa kad zavše namaz, neka oni budu iza vas, a onda neka dođu oni drugi koji nisu klanjali pa neka i oni klanjaju namaz s tobom.“ (En-Nisa, 102.)

Dakle, ako je obavljanje namaza u džematu u vrijeme velikog straha i potencijalne opasnosti naređeno od strane Allaha dž.š., obavljane istog u džematu u stanju mira i sigurnosti, zaista je preče i obaveznije.

Muhammed a.s. nije dozvoljavao slijepom čovjeku da izostane iz džemata, ne zbog toga da se čovjek muči, već zbog velike nagrade za koju se treba uložiti i vanredni napor. U zbirkama hadisa od Buharije i Muslima nalazi se i sljedći hadis: „ Namaz u džematu vrjedniji je od od namaza pojedinca za 27 puta.“

Pored gubljenja nagrade, onaj koji izostavlja džemat zbog teškoće koju osjeća, na neki način se poistovjećuje sa munaficima (dvoličnjacima) za koje Allah dž.š. kaže da su na samom dnu džehennema.

Muhammed a.s. je rekao: „Najteži namazi munaficima su jacija i sabah, a da znaju koje je dobro u njima, dolazili bi na njih pa makar i pužući...“ (Buharija i Muslim)

Među postačima ima i onih koji se olahko odnose prema namazima, pa ih prespavaju ili im oni na neki drugi način prolaze. Svjesno ili nesvjesno oni na takav način čine jedno od najvećih loših djela. Allah dž.š. je rekao: „Zaista je namaz vjernicima vremenski propisana obaveza.“

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će namaz redovno obavljati i koji neće žaliti vremena i truda da posjećuju džamije, Tebi najdraže građevine na zemlji. Amin!





 

 

(10) Čega se postač mora kloniti

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin!

Braćo i sestre, slušaoci radija „Glas Drine“ i ove prdiftarske emisije, ovom prilikom ćemo pomenuti nekoliko postupaka kojih se musliman mora kloniti za vrijeme posta, ali svakako i mimo ramazana.

Postaču je obaveza da se kloni bilo koje vrste laži, a najveća laž je na Allaha dž.š. i Njegovog poslanika a.s., a to podrazumijeva da neko pripiše Allahu dž.š. ili poslaniku Muhammedu a.s. da su nešto zabranili što je dozvoljeno ili da su dozvolili nešto što je zabranjeno. Muhammed a.s. je rekao: „Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Vatri.“ (Buharija i Muslim) Svaka laž je korak do grijeha koji se najteže kažnjava, licemjerstva. Allahov poslanik a.s. je jasno rekao: „Zaista je laž kapija licemjerstva.“ Priznaćemo da je laži puno u našem okruženju i svako se toga treba kloniti i reagovati na neistine koje budu iznešene u njegovom prisustvu. Šutnja je odobravanje, pa ako bi prešutili nečiju laž, mi smo je odobrili.

Postač je obavezan da se kloni ogovaranja, koje podrazumijeva da se osoba spominje u njenom odsustvu po nečemu što on ne voli bez obzira da li se to odnosilo na njegov izgled (hromi, ćoravi...) ili se time iznosila njegova mahana ili ponašanje. Znači,  zabranjeno je govoriti o nekome u njegovom odsustvu na način da to ne bi odgovaralo dotičnoj osobi, bez obzira da li taj govor bio istina ili ne.  Bio je upitan Muhammed a.s. o gibetu ili ogovaranja pa je rekao: „To je da spomeneš svoga brata po onome što ne voli.“ Neko je upitao: „A šta ako o svom bratu kažem ono što je istina?“ Allahov poslanik mu je odgovorio: „Ako o njemu rekneš ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako rekneš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio.“ (Muslim)

Iz ajeta koji slijedi možemo zaključiti kako Allah dž.š. gleda na ogovaranje. U ajetu se kaže: „I ne ogovarajte jedni druge, Zar bi nekomeod vas bilo drago da jede mesu svoga umrlog brata?! A to je vama odvratno.“ ( EL- Hudžurat, 12.)

