Odnos djece prema roditeljima

Pravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Mnogobrojni kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)

Da u islamu ništa drugo nema nego samo ovaj ajet, bilo bi nam sasvim dovoljno da shvatimo važnost dobrocinstva prema roditeljima. Imam El-Kurtubi, poznati komentator Kur'ana, tumaceci ova dva ajeta, izvlaci iz njih šesnaest pitanja, poruka i mudrosti koje oni nose sa sobom.

Dobrocinstvo prema roditeljima predstavlja jedno od najdražih djela Allahu Uzvišenom. Lijepo postupanje prema njima svrstava se, prema Kur'anu, odmah nakon vjerovanja u Allaha Uzvišenog. Neposlušnost spram roditelja, prema hadisu, definira se kao najveci grijeh, odmah nakon širka i kufra.

Znajuci da roditelji žrtvuju za nas više nego bilo ko drugi, da su cak spremni i svoj život položiti štiteci i braneci svoju djecu, naš odnos spram njih mora biti dostojan njihove žrtve. Na žalost, sve je više djece koji svoje roditelje prepuštaju socijalnim i drugim ustanovama i na taj nacin im uskracuju ljubav koju su im dužni priuštiti. U narednim minutama ukazacemo na islamsko ucenje u ovom domenu i moduse na koji nacin se ponašati prema našim roditeljima.

Oporuka djetetu da bude pažljiv prema roditeljima ponavlja se cesto u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dok je oporuka roditeljima prema djeci daleko neznatnija, iz prostog razloga, kako primjecuje Sejjid Kutb, jer je sama priroda ucinila da tako bude. Naime, sama priroda podstice da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji, kao što to Allah Uzvišeni želi. Roditelji žrtvuju sve od sebe za svoju djecu, i imetak, i zdravlje, i svoj život i to cine sve s radošcu i veseljem, dok dijete to brzo zaboravi, pa mu treba ponavljati njegove obaveze, što Allah Plemeniti, znajuci ga, cini u Svojoj Knjizi. Pogledajmo: «Mi smo naredili covjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti».

Koliko islam pridaje važnost našem odnosu spram roditelja i obavezi našeg zahvaljivanja njima na svemu što su nam ucinili, najbolje ilustrira hadis 'Abdullaha b. 'Amra, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, napominje: «Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja!».

Poslanik islama, s.a.v.s, u brojnim predajama nagovijestio je da ce ulazak u džennet biti usko vezan za naše poštivanje, respekt i dobrocinstvo spram roditelja. Tako u predaji koju prenosi Ebu-d-Derda', r.a, kaže se da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: «Roditelj je srednja vrata dženneta, pa ako hoceš pusti ih, a ako hožeš sacuvaj ih!».
Ebu Umame, r.a, prenosi da je neki covjek upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Allahov Poslanice, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?», na što je on odgovorio: «Oni su ti i Džennet i Džehennem!».

Kolika je važnost dobrocinstva spram roditelja najbolje ce nam potvrditi hadis u kojem se ovo djelo stavlja u ravan sa namazom i džihadom. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s, definirao ga je kao jedno od najdražih djela Gospodaru Uzvišenom.


'Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su najdraža Allahu Uzvišenom?», na što mu je on odgovorio: «Namaz u njegovo vrijeme». Na njegov upit: «A nakon toga?», odgovorio je: «Dobrocinstvo roditeljima». Na trece pitanje: «A koje onda?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Džihad na Allahovom putu».

Roditelji su izvanredna prilika da, cineci im dobrocinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s, jedne prilike je rekao: «Ponižen bio!», i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: «A ko to, Allahov Poslanice?», odgovorio je: «Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne ude u džennet!».

Nažalost, postupci brojnih muslimana prema svojim starim i iznemoglim roditeljima izazvat ce samo Allahovu srdžbu, umjesto da im budu prilika da zadobiju džennet i njegove neopisive ljepote.

Treba napomenuti da naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima na Sudnjem danu uvjetuje naš lijep odnos spram roditelja. To se jasno nazire iz hadisa koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Amr b. Murre el-Džuheni. On kaže da je neki covjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i rekao: «Allahov Poslanice, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, svjedocim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisno dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je tada rekao: «Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit ce na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da ce biti blizu kao prst uz prst – ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!»

Roditeljima je gotovo nemoguce odužiti se za sve ono što su ucinili za svoju djecu. U brojnim predajama se navodi da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da li su se nekim svojim postupcima odužili svojim roditeljima, pa je on odgovarao da se time nije odužilo ni za jedan njihov uzdah.

U predaji koju je zabiljezio Imam Buharija stoji da je Abdullah ibn Omer bio kod kabe. U to vrijeme čovjek ide i na leđima nosi svoju majku. Tavafi oko kabe i na leđima nosi svoju majku. Pa kaže Abdullahu ibn Omeru: šta misliš jesam li se ja odužio ovoj svojoj majci, vidiš kako ja nju nosim, na leđima ona tavafi. Kaže: Nisi habibi ni za jedan porođaj ni bol. Ne možes se odužiti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, nacinio je izuzetak u tom pogledu, pa u predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže: «Dijete se ne može odužiti svome roditelju, izuzev da ga nade kao roba, pa ga otkupi i onda ga oslobodi!».

Kada osoba umre prekidaju mu se svi dotoci sevapa, izuzev u tri slucaja, kako naglašava Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slucaja: trajna sadaka, znanjem kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete, koje mu dovu cini».


Cak ce se roditelju povecavati deredže u džennetu zahvaljujuci traženju oprosta od njegovog djeteta, kako jasno potcrtava Poslanik islama, s.a.v.s, u hadisu Ebu Hurejre, ra: «Covjeku ce se, doista, povecavati deredže u džennetu, pa ce se zapitati: «Odakle ovo?», te ce mu se odgovoriti: «To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!»

Znajuci za važnost i znacaj dobrocinstva spram roditelja, treba istraživati razlicite nacine kako do toga doci. To se može uciniti na razlicite nacine, bilo lijepom rijecju, bilo nekim poklonom, materijalnim pomaganjem i sl., ali je bitno da roditelji osjete ljubav djeteta spram njih. To ce im uliti novu snagu, nadu i povjerenje.

Ponašanje Ebu Hurejre, r.a, može nam poslužiti kao primjer. On je živio u jednoj, a njegova majka u drugoj kuci. Kad god bi izašao iz svoje kuce, došao bi do vrata kuce njegove majke i pozvao bi je blagim glasom: «Mamice moja!» i nazvao joj selam. Ona mu je uzvratila: «Sincicu moj! Neka je i na tebe Allahov selam, rahmet i bericet!». Tada bi joj Ebu Hurejre, r.a, rekao: «Neka ti se Allah smiluje kao što si se ti meni smilovala i odgajala me kada sam bio mali!», a ona bi njemu odvratila: «Neka se Allah smiluje tebi, kao što ti meni ciniš dobro u mojoj starosti!». Kada bi se vracao kuci, postupao bi na isti bi nacin.

Nadamo se da ce samo ovaj primjer nagnati mnoge osobe da preispitaju svoj odnos prema roditeljima i da ce ovo biti povod njihovom ljepšem ophodenju s njima.


Koliko je važan lijep odnos prema roditeljima najbolje pokazuju neke predaje u kojima Poslanik, s.a.v.s, nagovještava produžetak životnog vijeka onoj djeci koja u tom pogledu ucine ono što se od njih traži.

Sehl b. Mu'az prenosi od svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Blago onome ko bude dobrocinstvo cinio svojim roditeljima. Allah Uzvišeni ce mu produžiti životni vijek!».

Dobrocinstvo treba ukazati prema oba roditelja, a posebno se potcrtava odnos spram majke, zbog njene vece žrtve i materinske uloge. U naprijed citiranom ajetu jasno se naglašava: «Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi». Uz to majka, radi djeteta, trpi ono što niko drugi ne bi nikada trpio.

U našem narodu se rado prepricava poznata šala o Nasrudin-hodži u kojoj se navodi da se njegovo dijete navece rasplakalo i citavu noc plakalo. Hodžina žena ga citavo vrijeme ljuljuškala i uspavljivala i kada ju je pred zoru san savladavao, zamolila je hodžu da i on malo žrtvuje za svoje dijete, rekavši mu: «Deder, hodža, i ti malo ljuškaj, dijete je pola tvoje k'o i moje!», a hodža joj mirno odgovara: «Samo ti, ženo, ljuškaj svoju polovicu, moja polovica nek' i dalje place!».

Znajuci za ovo a i imajuci u vidu ulogu majke i njen trud, koji ona ulaže, posebno u odgajanju djeteta, Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s, je sa krajnjim respektom govorio o našoj obavezi posebno prema majci. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesniku, s.a.v.s, došao neki covjek i upitao ga: «Allahov Poslanice, ko je najpreci za moje lijepo druženje s njim i moje lijepo ponašanje prema njemu?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, odgovori: «Tvoja majka!» Covjek upita: «A ko nakon nje?» Odgovorio je: «Tvoja majka!» Covjek je ponovo upitao: «A ko poslije nje?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je i treci put odgovorio: «Tvoja majka!». Na cetvrti upit ovog covjeka: «A ko poslije nje?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Tvoj otac!».

'Abdullah b. 'Amr b. el-'As, r.a, prenosi da je jedan covjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: «Dajem ti prisegu da cu obaviti hidžru i krenuti u džihad, u želji da me Allah nagradi». Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je upitao: «Je li ti živ ijedan roditelj?» On je odgovorio: «Jesu, oba». Tada ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: «Ti, dakle, želiš nagradu od Allaha?». On je odgovorio: «Da». Poslanik, s.a.v.s, mu je, tada, rekao: «Vrati se svojim roditeljima, pazi ih i dobro im cini!».

Iz ovog primjera se vidi koliko je u islamu bitno zadovoljstvo roditelja, njegovo mišljenje i njegov stav. Ovaj primjer nam ubjedljivo ukazuje na važnost respektiranja roditelja i uvažavanja njihovih potreba.

