(1)Vrijednost Ramazana

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s. Neka Uzvišeni gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama sabur. Božije zadovoljstvo neka je na one koji ovaj dan provedoše u 'ibadetu posta.                                                                                                                                        Braćo i sestre, uvaženi postači, mjesec ramazan ima posebno mjesto kod Allaha dž.š.                                                                                          O vrijednostima ovoga mjeseca upoznati smo kroz hadis koji prenosi Selman r.a. u kojem se kaže: „Održao nam je Poslanik, a.s., hutbu na kraju mjeseca ša'bana i tom prilikom rekao: ''Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah dž.š. je odredio u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim noćima kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu dž.š. približi kakvim dobročinstvom, računat će se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), računat će mu se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada je za nju Džennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprostom grijeha i oslobađanjem od vatre, a dobit će nagradu kao i postač bez umanjenja njegove nagrade. Tada prisutni ashabi povikaše: "Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača". Muhammed a.s. na to im je odgovorio: "Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka". To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj - oslobođenje od vatre. Ko olakša onome što je pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah dž.š. tome će oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu raditi četiri stvari: dvije kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo, i dvije koje su vama neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo jesu šehadet - svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š., te da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari, koje su vam neophodne, jesu da Allaha, dž.š., molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre. A ko napoji postača, Allah, dž.š., napojit će ga sa Svoga havda (pojila), tako da neće ožednjeti do ulaska u Džennet". Od Ebu-Hurejrea se prenosi da je Poslanik Muhammed a.s. rekao: "Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se izbjegavaju teški grijesi". Također se prenosi od Ebu-Hurejrea slijedeće: "Ko isposti ramazan s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah dž.š. će mu oprostiti prijašnje grijehe."

Ramazan je mjesec u kojem je ummet Muhammeda a.s. darovan sa pet stvari, kojima nije darovan u drugim mjesecima i kojima nije darovan nijedan narod prije nas. To su:                 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska .                                                  2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne iftare.                                              3) Okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca.                                                                              4) Allah dž.š. uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: "Samo što nisu Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće ušli u tebe!"                                                                  5) Posljednju noć im se opraštaju grijesi! Neko reče: "Jeli to Noć Kadra?" Muhammed a.s. reče: "Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!" (Ahmed)                             Neka  Allah dž.š. ukabuli naš post. Amin!

(2)Vrijednost ramazanskog posta

Hvala neka je samo Allahu dž.š., salavat i selam donosimo na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s.

Ovom prilikom ćemo kazati nešto o vrijednosti posta. Iz jedne hadisi-kudsijje koju prenosi Ebu Hurejre, r.a. možemo vidjeti kolika je vrijednost ramazanskog posta. Muhammed, a.s., je rekao: "Allah, dž.š., kaže: ''Post je Moj i Ja za njega dajem (posebnu) nagradu, postač ostavlja svoje prohtjeve, jelo i piće radi Mene, post je štit (To je štit koji daje dvostruku zaštitu: na dunjaluku štiti vjernika od grijeha, a na Ahiretu biće njegova zaštita od džehennemske vatre) Postač ima dvije radosti; radost prilikom iftara, a radost kada sretne svoga Gospodara. Zadah iz usta postača draži je Allahu, dž.š. od mirisa miska.  U drugoj predaji se navodi i sljedeće: ''pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne diže glas. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže ja postim! Iz ovih nekoliko riječi Poslanika, a.s., o postu, može se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, a u kojem se kaže: "Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga; kao što je olakšica (musafiru) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio." Zato će oni koji se boje Allahove dž.š. kazne, a žude za Njegovom nagradom, ovome mjesecu posvetiti posebnu pažnju, neće ga smatrati teretom i teškom obavezom, nego najdražim prijateljem koji im je došao u  goste. Takvima se obraća i Poslanik, a.s., u svom hadisu, koji prenosi Džabir bin Abdullah el-Ensari, r.a.: "Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, i učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš." Mjesec posta je mjesec svakovrsnih ibadeta, iz kojih se izdvaja dnevni ibadet - post, i noćni - klanjanje teravih-namaza, te učenje Kur'ana. Poslanik, a.s., rekao je: "Allah, dž.š., propisao vam je post ramazana kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izaći će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila". Dakle, po danu se ibadeti postom i tijela i duše, dok se noći krunišu dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, provođenjem što većeg dijela noći na namazu, oživljavanjem ramazanskih dana i noći učenjem Kur'ana, istigfara, dova, salavata i činjenjem drugih dobrih dijela. Vrijednost posta je i u tome što se pomoću njega obezbjeđuje ulazak u džennet na posenba vrata. Povikaće se: „Gdje su postači? Neka uđu u džennet kroz vrata Rejjan kroz koja neće uću niko drugi osim njih.“ Post će biti jedan od zagovarača kod Allaha dž.š. za oprost grijeha i spas onoga ko bude postio. U hadisu se kaže: „Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: Gospodaru, ja sam bio razlog zbog kojeg je ostavljao hranu i sputavao strasti, pa primi moje zauzimanje za njega. Kur'an će reći: Ja sam bio razlog zbog kojeg  je ostavljao spavanje noću, zato primi moje zauzimanje za njega. I njihovo zauzimanje biće primljeno.

