N A S I L J E

    „KO UBIJE NEDUŽNA ČOVJEKA, KOJI NIJE POČINIO UBISTVO ILI NERED NA ZEMLJI, TAJ KAO DA JE POUBIJAO SVE LJUDE.“

Hvala Allahu, koji Svojom Moći ponižava uobražene, Svojom Veličinom lomi vratove ohološću uzdignute, Svojom Vlašću unižava vladare silnike, razjedinjuje im snage, razdire vojne redove, ruši im utvrde i strašno ih cijepa. (Zaista su u tome znakovi za svakog strpljivog  i zahvalnog) Sebe 19.

Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, koji ortaka nema. Njemu vlast i hvala pripada. On oživljava i usmrćuje i svemoćan je. Uzvišeni Allah će stisnuti Zemlju i smotati nebesa Svojom pesnicom, a zatim će reći: “Ja sam Vladar, gdje su zemaljski vladari .“ (B)

I svjedočim da je Muhammed s.a.v.s. Njegov rob i Njegov Poslanik. O Allahu, uputi Svoju Milost i Selam njemu njegovoj porodici i ashabima.Allahu Milostivi  smiluj se svima onima koje  ćemo pominjati u ovoj emisiji, a bili su meta zalima.

Islam smatra ljudski život svetinjom koju niko ne smije skrnaviti i uništavati. Polazeći od činjenice da je Allah dž.š. stvoritelj čovjeka, koji mu je dao život, dunjalučke potrebštine za održavanje života, koji je donio propise za uređenje zajedničkog života na ovom svijetu, koji mu Jedini daje smrt, On je ubistvo učinio velikim grijehom.

Nepravedno i smišljeno uništavanje bilo čijeg života, označeno je i proglašeno u islamu ne samo jednim od najvećih grijeha prema Bogu i vjeri, nego i kao zločin prema čovječanstvu.

„Ko ubije nedužna čovjeka, koji nije počinio ubistvo ili nered na zemlji, taj kao da je poubijao sve ljude.“  (El - Maide 32.)

Ovih dana se puno govori o ubijanju koje se zbilo u skoroj prošlosti Foča, Vlasenica, Bratunac, govoriće se i narednih dana na godišnjice  Zvornika, Bijelog Potoka, Drinjače, Sopotnika, Srebrenice, Kravice i drugih masovnih stratišta, podrinjskih i bosanskih. Govorit će se sa aspekta vjere, politike, sa aspekta ekonomije, urbicida, suicida,  kulturne netrpeljivosti i drugih vidova destruktorskog djelovanja čovjeka 20. i 21. vijeka.

Malo će se ko upitati gdje je zakazala ljudska svijest, malo ko  će buduće naraštaje podsjetiti na vjerske putokaze u tom pravcu, malo ko će ukazati na svijetle primjere historije koji su spasili ili spašavali ljudske živote.

Ko je trebao stati između silnika i žrtava između zalima i mazluma? Je li to međunarodna zajenica UN - a? Jesu li to crkveni velikodostojnici? Ko? Islam ovoj tematici prilazi veoma oštro, nedvosmisleno jasno osuđuje sve vrste nasilja nad ljudima, njihovom imovinom, njihovim kulturnim i vjerskim objektima.

Poslanik s.a.v.s. je poslao jasnu poruku svojim sljedbenicima: “Ubiti vjernika jeste veći grijeh kod Allaha s.v.t. od uništenja čitavog dunjaluka. (Nesai, al Bejheki)

Kur'an Časni jasno poručuje:

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude. (El Bekare 256.)

Ko se onda drznuo da silom prevodi u vjeru.

Ovaj prostor je bio i ostao prostor sukoba vjera, dolaskom Turaka na ovo područje, dolaskom na vlast sultana Selima koji traži da sve Srbe prevedu na Islam. Glas je tada digao šejh Hul Islam  podsjetivši Sultana na kur'anski ajet  „U vjeri nema prisile.“

Kakva bi bila budućnost Balkana sa prirodnim resursima i radnim narodima da  su pravoslavna Srbija i katolička Hrvatska imale u svojim redovima u srpskom patrijarhu i hrvatskom nadbiskupu ovkog šejhul islama.

Reis ul - Ulema islamske  zajednice u BiH, u svojoj posjeti tokom rata  Gračanici i vojnicina 2. OG  kaže: „Drage starješine dozvolite da vam kažem, da vam osobno zavidim na vašem položaju, jer želim da vam prenesem iskustva iz mojih susreta sa mnogim ljudima u svijetu, u vama gledaju i vas gledaju kao neobična ljudska bića. Ja vas molim da zadržite taj imidž koji sada imate u svijetu, a zadržat ćete ga, ako Bog da, svojom upornom borbom i možete računati na našu punu podršku.“

S druge strane, imajte na umu da je Allahov Poslanik Muhamed s.a.v.s upozoravao starješine da prilikom borbe za svoja prava ne ruše crkve, ne maltretiraju starce i ne diraju djecu, ne diraju svećenike, već da muškom i pravednom borbom sa onima koji ih napadaju, ne da smiju nego moraju da se suprostave zločincima i zlu. Zato vi svjesno idete u svoju vlastitu smrt, da biste drugima omogućili slobodu. Stoga ste sigurno najplemenitija bića koja hodaju po ovoj zemlji, ali istodobno, pri tom imajte na umu da je vrijednost ljudskog života svetinja i da je Kur'an rekao da onaj ko oživi život čovjeka kao da je oživio čitav ljudski rod. Vi kao starješine i borci, i mi kao civili, a svi zajedno kao  jedan narod moramo imati oslonac naše duše. Naš oslonac, oslonac za našu dušu je duhovni hod sa tri izvora:

Naša knjiga Kur an, životopis našeg Poslanika i naša bošnjačka historija.

Većina  pripadnika Armije BiH je Kur'anske poruke imala na umu u svakom momentu osim nekih pojedinaca koji su ukaljali obraz svom narodu i svojoj armiji  i sreća je samo da je njihov broj neznatan.

Sjećam se na jednom referisanju komande jedne jedinice poslije akcije koja je trebala eliminisati jedan neprijateljski položaj koji je ugrožavao i provocirao kretanje i civila i vojske. Pita komandant aktera te operacije: “Zašto je pet minuta kasnio sa akcijom koja je bila planirana tačno u 12:00, a istu počeo u 12:05?“ Ovaj odgovara: “Taman kad sam htio dati znak za početak između nas i neprijateljskih položaja, iznenada se našla djevojčica sa psom, kad je ona bila na sigurnom onda smo počeli i završili akciju.“

U meni je nešto proradilo (u sebi sam prokomentarisao) pored svih nedaća ova vojska će pobjediti. Mi ovdje govorimo  o stavu islama prema nasilju. Kada ovaj stav potvrdi jedan komandir onda muslimanskim srcem zavlada ushićenje.

Svakako treba se sjetiti i prve bitke islamskih boraca, bitke na Bedru. Poslanikov postupak sa zarobljenicima. Ni jedan nije bijo ubijen. Jednima je otkup bio da deset medinskih mladića ili djevojaka poduči čitanju i pisanju, nekima materijalni otkup, ali niko nije ubijen.

U vremenu u kojem živimo razraslo se stablo zločina, ojačalo oružje zablude. Svaki dan čujemo vijesti o krađama, davanju mita, prostituciji, ubistvima, silovanjima, prevarama.

Onome ko čita stranice historije daleke i bliske prošlosti, potpuno je jasno kako je ružan svršetak svim silnicima i nepravednim moćnicima. Jednom od njih jučer je počelo suđenje, dunjalučko, ali ne zaboravimo da ga čeka i ono ahiretsko.

Fe men-ja'amel miskale zerretin šeren-jereh. - Kome neće sakrivena biti ni najsitnija činjenica. Njega kao i sve prethodne silnike vrijeme će odnijeti.

“Ni nebo ih ni zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.“ (Ed Duhan 29.)

Nijedno djelo nije tako jasno i strahovito osuđeno u islamu kao ubistvo. Poslanik o ovom gnusnom djelu  kaže: “Na  Sudnjem danu  najprije će se ljudima suditi za ubistvo.“ Što znači da je to najveći grijeh i ubice će prve ući u Džehennem.

Smak svijeta kod Allaha je manji i lakši događaj od ubistva vjernika.

 Mi danas govorimo o zulumu - nepravdi - nasilju. Zulum je riječ arapskog porijekla koja se udomaćila kod nas, a poznata je i u mnogim narodima svijeta i među nemuslimanima. Kratki prevod bi bio nepravda, nasilje. Međutim, šire etimološko značenje ove riječi bi bilo: staviti jednu stvar ondje gdje joj nije mjesto, nagraditi ili kazniti nekoga onako kako ne zaslužuje, željeti nekom drugom što ne želiš sebi, govoriti o nekome iza leđa ono što nebi rekao u oči, i uopće govoriti, raditi, misliti i osjećati ono što nanosi moralnu ili materijalnu štetu sebi ili drugima.

Zulm još znači (a ovo je značenje u našem jeziku najraširenije),  otimanje tuđeg imetka, krađa, sakrivanje tuđe izgubljene stvari, lihva, podvala i prikraćivanje prava drugima. Zulum znači svirepost, genocid, nasilje, tiraniju, ugnjetavanje i tlačenje drugoga, barbarstvo, idolatriju, zaglupljivanje naroda i ostavljanje svojih potčinjenih neškolovanim, oduzeti nekome pravo. Mnoštvo je još pojmova i izraza koje obuhvata zulum, a ja ću danas kazati samo to: onaj ko vjeruje Allaha i vjeruje u susret sa njim, koliko god je u stanju ili koliko god ima moć nad onima koji su mu potčinjeni, neka bude pravedan i ne čini ni jednu vrstu zuluma.

Svaki zalim je proklet, proklet je od Allaha s.v.t., proklet je od mazluma,  svaki vjernik u svojoj dovi proklinje zalima i prokljinju ga sva Allahova stvorenja.

Prvo stvorenje koje je Allah s.v.t prokleo je Iblis, vođa upropaštenih.