Neposlušnost prema roditeljima ubraja se medu najvece grijehe. Poslanik, s.a.v.s, ovaj grijeh klasificirao je odmah nakon širka i nevjerstva, što govori o njegovoj drasticnoj težini. U hadisu koji prenosi Ebu Bekr, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je upitao ashabe: «Hocete li da vas obavijestim o najvecim grijesima?», i to je ponovio tri puta. Rekli smo: «Svakako, Allahov Poslanice». Rekao je: Širk (pripisivanje Allahu druga) i neposlušnost roditeljima». Bio je naslonjen, zatim se ispravi sjedeci i rece: «I lažan govor i lažno svjedocenje». Ponavljao je toliko ovo posljednje, da smo rekli: «Da hoce ušutjeti».

Treba naci nacina da se roditelji zadovolje i usrece. Nekada je za to potrebno veoma malo truda, napora i materijalnih sredstava. Opasno je da roditelji proliju suze zbog nas i našeg ponašanja. Na sve nacine to moramo izbjegavati, jer 'Abdullah b. Omer, r.a, ashab koji je najstriktnije primjenjivao Sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, upozorava: «Suze roditelja se ubrajaju u neposlušnost i velike grijehe!».

Neposlušnost prema roditeljima rezultira veoma opasnim sankcijama na Sudnjem danu. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah Uzvišeni tri osobe nece na Sudnjem danu ni pogledati: neposlušnog svojim roditeljima, ženu koja se poistovjecuje sa muškarcima i covjeka koji nema ljubomore (pa mu se u porodici svašta cini) a tri osobe nece u Džennet uci: osoba koja je neposlušna svojim roditeljima, notorni pijanica i onaj koji prigovara i natuca na nos ono što nekome dadne».

Koliko je rizicna neposlušnost roditeljima najbolje ce nas uvjeriti 'Abdullah b. 'Abbas, r.a, najbolji tumac Kur'ana medu ashabima, koji je pojašnjavajuci ko su Ashabu-l-e'araf, rekao: «E'araf oznacava prostor izmedu Dženneta i Džehennema. Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja. Pogibija na Allahovom putu bila je razlogom što nisu baceni u džehennemsku vatru a neposlušnost prema roditeljima bila je razlogom da ne udu u Džennet. Tako ce ostati na tom meduprostoru (izmedu Dženneta i Džehennema) dok Allah ne donese o njima Svoju odluku!».

Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!

Mehmed ef. Tuhčić

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, koji nas je na pravi put uputio, odabranim učinio,  najboljim narodom proglasio, jer pozivamo na dobro a od zla odvraćamo, vjerujemo u Njega, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i sudbinu i hvala Mu što nas je u Kur'anu muslimanima nazvao. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i sve sljedbenike islama do Sudnjeg dana.

Draga braćo! Mnogi ljudi, a među njima i veliki broj muslimana, večeras će dočekivati Novu godinu, uz razna ića i pića, veseleći se i provodeći kako kažu ludo i nezaboravno. Najluđa noć neće donijeti nikom od njih nikakva dobra, tas vage njihovih loših djela će biti još teži, kao i glava od mahmuranja. Mnogi muslimani ovu Novu godinu dočekuju kao svoju ili tobože međunarodnu iako ona nije ni naša ni međunarodna već isključivo rimo-katolička. Svi znamo da muslimani svoj kalendar računaju po Hidžri i da je naša Nova godina nastupila ranije (7. decembra), takođe se zna da pravoslavci svoju Novu godinu obilježavaju kasnije (14. januar), da Kinezi imaju svoju Novu godinu, da Jevreji imaju svoju pa prema svemu ovome ova Nova godina nije međunarodna, ali je zbog moći i dominacije Zapada, koji je većinom rimo-katolički, prihvaćena u svijetu od malih i siromašnih naroda. Način na koji se proslavlja i dočekuje Nova godina nema nikakve veze sa našom vjerom, već je šta-više u potpunoj suprotnosti sa svim islamskim normama. Alkohol, pjesme koje pozivaju na nemoral, plesovi koji potiču na blud i bludne radnje su strogo zabranjene, pa će svi koji se u to upuste počiniti veliki grijeh, zbog kojeg se trebaju iskreno pokajati i od Allaha oprost zatražiti.

Mnogi muslimani su skloni prihvatiti tuđe običaje, bez razmišljanja, da li su vrijedni, kakva je svrha njihova, kolika je korist a kolika šteta za pojedinca i društvo od toga? Prihvatanje tuđih običaja i njihovo miješanje sa našim običajima, može imati teške posljedice za pojedinca i zajednicu u cjelini. Muhammed a.s. je rekao: فهومنهم بقوم تشبه من   „Ko oponaša neki narod, on im i pripada“. Čudno je da muslimani od nemuslimana radije uzimaju ono što nije dobro, a ne uzimaju dobre i pozitivne osobine. Tako su mnogi spremni potrošiti ogramna sredstva na izgradnju nadgrobnih spomenika, na skupe svadbe,  što je u suprotnosti sa islamskim učenjem i običajima, a nisu spremni preuzeti od Zapada ono što je Zapad preuzeo od prvih muslimana, osjećaj za prirodne ljepote, lijepe bašte i avlije, uređena dvorišta, čiste kuće i avlije. Muslimani ne vode računa o vodi i vodotocima: rijekama i potocima, o smeću, o pravu susjeda na mir, zrak i druga neuznemiravanja. Vjera nas svemu tome uči i Zapad je to naučio od prvih muslimana, a mi današnji muslimani, ne učimo ni sebe a kamoli da drugi nešto od nas nauče. Današnji muslimani ne poštuju ni sebe ni svoju vjeru, ni svoje običaje a spremni su tuđe prihvatiti, bez razmišljanja. Žalosno je ali je istina da su mnogi muslimani spremni sakriti svoju vjeru i zbog stida i osjećaja manje vrijednosti, piti alkohol, jesti svinjetinu, otkriti žene, samo da bi bili kulturni i moderni pri susretima sa nemuslimanima.  

Draga braćo! Allah dž.š nam u suri El-Maide, 2. ajet naređuje:

وتعاونواعلى البروالتقوى ولاتعاونواعلى الإثم والعدوان واتقواالله إن الله شديد العقاب   

„Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu. Boj te se Allaha! Zaista Allah žestoko kažnjava“.

Dobročinstvo i bogobojaznost su djela za koja, ako su učinjena samo radi Allaha dž.š., možemo očekivati dobro i na ovom i na budućem svijetu.„Sva bogatstva dunjaluka cijela, nisu vrijedna jednog dobrog djela“- kaže pjesnik.

Grijeh i neprijateljstvo, iako su zabranjeni, mnogima su vrlo privlačni pa se takmiče ko će više zgriješiti (takmičenja u ispijanju raznih alkoholnih pića, u prejedanju, itd.) ali i ko će više doprinijeti neprijeteljstvu među ljudima. Pri tome se zaboravlja Allahova prijetnja: „Boj te se Allaha! Zaista Allah žestoko kažnjava!“

Zašto ljudi, pa i muslimani više vole griješenje i neprijateljstva nego dobročinstvo i bogobojaznost? Zašto više volimo zavađanje nego mirenje? Možda će neko reći da ovo nije tačno, ali ako sami sebe preispitamo i vidimo koliko svaki dan doprinosimo mirenju a koliko svojim pričama doprinosimo sukobima, čak i međumuslimanskim, vidjećemo da je ova konstatacija tačna i da su ljudi skloniji zlu nego dobru. Većina ove naše ljudske zajednice poziva na zlo i odvraća od pravog puta, troši milione i milijarde na razvrat i nemoral, a na drugoj strani od dobrih djela ostale su samo fraze i prazne priče. Svaki dan slušamo da treba pomoći siromašne i gladne u svijetu i na to se ne potroši ni hiljaditi dio koji se troši na igre i zabave. Gdje su muslimani, kojima je Allah dž.š. dao izvore nafte, da dio svog bogatstva potroše na muslimansku sirotinju? Kad bi tako postupili nijedan musliman ne bi bio siromašan.

Gdje su bogati muslimani Bosne i Hercegovine, koliko troše na razvrat i nemoral, na alkohol, kocku, lutrije i igre na sreću, dok drugi muslimani nemaju dovoljno ni za hranu? Gdje su muslimani koji se bore za svoj narod i njihova prava, sa raznih visokih položaja, velikih plata i drugih primanja, a narod nema dovoljno ni hljeba? Jesu li naše socijalne ustanove same sebi svrha, da se neko u njih uvali i zato prima platu, a pojma nema kako neko živi nekoliko stotina metara dalje? Svi koji su se prihvatili nekog vođstva, od mjesne zajednice, općine, kantona, federacije do vrha države, biće odgovorni za one koji su im potčinjeni. Ljude mogu zavarati, ali Allaha dž.š. sigurno neće!

Muhammed a.s. je rekao: كلكم راع وكلكم مسؤل عن رعيته   „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada“. Brinemo li o onima koji su nas izabrali da ih predvodimo? Radimo li na tome da njima bude dobro ili nam je važnije da je nama dobro? Allah dž.š. najbolje zna svakog od nas, sva naša djela i sve naše namjere. Na osnovu toga ćemo biti nagrađeni ili žestoko kažnjeni. Imamo li straha, imamo li vjere? Probudimo se dok nije kasno. Ne zaboravite: „da nije musliman koji zanoći sit a zna da mu je komšija gladan“. Koliko će se samo u našem džematu potrošiti na proslavu Nove godine? Možemo li te troškove preusmjeriti u korisnije stvari? Možemo li marke i eure namijenjene proslavi Nove godine,  koja je u stvari dan kao i svaki drugi, preusmjeriti u pomaganje neke od ugroženih porodica u našem džematu ili mislimo da takvih nema? Jedna od takvih porodica bi mogla imati krov nad glavom, dovoljno hrane, odjeće i obuće. Možemo li dio sredstava preusmjeriti za održavanje džamije (grijanje, struja, čišćenje) ili materijalno jačanje našeg džemata? Umjesto da se radujemo dobrom djelu, tugovaćemo za potrošenim, za što ćemo još i odgovorni biti. Takmičimo se u dobru a ne u grijehu.