Allahu dž.š. učini nas od onih kojima će post, Kur'an i poslanik biti šefa'adžije na Sudnjem danu. Amin!

(3) Noćni namaz u ramazanu

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s.  Poštovani vjernici, obzirom da je posljenjih nekoliko godina vidljivo smanjivanje broja klanjača na teravih namazu ovom prilikom ćemo nešto reći o vrijednosti ramazanskog noćnog namaza, teravih- namaza ili teravije.                                                                                                                Noćnom namazu u ramazanu pripada posebna vrijednost i odlika, jer je Muhammed a. s. rekao: „Ko provede ramazan u namazu vjerujući i nadajući se (nagradi) biće mu oprošteni prethodni grijesi. Noćni namaz u ramazanu podrazumijeva klanjanje noćnog namaza od prve do zadnje noći. Tu se posebno misli na teravih- namaz. Zato se treba potruditi da se sve teravije klanjaju, jer se dobrovoljni ibadeti u ramazanu vrjednuju kao farzovi izvan ramazana. Muhammed a.s. je prvi koji je okupio muslimane kako bi u džematu klanjali teraviju a zatim je to ostavio iz straha da ne bi bio stavljen u obavezu njegovim sljedbenicima. Učenjaci su se razišli po pitanju broja rekata. U našem mezhebu praktikuje se klanjanje 20 rekata teravih-namaza. Ono što je karakteristično za naše teravije jeste to da se one obavljaju veoma brzo. Imajući u vidu činjenucu da se svi namaski dijelovi moraju propisno obaviti i da bi njihovo skraćivanje ili neispravno obavljanje pokvarilo namaz teravih imami ne bi smjeli prebrzo obavljati ovaj namaz, bilo da to rade samoinicijativno, bilo da ih neko na takav način obavljanja podstiče.

Islamski učenjaci navode da je imamu pokuđeno da toliko požuruje u namazu da klanjači iza njega ne mogu obavljati radnje koje su sunnet u namazu, pa šta je tek onda s takvom brzinom zbog koje se ne mogne obaviti namaski vadžib ili sastavni dio namaza.

Muslimanima ne priliči da izostaje sa teravije zbog sevaba i nagrade. Teraviju trebaju obavljati muškarci, ali i žene ukoliko imaju uslove za to, jer je Muhammed a.s. rekao: „Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove mesdžide.“ (Muttefekun 'alejhi) Ovo je bila praksa i dobrih prethodnika, ali žena treba biti ispravno pokrivena i bez jakih mirisa. Također, zabranjeno joj je da podiže svoj glas i da pokazuje svoje ukrase shodno riječima Allaha dž.š.: „...i neka ne pokazuju odsvojih ukrasa ništa osim onoga što je ionako spoljašnje.“ ( njena odjeća, ogrtač i sl.) ( En- Nur, 31 )

Sunnet je da muškarci počnu redati safove od prvog, a žene od zadnjeg saffa. Muhammed a.s. je rekao: „ Najbolji saffovi za muškarce su prvi, a najgori zadnji, dok su najbolji saffivi za žene zadnji, a najgori prvi.“ ( Muslim)

Nakon namaza žene su odmah izlazile iz džamije, a Muhammed a.s. bi ostao malo sjediti. Razlog za takav postupak je, vjerovatno, da se žene nesmetano udalje.Ukoliko postoji mogućnost žene će namaz obaviti u odvojenim prostorijama, kao što je npr. mahfil ili neka druga prostorija, a ako takvih nema onda će klanjati u istoj, uz obavezno odvajanje muških od ženskih saffova. U našim džamijama muškarci ne bi smjeli požurivati sa izlaskom iz džamije dok je ne napuste žene.