Postač se mora kloniti prenošenja riječi od jedne do druge osobe s ciljem iskvarenje njihovih odnosa, zavađanja i to se smatra velikim grijehom. U dva Sahiha bilježi se hadis u kojem se navodi da je Muhammed a.s. prošavši pored dva kabura rekao: Uistinu se ova dvojica kažnjavaju, ali ne kažnjavaju se zbog nečeg velikog. Jedan od njih kažnjava se zbog toga što se nije čuvao mokraće, a drugi zbog ogovaranja.

Ogovaranje vodi do razjedinjavanja mu slimana, širenja neprijateljstva i mržnje među njima.

Pored ostavljanja hrane, pića i udovoljavanja prohtjevima postač mora ostaviti i ružna djela i postupke.

Rekao je Muhammed a.s.: „Ko ne ostavi lažno svjedočenje, rad po njemu, proste riječi i nepromišljene postupke, pa Allah nema potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.“ (Buhari i Ebu Davud)

Gospodaru naš, ne daj da svojim rukama i jezicima pokvarimo nemjerljivu vrijednost posta i spasi nas od beskorisnih djela. Amin!











(11) Šta je preporučeno postačima

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., poslanikovu porodicu, ashabe i sve vjernike do Sudnjega dana.

Draga braćo i sestre, ovom prilikom kazaćemo nešto o radnjama koje se preporučuju za vrijeme posta.

Prva radnja koja se preporučuje i od strane Poslanika a.s. je ustajanje postača pred zoru, i jelo s ciljem da se taj dan provede u postu. Muhammed a.s. je rekao: „Sehurite (jedite pred zoru), doista je u sehuru bereket. „ (Buharija i Muslim) Ustajanjem na sehur muslimani svoj post čine drugačijim od posta sljedbenika Knjige. Muhammed a.s. je pohvalio jedenje hurmi na sehuru, pa ko je u mogućnosti neka ih koristi. Zbog bereketa u sehuru on se ne treba izostavljati, pa makar se umjesto jela popio gutljaj vode. Na one koji ustaju na sehur salavat donose Allah i Njegovi meleki.

Sunnet je odgoditi sehur do pred samu zoru, ukoliko je čovjek siguran da neće nastupiti zora, jer je i Allahov poslanik, Muhammed a.s. tako postupao.
Pojava zore nekad se utvrđivala gledanjem u horizont, ili obaviješću pouzdane osobe ili na neki dugi način. Danas je sasvim pouzdano utvrđeno vrijeme zore u svakom mjestu na zemlji, pa se sa početkom posta počinje od trenutka koji je u takvimu ili vaktiji označen kao zora.

U preporučene radnje tokom posta ubraja se i požurivanje s iftarom. Vrijeme iftara je kao i vrijeme sehura precizno određeno i naznačeno u takvimu ili vaktiji. Kada nastupi vrijeme iftara post se treba odmah prekinuti, jer je pokuđeno postiti u vremenu nakon trenutka iftara. Muhammed a.s. je rekao. „Ljudi neće prestati biti u dobru sve dok budu požurivali s iftarom.“ ( Buharija i Muslim)

U jednoj hadisi-kudsijji se ističe da su Allahu najdraži robovi, oni koji najviše požuruju iftar.(Tirmizi- hasen) Kako je najbolje prekinuti post vidimo iz riječi Enesa r.a.: „Vjerovjesnik a.s. iftario bi se svježim hurmama, prije nego što bi klanjao, a ako nije bilo svježih hurmi, onda bi se iftario suhim, a ako ni njih nije biloonda bi popio nekoliko gutljaja vode.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi) Također, post se može prekinuti bilo kojom dozvoljenom hranom ili pićem.

Postač pred iftar treba upućivati dove Allahu dž.š. U jednom hadisu se kaže: „Uistinu se ne odbija dova postača prilikom iftara.“ ( Ibn Madže)

U preporučene radnje ili adabe posta spada i učenje Kurana, prisustvovanje mukabelama, praktikovanje različitih vrsta zikra, spominjanja Allaha dž.š., zatim dova, obavljanje brojnih nafila i dijeljenje sadake.