Ne budimo od onih za koje Allah dž.š. u suri El-Bekare, 18. ajet kaže:

لايرجعون فهم عمى بكم صمّ „Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste“.

Molim Allaha dž.š. da nam da snage da se u dobru takmičimo, da od zla i grijeha bježimo, da pomažemo one kojima je pomoć potrebna, da nam Allah dž.š. zato da nagradu i na ovom i na onom svijetu, da nas sačuva vatre i u džennet uvede!

 Nurija ef. Čikarić

ZIKR VELIČANJE ALLAHA DŽ.Š.

Neka je hvala Allahu gospodaru svih svjetova neka je salavat I selam na Allahovog poslanika Muhammeda a.s. njegove ashabe njegovu casnu porodicu  I sve muslimane I muslimanke pripadnike  vjere islama.

Allah u Kur'anu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. (El-A'raf, 205.)

Allah također kaže u Kur'anu: ….i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite. (El-Enfal, 45.)

Allah naređuje vjernicima da Ga se mnogo sjećaju. Zaista, spominjanje Allaha je blagoslovljen put koji vodi do uspjeha i koji vodi ka Allahovoj blizini. To je znak da je srce još uvijek živo.

Spominjanje Allaha je vid obožavanja kako srcem, tako i jezikom, prakticirajući i jedno i drugo, ili oboje zajedno, u svim vremenima i svim situacijama. Allah kaže: ….obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Vrste zikra

Međutim, kako bismo navedeno ispravno izvršavali, moramo se najprije upoznati s različitim vrstama Allahovog spominjanja, odnosno zikra, a to su:

1- spominjanje Allaha jezikom, što uključuje: spominjati Ga jezikom, tražiti oprost od Njega, dozivati Ga i moliti Ga, tražeći utočište samo kod Njega.
2- spominjanje Allaha kroz činjenje dobrih djela, a sve se to može postići kroz niz lijepih osobina poput, milosti, velikodušnosti, olakšavanja ljudima i pomaganja u njihovim nevoljama.
3- spominjanje Allaha srcem i mislima, a to se postiže čežnjom za Allahom, osjećanjem Njegove veličine, i kroz trud na usavršavanju našeg morala.
4- spominjanje Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi poput, namaza, zekata, posta i hadždža, i uzdržavanje od griješenja i loših djela koja dolaze od šejtana ili naših prohtjeva.

Nasuprot spominjanju Allaha, koje predstavlja jedan od najvećih i najplodonosnijih vidova obožavanja, stoji zaboravljanje na Allaha, a to je grijeh.

Sehl et-Tasturi je rekao: Ne znam za ružniji grijeh od zaboravljanja na Allaha, dž.š.

U Kur'anu, Allah kaže:

…Zaista! One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (El-Hašr, 19.)


Hvaljenje Allaha je oblik zikra

Jedan od oblika spominjanja Allaha je i Njegovo hvaljenje. Riječ El-Hamd (zahvala) spomenuta je 38 puta u časnom Kur'anu, od čega 5 puta na početku sura: El-Fatiha (1.), El-En'am (6.), El-Kehf (18.), Saba' (34.) i Fatir (35.).

Ovo ukazuje na važnost veličanja i hvaljenja Allaha, koji je Svehvaljeni, Jedini hvale dostojan. Hvaljenje Allaha uključuje i sjećanje na Allaha, zahvaljivanje samo Njemu i traženje utočišta samo kod Njega.


Hvaljenje Allaha, dž.š., je ključ obožavanja, jezik stanovnika Dženneta, i način da budeš u Allahovoj, dž.š., blizini. To još ukazuje na to da se osoba oslanja na Allaha i u lahkoći i poteškoći, i u milosti i u nevolji.
Časni Kur'an počinje zahvalom Allahu, dž.š., koja predstavlja prvi od sedam ajeta koji se ponavljaju (sura El-Fatiha). Na ovaj način milioni jezika to izgovaraju, a milioni srca vjeruju u to. Primjetno je da riječi el-hamdu lillah (hvala Allahu) ljudi najviše ponavljaju, i to su riječi koje čovjeku najčešće prolaze kroz glavu. Riječ El-Hamd je specifičnija od veličanja Allaha i sveobuhvatnija od zahvaljivanja Njemu. Moramo znati da sve, bilo na zemlji ili nebu, bilo da je čovjek, melek, ptica ili biljka, slavi i veliča Allaha.

Allah kaže:

Njega veliča sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

I vidjet ćeš meleke kako prijestonje okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi, i reći će se: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.' (Ez-Zumer, 75.)

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može. (Er-Ra'd, 13.)

Kada veličati i spominjati Allaha, dž.š.?

Od muslimana se traži da u svako doba veliča i spominje Allaha, dž.š., posebno kada spozna i pronađe mu'džize u svim stvorenjima, uključujući i samog sebe. Na osnovu navedenog, musliman će reći: Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova, ili:

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarem svojim izjednačuju! (El-En'am, 1.)

Također, prilika u kojoj treba da se zahvaljujemo Allahu, Onome koji je jedini hvale vrijedan, jeste kad nastupi radost i olakšanje nakon tuge i nevolje: 'Hvaljen neka je Allah!'- govoriće - 'koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je...' (Fatir, 23.)

Dalje, kada smo vidjeli da olakšanje dolazi nakon poteškoće i da se iskreni vjernici približavaju pobjedi nakon poraza i očaja, treba da kažemo ono što je Allah tražio od Muhammeda, s.a.w.s., da kaže:
I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati.' A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (En-Neml, 93.)

Na koji način praktikovati zikr i hvaljenje Allaha?

Zikr možemo činiti na više načina, našim jezikom, umom, srcem i svim tjelesnim organima. Drugim riječima, Allahu možemo zahvaljivati izgovarajući  rečenice u raznim formama zahvalnosti i obožavanja, naravno, i čineći dobra djela i druge ibadete. Svaki zikr je čin zahvalnosti Allahu.

Osim toga, razmišljanje o Allahovoj milosti i pokoravanje Njemu čuvajući se od grijeha, također su vrste zikra i načini pomoću kojih zahvaljujemo Allahu. Vjerniku je stalno na umu njegov Stvoritelj dok uživa u Njegovoj milosti, blagodatima i sreći.

S druge strane, kad je tužan, vjernik treba da zna da je Allah Svemogući i da Mu se zahvali tako da ga to učini strpljivim, da mu snagu i učini ga izdržljivijim da podnese nedaće.

Jedan primjer pokazuje da nije dovoljno samo jezikom zahvaljivati Allah, već to treba biti propraćeno dobrim djelima poput riječi koje Allah navodi u časnome Kur'anu:
Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! – A malo je zahvalnih među robovima mojim. (Saba', 13.)


Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće u Džennetu. To je osjećaj pri kojem kad spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, osjećamo da smo za jedan korak bliži Džennetu i da smo u Allahovoj blizini, i kao da gledamo u Njega. U jednom ovakvom trenutku, naše tijelo i duša osjećaju slast, što je znak da su vrata Allahove milosti otvorena. Zikr liječi dušu, uklanja tugu i putem njega muslimani dolaze do Allahove milosti.

Dakle, musliman treba kontinuirano da spominje i veliča Allaha i da čini zikr svim svojim srcem sve dok su vrata Allahove milosti otvorena.

Enes ibn-Malik je rekao: "Zikrullah (spominjanje Allaha) jest znak imana, otpusnica od vatre, tvrđava i zaštita od šejtana i zaštita od džehennema".

Hasan Basri je rekao: "Tražite slast u trome: u namazu, zikru i učenju Kur'ana, ako je nađete - pa dobro, a ako ne nađete - znajte da su pred vama vrata zatvorena. Jer, svako srce koje nje spoznalo Allaha ne teži zikrullahu, niti se smiruje kad se spomene Allah. Allah je rekao, prevod ajeta: "Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni* kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme." (Zumer, 39.-45.).

Malik ibn-Dinar je rekao: "Ko ne osjeća prijatnost i zadovoljstvo u Allahovom govoru u odnosu na govore Njegovih stvorenja, njegovo znanje je malo, srce slijepo i život mu je izgubljen".

Ebu-Ali Dikkak je rekao: "Zikr je diploma vilajeta. Ko bude upućen zikru - dobit će tu diplomu, a od koga se udalji zikr - ne dobija tu diplomu".

Zun-Nun el-Misri je rekao: "Ko bude Allaha spominjao istinskim spominjanjem - u tom stanju zaboravit će sve drugo, a Allah će ga štiti od svega i bit će mu pomagač u svemu".

Ebu-Kasim el-Kušejri je rekao: "Zikr je jaki oslonac na Putu istine do Allaha, zikr je čak glavni oslonac na tom putu. Niko neće stići u Allahovu blizinu i Njegovo zadovoljstvo, osim sa stalnim zikrom". A jedan učenjak je dodao: "Zikr je sablja u rukama murida, njim se bore protiv neprijatelja i njim odbijaju nesreće i bolesti koje im krenu".

Kurtubi je, u svome tefsiru o riječima Uzvišenog : "Spomenite vi Mene, i Ja ću vas", rekao da je osnova zikra buđenje srca spram Onoga Koga spominje i otvorenost prema Njemu. A zikr (spominjanje) jezikom zove se također zikrom, jer je to dokaz srčanom zikru.

Seid ibn-Džubejr je rekao: "Značenje ajeta je u smislu: "Spomenite vi Mene sa vašom pokornosti, a Ja ću vas nagradom i oprostom". "Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur'an!"

Prenosi se da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Ko se pokorava Allahu - već Ga je spomenuo, pa makar imao malo namaza, posta i dobrih djela, a ko Mu se ne pokorava - već Ga je zaboravio, pa makar imao mnogo namaza, posta i dobrih djela".

Rekao je Ebu-Osman en-Nehdi: "Ja znam sahat u kome me Allah spominje! Rečeno mu je: "Otkuda znaš?" On reče: "Iz ajeta Uzvišenog: 'Pa spominjite Me i Ja ću vas spominjati'".