Prvi od ljudi koji je proklet je Kabil - prvi ubica u historiji čovječanstva. Šta ima bjednije od čovjeka kad mu umre savjest, zauzmu strasti, pomute mu se osjećaji i srce skameni. On se pretvara u zvijer, pridružuje se prokletom šejtanu, Allah ih je Svemogući obojicu prokleo.

Njemu savjeti ne koriste, opomene ne pomažu i od njega se dobro ne očekuje. Utičemo se Allahu od takvih.

Allah Svemogući koji ima posljednju riječ pravde poručuje nasilnicima:

Znat će silnici šta će s njima biti (gdje im je mjesto).

Svi oni silnici koji su zulum činili, prolivali krv, rušili  i uništavali i oni su na kraju bili bačeni i pregaženi. I svakog zulumćara čeka strašna sudbina.

Ako jedan narod ili pojedinac želi biti sretan, treba da se kloni zuluma svih vrsta, a ako se njemu čini zulum, treba da nastoji da se taj zulum otkloni, jer ko ne ide ovim putem ili zulum čini ili dopušta da mu se zulum čini, taj je propao na oba svijeta i nema nikakva prava kriviti sudbinu.

Džihad, borba na Božijem putu koju Allah dž.š stavlja u dužnost, nije borba protiv neislama i nemuslimana kako to neki shvataju, nego borba protiv zuluma (nasilja i nepravde) i nevaljaštva i pokvarenjaštva.

Muhamed a.s. vodio je borbu u Arabiji protiv mušrika i ostalih, sve dok nije istrijebio zle navike kao što su: ubijanje tek rođene ženske djece, pljačke i otimačine, krvne osvete, zulumćarskih postupaka protiv žena i robova, nasilju velikaša prema bijednicima, pijančenja, kocke i sl. Sve dok ih nije naučio da žive ljudski i da budu humani, pravedni i milostivi jedan prema drugom.

Allah s.v.t. prijeti zalimima i kaže: Ela la'netullahi 'alezzalimin.  O vi, dođite sebi i znajte da će se Božije prokletstvo sručiti na zalima.

Uništit ćemo one koji provode zulum!

Ovo su riječi Svemogućeg Allaha i ovo je njegovo obećanje i neka niko ne misli da je ove riječi Allah dž.š zaboravijo. To sigurno nije, jer On zaborava ni sna nema (La te'huzuhu sinetun ve la nevm).

Zalimi nemaju mirnog sna protjeruje ih na dunjaluku ruka pravde ili duše nedužnih im ne daju miran san. Hadžadž koji je naredio pogubljenje poslednjeg ashaba Alejhisselamovog, odsječena glava je izgovarala Kelime i šehadet, prizor koji je Hadžadž gledao. Taj ashab, dolazio mu je svake večeri na san i govorio:

„Ja 'aduvellah lime katelteni“ Božiji neprijatelju zašto si me ubio. To je glas koji ga je usmrtio. Neka je svima potlačenim na svijetu Allah dž.š na pomoći, i da svi budemo daleko od zuluma i da budemo pravedni i humani.                                                           

17.o5 2012       RADIO GLAS DRINE                     HASIM  ef RIZVIĆ

NAMAZ JE MI'RADŽ VJERNIKA

    Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svijetova na milosti i ni'metima kojima nas daruje, salavati i selami Njegovu Poslaniku Muhammedu a.s., na njegovu casnu porodicu, ashabe i sljedbenike.

    Poštovani džema'ate, draga braćo i sestre!

    Danas je 27.dan odabranog mjeseca redzeba. Nama je poznato, da je 26. noc redzeba - noc Israa i mi'radža. Stoga cemo dansanju hutbu posvetiti tom velikom dogadjaja koji se desio Poslaniku a.s., a samim time i njegovu ummetu, dakle, o isra'u i mi'radzu, sa posebnim osvrtom na najveci miradzski miraz, dar, poklon ummetu - namaz.

NAMAZ JE MI'RADŽ VJERNIKA

  Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svijetova na milosti i ni'metima kojima nas daruje, salavati i selami Njegovu Poslaniku Muhammedu a.s., na njegovu casnu porodicu, ashabe i sljedbenike.
    Poštovani džema'ate, draga braćo i sestre!

    Danas je 27.dan odabranog mjeseca redzeba. Nama je poznato, da je 26. noc redzeba - noc Israa i mi'radža. Stoga cemo dansanju hutbu posvetiti tom velikom dogadjaja koji se desio Poslaniku a.s., a samim time i njegovu ummetu, dakle, o isra'u i mi'radzu, sa posebnim osvrtom na najveci miradzski miraz, dar, poklon ummetu - namaz.  

    Ovaj važan dogadjaj, je kao sto znamo spomenut u Kur'anu i spada u jednu od mu'džiza. Muhammed a.s. o ovom dogadjaju potanko govori u hadisima. Dogadjaj israa i mi'radža, je bio znacajan dogadjaj koji je ujedno bio pocast i dodatna snaga za Poslanika a.s.

    U 1. ajetu Sure Isra', Allah dz.s. kaže:

" سُبْحَانَ الَّذِى أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَا الَّذِى بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ" (سورة الإسراء: 1)

    „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba iz Hrama casnog u Hram daleki, ciju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Nasa pokazali. - On, uistinu, sve cuje i sve vidi." (El-Isra', 1)

    Jedan od najvažnijih darovi mi'radža jeste, naravno, namaz, koji je propisan na Mi'radžu, a za koji Poslanik veli da je mi'radž (uzdignuće) za vjernika. Poznate su one predaje o prvobitnom propisivanju pedeset namaza, te postupnom smanjenju, na molbu Muhammeda a.s. a na nagovor Musaa a.s., na sadašnjih pet. Kada se to dogodilo, Uzvišeni Allah je rekao: "Moja riječ se ne mijenja: za ovih pet imaćeš pedeset."

    Allahova dz.s. volja je da namaz kao farz i jedan od stubova Islama, bez kojeg nema muslimana (mu'mina), bude objavljen bas na nebu, prilikom mi'radža (u toj odabranoj noci), sto namazu daje bm9eu vecu dimenziju i važnost. Namaz je pitanje koje odvaja vjerovanje od nevjerovanja i Islam od kufra. Poslanik a.s. u hadisu kaže: „Prvo za sto ce ljudi na Sudnjem danu biti pitani je namaz, pa ako on bude ispravan i druga djela ce biti ispravna."   

    Ovdje se postavlja pitanje kakav je nas namaz, kako ga obavljamo, da li ga redovno, uopce, obavljamo? Je li namaz nasa radost ili opterecenje? Upucemo li svoju celjad da obavljaju namaz? Imamo li ispravan namaz da podjemo u susret Allahu dž.s.

    Namaz je druga osnovna i praktična islamska dužnost ili drugi islamki šart za sve punoljetne, pametne, zdrave, slobodne muslimane i muslimanke.

    Uzvišeni Allah objavljuje Poslaniku Muhamedu i svima nama: "Naređi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! ...„ (Ta Ha, 132.)

    Kao osnovni, prvi i bitni obred dini-islama, koji je naređen svim vjerovjesnicima, svim narodima i generacijama ljudskog roda, namaz povezuje sve generacije čovječanstva u jednu duhovno-idejnu, vjersko-moralnu i obredno-običajnu zajednicu. Kako sama riječ vjera, dini-islam, znači pobožnost, predanost i pokomost jednom jedinom Bogu i duboko svjesno, slobodno i plansko vezivanje za Boga, u namazu kao temelju ili osnovici islama klanja se isključivo Bogu: "... zato se Gospodaru svonie moli i kurban kolji." (El-Kevser, 2.)

    „Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio." ( Ta Ha, 14.)

    Namaz kao i svaki islamski propis, ima svoj dvostruki smisao; da covjeka podstakne na vrsenje dobrih i plemenitih djela i da ga sprijeci od ruznih misli i losih djela. Uzviseni Allaha dz.s. kaze: "Innessalate tenha 'anil fahshai wel munker, welezikrullahi ekber - Namaz sprijecava od ruznih i pokudzenih djela a velicanje Allaha u namazu je najvece." (El-Ankebut, 45)

    Namaz je izravna, od Allaha, dž.š., odredjena, čovjeku dostupna, duhovna i vjerska komunikacija izmedu Allaha i ljudi kao razumnih, svjesnih, slobodnih i objavom darovanih stvorenja. Namaz isključuje sve posrednike, povlaštene kaste, ustanove i svećenike u odnosu Boga i čovjeka.

    On je za svakog vjernika. „Ako hoćeš ući kod svog Gospodara bez izuna (dozvole) ljudi i s Njim razgovarati bez tumača (posrednika), onda lijepo uzmi abdeset i stani na namaz, pa ćeš to postići."

    Kao osnovni obred koji čovjeka vezuje za Boga, namaz predstavlja krajnje svjesno, pobožno, iskreno i skrušeno ponašanje. Čovjek u namazu mora osjećati Boga i misliti na Njega: „Klanjaj namaz tako odgovorno kao da ti je posljednji i s osvjedočenim uvjerenjem kao da vidiš Allaha, dž.š., jer ako ti Njega ne vidiš, vidi On tebe", kaže Vjerovjesnik. Prema hadisu, namaz je temelj dini-islama, i onaj koji ga ne klanja potkopava temelje islama. Namaz je, takoder, medja izmedju čovjeka, na jednoj, i nevjerovanja i politeizma (širka), na drugoj strani.

    Sa stajališta svakog vjernika: „Namaz je svjetlo vjernika, osvjetljava mu lice i biće na ovom i budućem svijetu" - kaže Resulullah. U drugoj predaji veli: „U namazu najveća je moja sreća i zadovoljstvo." Namaz hrani, puni, smiruje srca i duše. On vezuje i približava čovjeka Allahu, a udaljava ga od šejtana, zlih djela i nevaljalih ljudi. Više negoli ijedan drugi obred on traži iskrenost, jasnoću i čistotu namjere, skrušenost i strahopoštovanje pred Allahovom veličinom:
    "... oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju." (El-Muminun, 2.)

    "... i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju." (El-Muminun, 9.)