Neka Uzvišeni Allah u naše srce usdi ljubav prema džamiji i namazu i neka primi naše 'ibadete. Amin!

(4)Kategorije obveznika posta(1)

Hvala neka je Uzvišenom Allahu, a na Njegova poslanika neka je salavat i selam.

Poštovana braćo i sestre. U ovom predavanju ćemo se, ako Bog da, upoznati sa pet, od deset kategorija onih koji su obavezni, ili nisu obavezni praktikovati ramazanski post.                     1. Punoljetan, umno i tjelesno zdrav musliman koji je kod kuće, tj. koji nije putnik, a u skladu s kur'anskim ajetom; „...Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede...“ (El-Bekare, 185) Ukoliko bi nemusliman prihvatio islam u toku mjeseca ramazana, on nije obavezan napostiti propuštene dane, što se da zaključiti iz ajeta: Reci onima koji neće da vjeruju, ako prestanu, ono što je prethodilo biće im oprošteno!“ (El- Enfal, 38)                       2. Malodobnoj djeci post nije obavezan dok ne postanu punoljetna. Po šerijatu punoljetstvo se stjeće spolnom zrelošću, a najkasnije do petnaeste godine života. Rekao je Muhammed a.s. de se grijesi ne pišu za troje: spavača dok se ne probudi, malodobnu osobu dok ne postane punoljetna, i ludu osobu dok joj se pamet ne vrati. Onaj ko je stara o djeci koja mogu prepostiti dan podsticaće djecu na post, jer su i ashabi podsticali svoju dječicu da poste, vodili ih u mesdžide, pravili im lutke, igračke od vune i kada bi djeca počela plakati od gladi davali im te lutke i igračke da se zabave. Ukoliko bi zbog posta djeca osjetila tegobe, staratelj će ih spriječiti da poste.                                                                                                                       3. Ludoj osobi post nije obavezan na osnovu navedenog hadisa, ali nije ni ispravan, jer takva osoba nije u stanju da razumijeva i nijjeti 'ibadet, a ibadet nije ispravan bez nijjeta. To se zaključuje iz riječi Muhammeda a.s.: „Uistinu se sva djela vrjednuju prema nijjetima (namjerama)...“ (Muttefekun 'alejhi) Ako bi se ludilo privremeno pojavilo u toku dana, post tog dana bio bi ispravan, ako je osoba svjesna zapostila.                                                           4. Stara osoba koja je dostigla stepen senilnosti i neraspoznavanja. Ovakva osoba nije dužna postiti niti za te dane nahraniti siromahe, jer zbog nemogućnosti raspoznavanja prestaje biti šerijatski obveznik i slična je djetetu koje još ne raspoznaje. U vremenu raspoznavanja obavezan joj je post i namaz.                                                                                                      5. U ovu kategoriju spadaju stare i iznemogle osobe i bolesnici koji nemaju nade u ozdravljenje. Takve osobe nisu dužne postiti. Allah dž.š. kaže: „Allah nikoga ne zadužuje osim onoliko koliko je on u mogućnosti.“ (El- Bekare, 286) Ukoliko osoba ima mogućnosti podijeliće fidju (jednodnevnu hranu) za svaki dan. Buharija r.a. kaže: Što se tiče stare osobe, ukoliko nije u mogućnosti da posti, povodom nje bilježi se da je Enes r.a. u dubokoj starosti mrsio jedan ili dva ramazana i za svaki dan nahranio siromaha hljebom i mesom.“

Braćo i sestre, svaki ibadet u mladosti ima veću vrijednost od istog ibadeta koji se izvršava u starosti. Obzirom da niko ne može garantovati da će preživjeti i mladost i starost ramazanski post i ostale dužnosti se ne smiju odgađati.

Muhammed, a. s. nas savjetuje da što je moguće bolje iskoristimo pet blagodati prije nego što nas zadesi pet iskušenja: „Iskoristi pet stvari dok te nije spriječilo drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, život prije smrti“.