Rekao je Es-Sudi: "Nejma ni jednog roba da spomene Allaha, a da i Allah njega ne spomene. Kad ga spomene vjernik - i On njega spomene sa milosti, a kad ga spomene nevjernik - On njega spomene sa kaznom".

Prenosi se da je Musa, 'alejhi-sselam, pitao svoga Gospodara: "Moj Gospodaru, jesi li blizu, pa da te tiho dozivam (munadžat) ili daleko, pa da Te glasno dozivam?" Allah mu je objavio: "Ja sam pored onoga ko Me spominje".

Muhamed ibn-Hanefije je rekao: "Meleki obaraju pogled pred onim koji spominje Allaha kao što vi obarate pogled pred svjetlicom munje".

Rekao je Muhammed Behauddin Revvas, r. a.: "Zikr je smiraj i iman. Njegova ispravnost je prisustvo, iskrenost i spoznaja. Zikr jezikom sa nemarnim srcem je krivo svjedočenje i potvora. Zikr u srcu pravog zakira širi smiraj i sigurnost, na licu svjetlost i vedrinu, a u duši spoznaju i iskrenost. Blago iskrenim zakirima. Zikr je mač iskrenih koji siječe i kad je u koricama. Zikr je samo ono što dolazi od ispravnog srca. Zikr je Allahov znak koji Allah upisuje u srca onih koji Allaha spominju i čija su djela Njegovih bliskih robova primljena".

Rekao je Gazali, r. a.: "Vedrina srca i vida se postižu zikrom. To postižu samo oni koji imaju takvu - bogobojaznost. Takva je vrata zikra, a zikr je vrata kešfa - otkrovenja, a kešf su vrata velikog spasa - fevzil-ekber".

Rekao je Ibn-Tejmijje, r. a.: "Na dunjaluku ima džennet. Ko ne uđe u njega, neće ući u džennet ni na Ahiretu. To je zikrullah".

Drugom prilike je Ibn-Tejmijje rekao Ibn-Kajjimu: "Zatvoren je onaj čije srce je zatvoreno prema svome Gospodaru, a pravi zarobljenik je onaj koga zarobi njegova strast".

Jedan je rekao: "Da kraljevi i sinovi kraljeva znaju u kakvoj smo mi slasti, sabljama bi se otimali da je i oni okušaju."

Rekao je Muhammed ibn-Adžlan: "Čuo sam Omera, roba Gafretovog, kad kaže: "Kad se na Sudnjem danu otkloni zastor i ugledaju sevabi dobrih djela, neće se vidjeti dobro djelo većeg sevaba od zikra. Ljudi će se tada kajati i govoriti: 'To je bilo najlakše činiti na dunjaluku!'"

Neka nas uzviseni Allah dz.s. ucini od onih koji ce biti spaseni na Sudnjem danu I neka nas uputi na pravi put. AMIN!

Mirsad ef. Mumic

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, na svim blagodatima, na strpljivosti kojom daruje Svoje odabrane robove, pa su strpljivi u teškoćama i zahvalni na dobrotama. Neka je salavat i selam na Njegovog miljenika, našeg poslanika Muhammeda a.s. na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i sve vjernike do Sudnjega dana.

 Draga braćo! Ovo naše vrijeme u kojem živimo je puno iskušenja. Svaki dan nas prate razni događaji u kojima doživljavamo određene neugodnosti: na poslu, u porodici, na putu. Svaki dan smo izloženi određenim vidovima stresa, na kojima se pokazuje koliko smo strpljivi i izdržljivi. Strpljivost i izdržljivost je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima dariva one Svoje robove koje voli.  U suri El-Bekare, 153. ajet, Allah dž.š. kaže:

                                 يا ايها الذين آمنوا استعينوا بالصبر والصلاة انّ الله مع الصابرين                                   „O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je doista na strani strpljivih“.

Allah dž.š. u ovom ajetu, kao uslov za pomoć, daje prednost strpljivom podnošenju nevolja koje nas snađu nad namazom, jer samo oni koji su strpljivi ne gube nadu u Allahovu pomoć. Nestrpljivi često navlače na sebe nevolju i okrivljuju Allaha dž.š. govoreći: „Šta mi Bog dade, čime sam ovo zaslužio“, pri tome razmišljajući, „ja nisam zaslužio ili zaslužila ovakva iskušenja, radim dobra djela, klanjam, postim i ne zaslužujem da mi Allah daje ovakva iskušenja. To je nepravda“. Pri svemu ovome nestrpljivi zaboravljaju da su najteža iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poslanici, i da su iskušenja veća kod većih vjernika, kod onih koje Allah dž.š. voli.

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed a.s. je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“.

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hdisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.

U suri El-Asr, Allah dž.š. kaže: „Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“.

Ahmed prenosi hadis od Ebu Hurejre, u kojem Poslanik kaže: „Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kome je nepravda učinjena strpi u ime Allaha, On će ga uzvisiti i pomoći mu, ako čovjek otvori vrata darežljivosti, želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati“.

Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Strpljivost je u svakom slučaju korisna za čovjeka, ali je i nešto najteže čovjeku. Koliko smo se puta uvjerili u to? Koliko smo se puta strpili, pa nam je bilo dobro, a koliko smo se puta pokajali zbog žurbe i brzog reagovanja. Saburiti može samo onaj ko je zaslužio Allahovu blizinu i Allahovu Milost.

Mnogi se od nas pitaju, zašto čovjek mora prolaziti kroz poteškoće. Zašto često vjernike snađe teška situacija? Kako razumjeti Allahovu mudrost u pitanju iskušenja kroz koja vjernik prolazi? Evo jednog primjera za razmišljanje!

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir, nekoliko sati muči, da se izvuče kroz malehni otvor na čahuri. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao slabo tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, to se nije dogodilo! Leptir je ostao puzeći okolo sa slabim tijelom i nerazvijenim  krilima. Nikada nije poletio. Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Allah  kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu....Kad bi nas Allah oslobodio svih prepreka osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Ako tražimo snagu....  možda nam Allah da poteškoće koje će nas ojačati. Ako tražimo  mudrost...  možda nam Allah da  probleme koje će trebati  riješiti. Ako tražimo  ljubav... možda nam Allah  da  ljude kojima trebamo  pomoći. Ako nešto tražimo možda ćemo kroz strpljivost zaslužiti da dobijemo. Možda nećemo dobiti ništa od onog što smo tražili... ali ćemo dobiti sve što nam bude trebalo. „Strpljen, spašen“! „Saburom je džennet pokriven“!

Završićemo hutbu dovom, Allahu Milostivi, ne prepusti nas nama samima ni jedan tren! Učini naša srca iskrenim! Naša iskušenja podnošljivim. Dozvoli da iz njih izlazimo bolji, jači i Tebi bliži! Učini nas od onih koji su strpljivi i na svemu Tebi zahvalni! Spasi nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti! Sačuvaj nas od vatre i uvedi nas u džennet! Amin!

Nurija ef. Čikarić

Kurban - vjerski i socijalni aspekti

Hvala Allahu, Gospodaru, svjetova, Vladaru Sudnjega dana, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje. Salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovani vjernici islama,

U danjašnjoj hutbi,(emisiji) uz Allahoviu dž.š., pomoć, govorimo o kurbanu, njegovom vjerskom (moralnom) i socijalnom (humanitarnom) aspektu. 

U prošloj hutbi(emisiji) smo govorili o Ibrahimu a.s., i njegovu sinu Ismailu a.s., - Allahovim odabranim poslanicima koji su, prolazeci kroz teška zivotna iskušenja i ispite, zapravo, ustanovili instituciju kurbana, posebnog zrtovanja u Ime Allaha, a na dunjalucku i ahiretsku dobrobit ljudi, vjernika.

To nam, u ovom kontekstu, poslužuje kao historijski osvrt na temelju glavnog izvora u islamu - Kur'ana ali i odlican uvod u današnju hutbu i susret kurban-bajramu.

Allahu dž.š., kaze u suri Hadždž, u 34.ajetu:   "Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje..."  (Hadždž, 34)

Kada je propisano klanje kurbana

Kurban je propisan druge godine po hidžri, kao i zekat i oba bajram namaza. Njegovu utemeljenost nalazimo u Kur'anu, sunnetu i idžma‘u. Klanje kurbana takođje spada u djela kojima se približava Allahu dž.š., i pokazuje spremnost na materijalnu žrtvu, solidarnost i razumjevanje sa svim ljudima, posebno komšijama muslimanima i muslimankama, uzom i širom rodbinom.

Allah dž.š., u Suri "Kevser", kaže:   

"Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali, zato namaz radi Allaha klanjaj i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati!" (El-Kevser, 1-3) Dakle, prema stanovištu nase - hanefijske pravne škole (mezheba) klanje kurbana spada u drugostepene vjerske duznosti - vadžibe.

Smisao i svrha klanja kurbana

Sama riječ 'kurban' izvedena je iz glagola 'karrebe', koji znaci 'pribliziti se'. Ovim nazivom Allah dž.š., odredzuje smisao i cilj klanja kurbana - pribliziti se Allahu dž.š., Njegovoj milosti, oprostu i zaštiti. Allahu nije potreban kurban, meso ili krv. On je neovisan od toga. On od nas zeli bogobojaznost, pokornost i blizinu Njemu Uzvišenom. Samo je takav kurban valjan kod Allaha dž.š. i samo od takvih, bogobojaznih kurban ce biti primljen.

Svrha klanja kurbana je iskazivanje odanosti i spremnosti na žrtve u Ime Allaha. Krv kurbana čuva našu krv i krv naše djece, potomaka  - onako kako je kurban sačuvao Ismaila a.s., i njeg. krv.

Mudrost izvršavanja ovog propisa jeste u tome da se čovjek nauci žrtvovati na putu svoje vjere, zajednice i domovine, za dobro svih ljudi. Kasnije, svaka druga žrtva zivota, ne predstavlja poteškocu.