    Sve čovjekove misli, unutarnja htjenja, namjere i osjećanja u namazu moraju, kao nigdje u životu, biti čisti, iskreni i usmjereni prema Allahu. Hazreti Aiša prenosi: „Kada bi Muhammed, a.s., stao na namaz, toliko bi se izmijenio da nam je izgledao da ga ne poznajemo, te da on nas ne poznaje. On je tada bio obuzet isključivo Allahovom veličinom."

    U namaz čovjek mora stupiti skrušeno, ponizno, s poštovanjem, i poznavanjem propisa o njemu. Ko nije cijelim svojim bićem, umom i sviješću prisutan u namazu za njega Ku'an kaže: „A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju." (El-Maun, 4. i 5.)

    Namaz ne trpi demagogiju - golu, suhu i mrtvu formu bez unutarnjeg sadržaja. Namaz koji se iskreno obavlja oplemenjuje čovjeka u privatnom, javnom i društvenom životu: „... i obavljaj molitvu; molitva zaista odvraća od razvrata i svega što jeružno; obavljanje molitve najveća je poslušnost! - A Allah zna šta radite." (El-Ankebut, 45.)

    U protivnom: „Onaj koga salat ne odvrati od bestidnih, odvratnih i zabranjenih djela nece imati ništa od namaza, osim što će biti udaljen od Allahove milosti" - kaže Vjerovjesnik. Dakle, namaz kao stalna veza sa Stvoriteljem brana je od grijeha i lijek za srce i dušu.
"O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve." (El-Bekare, 153

    Namaz je najbolji nacin obracanja Allahu dz.s. i najbolje trazenje utocista od svih belaja i svih problema. Pogotovo danas kad je, zahvaljujuci visokom tehnoloskom razvoju i brzom zivljenju, covjek prinudjen da sve vise radi da bi imao jedan solidno dobar zivot na zemlji, kada nema medju ljudima bas previse razumijevanja, jedino gdje insan sa svim svojim i tajnim zeljama i tajnim problemima i mukama ima utociste i da bude siguran da ce biti saslusan a ne prekidan.  

    Nemojmo se saliti sa nasim namazima i zamisljati kako je dovoljno biti cist, u smislu da ne mislimo nikom zla, kako smo fini i dobri, jer to je nase misljenje koje moze biti i pogresno, pogotovo ako nema namaza u nasem zivotu, okrenimo se namazu kao spasenju od svih belaja i problema.

    Kaže Resulullah a.s.: "Prvo sto je Allah ljudima propisao od vjerskih obaveza je namaz, a namaz je i posljednje sto ce ostati (od vjere). Za namaz ce se prvo racun polagati." (Ebu Ja'la)  Od Muhammeda a.s. nam je i ovaj hadis koji govori o razlikama izmedju onih koji klanjaju i onih koji to ne cine: „Razlika izmedju vas i njih je namaz. Ko napusti namaz, taj prestaje biti musliman." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madze)

    Nemojte da ulazimo u ovu zonu opasnoti i rizika da izgubimo vjeru za nesto sto malo vrijedi!

Molimo Allaha dz.s. da svima nama dá svijest o vaznosti i znacaju namaza i da nam pomogne u njegovom pravilnom obavljanju i zadovoljstvu naseg namaza. Amin ja Rabbi.

Idriz ef. Osmanović

NASILJE

Danas ćemo dragi slušaoci govoriti o stradanju Bošnjaka,teškoj sudbini u novijoj historiji ovog naroda na balkanskoj vjetrometini.Istina je da su bošnjačke žrtve padale  pod različitim nosačima krstova,ipak srpsko-pravoslavna zavjera je primjenila programiran sistem potpunog istrebljenja u Srbiji,Crnoj Gori,Sandžaku,Kosovu,Makedoniji,a posebno u Bosni i hercegovini.

Da ovo nije proizvoljna optužba govore mnogobrojni podaci o sistematskom i planskom istrebljenju  bošnjačkog naroda na svim ovim prostorima.

Od svog formiranja  u xv stoljeću ,a osobito od samokonstituiranja kao politički narod sa određenim odrednicama islamsko-civilizacijske akulturacije (bosabski jezik i bosansko- slavenska etnička osnova)Bošnjaci-muslimani  su stalno u borbi za samoodžanje,trpeći  stradanja u ratovima i neprijateljskom okruženju naročito grabežnih susjeda.

Na planetanoj razini ,na sceni je deseti krstaški rat protiv muslimanskog življa ili deseti genocid nad Bošnjacima,godimama brižljivo planiran od najumnijih srpskih glava  u Beogra-du.Svijet je, Evropa napose ostao slijep na sve ono što se događa u ovoj napaćenoj zemlji. Krik silovanih i preklanih nije uzbudio bezdušne u tom svijetu.Bosna a psebno Bošnjaci u njoj ostali su neprmjećeni u svijetu sve dok nisu zaprijetili da sa svojim odbranbenim jedinicama uđu u Banjaluku na taj način učine kraj toj svojoj patnji.Ni to im nađalost belosvjetski moćnici nisu dozvolili.Umjesto blic uništenjem Bošnjaka –muslimana, srpski stratezi  samo zahvaljujući svjetskim moćnicima nisu doživjeli svoj totalni poraz.

Bošnjaci –muslimani su od svojih susjeda do sada doživjeli 10 genocida  na koje ćemo se kratko osvrnuti.

Prvi genocid nad muslimanima zbio se na prostoru Mađarske,Slavonije,Like,Dalmacije, Krbave i Boke Kotorske nakon Tursko Austrjskog rata poznatim pod imenom „Bečki rat“  1683-1689.god.Na tom su području porušene sve džamije pokršteni ili poubijani svi muslimani

Drugi  genocid se desio na  tlu tadašnje „Stare Crne Gore“pobjeno je više od hiljadu muslimana. Strateg i promotor ovog genocida bila je pravoslavna crkva.za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedočanstva:Prva istraga poturica ,ustvari genocid nad muslima-nima se desio uoči najvećeg i najsvetlijeg hrišćanskog praznika uoči badnje večeri.Drugo,taj događaj je opjevao sam vladika-najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar Petrović Njegoš u Gorskom vijencu.On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad Muslimanima Srbije,Sandžaka,Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Treći genocid je bio psledica Prvog i Drugog srpskog ustanka pod devizom „Generalno trebljenje Turaka iz naroda,“ kako ga je označio srpski diplomata i historičar Stojan Novaković na tlu Srbije 1805-1820.god.Karađorđev biograf Konstantin N.Nenadović piše: „Ogorčeni Srbi i poslije zauzimanja Beograda klali su Turke  gdje god su koga našli,nisu štedjeli ni ranjenike,ni žene,ni decu tursku.(Život i dela Velikog Đorđa Petrovića Karađorđa, Beograd 1971,str 166.)U prošloj emisiji smo rekli da je turski sultan Selim nakon osvajaja Srbije zatražijo da šejhul-islam donese fetvu da se svi Srbi prevedu na Islam ida je ista odbijena opravdavajući je kur'anskim ajetom“U vjeri nejma prisile“

Prema sintetičkom izvještaju koji je izradila obavještajna grupa austrijske vojske o genocidu nad civilnim muslimanskim domorodačkim stanovništvom u Beogradu koje su oslovljavali kao Turci,Srbi su zapalili četrdeset muškaraca koji su se branili iz jedne kuće.“Osveta Srba još nije bila zadovoljena:odlučeno je poubijati žene i djecu koji su ostali u gradu i samo steškom mukom nekolicini prvaka ljudskih osjećaja pošlo je za rukom spriječiti to nedjelo.  Što se odlikovalo mladošću i ljepotom uzeše sebi srpski prvaci za krevet ,ostale i djecu poslaše za Niš.Da bi opravdali te sramne okrutnosti tvrdili su  kako su beogradski Turci namjeravali zatrti Srbe“(Citat prema:Mirko Grmek i dr.:“Etničko čišćenje-povjesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji,Globus,Zagreb 1993 str.18)

 Četvrti i peti genocid nad Muslimanima u istočnoj i jugoistočnoj Evropi desio se u periodu između   1830-1867 kao posledica Hati-šerifa(Srbija dobila status kneževine unutar turske carevine). U periodu od pet godina iseljeno je svo stanovništvo(Muslimani)iz Beogrda i desne obale rijeke Drine.U Užicu ,Šapcu,Sokolu,Valjevu i Bogatiću za samo pet godina nestalo je muslimana kao i stotine džamija i drugih vjerskih i kulturnih objekata.Stanovništvo se selilo-bježalo na lijevu obalu Rijeke Drine,i tad osmanska carevina za njih izgrađuje nova naselja Gornju i Donju  Aziziju –B.Šamac i Orašje.Nažalost danas,nekad čisto Bošnjački gradovi nastali kao posledica genocidne politike tadašnje Srbije danas su gotoovo čisti od Bošnjaka.

Šesti Genocid je posledica aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije u kom periodu je u Bosni i Hercegovini procenat Bošnjačkog Stanovništva sa 39% (popis 1879. pao na 32%popis 1910.god.

Sedmi genocid je pokušaj pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja.

Osmi genocid se desio u periodu između 1918-1941.(period između dva svjetska rata)u periodu Kraljevine Jugoslavije.U tom periodu pobijeni su muslimani sela Šahovci (600)  07-11-24  i preko tri hiljade nerazjašnjenih ubistava kraljevih komita u istočnoj Hercegovini i Sandžaku. Ovo zastrašivanje je dovelo do promjene etničke slike istočne Hecegovine na štetu Muslimana.

Deveti genocid  se desio od 1941 -1945 u tom periodu uglavnom od strane Dražinih četnika (Srbija istog  ovih dana šeli rehabilitovati)stradalo  8,1% Muslimana.

Ono što se desilo Muslimanima-Bošnjacima između 1992-1995.je sramna slika Evrope i organizacije UN,koja je Bošnjacima zabranila naoružavanje(izlobirali bjelosvjetski muslimanomrsci) da se suprostave do zuba naoružanoj Srbo-JNA i drugim četničkim falangama.