Nakon teksta u prošlom broju „Saffa", pod naslovom „Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija", a u kome su pobrojane nepobitne činjenice o svjetskom ugledu reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, eruptiralo je bjesnilo bošnjačkih ateista, koji nisu mogli podnijeti činjenicu da se njihov projekat ateizacije Bošnjaka raspada u paramparčad. Umjesto da Bošnjaci povjeruju kako je reisu-l-ulema Cerić - „vođa mafije", „zaštitnik pedofila", kako „gradi dvorac od narodnih para", „kako bulazni i ne zna šta govori", itd. - javila se respektabilna intelektualna masa samosvjesnih Bošnjaka koji su u progonu reisu-l-uleme Cerića prepoznali krajnje namjere ove hegemonističke operacije, čiji je cilj da se Bošnjaci za još jednu glavu obezglave, kako bi šutnjom i odobravanjem popratili svoj nestanak. Vrhunac te spoznaje o namjeri razaranja Islamske zajednice, kao kičme bošnjačkog narodnog identiteta, a preko višegodišnjeg blaćenja ličnosti reisu-l-uleme Cerića, upravo je realiziran kroz ovaj tekst kojim je posvjedočeno da Bošnjaci znaju za svjetski ugled svoga vjerskog poglavara, te da nikakva kampanja sarajevskih islamofoba ne može poremetiti tu spoznaju.

U javnom prostoru su najednom sučeljena dva bloka, jedan krcat lažima, klevetama, prostaklucima, neutemeljenim konstrukcijama, i drugi sačinjen od opipljivih činjenica koje se nemaju čime rušiti. Taj prvi blok, sačinjen od laži i prostakluka, biva razotkriven i osramoćen sa pojavom ovog drugog bloka, jer se ispostavlja da u Svijetu reisu-l-ulemu Cerića uvažavaju kao jednog od najvažnijih planetarnih vjerskih velikodostojnika, a što ne bi bilo tako da je istina išta od onoga što pišu sarajevski islamofobi. Ali, ti sarajevski islamofobi nam se lažno predstavljaju kao ambasadori zapadne kulture, slobode i kulture govora, a sada bivaju razotkriveni kao obični smutljivci - jer Zapad stoji iza reisu-l-uleme Cerića, a ne iza njih. Upravo Zapad reisu-l-ulemi Ceriću daje jednak značaj za svjetski mir kao bivšem američkom predsjedniku Džimiju Karteru. Nema se to čime osporiti! Sve to postalo je jasno sa objavljivanjem pomenutog teksta, koji je stavio tačku na eventualne dileme onih koji su još bili spremni povjerovati kako su Islamska zajednica i reisu-l-ulema Cerić krivci za političke i ekonomske probleme ove zemlje.

Sarajevski agresivni ateisti su to ispravno razumjeli kao svoj poraz, štio je rezultiralo nekontrolisanim izljevima mržnje, gotovo arlaukanjem protiv svakoga ko se usuđuje stati uz reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu. Tako je za jednog bošnjačkog autora rečeno da je pas pušten s lanca, za drugog da je fekalna muha, za jednu pokrivenu Bošnjakinju da je „zakrabuljena spodoba", za imame da su „okot đavolji", a Islamska zajednica je optužena da - „želi smrt, paljenje, žrtve, otkopavanje grobova, guranje kostiju pod nos..." Kao i dosad, nema konkretnih dokaza, već samo šuplje optužbe! Je li to preporuka da bi trebalo obustaviti prosec ekshumacija i identifikacija hiljade ubijenih bošnjačkih civila? Tako je i obnova džamija osuđivana kao islamizacija i trošenje para, pa ispada kako je rušenje džamija bilo demokratsko dostignuće. Marko Vešović se ne libi da reisu-l-ulemu Cerića poredi sa ratnim zločincem Radovanom Karadžićem („Napad na Rašu je napad na Srbe, a napad na Cerića je napad na Bošnjake".), niti da Sonju Radošević koja se bori za istinu o pobijenim Bošnjacima naziva „talibankom".

Problem je što ovakvi stavovi dolaze sa medija u državnom vlasništvu, kao i onih koje sponzoriraju agresivni ateisti iz vladajućeg SDP-a. Time uličarske uvrede i nebulozne optužbe protiv Islamske zajednice i uglednih Bošnjaka dobijaju institucionalni karakter. A to je već onaj stadij kada državne adrese dobijaju kriminalni osobine, kao što je to bilo u Miloševićevoj Srbiji. Nedavno se Radio-televizija Srbije javno izvinula za medijska linčovanja i laži iz 90-tih godina, a to isto čeka Federalnu televiziju i njene islamofobijske satelite. Njihovi prostački napadi na bošnjačke autore, koji se usuđuju suprotstaviti lažima, imaju za cilj da prestraše slobodnu i nezavisnu misao, da poruče - šta čeka svakoga ko neće da vjeruje lažima, već vjeruje činjenicama o svjetskom ugledu reisu-l-uleme Cerića. Možda je ta medijska tortura razlog što mnogi bošnjački intelektualci još uvijek zaziru od dizanja glasa protiv sarajevske islamofobije. A tortura je svaka kratkog daha. Ova, sarajevska, ateistička, antislamistička-fašistička, ispuhuje k'o probušen čamac. I nepovratno tone. K`o Titanik. Na površini ostaju pravda i istina. Kur'anskim riječnikom kazano: ''Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.'' (Prijevod značenja, Er-Ra'd, 17.).   