Ko je dužan zaklati kurban

Prema šeriatskim propisima - svaki musliman i muslimanka koji u vrijeme prva tri dana kurban bajrama budu posjedovali preko svojih kucnih potreba imovinu - bilo koje vrste - cija vrijednost odgovara nisabu srebra, 641,5 grama tj. koja imovina iznosi ca 1390 kruna - dužni su zaklati kurban.

Ashab Ebu Hurejre veli da je Allahov poslanik Muhamed a.s., za one koji imaju mogučnost da zakolju kurban a neče, rekao: "Ko je u mogucnosti zaklati kurban, pa ga ne zakolje, nek se ne približava nasoj musalli (mjestu gdje se zajednicki klanja bajram namaz)."

Šta se može prinjeti kao kurban

Kao kurban se može prinijeti krupna i sitna stoka, kao i kamile. Kurban je propisan riječima Uzviš enog: "Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..."  (El-Kevser, 1-2) 

„A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili." (Hadždž, 36)  Zahtjeva se da kurban bude uhranjen, zdrav i bez tjelesnih mahana.

Vrijeme klanja kurbana

Njegovo vrijeme se najbolje razumije iz ovog hadisa Muhamed a.s.: "Prvo što čemo na bajram uraditi je da klanjamo bajram namaz, a zatim cemo se vratiti kucama i zaklati kurban." Znaci, kurban se nemoze zaklati prije ili poslije bajrama. Muhamed a.s., je rekao: "Ko zakolje kurban prije nego se klanja bajram namaz to je samo njemu (tj. kao da je zaklao samo radi mesa obicnu zivotinju)." (Buharija) Dakle, vrijeme kurbana je u danima tekbiri-tešrika tj. od 10. do 13-og dana zul-hidzdzeta.

Nagrada za kurban

Allah dž.š., preko Poslanika a.s. obečava: "Vlasnik kurbana ima dobro djelo za svaku dlaku kurbana." (Tirmizi), "O ljudi koljite kurban i racunajte na nagradu za njegovu krv, jer zaista kurbanska krv, iako pada na zemlju, čuva se kod Mocnog i Uzvišenog Allaha." (Taberi),

"Najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban-bajrama uradit - veci i Allahu najdraži posao - jeste pustanje krvi svome kurbanu. On ce mu (kurban) pristupiti sa svim svojim znakovima na Sudnjem danu. Zaista, taj posao stigne Allahu prije nego sto padne prva kap krvi na zemlji. Pa uljepšavajte svoje poslove kurbanom." (Buhari, Muslim)

Sve navedeno ukazuje ne vjersku, pa i moralnu dimenziju kurbana. Ali, ne samo to! Klanje kurbana ima drugu, socijalnu, solidarnu, humanitarnu dimenziju. Ona se ogleda u nahranjivanju siromaha djelom kurbanskog mesa a povodom Bajrama. Dakle, dio kurbana se  (po mogučnosti što veci dio, ali sunnet je bar jedna trecina) dijeli susjedima, muslimanima, i/li nemuslimanima. Ovdje ne treba zaboraviti, ovaj socijalni aspekt, pa ni ekonomski, koji se postižu i učvrščuje u danima bajrama, znaći,  uspostavljanjem sloge i harmonije u medjuljudskim odnosima.

Zakljucak: Kurban je jedan od islamskih dužnosti propisan Kur'anom i sunnetom. Kurban je bio i ostao simbol poslušnosti, zahvalnosti i zrtve onoga što je najmilije, od čega se teško razdvaja. 

Molimo Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, da nam pruži svoju pomoć u svakoj vrsti posla za dobrobit islama i muslimana, te da nam i ovu akciju upiše u naša dobra i korisna djela, a naše kurbane primi kao našu iskrenu spremnost na pomoć i žrtvu u ime Allaha, dželle šanuhu. Amin!

Mirsad ef. Mumic

Hvala Alahu dž.š., Gospodaru svjetova, koji nas je na pravi put uputio i muslimanima učinio, da se samo Njemu pokoravamo i samo od Njega pomoć tražimo. Neka je salavat i selam na najodabranijeg poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzprite šehide i sve vjernike do Sudnjeg dana.

Draga braćo i poštovane sestre! Ovo su dani svetog mjeseca Zul-hidžeta, mjeseca Hadždža, kurbana, tekbira i drugih ibadeta. Najvrijedniji dio ovog mjeseca su dani u kojima se obavlja hadždž i kolju kurbani. Danas  ćemo se malo osvrnuti na smisao i značaj ibadeta u islamu. Prije svega pokušaćemo dati odgovor na pitanje šta je ibadet. Jedan od velikih islamskih učenjaka Ibni Tejmijje, za ibadet kaže: „ Sve ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan je ibadet, bez razlike da li to bilo djelo ili riječ, bilo skriveno ili javno, bio to govor srca i jezika, bila to djela srca i udova, sve spomenuto je ibadet. Ibadet je izvršavanje Allahovih naredbi i čuvanje od Njegovih zabrana, tj. izvršavanje obaveza (farzova) i klonjenje od zabrana (harama). Namaz, zekat, post i hadž su vrste ibadeta. Namaz predstavlja vrstu srčanih djela istovremeno kao i djela udova. Srčano djelo je iskrenost u obavljanju namaza radi Allaha dž.š. s jedne strane, a s druge strane djelo jezika kroz učenje Kur'ana, veličanje Allaha (tekbiri) kao i izgovaranje tehlila (la ilahe illallah) i td. Zekat je takođe materijalno davanje ali je glavni poticaj tog davanja čvrsta vjera, post je sustezanje od prohtjeva sa nijetom da se postigne Allahovo zadovoljstvo. Hadž, istinit govor, izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza, pridržavanje ugovora, naređivanje dobra, odvraćanje zla, sve su to vrste ibadeta. Dobročinstvo prema: roditeljima, rođacima, komšijama, siromasima i svim a koji su u nevolji pa i životinjama je ibadet. Upućivanje dove Allahu je ibadet, zikr, učenje Kur'ana itd. Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je srčani ibadet, traženje pomoći od Allaha dž.š., oslonac na Njega, iskrenost u vjeri, strpljivost, nada u Allahovu milost, strah od Njegove kazne, sve su to vrste ibadeta. Možemo reći da ibadet obuhvata sve ono sa čime je došao šerijat, šta je šerijat naredio ili zabranio, bez obzira na to da li se radi o djelima jezika, ruku, nogu, ili djelima srca.

 Draga braćo i poštovane sestre! Cilj ljudskog života na Zemlji je ibadet odnosno pokornost njegovom Stvoritelju. Allah dž.š. u suri Ez-Zarijat, 56. ajet Kaže:

   الاليعبدون والإنس الجنّ وماخلقت

  “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (ibadet čine).”

  المسلمين واناأول امرت وبذلك له لاشريك العالمين ربّ لله ومماتى ومحياى ونسكى صلاتى انّ قل

  “Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (El-Ena’m, 162. i 163.)

Prva svrha i smisao naših ibadeta mora biti težnja ka Allahovom zadovoljstvu, očišćena od primjesa bilo kakvog širka, odnosno težnje da se uz to postigne i neki drugi cilj, da se ugodi nekom drugom, stekne njegovo povjerenje ili ostvari neka materijalna korist. Širk je otrov koji dobro djelo pretvara u njegovu suprotnost, pa mušrik umjesto nagrade od Allaha dž.š. za takvo djelo dobija Njegovu srdžbu.

  Svi ljudi su dužni da se pokoravaju jedino svome Gospodaru, Allahu dž.š.:

 “O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (El-Bekare, 21)

 Krajnji  cilj Šerijata je: “Pribavljanje koristi i otklanjanje štete” – , pa zato pokornost Stvoritelju znači: u potpunosti ostvariti sve ono što je korisno za ljudski život, a u isto vrijeme sačuvati se svega onoga što je po ljudski život štetno:

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)

 “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Taha, 124)

 Braćo i sestre! Allah dž.š., naš  Stvoritelj, najbolje zna šta je za čovjeka i ljudsku zajednicu dobro a šta štetno.Tako nam Allah dž.š. u Kur’anu kaže:

 “Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare, 216)

  “A kako i nebi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.” (El-Mulk, 14)

Svaki propisani farz je koristan ljudima a svaki haram vodi ljude u propast. Namaz, post, zekat, hadždž i sve druge što nam je u islamu naređeno ili preporučeno je korisno za naše duše ali i za naša tijela, to je dokazano kroz historiju. Na drugoj strani: alkohol, droga, prostitucija, homoseksualizam i drugi grijesi vode u propast ljude i na ovom i na budućem svijetu. 

 Vrijednosti i smisao nekih ibadeta u Islamu:

  Učenje Kur’ana

 Poslanik je rekao:

 „Učite Kur'an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefaat čini) za svoje učače.“ (Muslim)

 „Najbolji među vama je onaj koji Kur'an nauči, a zatim njemu druge poučava.“ (Buhari)

 „Onaj ko vješto uči Kur'an, bit će u društvu sa pisarima (melekima) časnim i čestitim, a ko ga uči zamuckujući i s poteškoćom, imat će dvije nagrade.“ (Muttefekun alejhi)

„Ko prouči jedan harf – slovo iz Allahove Knjige (Kur'ana), imat će nagradu, a nagrada se desetorostruko uvećava. Ja ne kažem da je „Elif Lam-Mim“ harf, nego „Elif“ je harf, „Lam“ je harf i „Mim“ je harf.“ (Tirmizi, Hasen-sahih)

„Ne činite vaše kuće grobovima (ne učeći i ne klanjajući u njima), jer šejtan zaista bježi od kuće u kojoj se uči Suretul-Bekare.“ (Muslim)

Učač Kur’ana zna da su to riječi Svevišnjeg, potsjeća se na Njegove naredbe i zabrane, pa naredbe izvršava a zabrana se kloni. Kur’an je utjeha učaču u nevolji i drug u samoći na ovom svijetu i na ahiretu.

   Namaz

Pripremajući se za namz uzimamo abdest i na taj način čistimo svoja tijela, ali čisteći pojedine dijelove tijela, imamo na umu i grijehe koje ti dijelovi tijela mogu počiniti pa se čistimo i klonomo i od tih djela.