Ono što nije uspjela Dražina insrukcija 20 12 1941.“Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata“

 Stav  5.etnički očistiti Sandžak od bošnjačkog i BiH od bošnjaškog i hrvatskog življa.  Zadatak su od SAN-u dobili Slobodan Milošević ,Radovan Karadžić,Ratko Mladić,sa ostalom četničkom klikom i pravoslavnom crkvom.Sa druge strane njihovi saradnici su bili Franjo Tuđmani i Mate Boban.

Više stotina koncentracionih logora kroz koji je prošlo desetine hiljada logorša,hiljde silovanih žena,hiljde ubijene djece nisu nažalost bili dovoljni Haškom sudu da proglasi da je na cijeloj teritoriji države BiH počinjen genocid.Samo je Srebrenica u kojoj (a bila je zaštićena zona UN)pobijeno više od 8000 civila koji su se u čeničkim napadima na Kamenicu Cersku, K.Polje i druga okolna naselja sklanjali u „zaštićenu zonu“.Stotine masovnih grobnica još nisu iznjedrile sve nastradale.Skrivanjem masovnih grobnica genocidna tvorevina je poslije Dejtona pokušala prikriti svoja genocidna djela i danas ih prikriva.

Na području  MIZ-aZvornik rekli smo u prošloj emisiji prušeno je 35 džamija ,natom istom prostoru egzistiralo je 11 konc logora sa otprilike više od 10000 logoraša.Neki od tih logoraša su deportovani kao i čitava naselja(Kozluk,Šepak) preko Srbije u druge evropske zemlje,dok je većina pobijena.Tu sudbinu su doživjeli nažalost stanovnici Klise i Đulića (muškarci)dok su žene i djeca deportovani za Tuzlu.Tvornice Alhos,Standard,Glinica i dr,koje su svojim radom i znojem i sami izgrađivali bili su mjesto zatočenja i mjesto egzekucije više hiljada Bošnjaka.Stadioni domovi kulture,školski centri,takođe su bili stratišta Bošnjaka.

Zvornik prijeratna općina imala je 81295 stanovnika,grad je tokom agresije 08 aprila potpuno očišćen od Bošnjaka,ostala  su samo sela K.Grad  čiji je otpor trajo do kraja mjeseca  te Kamenica još par mjeseci.Dolinom rijeke Sapne a nakon što je izvršio deportaciju Kozluka agresor je pokušao ovladati krajem mjeseca aprilai početkom maja.Naselja Đulići i Kisa smatrajući da se nemogu suprostaviti JNA predali su naoružanje.Oni isto nisu ni imali namjeru iskoristiti protiv „JNA“negos u nešto ilegalnog naorušanja pribavili kako bi se eventualno suprostavili nekontroliranim elementima izvan jedinica „JNA“a koji su bili stalna prijetnja po to stanovništvo.Nakon majskog neuspjeha da ovladaju Sapnom ,Vitinicom, Kovačevićima,Godušom,Nezukom i Zaseokom i nakon ozbiljnih poraza,našalost okomili su se na naselja koja su im u jednom momentu iskazali lojalnost. Klisa i Đulići bili su njihova osveta za za poraze na Gaju  i Zaseoku od 6-10 maja.

Nažalost tokom svih ovih operacija četnicima ništa nije bilo sveto.Djeca ,starci, žene bili su im legalna meta kao branitelji ovih naselja.Tokom 92. I 93.god na području zvornika stradalo je 95 djece a tokom 94. I 95 još 7. Djece do 15 godina.Nažalost ovo nije konačni spisak stradale djece njih još 132. se vode kao nastali i to 104. 1992. i  26. 1995. U prelasku iz Srebrenice.  Zbirni pokazatelj govori da je sa prostora prijeratne opžine Zvornik ubijeno ili nestalo 234,djece u dobi do 18.god.

Na prostoru srednjeg podrinja tokom rata u Zvorniku,Srebrenici,Bratuncu i Vlasenici ubijeno je ili nestalo 1242.djece.Nažalost mnogo djece je prošlo i kroz četničke konc.logore,mnogo je djevojčica maloljetnih silovano na njima su ostale trajne posledice.

Ovo izlaganje smo počeli Kur'anskom surom Az-Zilzal 1-8 u kome Allah svemogući poručuje:

Ovo je svojevrsni školski čas koji bošnjaci ne smiju zaboraviti.Ako ga oni zaborave  ponovo će ga slušati naša djeca i unuci.

Na kraju posjetimo se i Kur'anskog ajeta sa kojim smo počeli prvu emisiju ovog ciklusa :

„Ako neko ubije nekoga ko nije ubijo nikoga,ili onoga koji na zemlji nered ne čini ,kao da je sve ljude poubijao;a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva,-kao da je svim ljudima život sačuvao.Naši poslanici su im jasne dokaze donosili,ali su mnogi od njih,i poslije toga ,na Zemlji sve granice zla prelazili“ El Maide 32   

Ovaj Kuranski ajet se nalazio u Tevratu , Zeburu i Indžilu, ovaj ajet će biti svjedočanstvo na budućm svijetu  ne samo zalima nego i onim koji su podvili vrat pod zulumom ali i protiv onih koji nisu spriječili zalima da činini zulum.   

Nevjerovatne su priče koje Mustafa Salihović navodi u svojoj knjizi Pokidani Pupoljci Podrinja“ utim izjavama evo šta on kaže:

Kakvu su sudbinu doživjele bebe zvorničke bolnice zna samo Dragi Allah i akterinjhove egzekucije.?

Genocid koji je počinjen na ovim prostorima nije se mogao počiniti u ime Boga,niti u ime čovječanstva,ni u ime prava.Allahu pravedni naš je bol danas veliki,ali naša vjera u Tvoju pravdu daje nam nade da će majke ,supruge i djeca podrinja naći utjehu u tvojoj pravdi.

Vjerujrmo da će kod onih koji su bili zaduženi u ime čovječaanstva da štite živote nevinih progovoriti savjest i pomoći da se prognanim vrati dostojanstvo i vrate njihova vjekovna ognjišta.

Allahu milostivi nemoj da mi zaboravumo tebe i da ti zaboraviš nas.Allahu ujedini srca naša u vjeri i ljubavu i učvrsti korake naše u istini i pravdi:Amin

31.05 2012                     RADIO GLAS DRINE           HASIM ef  RIZVIĆ

Isra i miradž 2. dio

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno

obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s.,

na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

 Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino.

Na prethodnoj hutbi smo govorili o događajima isre i miradža, gdje smo spomenuli način

na koji je Poslanik a.s., došao do Mesdžidul aksa, a zatim se vinuo u nebeska prostranstva

u susret svom Gospodaru. Spomenuli smo da je taj događaj izazvao dosta polemike kako

među mušricima tako i među muslimanima gdje su oni slabog imana napustili islam.

Za mušrike je bilo posebno važno poko11:32:30lebati EbuBekra kao uglednog i pouzdanog

pristalicu Poslanika, s.a.v.s, IbnŠihab kaže da je Ebu Seleme ibn Abdurrahman rekao:

«GrupaKurejšija otišla je kod Ebu Bekra i rekla: - Zar ti misliš da je tvojdrug otišao do

Bejtul-makdisa, a zatim se vratio do Meke ujednom dijelu noći? Ebu Bekr, r.a, ih je upitao:

Zar je to on rekao? Odgovorili su: Da! Ebu Bekr im je na to uzvratio rekavši:

- Svjedočim, da ako je to on rekao, da je istinu rekao! Rekli su – ti si mu povjerovao da je

došao do Šama (Palestine) u jednoj noći, a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo!

Pa ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba».

Ebu Seleme kaže: Zbog takvog držanja, Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik.

U povodu ovog izuzetnog događaja i objašnjenja njegove istinitosti materijalnim dokazima koje

su tražili savremenici Alejhisselama u kazivanju o Bejtul-makdisu i opisu karavane, da se primijetiti

da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije mario za osnovani Ummi Hanin strah. Iako je bio svjestan mogućeg

ismijavanja,Poslanik, s.a.v.s, nije se libio javno iznijeti činjenice o događaju koji se uistinu desio,

pa čak ni nakon što su ga neki napustili. Njegovo pouzdanje u istinu bilo je jače od bilo kakvih

provokacija i podrugivanja.«U ovome je dobar primjer svim nosiocima poziva da javno iznose istinu,

ne plašeći se kako će to ljudi primiti, ne laskajući ljudima, niti očekujući

da oni budu zadovoljni pa da to odobre, ako se to suprotstavlja istini koja se izlaže» 

Na Mi'radžu je Allahovom poslaniku, s.a.v.s, propisan namaz. Prvo 50, pa je na nagovor Musaa, a.s,

Poslanik, a.s, molio Alaha da to smanji, bojeći se da sljedbenici njegovi neće moći sve obavljati

«Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musaa, a.s, sve dok mi Allah ne reče:

„Muhamede, njih je pet u toku dana i noći, a svaki namaz broji se kao deset, što čini 50 namaza“.

Činjenica da je namaz propisan na Mi'radžu, veličanstvenom i za ljudski um nepojmljivom događaju,

ukazuje na veliku važnost namaza u životu svakog muslimana i muslimanke.

Brojni su hadisi Allahovog poslanika koji govore o značaju namaza, a jedan od njih je i hadis u

kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže da je namaz mi'radž vjernika.

Namazom se čovjek približava i uzdiže ka Allahu. Naši namazi bi trebali da budu takvi, da se namazu

radujemo, da ga smatramo susretom sa Allahom, ali nažalost koliko nas ima čiji namaz se ne podigne

ni jednog pedlja od zemlje, koliko ih ima koji smatraju namaz opterećenjem, a ne olakšanjem.

Ako je namaz susret sa Allahom, vjernik se onda susreće svaki dan, razgovara sa svojim Gospodarom,

obraća mu se, moli ga, zahvaljuje mu i time iskazuje svoju ljubav. Šta je sa onima koji nikada ne stanu

pred Allaha, koji mu se ne obraćaju, koji sa njim ne razgovaraju. Može li se voljena osoba voljeti a ničim

tu ljubav ne pokazati. Da li je takva ljubav iskrena ili je samo na jeziku. Allaha volimo i riječima i djelima,

jer voljeti ga samo riječima je stvar nifaka-licemjerstva. Da nas Allah toga sačuva.