Sam Muhammed a.s. je bio veoma darežljiv i to se preporučuje i svima nama. Posebno je bio darežljiv u ramazanu zbog časti i svetosti ovoga mjeseca, ali i zbog uvećanja nagrade u njemu.

Gospodaru naš, daj da svoj post okitimo lijepim postupcima i sačuvaj nas od onoga što izaziva tvoju srdžbu i nezadovoljstvo. Amin!













(12) Hadis o nagradama za ibadete i dobročinstvo

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Amin! Braćo i sestre, uz napomenu da su snovi poslanika bili isptiniti u današnjoj emisiji poslušajmo jedan duži hadis Muhammeda a.s.

Rekao je Muhammed a.s.: „ Jučer sam usnio čudan san.

U snu sam vidio čovjeka iz mog ummeta, kojem je došao melek smrti da uzme dušu. Ali, dođe njegovo dobročinstvo prema roduteljima i odvrati meleka od toga.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kome se otvorio kaburski azab, a dođe njegov abdest i izbavi ga odatle.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojieg su opkolili šejtani, a dođe mu zikrullah (spominjanje Allaha dž.š.) i spasi ga od njih.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojeg su opkolili meleki azaba, a dođe njegov namaza pa ga oslobodi iz njihovih ruku.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako dahće žedan. Kada god dođe do bunara od njega bude odbijen. Onda dođe njegov post, pa ga napoji, ugasi mu žeđ.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako se pokušava približiti pejgamberima koji sjede u halkama. Kada god se primakne nekoj od halki, bude od nje odbijen. Onda dođe njegovo kupanje od džunuplika, uzme ga za ruku i smjesti ga do mene.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta pred kojim je tama, za njim tama, s desne strane i s lijeve tama, tama iznad njega i tama ispod njega, a on tumara u njoj, a onda dođoše njegovi hadž i umra, izvedoše ga iz tame i dovedoše na svjetlo.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako se obraća vjernicima, a oni ne govore s njim. Onda dođe njegovo održavanje rodbinskih veza i rekne: „O vjernici, govorite s njim! Govorite s njim!“

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako svojom rukom pokušava lice zaštititi od vreline i žestine vatre. Onda dođe njegova sadaka i postane zaštita njegovom licu i hlad nad njegovom glavom.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojeg su zgrabile zebanije sa svih strana, pa dođoše njegovo naređivanje dobra i zabranjivanje zla i izbaviše ga iz njihovih ruku, a predadoše ga melekima rahmeta.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako kleči na koljenima, a između njega i Allaha stoji hidžab (zastor). Onda dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede ga Allahu.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kojem se njegova knjiga dodaje s lijeve strane. Onda dođe njegov strah od Allaha uze njegovu knjigu i doda mu je u njegovu desnu ruku.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta čiji je tas dobrih djela lakši, pa dođoše njegovi dobrovoljni ibadeti i prednjačenje u njima i učiniše ga težim.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako stoji na ivici džehennema, a dođe njegova bojazan od Allaha i skloni ga odatle.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako pada u džehennem, a dođoše suze koje je prolio iz skrušenosti prema Allahu i izvukoše ga.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako stoji na Siratu i drhti, kao što drhti palmin list, a dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu, smiri to njegovo drhtanje i on prođe.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta na Siratu, nekad puže, nekad se vuče, a nekad visi okačen, po mu dođe njegov salavat na mene, uze ga za ruku, uspravi i on prođe.

Vidio sam čovjeka iz moga ummeta koji je došao do pred vrata dženneta, a vrata se zatvoriše pred njim. Tada mu dođe njegovo LA ILAHE ILLALLAH, otvori vrata i on uđe u džennet.

Potrudimo se da budemo od onih koji ispunjavanju svoje obaveze prema Allahu i drugim ljudima i koji čine dobrovoljne ibadete. Amin!

hariz ef. Pašić