 Obavljajući namaz svaki dan, pet puta uspostavljamo vezu sa svojim Gospodarom, svjesni Njegove Sveprisutnosti i naše nemogućnosti da bilo šta sakrijemo od Njega, ali na taj način iskazujemo i svoju zahvalnost Njemu na svemu što nam je darovao. Te veza nam daje dodatnu snagu pa svaki problem koji se pojavi pred nama u životu na ovom svijetu lahko rješavamo uz Njegovu pomoć. Sa redovnim obavljanjem namaza nema beznađa i osjećaja izgubljenosti i otuđenosti. Sa namazom nikada niste sami, uz vas je uvijek Onaj koji je najmoćniji, koji upravlja cijelim svemirom, koji smrt i život daje, koji vjernicima pomaže i na ovom svijetu i na ahiretu.

Allah dž.š. u suri E-Mu’minun, 1. i 2. ajet kaže:

 خاشعون صلاتهم فى هم الّذين المؤمنون قدافلح

 „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,“ a u nastavku u 9.,10. i 11. ajetu kaže  „...i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Namaz je i preventiva za naše odustajanje od ružnih i nevaljalih djela, jer nas svaki dan, pet puta potsjeća na susret sa Allahom dž.š. na Sudnjem danu i odgovornost za djela. Allah dž.š u suri El-A’nkebut, 45. ajet kaže: افخشآءوالمنكر عن تنهى الصلاة إنّ الصلاة اقم

„ Klanjaj namaz, zaista namaz odvraća od ružnih i nevaljalih djela“.

Zekat   

 Davanjem zekata čistimo svoj imetak od haram-zarade, koja je uz sav naš trud i zalaganje da ne dođe do toga ipak pomiješala se sa halal-zaradom. Ujedno kroz zekat čistimo svoje duše od sebičnosti, škrtosti i gramzivosti. Allah dž.š. kaže: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.“ (Et-Tevbe, 103)

Sa zekatom pomažemo siromašne i olakšavamo im život na ovom svijetu. Allah dž.š. u suri Et-Tevbe, 60. ajet kaže:

 „Zekat pripada siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! -–A Allah sve zna i mudar je.“ 

 Poslanik, a.s. je nagovijestio bolnu patnju svima onima koji ne budu davali zekat. U jednom od hadisa je rekao:“Kome Allah bude dao imetak, pa na njega ne bude davao zekat, na Sudnjem danu će mu se taj imetak pretvoriti u zmiju, bez dlaka na glavi, sa dvjema crnim mrljama iznad očiju, koja će ga daviti. Uzet će ga za krajeve usta i reći mu: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!'..“ Potom je Poslanik, a.s., proučio sljedeći ajet:„Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.“ (Ali I’mran, 180)

Kurban

Svrha kurbana kao i zekata je pomoć siromašnim ali i međusobno zbližavanje rođaka, komšija i prijatelja, ali i dokaz spremnosti na žrtvu u ime Allaha dž.š.

Hadždž

 Hadždž ima veoma značajnu funkciju u međusobnom upoznavanju muslimanskih naroda i razmjeni interesa i mišljenja vezanih za njihovu sudbinu i   na ovom i na budućem svijetu. Hadždž, kao najveći skup muslimana, pokazuje jedinstvo islamskog ummeta i jednakosti među ljudima. Na hadždžu se muslimani ne dijele na mezhebe, šije i sunije, vehabije i derviše, već zajednički, bez uplitanja politike i političara, predano se mole svome Gospodaru, želeći Njegovu nagradu i zadovoljstvo.

Molim Allaha dž.š. da nam podari Svoju milost i svoj oprost, da nam omili i’badete, da očisti naša srca od svih vrsta širka i drugih prljavštinja, da samo Njemu robujemo i samo od Njega pomoć tražimo, da nas spasi od vatre i u Džennet uvede.

Nurija ef. Čikarić

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, koji nas je na pravi put uputio, odabranim učinio,  najboljim narodom proglasio, jer pozivamo na dobro a od zla odvraćamo, vjerujemo u Njega, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i sudbinu. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, ashabe, na naše uzorite šehide i sve sljedbenike islama do Sudnjeg dana.  

Draga braćo! Prije dva-tri dana smo mogli čuti ili pročitati vijest, da je naša zemlja na prvom mjestu u Evropi po broju kockarnica i kladionica u odnosu na broj stanovnika. Dakle, što je više bijede i neimaštinje, to je više zaluđenih da mogu na lahak način doći do imetka. Ova vijest je morala zabrinuti sve nas, jer je kockanje jedna od najštetnijih i najopasnijih navika koju islam najstrožije osuđuje i zabranjuje. Kockanje podrazumijeva svaku igru u novac, gdje svaki učesnik može dobiti ili izgubiti. Uzvišeni Allah dž.š. u suri El-Bekare, kaže: بالباطل بينكم ولاتأكلوااموالكم "Ne jedite imetke jedni drugih na nepošten način... " (El Bekare, 188) Značenje ovog ajeta je jasno, svim muslimanima je zabranjeno sticanje imetka zasnovano na prevari, neradu ili sreći.  Kocka je jedan od najvećih zuluma i najgorih nepravdi. Jedenje tuđeg imetka na taj način je odvratna stvar koja je osuđena na propast. Također, Uzvišeni Allah u 90. ajetu sure El Maide, ukazujući na ovo zlo kaže:

 تفلحون لعلكم فاجتنبوه الشيطان عمل من رجس والازلام آمنواانّماالخمروالميسروالانصاب ياأيهاالّذين

 "O vjernici vino, i kocka, i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste postigli što zelite."" Ima li neko od onih koji se bave kockom da će ove veličanstvene riječi poslušati? Postoji li čovjek koji u Allaha vjeruje i Kur'an poštuje da će ostati gluh nakon ovih rječi Njegovog Gospodara? U suprotnom, neka se zapita kakva je njegova vjera! Da li, onda, liči na nekog drugog ili na muslimana?! Ovo potvrđuje i hadis resulullaha Muhammeda s.a.w.s.: "Onaj ko se bavi kockom neposlušan (nepokoran) je Allahu i Njegovom poslaniku s.a.w.s."(Malik)

Draga braćo! Kocka se osuđuje i prezire čak i onda kada bi se čovjek bavio ovim poslom i prihode trošio u humanitarne akcije, pa i onda kad bi nakon toga klanjao namaz nadajući se da će mu Allah oprostiti. O tome kaže Muhammed s.a.w.s., u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed: "Primjer onoga koji kocka, pa zatim ustane da klanja, jeste kao primjer onoga koji se abdesti gnojem i svinjskom krvlju, a zatim ustane i klanja." Zato, Uzvišeni poziva ljude, muslimane, vjernike, da se klone ovog zla i da se okrenu od njega, kako bi postigli ono što žele i ostvarili najveće ciljeve. A, zar postoji veći cilj od Allahovog zadovoljstva i zadobijanja Dženneta prostranog?! Ovim ajetom Allah dž.s. podstiče na pokornost, nudi nadu i budi uspavanu želju svakog onog kome je stalo do zadobijanja Dženneta i vječne sreće. U ajetu koji slijedi Allah Uzvišeni kaže: يريدالشيطان  انّما

 منتهون انتم فهل الصلوة وعن ذكرالله عن الخمروالميسرويصدّكم فى والبغضاء العداوة بينكم يوقع ان   

 "Šejtan želi da pomoću alkohola i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?" "(El-Maide, 91)

 Nakon riječi upozorenja, nade i podsticaja, Allah dž.š., prijeti i zastrašuje. Iako Njemu, ne treba ljudska pokornost, iako Mu nepokornost Njegovih robova ne čini nikakvu štetu, On im želi dobro, pa ih zato i poziva na ovakav način: "...pa hoćete li se okaniti?""

Draga braćo! Kada kockanje prijeđe iz obične igre u strast i naviku, a to biva vrlo brzo, čovjek postaje utopljenik, izgubljen u vrtlogu ovog zla, sve dok ga Allah ne izbavi iz njega. Mnogi se nikada ne izbave.

Doktor Jusuf  Karadawi kaže: "Ni jednom musliman nije dozvoljeno da traži razonodu i odmor u kockanju, niti da u kockanju troši svoje slobodno vrijeme, niti da stiče novac kroz takvu igru - ni u kakvoj situaciji." Ovo upozorenje zasnovano je na hadisu Allahovog poslanika s.a.w.s.: "Ko kaže svome prijatelju: 'Hajde da se kockamo', mora podijeliti sadaku."

Najgora posljedica kockanja je mrtvilo srca i patnja duše. Ove posljedice ubijaju kockare a da oni toga nisu svjesni. Tako jedan od njih kaže:"Za mene je vrijednost života jedino u onom neobičnom golicanju pri uzbuđenju za vrijeme igre (kockanja)." Drugi je rekao: "Kada se kockam, gubim svaki osjećaj za okolinu, bez obzira ko se tu nalazio. Za mene tada ništa ne postoji." Poznato je da jedan kockar nije došao na dženazu svome ocu, samo za to što nije mogao da prekine svoje kockanje. Kada su mu rekli da mu je otac na samrti, odgovorio je: „Nek sačeka dok završim partiju“. Koliko li je samo brakova i porodica uništeno zbog kocke i kockanja?! Koliko li je djece zaplakalo zbog ovog zla, ostalo bez krova nad glavom, osiromašilo. Strast za kockanjem razara u čovjeku sve ljudske vrline koje krase čovjeka i zbog kojih se ljudi nazivaju ljudima. Kocka u čovjeku ubija razum, dostojanstvo i čast, tako da je kockar spreman ukrasti, prevariti, slagati, pa i ubiti, samo da bi došao do sredstava za kockanje. Što je najgore, kockari i takve postupke ne smatraju zločinom, niti grijehom, jer im kocka uništava svijest i sposobnost normalnog rasudjivanja. Nakon svega ovoga, čemu se nadaju vlasnici kockarnica, kladionica... Čemu se nadaju oni koji hljeb zarađuju na ovom grijehu, zlu i haramu? Zar misle da će im Allah dati berićet u takvom imetku i da im neće propasti, kad - tad? Kako misle pred Allaha izaći i račun položiti na Danu Sudnjem koji će težak biti nebesima i Zemlji? Znam da se veliki broj muslimna bavi ovim poslom, da kladionice i kockarnice nekad posjećuju čak i neki imami, da se listići binga, kladionice i lutrije mogu naći u džepovima i za vrijeme džume-namaza, pa smo tim prije pozvani da se borimo protiv ovog zla svaki dan. Na kraju, svi oni koji se bave ovim poslom, ako ovo slušaju neka pouku uzmu i neka se pokaju i od Allaha oprosta zatraže. On je Milostiv i ne žuri sa kaznom, na naše pokajanje čeka. Hoćemo li se pokajati i oprosta za svoje grijehe tražiti? Šta se može očekivati sutra od djece, koja su haramom zahranjena i na haramu odgojena? Zbog grijeha i harama ni dove nam neće biti primljene. Stare, dobre i ispravne generacije muslimana su govorile: "Ne očekuj s nestrpljenjem da ti se dova primi kada si joj puteve zatvorio svojim grijesima." U ovom značenju su i riječi pjesnika: "Mi molimo Allaha u svakoj nedaći i nevolji, ali Ga potom u blagostanju i dobroti zaboravljamo; kako se nadati da nam On dovu primi kad joj puteve grijesima zatvorismo?"