U predmetnom ajetu, Uzvišeni nam objašnjava svrhu Poslanikovog mi'radža rekavši: LI NURIJEHU MIN AJATINA

(da bismo mu neka znamenja Naša pokazali). Uz to što je vidio neke odabrane poslanike, alejhimusselamu,

pokazan mu je i Malik, čuvar Džehennema. U jednom trenutku uveden je u Džennet u

kome je vidio raznovrsne ogrlice, đerdane od bisera, a zemlja dženetska bila je od miska.

Vidio je Sidretul-munteha koji su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaljke od zlata, različite boje, kao i meleki,

a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila.

Vidio je također, zeleno uzglavlje-Refref - koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-ma'mur (Nebesku kabu) i Ibrahima, a.s,

graditelja Zemaljske kabe, naslonjenog leđima na nju. U Nebesku kabu svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka koji

u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju više do Sudnjeg dana.

Mi’radž je ukazao na milost Allahovu prema ljudima. Kada je Allah upitao Svog Poslanika::”Šta želiš, šta tražiš miljeniče?

A on, naravno ne traži sebi ništa, ni kuću ni vikendicu, ni auto, nego traži oprost za svoj ummet. Pa mu Allah saopštava da

ono beskrajno more što vidi da je to Allahova milost,a ono stablo u moru je zemlja, a ona ptica na stablu je tvoj ummet,

a ono malo zemlje u kljunu ptice su grijesi tvog ummeta, pa ako padne ono malo zemlje u more ne bi se uopšte primjetilo.

i onda mu još reče: Tvojim dolaskom večeras, trećini tvog ummeta šaljem milost i oprost,

tvojim šefa’atom oprostit ću drugoj trećini, a trećoj trećini ću oprostiti kad se susretnemo na Kijametskom danu.”

Kolika li je samo Allahova milost prema nama, a mi ne hajemo i ne trudimo se da tu milost zadobijemo.

Poslanik neka je na njega mir i spas je na mi’radžu vidio prizore budućeg svijeta, vidio je džennetlije kao i džehennemlije,

tako se navodi u podužem hadisu kada je došao do najnižeg neba da je ugledao jednog čovjeka koji sjedi, a s njegovu

desnu i lijevu stranu je bila po jedna skupina ljudi. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao

na lijevu stranu zaplakao bi. Upitah Džibrila ko je ovo? A on reče ovo je Adem a.s., a skupine sa njegove desne i lijeve

strane su njegovi nasljednici. Na desnoj strani su džennetlije, a na lijevoj su džehennemlije, pa kad pogleda na desnu stranu

nasmije se, a kad pogleda na lijevu stranu zaplače.

Mi'radž je, zasigurno, jedan od Allahovih, dž.š, dokaza koji otkriva Allahovu, dž.š, svemć i naklonost prema Njegovim

izabranim robovima. Mi'radž je učvršćenje za one čija su srca sklona istini i pravom vjerovanju, dok je za kolebljive

i one čija su srca bolesna, prepreka i put do zablude. Zato Uzvišeni u istoj stvari jedne učvršcuje a druge u zabludi ostavlja.

Molimo Te Gospodaru za čvrstinu uvjerenja u Tvom dinu, poslije čega nema kolebanja i zablude.

Ti si, uistinu, neograničeno dobar i plemenit.Amin.

Idriz ef.Osmanović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, samo Njega obožavamo, u Njega se uzdamo i samo od Njega pomoć tražimo. Neka je salavat i selam na Njegova miljenika i poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, ashabe, na naše šehide i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana.

Draga braćo! Prošle hutbe smo govorili o sujevjerju i njegovim oblicima koji su rašireni čak i među onima koji sebe smatraju muslimanima. Sujevjerje je blisko širku a širk je težak grijeh koji izvodi iz vjere. Allah dž.š. u suri En-Nisa, 48. ajet kaže:

 انّ الله لايغفر ان يشرك به ويغفر ما دون  ذلك لمن يشآء ومن يشرك بالله فقد افترى اثما عظيما

„ Zaista Allah neće oprostiti da Mu se neko smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog Allahu smatra ravnim čini, izmišljajući laž, veliki grijeh“.

Braćo moja! I najmanja sumnja u Allahovu svemoć i sveznanje je širk. Samo čista vjera bez primjese širka je garancija za sreću na dunjaluku i na ahiretu. Sve što se dešava na ovom svijetu je Allahova volja i Njegov emer. Ništa nam se ne može dogoditi bez Njegove dozvole i ništa ne može spriječiti Njegovu volju. Sva dobra koja nas zadese su plod Njegove milosti a sve loše je ili posljedica naših grijeha ili Njegova kušnja nakon koje strpljive i izdržljive čeka bolja nagrada. Zato se okrenimo pravoj vjeri i ne dozvolimo da nas pokoleba bilo šta u našem vjerovanju.

Allah dž.š. u suri Er-Rum, 30. ajet kaže:

فأقم وجهك لدين حنيفا فطرة الله التى فطر الناس عليها لاتبديل لخلق الله

 ذلك الدين القيم ولكنّ اكثر الناس لايعلمون

„ Ti okreni svoje lice pravoj vjeri, kao pravi vjernik, vjeri Allahovoj, prema kojoj je ljude stvorio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi ne zna“.

Naš Gospodar, Allah dž.š. nam je objavio ispravnu vjeru islam, jedinu vjeru koju On priznaje, vjeru očišćenu od širka, sujevjerja, gatki, vjeru koja od nas traži da se samo Allahu pokoravamo i samo od Njega pomoć tražimo. Znajte braćo moja da je pravi vjernik samo onaj ko vjeruje da mu je dovoljan Allah, da je On najbolji oslonac i najbolji pomagač. Pravi vjernik se samo Allahu obraća, uzda se u Njegovu pomoć radeći djela koja vode Njegovu zadovoljstvu a bježeći od djela koja izazivaju Njegovu srdžbu i gnjev.

U suri Junus, 105. do 107. ajeta, u prijevodu na naš jezik, Allah dž.š. kaže:

„Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi od onih koji širk čine, i pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni štetiti, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik. Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti želi dobro, niko ne može Njegovu blagodat spriječiti; On njome nagrađuje koga hoće od robova svojih, On prašta i milostiv je“.

Braćo moja! Znajte da je većina ljudi u zabludi, da je većina sujevjerna, da većina nepoznaje svoju vjeru, da su mnogi skloniji slijeđenju nečijih običaja, pa čak i nemuslimanskih, nego pravoj vjeri. Mnogima je lakše tražiti pomoć od sihirbaza, vračara i gatara, nego zasukati rukave, uzeti abdest i obratiti se čista srca i čista nijeta svome Gospodaru. Nažalost mnogo je onih koji samo od svoje vjere imaju ime koje liči na muslimansko, a u praksi su daleko od islama. Takvi su skloni prihvatiti tuđe običaje bez razmišljanja o posljedicama svojih djela po njih i njihove porodice. Koliko među muslimanima ima onih koji nosaju nekakve vezice na rukama, da ih čuvaju od zla, a o hamajlijama i zapisima da i ne govorimo. Koliko takvi imaju propuštenih namaza u jednom danu a ako i klanjaju, znaju li da je njihov namaz zbog toga što imaju kod sebe upitan?

Poslanik je rekao: „Kod koga se nađe troje osjetit će slast Imana; kome Allah i poslanik budu draži od bilo čega drugog, ko isključivo radi Allaha voli drugog čovjeka, i ko prezire povratak nevjerstvu nakon šot ga je Allah iz njega izbavio, u mjeri u kojoj mu ne bi bilo drago da bude bačen u vatru“.

Takođe je rekao: „Klonite se sedam teških grijeha: mnogoboštva, bavljenja sihrom, ubistva nevinog, kamate, zloupotrebe jetimske imovine, bijega sa bojnog polja i potvorečestite vjernice“!

„Onaj ko umre, a nije pridruživao Allahu drugog boga- ući će u džennet, a onaj ko je pridruživao Allahu drugog boga- ući će u džehennem“.

Braćo moja! Zamislimo se nad ovim porukama! Zatražimo od Allaha pomoć da od sebe otklonimo i najmanji djelić širka, da ni najmanje ne posumnjamo u Allahovu svemoć, da svaku nevolju koja nam se dogadi prihvatimo kao iskušenje ili kao posljedicu svojih propusta i svojih nedjela. Zamolimo Allaha da nam pomogne da mu se približimo izvršavajući farzove i nafile a da nas udalji od harama i ružnih djela. Samo tako ćemo biti jaki i sretni na oba svijeta.

Braćo moja! Vjerovatno ste čuli da su u Orahovcu, u školi, i naša djeca, po naređenju učitelja donosila jaja da ih šaraju za uskrs. Samo dva naša roditelja su se usprotivila i svojoj djeci nisu dali da ponesu jaja od kuće za šaranje a deset roditelja je to prihvatilo. To je najbolji dokaz slabosti većine muslimana i slabog poznavanja svoje vjere ali i svojih prava koja su im ovom prilikom bila ugrožena. Javnost je nakon ovog skandala u školi uzburkana ali na žalost i to su neki naši političari pokušali iskoristiti u svoje političke svrhe. Iskušenja kroz koja prolaze naši povratnici su velika a često su prepušteni sami sebi. Povratnici su često najslabija karika našeg društva koje mnogi iskorištavaju u predizborne svrhe a onda ih zaboravljaju. Povratnici su i slabo obrazovani pa ne poznaju svoja prava a nemaju mogućnosti da traže advokate koji će ih zastupati. Ovaj ružni događaj je posljedica pritiska na povratnike ali nije rijedak slučaj da tuđe običaje Bošnjaci prihvataju bez prisile.

Molim Allaha da nas učini jakim kako u vjeri svojoj tako i u odnosu na nevjernike, da nam se smiluje, grijehe nam oprosti i u džennet nas uvede. 

Gatanje i sujevjerje

Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, Svemoćnom i Sveznajućem, koji nema sudruga ni pomagača, koji sve stvara uzdržava i rastvara, po čijoj volji se sve događa, dobro i zlo sve je od Njega, i On ljude kažnjava ili nagrađuje na osnovu djela njihovih. Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda a.s., koji je jasno podučio ashabe i vjernike na razliku između vjere i sujevjerja, neka je salavat i selam na njegovu porodicu, njegove ashabe, na naše uzorite šehide i na sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana.