Molim Allaha dž.š. da nam um prosvijetli, da se grijeha prođemo, da na halal-način imetak stičemo, da svoju djecu halal-zaradom hranimo, da nam grijehe oprosti i u džennet nas uvede.

Nurija ef. Čikarić

KURBAN

Hvala Allahu dž.š. koji nas učini sljedbenicima Njegova prijatelja Ibrahima i miljenika Muhameda a.s. Uzvišeni Allah dž.š. u Mudroj Knjizi kaže: ” Do Allaha neće doprijeti kurbansko meso niti krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (Sura Hadždž, 37.) Kurban kao i ostali ibadeti ima svoje propise od kojih su najznačajniji sljedeći:

Kurban je klanje određene životinje u tačno određeno vrijeme sa namjerom približavanja Allahu dž.š.


Propisan je druge godine po hidžri, kao i zekat i bajram namazi. Utemeljen je Kur'anom, Sunetom i Idžmaom (konsenzusom) svih muslimana, evo nekih od dokaza toga:

Kur'an:” Zato se Gospodaru svome klanjaj i kurban kolji.” (Sura Kevser,3.)

Sunet: ”Najbolji posao koji čovjek može za vrijeme kurbanskog Bajrama uraditi, a to je ujedno tada i najdraže djelo Allahu, jeste puštanje krvi svome kurbanu “ (Buhari i Muslim)

Kurban kao ibadet je sam po sebi opšteprihvaćen među svim muslimanima i u svim vremenima. Smisao (hikmet) kurbana je: Zahvalnost Gospodaru na mnogobrojnim Blagodatima, a posebno blagodati života i zdravlja i što nam iz godine u godinu daje priliku otkupa za učinjene grijehe. Važno je napomenuti kako je kurban poseban ibadet te da plačena sadaka u vrijednosti kurbana ne može zamjeniti prinošenje žrtve kurbana.


Kurban je vadžib (stoga dužnost) svakog slobodnog, imučnog muslimana koji nije musafir na dan Kurban bajrama (El hidaje fi šerh bidajetil mubteda, 2/354). Dokaz tome su Resulullahove s.a.v.s. rijeći: "Ko ima mogučnosti da zakolje kurban pa ga ne zakolje, neka se ne približava našoj musali (mjesto gdje se klanja Bajram namaz)" – Subulu sselam, 4/178, hadis 1265.

 3. Uvjeti (šartovi) valjanosti kurbana:

Uvjeti da bi kurban bio vadžib:

- Mogućnost (kudret) osobe da ga kupi ili posjeduje.
- Uvjeti da bi životinja mogla biti kurban: Sačuvanost od mahana koje obićno štete po zdravlje životinje ili utiču na kvalitet i kolićinu mesa. Resulullah savs kaže: ”Četvero ne može biti kurban: životinja jasne čoravosti, bolesna očitom bolešču, sakata vidljivom mahanom i iznemogla i neuhranjena životinja

Kurban koji od uhranjenosti ne bi mogao stajati je valjan kurban. Najbolji kurban je kurban bez ikakvih mahana.

Uvjeti osobe koja je dužna zaklati kurban:

Da je ta osoba:

- musliman,
- slobodna,                 
- punoljetna,
- razumna,
- imučna,
- mukim (da nije musafir),
- da to ćini sa nijetom kurbana, to jeste da svi koji učestvuju u kurbanu imaju isključivo nijet kurbanske krvi i mesa. Tako, ako bi učestvovalo 7 osoba od kojih samo jedna od njih učestvuje radi mesa a ne radi kurbana, kurban ne bi bio valjan ostaloj šestorici. Također kurban akike (koji je sunnet za novorođenče) ne može biti u zajednickom kurbanu više osoba na dan Bajrama.

4. Vrijeme klanja kurbana:

Prvi dan Bajrama nakon Bajram- namaza ili vremena potrebnog za obavljanje tog namaza za one koji ga zbog valjanih razloga nisu klanjali. To je sunet po hadisu Bera ibn Aziba: ” Prvo čime čemo početi ovaj naš dan je klanjati, potom se vratiti i zaklati, ko tako postupi postupio je po našem sunetu, ko zakolje prije namaza to je samo meso za njegovu porodicu i u tome nema ničega od obreda kurbana.” (Nasbu rraje, 4/212)

Pored prvog dana Bajrama kurban se može zaklati drugi i do pred zalazak sunca trečeg dana Bajrama. Prenosi se od Omera, Alije i Ibn Abasa r.a da je Allahov Poslanik savs rekao: ”Tri su dana klanja a prvi je najbolji.” (Nasbu rraje, 2/213).

- Mekruh je obavljati klanje noću prvog ili drugog dana Bajrama zbog mogučnosti greške izazvane pomračinom kao i zbog siromaha koji uglavnom dolaze danju kao i zbog odstupanja od osnova a to je klanje po danu.
- Ako bi prošlo vrijeme klanja a kupljeni kurban ne bi bio zaklan, takav kurban se daje živ u sadaku jer je on, u obicajnom pravu (urfu), kao i zavjetni kurban.
- Ako se namjenjeni kurban izgubi ili bude ukraden pa se kupi drugi a potom se pojavi prvi najbolje je zaklati oba. Ako bi zaklali prvog dovoljan je, ili drugog pod uvjetom da je isti ili bolji od prvog. (El fikhul islami ve ediletuhu, 3/606).


Kurban može biti samo jedna od “ behimetul en'am”: deva, krava (od nje je bivolica), ovca ili koza. Nije zabilježeno od Poslanika s.a.v.s. ili ashaba da su kao kurban zaklali nešto drugo mimo tih vrsta, jer je čin kurbana u uskoj vezi sa životinjom baš kao i zekat sa vrstom imetka.

Resulullah s.a.v.s. je zaklao za kurban dva ovna koji su bili bijeli i rogati a on je radio ono što je najbolje.

- Sve što je kurban teži i skuplji bolji je, shodno Allahovim dž.š. rijecima: ” Ko veliča znakove Allahove vjere – znak je čestita srca.” (Sura Hadždž, 32.) A kurban je jedan od svima prepoznatljivih (šeair) znakova Dini Islama.
- Kurban mora biti određene starosne dobi: deva od najmanje pet godina, goveče od najmanje dvije godine, koza od jedne godinu ili ovca od šest mjeseci.

6. Jedan kurban je dovoljan za jedno domačinstvo.

Ibn Madže i Tirmizi bilježe od Ebu Ejuba: U vrijeme Resulullaha s.a.v.s. čovjek je klao jedan kurban za sebe i za svoje ukučane, pa su jeli i dijelili. Tako je bilo sve dok ljudi nisu postali ovakvi kakvim ih danas vidiš.

7. Ovca i koza mogu biti kurban samo za jednu osobu. Deva i goveče mogu biti kurban za najviše sedam osoba.
U Džabirovom hadisu stoji: ”Klali smo sa Resulullahom s.a.v.s. u Godini Hudejbije devu za nas sedmero i kravu za nas sedmero.” ( Muslim, 2/955, hadis 1318).

8. Lijepo je (mendub) kod kurbana slijedeće:

- Čuvati (svezati) kurbana na nekoliko dana prije Bajrama zbog pripreme i ushičenja za tim ibadetom.
- Obilježiti ga vješanjem nečega oko vrata poistovječujući ga time sa hedjom ( kurbanom za one koji obavljaju hadž).
- Blago ga voditi do mjesta klanja i klanje izvršiti oštrim nožom.
- Zaklati ga svojom rukom jer je to obred približavanje Allahu dž.š. (kurbet) a takva djela je bolje uraditi lično sobom nego opunomočiti drugog.

Resulullah savs je poklonio Haremu 100 kurbana, 60 i nekoliko je zaklao svojom mubarek rukom a ostale Alija r.a. (Nejlul evtar, 5/105)

- Prisustvovati klanju kurbana shodno riječima Resulullaha s.a.v.s. Fatimi r.a: ”Idi do svog kurbana, budi mu prisutna. Sa prvim kapima kurbanske krvi se brišu svi tvoji grijesi. Reci: INNE SALATI VE NUSUKI VE MAHJAJE VE MEMATI LILLAHI RABBIL ALEMINE LA ŠERIKE LEHU VE BI ZALIKE UMIRTU VE ENE EVVELUL MUSLIMIN. (Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvečeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman) (Sura El En’am, 162-163. ajet)

Prisutni ashab upita: Allahov Poslaniče, je li to samo za tebe i tvoju porodicu ili za sve muslimane? "Za sve muslimane"- reće. (Nasbu rraje, 4/219)

- Prilikom klanja proučiti: BISMILLAHI, VALLAHU EKBER, ALLAHUMME HAZA MINKE VE LEKE , ALLAHUMME TEKABBEL MINNI KEMA TEKABBELTE MIN IBRAHIME HALILIKE. (U ime Allaha, Allah je najveći, Gospodaru moj ovo je od mene Tebi, o Allahu, primi ga od mene onako kako si ga primio od tvoga prijatelja Ibrahima).