Allah, dž.š, u suri El-Enbija, 35.ajet kaže:

  بالشر والخير فتنة والينا ترجعون  ونبلوكم

“Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.”

 Molim Allaha, dž.š, da nam podari iskreno i ispravno vjerovanje,  istinski tevhid (vjerovanje da je jedino Allah dž.š Svemoćan i Sveznajući) pa ćemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na budućem svijetu. Allahu naš, uputi nas i učvrsti na pravom putu, spasi nas od vatre i uvedi nas u Džennet. Amin.

 Nurija ef. Čikarić

NASILJE

Ko čini veći zulum (nasilje) od onoga koji sprečava i onemogućava da se u džamijama spominje ime uzvišenog Allaha?                 

Rušenje džamija i uklanjanje svih tragova njihovog postojanja znakovitost je prethodnog rata. Takvo barbarstvo ne pamti se još od perioda prodora Mongola na Bliski istok. Kulturni suicid koji su činile jedinice Srbijanske vojske (Crvene beretke, Šešeljevci, Arkanovci) nisu poznati ni u periodu krstaških ratova, nemaju poređenje u historiji čovječanstva. Od njih nisu kasnije  odudarale, nijedinice bosanskih Srba  koji su se posebno isticali u pljački i rušenju kako vjerskih objekata tako i čitavih naselja. Stvar je još teža i bolnija da su to radili iz vjerskih pobuda, u ime vjere. Njih čekaju i ovodunjalučke i ahiretske posledice.

Ebreha El Habešija Abesinski namjesnik u Jemenu je pošao srušiti u ime Kršćanstva K'abu, prvi Allahov hram na zemlji. On i njegova vojska su uništeni od sićušnih ptica (ebabil) koje su došle s mora i svaka je u kljunu i u nogama nosila po jedan kamenčić. Time je uništena sva Ebrehina vojska na čijem čelu je išao ogroman slon. Pročitajte dragi slušaoci, Ibn Ishakovu Siru Allahova Poslanika ili tefsir Ibn Kesira i vidite kako prolaze Allahovi neprijatelji. Sam Ebreha je pogođen kamenom ponijeli su ga nazad u Sanu, a njegovo tijelo je počelo da se raspada, komadić po komadić. I kad god bi neki komadić otpao, s tog mjesta bi šiknula krv i gnoj procurio. Kad su ga donijeli u Sanu bio je veličine kokoške i nije umro dok se njegova prsa nisu odvojila od srca.

Kur'an svoje sljedbenike podsjeća na ovaj slučaj i ne dozvoljava rušenje ničijih bogomolja. Sjetimo se da smo u prošloj emisiji prenijeli govor Reis ul - uleme starješinam 2. OG prilikom posjete tokom prošlog rata:  „Ne rušite crkve.. Ne maltretirajte starce itd.“

Allah s.v.t kaže:

Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona tvoj Gospodar uradio. Zar lukavstvo njihovo nije omeo. I protiv njih jata ptica poslao. Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale. Pa ih On, kao lišće koje su crvi rastočili učinio. (Al-Fil 1-5)

 O Allahovi robovi, Milostivi Bog objavio je Kur'an Časni da bi ga ljudi učili, tumačili i razmišljali o njegovim savršenim značenjima i uputama. Izvšavajući njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana ljudi se opskrbljuju nepresušnom mudrošću koja vodi u okrilje Allahove zaštite. Među njegovim univerzalnim načelima naći ćemo  upute o vjerskoj snošljivosti i suživotu s pripadnicima drugih svjetonazora.

Kur'an Časni isključuje vjerski fanatizam, a u pitanjima vjerske tolerancije i slobode savjesti zauzima najšire gledište.

U vjeru nije dozvoljeno silom ugoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.“ (El-Bekare 256.)   

To je osnovni princip koji je mnoštvom ajeta objašnjen i upotpunjen.

Da je  Allah htio svi bi ljudi jedne vjere bili...... ( Junus 99.)                                                             Ti poučavaj tvoje je da poučavaš.............. (El Gašija 21.,22.)                                                        Oni koji su vjerovali pa i oni koji su bili Sabejci..... (El Maide 69.)                                         Pozivaj ljude na Allahov put razboritošću i blagim opomenama (En Nahl 125.)

Ideja vjerske snošljivosti i suživota proteže se cijelim Kur'anom. Poslanik je taj suživot praktično realizirao ugovorom o suživotu sa Jevrejima.

Poseban primjer je historija zabilježila kada je nedždanska deputacija došla kod Poslanika sastavljena od četrdeset kršćanskih sveštenika i dvadeset naučnika sa episkopom Ebu Haris ibn Alkamom na čelu.   Muhamed s.a.v.s je delegaciju najljubaznije primio u medinskoj džamiji, dopustio da u džamiji gdje samo muslimani obavljaju molitvu delegacija obavi svoju molitvu po obredima kršćanske crkve i onda se sa njom upustio u raspravu o Isa a.s. U predanjima se kaže da je Božiji Poslanik sam činio uslugu ovoj delegaciji dok je boravila kod njega. U postposlaničkom periodu mnoštvo je primjera da su muslimanski vladari i drugi dostojanstvenici slijedili primjere svoga Poslanika.

Kada je muslimanska vojska zauzela Jerusalem, jerusalemski je patrijarh Sofronije tražio da lično halifi Omeru preda ključeve tog svetog grada. Nakon što je procedura obavljena patrijarh je halifu odveo da mu pokaže znamenitosti grada između ostalog glavnu crkvu u Jerusalemu. U tom razgledanju nastupilo je namasko vrijeme i halifa je zatražio da ga patrijarh izvede kako bi klanjao namaz. Patrijarh mu je ponudio da namaz obavi u crkvi. Omer mu se zahvalio rekavši da ga je strah da ako on to obavi, da će muslimani širom islamske države polagati pravo na crkve, svojatati ih i stvarati probleme kršćanima.

Kad su u doba sultana Selima I (1512. – 1520.) kršćani prognali muslimane iz Španije, zatražio je sultan od svog šejhul islama da izda fetvu o progonu svih kršćana iz turske carevine. Šejhul islam Zembili Ali nije izdao takvu fetvu, zato što bi ona bila suprotna Šerijatu.

Najbolji primjer  islamske tolerancije bio je i ostao u Bosni i Hercegovini. Tokom turske vladavine u svim su se gradovima pravile džamije, crkve i sinagoge. U Sarajevu, u jedno kvadratnom kilometru smještene su bogomolje svih konfesija koje gravitiraju u ovom gradu, džamija, pravoslavna i katolička crkva i sinagoga. Tokom posljednjeg rata muslimanska vojska nije rušila druge bogomolje držeći se islamskih propisa.

A onda su 1992. godine Bosnom, njenim jednim djelom, ovladale mračne sile i epilog tome je bio da je porušeno 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.

Nažalost, radili su to gotovo podjednako i katolički i pravoslavni kršćani.

Uništavajući svjesno i planski sve ono što je stoljećima gađeno na bosanskom tlu, ovovremeni barbari, srpsko - crnogorski i hrvatski zločinci nanijeli su neprocjenjivu štetu bošnjačkom kulturnom naslijeđu u Bosni i Hercegovini.

U zločinačkom pohodu nisu pošteđeni ni najvrijedniji objekti islamske arhitekture nulte kategorije (Gazi Husrev - begova džamija 1532., 100, Careva džamija 1565., Alipašina džamija 1561., Magribija 1776., u Sarajevu , Aladža 1551. I Careva džamija 1483. u Foči, Sultan Esme džamija 1745. u Jajcu, Karađozbegova džamija 1570. u Mostaru, Ferhadija 1579. i Arnaudija 1595. u Banja Luci, Emin Turhan - begova džamija u Ustikolini 1448.) Sve ove džamije bile su  upisane u UNESKO - v spisak objekata visoke kulturne i građevinske vrijenosti.

Ova djela duhovne kulture i civilizacije pokazuju duhovnu historiju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i Evropi. Zato su agresori sve činili da izbrišu historiju Bošnjaka na ovim prostorima. Stanovnici Balkana koji su prihvatili Islam i izgradili urbane centre u sastavu Osmanskog carstva baštinici su visokih kulturnih i vjerskih zdanja najveće historijske, arhitektonske i umjetničke vrijednosti. U kasnijim stoljećima, osmanska je država gubila dio po dio Balkana, sistematski su uništavani muslimani i njihovi spomenici kulture. Beogradski pašaluk je imao više od 600 džamija, od toga je ostala Bajrakli džamija u Beogradu. U istom tom periodu sa drugog kraja  u Dalmaciji i Lici i u Hrvatskoj, svi tragovi Bošnjačke kulture su izbrisani da danas nema kamena na kamenu. Ostali si samo nazivi nekih mjesta, kao što su Islam Grčki i Islam Latinski.

Posljednje rušenje objekata islamske kulture i arhitekture samo je, dakle, nastavak ranijeg programa kulturoicida nad muslimanima na čitavom Balkanu. Naravno da je tome doprinio „Vasojevića zakon“ iz prve polovice 19. stoljeća koji podstiče i ozakonjuje svojim odredbama rušenje svih djela musllimanske kulture. Ova barbarogena tendencija je u svim programima srpskih nacionalističkih organizacija, te zbog tog pravdanje da to rade neke nekontrolirane skupine, ne pije vode.  U izgradnji velikog broja pravoslavnih i katoličkih bogomolja Bošnjaci imaju svoj veliki udio. Prilozi za njihovu gradnju prikupljani su i u džamijama.

Mnogi su svijetli primjeri da  muslimani ne samo da nisu rušili nego su spašavali, čuvali i štitili pravoslavne i katoličke bogomolje. I pored svega što su učinili Srebrenici, srpski agresor ju je zatekao netaknutu.

Vojnici HVO - a su sa katoličke crkve u G.Vakufu snajperima mjesecima ubijali civile, a borci Armije BiH nisu upotrijebili artiljerijska oruđa protiv nje. U Bosanskoj Kostajnici vojnici HVO - a su džamiju pretvorili u borbeni položaj tako da ju je srpski agresor srušio eliminišući protivnika. Granatirajući Sarajevo, Srbi su u Starom Gradu zapalili pravoslavnu Mitropoliju, Bošnjaci su izlažući se velikoj opasnosti izašli da gase požar. Mogli bismo ovdje nabrojati desetine  pa i stotine primjera geste spašavanja vjerskih objekata drugih konfesija od strane Bošnjaka, ali neka o tome sud pohvale donese neko drugi. Volio bih kad bi se agresor jedan ili drugi u ovom slučaju mogao pohvaliti takvom jednom gestom. Kada govorimo o  spomenicima kulture onda ćemo navesti ne samo da džamije,  mektebi, tekije i turbeta nisu bila u potpunosti porušeni nego su tu sudbinu doživljavala i mnoga mezarja koja su ili pretvarana u vojne objekte ili bagerima uklanjana sa lica zemlje. Bilo je to i sa Jevrejskim grobljima, a oni nisu bili vinovnici ovog sukoba.

Do početka agresije na našu zemlju MIZ Zvornik je imao 37 džamija, 20 mesdžida, 3 turbeta. Svi ovi objekti su upotpunosti porušeni ili 100% devastirani, na njihovim mjestima izgrađene su crkva (na Diviču),  parkinzi (Rijeka džamija i Kozluk), stambene zgrade (Zamlaz) i slično.

Poslije Dejtona muslimani Zvornika Allahovom milošću su izgradili  veće i ljepše ili su one u izgradnji (Skočić i Kušlat). Kad je riječ o džamiji na Kušlatu, riječ je o vojnoj džamiji iz 15. stoljeća koju pominje i Evlija Čelebija, putopisac koji je prošao ovim krajevima, a koja se smatra jednom od prvih džamija u BiH (možda poslije džamije u Ustikolini). Riječ je o malom objektu dimenzija 6,5 x 6,5 sagrađenoj na litici visokoj nekoliko stotina metara. Smatra se sultan Fatihovom džamijom, koja dominira kanjonom Drinjače i Jadra i putem Zvornik Sarajevo, gdje se spajaju rijeka Drinjača i Jadar. Nju su agresori spalili u februaru 1993. godine. Radujemo se njeno rekonstrukciji i otva-ranju ove godine.

Treba napomenuti da je više od 10. godina trajala borba rukovodstva   islamske zajednice i džemata Divič da se pravoslavna crkva iz Diviča,  koja je bila sagrađena na džamijskim temeljima dislocira. Na kraju je islamska zajednica morala platiti njenu dislokaciju na novo mjesto. Tako su Bošnjaci ni krivi ni dužni pravili pravoslavnu crkvu na desnoj strani puta Zvornik – Sarajevo, odmah iza Diviča.   

Uz sve ovo porušen je čitav niz službenih objekata, vakufskih, imamskih stanova. Prije njihovog rušenja sve je to bilo opljačkano, a potom građevinski materijal korišten za vlastite potrebe. Tako je porušeni materijal Rijeka džamije korišten za nasip obale rijeke Drine na kojem je kasnije izrađen motel, a koji je poslije izvjesnog vremena napukao i u kome pri malo većem vodostaju rijeke Drine niko ne smije da boravi.

Sve ovo su stvari koje moraju biti urezane u duboko sjećanje svih Bošnjaka, ko su komšije sa kojima su živjeli, sa kojima žive i pored kojih će živjeti.

Neka dragi Bog svim zlotvorima da zasluženu kaznu, a svim dobrotvorima obilnu nagradu. Amin.       

24.05 2012     RADIO GLS DRINE                                          HASIM ef RIZVIĆ

ISRA I MIRADŽ 1.dio

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino.

Kaže Allah Uzvišeni: “Slavljen neka je Onaj koji  je svoga roba u jednom času noći preveo iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (El-Isra',1)

U kontekstu ovog kur‘anskog ajeta danas ćemo  započeti govoriti o jednoj od mubarek noći čiji nam se dolazak polahko bliži. Uskoro nam dolazi noć zvana Lejletul-Miradž.
Sura El-Isra' je 17. sura u kur'anskom poretku. Ima 111 ajeta. Objavljena je u Meki, osim 26, 32, 33, 57. i od 73. do 80. ajeta koji su objavljeni u Medini.

Njen početak je intoniran slavljenjem Allaha, a završetak zahvalom Allahu. Na samom početku Allah slavi samoga sebe želeči time da nagovijesti da ono što je učinio prevazilazi granice ljudskog poimanja i ustaljenih fizičkih pravila na koja smo navikli. Na taj način podstiče i nas da ga slavimo kad god se prisjetimo ovog momenta kada je Allah Uzvišeni u samo jednom kratkom dijelu noći preveo svog miljenika iz Meke do Jerusalimu a zatim do nebeskih visina. gdje je proveden kroz sedam nebesa do naujadljenijih nebskih sfera u neposrednu blizinu Tvorca svih svjetova Allaha Uzvišenog.

Ova sura pored toga s adrži nekoliko tematskih cjelina, a najizražajnije su one što govore o vjerovanju, pravilima društvenog i pojedinačnog ponašanja kao i kazivanja o sinovima Israilovima.

Govoreći o vrijednostima ove sure dr. Vehbe Zuhajli u tefsiru (Et-Tefsirul-Vedžiz) navodi predaju od Aiše, r.a, «da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, svake noci učio suru Benu Israil ( kako neki nazivaju ovu suru) i Ez-Zumer». )

Poslanikovo noćno putovanje se dogodilo prema većini islamskih učenjaka, 27. noći mjeseca redžeba, u godini prije Hidžre.  

Važno je napomenuti da je mjesec redžeb jedan od četiri sveta mjeseca (ešhurul-hurun). U njemu je začet posljednji Allahov poslanik (u utrobi majke) i tako iz višeg svijeta spušten u niži, a Mi'radžom je ponovo iz nižeg svijeta, uz posebne počasti, uznesen u viši svijet.

Allah, dž.š, redovito podvrgava svoje iskrene robove velikim iskušenjima prije nego što će ih nagraditi. Prisjetimo se, Resulullahovom Mi'radžu prethodile su godine teških iskušenja, koja je on s velikom odlučnošcu i požrtvovanjem podnosio, godine sveopćeg bojkota, onda smrt njegove vjerne supruge hazreti Hatidže, a potom smrt amidže Ebu Taliba. Ne treba zaboraviti da je Poslanik, a.s, u ličnostima tih dviju osoba imao neizmjernu podršku i zato je zbog bola za njima tu godinu nazvao Godinom žalosti (amul-huzn)
            Većina njegovih sljedbenika, zbog mušrickih progona, nalazila se u Abesiniji, tako da je smrću supruge i poglavara roda ostao i bez posljednje podrške. I, baš u danima sveopće tuge dolazi poziv na Noćno putovanje kakvo niko ni prije ni poslije nije imao, putovanje gdje će se suočiti s božanskom prisutnošću.
            Među komentatorima Kur'ana polemisalo se o tome da li je Poslanikovo putovanje bilo duhovno, ili tjelesno i duhovno, je li se taj događaj desio u budnom stanju ili je to bio snoviđenje Allahova poslanika, a.s. Sam Poslanik, a.s, opisao je to stanje sljedećim riječima: «Nalazio sam se negdje između sna i jave» )Poslanik daje opis Mi'radža koji je prenijelo 45 njegovih drugova.

Mi ćemo se osloniti samo na skraćena svjedočanstva Buharije i Muslima, koji pričaju da se Poslanik jedne noći nalazio sam kod kuće – ili prema nekom drugom prenosiocu – u dvorištu Ka'be – kad mu pristupi melek Džebrail i raspori mu grudi da bi umio srce njegovo; zatim ga na Buraku (burak, iz istog korijena kao i berk, što znaci munja) povede na put u nebo. Na svakom od sedam nebesa upozna po jednog velikog Poslanika: Adema, Isaa i Jahjaa, Jusufa, Idrisa, Haruna, Musaa i Ibrahima, alejhimusselam. Otišli su potom još više, tamo otkud se čuo zvuk božanskog pera koje piše božanske odluke i sudbinu. Onda ga Džibril dovede do granice koju on ne smjede prekoračiti, te mu pokaza put kojim će sam kročiti.

Pogledajmo kolika je samo počast ukazana našem Poslaniku a.s., da je jedino on smio dalej da kroči, čak ni melek Džibril nije smio dalje kročiti jer bi bio spaljen.

Muhamed, a.s, nastavi put, te bi konačno nagrađen božanskom prisutnošću. Allah, dž.š, se s njim poselami i obdari ga posredništvom (šefaatom) sredstvom svetih ljudi.

Veoma je interesantno das vi mi koji obavljamo namaz se prisjećamo Miradža svaki dan. Prvo dok obavljamo namaz, a drugo dok učimo “Ettehijatu” gdje u stvari učimo govor koji se vodio između Allaha i Poslanika a.s., Poslanik posjeti Granično stablo (Sidretul-munteha), Džennet i njegove radosti, Džehennem i njegove strahote.

Na povratku se zadrža u Jerusalemu, poprištu ranijih objava, gdje ga dočekaše svi raniji poslanici, a.s, te zajedno obaviše namaz koji je predvodio Muhammed, a.s. Nakon toga, Poslanik, a.s, vratio se u Meku ). Specifičnost tog događaja utoliko je veća što su Isra i Mi'radž trajali toliko da se postelja Poslanikova, a.s, nije bila ni ohladila, a on se povratio s putovanja.

Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžišna Ummi Hana kod koje je te noći bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlučio da izađe i upozna javnost o svom veličanstvenom događaju, Ummi Hana ga povuče za odjeću, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod neće ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!?)

Taj slučaj izazvao je burne reakcije u javnosti. Mušrici su Poslanikovu priču o Mi'radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog događaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, s.a.v.s, pokolebao i napustio islam.

Ebu Hurejre, r.a, navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio.)