 9. Cilj kurbana kao ibadeta je postignut onog momenta kada se krv prolije.

Lijepo je trećinu mesa zadržati za sebe, trečinu podijeliti kao sadaku a trečinu podijeliti kao poklon rodbini, prijateljima i komšijama. Allah dž.š. kaže: ”... jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi i onoga koji prosi.” (Sura Hadždž, 36.)

10. Kurban za drugog.

Ako je taj drugi živ nije dozvoljeno zaklati kurban za njega osim sa njegovim odobrenjem. Dozvoljeno je zaklati kurban za umrlog i sa tim se kurbanom postupa kao i sa kurbanom živog, to jest ostavlja se i dijeli. Ako je umrli oporučio i ostavio sredstva za kurban onda je obaveza cijelog ga podijeliti. (El fikhul islami ve ediletuhu, 3/635).

11. Nije dozvoljeno prodavati dio kurbanskog mesa, vunu ili kurbansku kožu.

Resulullah savs je rekao: ”Ko proda kurbansku kožu taj od kurbana nema ništa.” ( Nasbu rraje, 4/218). Dozvoljeno je zadržati kožu za vlastite potrebe u domačinstvu.

12. Nije dozvoljeno unajmljenoj osobi koja kolje kurban dati bilo koji dio tog kurbana.

Nadoknadu za uloženi trud će dobiti iz drugog imetka mimo kurbana. Alija r.a. prenosi da je Resulullah savs rekao: ”Nemoj davati mesaru ništa od kurbana. Mi cemo mu dati od nas." (Mutefekun alejhi)

13. Osoba koja kolje kurban može biti samo musliman, nikako ehlu kitab (krščanin ili židov)

Vrste kurbana  

Postoje više vrsta kurbana, i to:

-redovni kurban koji se kolje svake godine.

-zavjetni kurban, koji se kolje nakon ispunjenja datog zavjeta, kao naprimjer: "Zaklat ću kurban ako mi projekat uspije"; nakon što je projekat uspio, dužnost je ispuniti zavjet i zaklati kurban, ova vrsta kurbana se mora u potpunosti podijeliti;

- kurban po oporuci, što znači ako jedan ili oba roditelja ostave u emanet svojoj djeci ili se u testamentu vakifa spominje da se za njeg nakon smrti kolje kurban, ova vrsta kurbana se također u potpunosti dijeli;

- kurban koji se kolje u sklopu propisa nijeta hadža, temetu', kiran (hedjun).

Mirsad ef. Mumic

Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., također su bili znatiželjni i nastojali su saznati kakva im nagrada pripada za žrtvovanje kurbana. Zeid ibn Erkam , r.a., kaže: “Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., su rekli: ‘Šta su ovi kurbani?’ On reče: ‘To je sunnet vašeg oca Ibrahima, a.s.’ Rekoše: A šta mi imamo od toga, Allahov Poslaniče.’ On odgovori: ‘Za svaku dlaku dobro djelo.’ Rekoše: ‘Šta je sa vunom, Allahov Poslaniče.’ Reče: ‘Za svaku dlaku vune dobro djelo.’”

Svrha žrtvovanja kurbana

Žrtvovanje kurbana je ibadet koji vjernici izvršavaju jedanput godišnje za vrijeme Kurban-bajrama. Svaka obaveza koju je Uzvišeni Allah, dž.š., stavio pred nas ima svoju svrhu objašnjenu kroz Kur’an i Sunnet časnog Poslanka, a.s., a nama je da pokušamo onoliko koliko smo u mogućnosti da shvatimo Allahovu nakanu kako bismo navedeni ibadet obavljali s više ubjeđenja, sigurnosti i vjere.

Žrtvovanje kurbana dokaz je naše vjere u Allaha, dž.š., i ljubavi prema Njemu. 

Žrtvovanje kurbana ima višestruko značenje i duboki smisao koji se postepeno otkriva pred onima koji ga traže:

1.       

Kurbanom zahvaljujemo Allahu, dž.š., na blagodatima kojima nas je obasuo. Ovaj aspekt kurbana istaknut je Kur’anskim ajetom u kojem stoji: “Do Allaha neće doprijeti meso kurbana i krv njihova ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam je kurbane potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!”   Prema Šerijatu žrtvovanje kurbana je obaveza za muslimane koji imaju određeni dio imetka, nisab. Zbog toga Allah, dž.š., pozva vjernike da Mu se klanjem kurbana zahvale na blagodatima koje im je podario.

2.      Kurban je otkup za nas i naše porodice kod Uzvišenog Allaha, dž.š. Kur’an u suri Es-Saffat od 99. do 113. ajeta kazuje pripovijest o Ibrahimu, a.s., i njegovom sinu Ismailu. Prema tom kazivanju Allah, dž.š., naredio je Ibrahimu da kao potvrdu svoje vjere žrtvuje sina Ismaila. Kada je Ibrahim položio sina na tle da ga žrtvuje, Allah, dž.š., ga je zovnuo i objavio mu da je zadatak ispunio, a za Ismaila je rečeno: “Kurbanom velikim ga iskupismo.”   Žrtvovanje kurbana, kao što je to poznato, sunnet je Ibrahima, a.s., i kao takvo doprlo je do nas. Svrha Ibrahimovog, a. s., kurbana je otkup života njegovog sina Ismaila i to se nije promijenilo do danas. I mi sa svojim kurbanima otkupljujemo sebe i svoje porodice.

3.      Žrtvovanje kurbana dokaz je naše vjere u Allaha, dž.š., i ljubavi prema Njemu. Allah traži od nas da dokažemo svoju vjeru, a jedan od načina jeste prinošenje žrtve. Ritual prinošenja žrtve iz ljubavi i počasti prema Bogu sastavni je dio svih religijskih zajednica na Zemlji. Kur’an nas podsjeća da su Ademovi sinovi, Kabil i Habil, prinosili žrtve Allahu, dž.š. Osim toga, Allah, dž. š., jasno u Kur’anu kaže: “Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana…”   Ljudi su tokom povijesti izmijenili Allahove riječi, te su tako neki narodi, poput Feničana, prinosili ljudske žrtve da bi umilostivili svoje bogove. Sljedbenici objavljene Božije riječi, židovi i kršćani, također imaju ritual prinošenja žrtve. Stari Zavjet obiluje nizom kazivanja o obrednom žrtvovanju koje su jevreji činili da bi ublažili Božanski gnjev. U kršćanstvu je, sa Isusovim stradanjem i njegovom velikom žrtvom na križu, promijenjen smisao žrtve u odnosu na židovstvo. Žrtva sada ima duhovno značenje, pa svaki kršćanin može prinijeti sebe kao žrtvu za duhovno bogoštovanje i pomirenje.  U islamu žrtvovanjem kurbana ispoljavamo svoju ljubav prema Allahu i čvrstu vjeru u Njega. Prinošenjem žrtve u danima Kurban-bajrama mi se približivamo Svemoćnom i iskazujemo svoju spremnost na žrtvu onoga što nam je milo.

4.      Žrtvovanje materijalnih sredstava: zekata, sadake, sadakatul-fitra i kurbana direktno je povezano s oplemenjivanjem duše i izgrađivanjem pohvalnih svojstava: velikodušnosti, dobročinstva, plemenitosti i darežljivosti. Musliman se dijeljenjem kurbana uči da svoja materijalna dobra dijeli s drugima. Nezamislivo je da čovjek koji podijeli dvije trećine svog kurbana u dobrotvorne svrhe bude škrt i uskogrudan. Zbog toga je oplemenjivanje duše jedna od svrha klanja kurbana.

5.      Klanje kurbana za vrijeme Bajrama povezano je sa islamskim ekonomskim programom po kojem se siromasi i potrebni za vrijeme blagdana opskrbljuju osnovnim sredstvima za život kako ne bi morali prositi. Dijeljenje imovine siromasima učvršćuje međuljudske odnose između bogatih i onih koji to nisu. Među njima se javlja ljubav, poštovanje i pouzdanje jednih u druge. Stoga klanje kurbana ima socijalni smisao i svrhu.

Vrijednost kurbana

Čovjek je zantiželjno biće i želi da zna kakve su posljedice njegovih dijela. Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., također su bili znatiželjni i nastojali su saznati kakva im nagrada pripada za žrtvovanje kurbana. Zeid ibn Erkam , r.a., kaže: “Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., su rekli: ‘Šta su ovi kurbani?’ On reče: ‘To je sunnet vašeg oca Ibrahima, a.s.’ Rekoše: A šta mi imamo od toga, Allahov Poslaniče.’ On odgovori: ‘Za svaku dlaku dobro djelo.’ Rekoše: ‘Šta je sa vunom, Allahov Poslaniče.’ Reče: ‘Za svaku dlaku vune dobro djelo.’”  Žrtvovanje kurbana u danima Bajrama je Bogu najdraže djelo koje čovjek može učiniti. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allahu najdraže djelo koje čovjek uradi na dan Kurban-bajrama je žrtvovanje kurbana. Kurban će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom.  Krv kurbana stigne Allahu prije nego što padne na zemlju. Pa budite radosni zbog toga.”  Konačno, žrtvovanjem kurbana brišu se grijesi vlasniku kurbana i njegovoj porodici. Allahov Poslanik, a.s., rekao je svojoj kćerki Fatimi: “Fatima, stani do svoga kurbana i posmatraj ga, jer prije nego što prva kap njegove krvi kane tebi ce biti oprošteni prijašnji grijesi." Ona upita: "Božiji Poslaniče, da li je to samo za nas ili za nas i druge muslimanime?" "Za nas i druge muslimane", odgovori Poslanik, a.s.

hfz. Elvir Duranović