Neka je slavljen Allah koji nam je dao život, iman, zdravlje, i nafaku i koji nam je poslao svog Poslanika da nas izvede iz tmina ka svjetlu. Amin.

Idriz ef.Osmanović

Proteklih sušnih poljetnih dana bili smo svjedoci brojnih požara koji su gutali velike površine suhe trave, korova, ali i mladih biljaka koje su tek započinjale ovogodišnji vegetativni ciklus. Požari su ugrožavali imovinu, biljke, životinje, pa i ljude. Neki od požara su bili posljedica proljetnih čišćenja obradivih površina neki su bili posljedica ljudskog nemara i nepažnje, a bilo ih je na žalost i namjerno podmetnutih.

Svi oni su donijeli značajnu materijalnu štetu, ozljede pa i stradanja ljudi. Pored navedenog ovi požari su nanijeli ožiljke na životnij sredini u kojoj živimo. U ovom radu ćemo upravo govoriti o mjestu životne sredine u islamskom učenju.

Kur’an kao knjiga na kojoj muslimani temelje svoj životni put, nudi poruke koje nas upućuju na prirodnu i životnu okolinu. Ovi ajeti primarno imaju zadatak da pokažu znakove (ajete) Božijeg postojanja, ali nas upućuju da razmišljamo o prirodnoj i životnoj sredini. “Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u mjeni noći i dana, i u lađi koja morem plovi, natovarena onim što ljudima koristi, i u tome što Allah s neba kišu spušta i njome zemlju oživljava nakon njena mrtvila i u tome što je rasijao po zemlji životinje, svakojake, i u naizmjeničnom kretanju vjetrova i oblaka koji predano jezde izmeđ’ neba i zemlje – znaci su ljudima koji razmišljaju!” (El- Bekare. 164)

Ovaj kur’anski ajet kao i mnogi drugi, koji našu pažnju upućuju na stvoreni svijet koji nas okružuje, imaju prvenstveni cilj da uočimo znakove Allahova postojanja. Sve su ovo Božiji znakovi kroz koje se On objavljuje. “Raznovrsnost flore o kojoj se govori u Kur’anu samo je jedan od izraza Božanske stvaralačke moći i njenog očitovanja.” (E. Karić) Priroda, svijet u kojem živimo u Kur’anu je opisana lijepa, raskošna i skladna. Spoznaja Gospodara svjetova moguća je kroz Njegova lijepa imena i stvaranje. Allah na kraju opisa našeg životnog okruženja poziva na razmišljanje, na promatranje i ispitivanje. “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obavješten.” (Fusilet: 53). Allahovi ajeti su to oko nas i u nama samima. Muslimani poštuju objavljene ajete i drže ih svetim, razumjevajući da su oni od Allaha objavljeni. Iz citiranog ajeta razumijemo da je i stvoreni svijet takođe spade u Allahove ajete. Kakav odnos imamo prema ovim ajetima?

U našoj tradiciji je postojala svijest o svetosti prirode i stvorenog. Svijest o poštovanju se razvijala generacijama, a naslonjena je na kur’anski tekst i hadisku tradiciju. Od naših starih smo mogli slušati kako nešto ne valja, a posebno su nas upozoravali da ne psujemo ništa od stvorenja jer je to grijeh. Spominjanje u Kur’anu životinja, biljaka, zemlje, kosmosa i drugog stvorenog je na taj način bilo urezano u svijet našeg tradicionalnog poimanja vjere. “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje;…” (Al-bekara 26)

Sve što je stvoreno ima svoju ulogu i zadaću, sve ima svoju ulogu u funkcioniranju ravnoteže, reda i harmonije. Na početku spomenuti događaji o proljetnim požarima govore nam das mo se odmakli od naše tradicije. Allahov poslanik je upozoravao ljude da ne ostavljaju upaljenu vatru u svojim kućama dok spavaju. Ovaj hadis bilježe Muslim i Buharija od Ibn Omer r.a. Na žalost osvjedočili smo se da se zapali vatra na otvorenom, a potom ostavi bez kontrole. Posljedice gledamo svojim očima ili o njima saznamo u medijima.

Muhammed a.s. je svojim primjerom i riječima podsticao svoje ashabe, pa tako podstiče i nas da svojim trudom doprinesemo razvoju života na Zemlji. “Koji god musliman posadi sadnicu ili usjev, pa od toga bude jeo čovjek, ptica, životinja ili bilo šta drugo, on će od toga imati koristi do Sudnjeg dana.” (Buhari i Muslim) Za vjernika je motiv naveden u hadisu veoma važan. Tko ne želi da ima nagradu koja traje do Sudnjeg dana?

U drugoj predaji koju prenosi Enes b. Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Ukoliko nastupi Sudnji dan, a u ruci jednoga od vas bude palmina sadnica, neka je posadi ako može''. ( Ahmed i Buhari) Slična nagrada očekuje i one koji kultiviraju besplodnu i opustošenu zemlju. Kaže Poslanik s.a.v.s., u hadisu koga prenosi Džabir r.a.: '' Ko (obradom i trudom) kultivira besplodno zemljište, za to mu pripada nagrada, a ono što sa nje pojedu živa bića, računa mu se kao sadaka ''. (Ahmed )

Odnos muslimana prema vodi se može vidjeti kroz bogatu islamsku civilizaciju u prošlosti. Muslimani su razvili posebnu ljubav i prema ovoj Božijoj blagodati. Svakao da je tome doprinijelo to što je čistoća i obredno čišćenje - abdest sastavni dio islamskog obredoslovlja. Muslimani su gradili vodovode, javne časme i javna kupatila, kao vakufe i zadužbine dostupne svim ljudima. Međutim, iako je korištenje vode preduslov za namaz ono mora biti racionalno. Muhammed s.a.v.s. je jednom naišao pored Sa'da r.a koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: '' Kakvo je to rasipanje, o Sa'de?'', a ovaj priupita: '' Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)? ''. '' Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče '', odgovori Poslanik s.a.v.s. ( Ahmed) Uz ovo još možemo reći da je Poslanik s.a.v.s. zabranio mokrenje u stajaću vodu, ( Muslim) što također može aludirati na izbjegavanje onečišćenja vode.

Sličan odnos u Islamu je i prema životinjama. “Sve životinje koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.” (Al-An’am 38) Šejh Tusi u Mebsutu piše: “Prenosi se od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “U noći miradža osmotrio sam džehenemsku vatru i tamo vidio jednu ženu kako se pati. Upitao sam o njoj pa su mi rekli da je kažnjena zato što je bila svezala mačku i nije joj davala ni vode ni hrane sve dok mačka nije krepala. Osmotrio sam i Dženet i tamo ugledao ženu bludnicu. Upitao sam o njoj, pa su mi rekli da je ona nagrađena za jedno dobro djelo. Jednog dana naišla je na jednog psa, koji je zbog prevelike žeđi isplazio jezik, te je svoju haljinu umočila u bunarsku vodu i cijedila je pred njim sve dok ga nije napojila. Zato joj je Bog oprostio.”

Svjedoci smo ozbiljnih klimatskih poremećaja, zabrinutosti naučne javnosti zbog velikog zagađenja zemljišta, vode i zraka. Održavaju se politički skupovi u cilju smanjenja zagađivanja životne sredine. Svakako da mi svi ne učestvijemo na raznim forumima kako bi digli svoj glas. Međutim svi učestvujemo u misiji boravka na ovom svijetu i svi imamo odgovornost za ono što individualno činimo. Takođe svi imamo priliku dati svoj doprinos očuvanju životne sredine.

Vidimo svojim očima koliko se smeća odlaže. “U SAD godišnje se odlaže 50 milijardi konzervi, 26 milijardi flaša, 65 milijardi metalnih tuba i oko 7 milliona starih automobila. (dr. Muriz Spahić) Navedeni statistički podatci nas trebaju podstaći da razmišljamo o posljedicima materijalističke svijesti, po kojoj ništa nije vrijedno osim zarade (materije). U tokovima naših rijeka zemljištu možemo pronaći velike količine otpada koji se sporo razlažu. Čovjek je oduzeo dostojanstvo prirodi i uklonio je iz moralnog obzira. Odnosi se prema njoj nemarno i bahato, uzima, a malo joj daje.

Svako od nas može doprinijeti očuvanju srdine u kojoj živi. Dovoljno je da steknemo naviku, da razvijemo svijest u svojim domovima i krugu prijatelja o tome da vodimo računa o našim svakodnevnim postupcima. Možemo doprinijeti tako da najobičniji omot od žvake ili bombone ne bacamo po cesti ili prirodi, da plastičnu flašu odložimo na propisano mjesto, da stari automobil ili drugi metal dadnemo na otpad za reciklažu. Ovim ćemo pokazati svijest o povezanosti i međuzavisnosti čovjeka, okoline i duhovnosti. Takođe time pokazujemo da razumijemo Allahove upute, te da ih u životu praktikujemo. Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Muhit – sveobuhvatni. Na skoro deset mjesta se u Kur’anu kaže da je Bog koji Obuhvata, koji je Sveobuhvatni. “Bog doista svaku stvar Obuhvata”. (An-Nisa 126)

Motiv zbog čega ovo činimo za nas muslimane je prvenstveno ispunjavanje moralih kriterija naše vjere i zadovoljenje Onoga koji sve Obuhvata, jer obuhvata. Kad čovjek remeti dijelove Prirode on uznemirava samog Sveobuhvatnog. Iz gore navedenog jasno je da je čuvanje okoline, briga za zdravo tlo, vodu, zrak u stavri dobročinstvo koje je dvostruko nagrađeno. Nagrađeno na ovom svijetu jer su resursi koje uživamo nama potrebni i nagradu na Budućem svijetu za učinjeni napor.

Na nama je da mijenjamo svoju svijest i navike u pravcu razvijanja moralnih kriterija po pitanju odnosa prema Prirodi i životnoj sredini u kojoj živimo. Čovjek je samo dio života i životne sredine, ni iznad njih ni mimo njih.

Na nama je da ne budemo od onih koji su u Kr’anu opisani sljedećim riječima “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i nakopnu i na moru, da im on da, da iskuse kaznu zbog onoga što rade nebili se popravili”. (Rum 41.)

Mustafa ef. Muharemović