Piše: Semir Imamović

 (Saff br. 295, 17. juni 2011. godine)

UMMET

Euzubillahi mine-š-ejtani radžim bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Elhamdulillahi Rabbi-l- alemin

Veselatu ve-s-selamu ala sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Subhan i zahvala Allahu,Gospodaru svjetova, Vladaru ljudi-prvih i potonjih, Onome koji Sebi nije uzeo potomka ma šta oni o Njemu govorili. Salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s.

Allahovom dž.š. voljom neko je prvi, neko drugi,neko posljednji, neko stariji neko mlađi. Allahovom dž.š. voljom neki narodi su bili i nestali, neki trenutno egzistiraju ovodunjalučkim vrletima,a neki će tek doći i stasati u ovome svijetu kušnje.

Kroz povijest svoje opstojnosti ljudi, kao vrsta, su bili na različitim kulturnim, socijalnim, moralnim i inim nivoima, kao što su i živjeli u različitim vremenima i predjelima, ali nikad nisu bili prepušteni sami sebi, jer Allah dž.š. se brine za svoja stvorenja te je svakom narodu, odnosno ummetu, bila dostupna Allahova dž.š. milost koju je On Uzvišeni slao različitim ummetima preko različitih Svojih poslanika, ali sa istim jednim i jedinim ciljem- Budite pokorni Allahu dž.š., svome Gospodaru, koji je Jedan i Jedini. Ne vjerujte u nešto i nikog drugog, ne činite sami sebi nepravdu.

Neki su to prihvatili ,a neki i nisu. Svako ćeAllahu dž.š. polagati račun za vlastiti izbor.

Allah dž.š., Milostivi i Mudri daje prednost kome hoće i u čemu hoće, On je neovisan u svemu, pa tako postoje odabrani i posebni dani u odnosu na druge dane (petak,dani bajrama idr.), odabrani mjeseci u odnosu na druge mjesece (ramazan,radžeb..), odabrane i posebne noći u odnosu na druge noći(lejletul miradž, regaib, kadr...), posebni i odabrani ljudi u odnosu na druge ljude(poslanici), a posebnu počast i prednost Allah dž.š. je učinio ummetu Muhammedovom a.s., ummetu kojem i mi kao muslimani i sljedbenici Muhammeda a.s. akoBogda pripadamo.

Prvi znak posebnosti i odabranosti ummeta kojem pripadamo jeste sam Muhammed a.s. čiji sunnet mi slijedimo, a koji je najodabraniji među svim poslanicima.

Kada je Allah dž.š. objavio 284. Ajet sure El-Bekare: „Allahu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili skrivali Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kaznit će koga hoće, a Allah je Svemoćan.“, ashabi su došli do Poslanika a.s., sjeli na koljena i rekli: Allahov Poslaniče, dobili smo obavezu da obavljamo djela koja možemo kao što su namaz, post, džihad i milostinja. Sada ti je objavljen ovaj ajet i to nismo u stanju-aludirajući na dio ajeta koji govori o tome da će nas Allah dž.š. pitati za sve što uradimo ili ne uradimo bez obzira na mogućnosti i stanja i da će kazniti koga hoće, a oprostiti kome hoće- Poslanik a.s. je tada rekao:“ Hoćete li da kažete kao što su govorili pripadnici dviju Knjiga prije vas: „ Čujemo i griješimo“? ne! Nego recite: „ Čujemo i pokoravamo se. Molimo te za oprost Gospodaru naš, Tebi se vraćamo.“

Dva ummeta prije nas, ali i stariji ummeti su svojim poslanicima, na ono što bi im donosili od Allaha dž.š., govorili: „ Čujemo i griješimo“, te tako nisu preuzeli amanet bezuslovne pokornosti Allahu dž.š., a izgubili brojne pogodnosti i povlastice koje je Allah dž.š. poklonio ummetu Muhammeda a.s., a zato što su prvi muslimani-ashabi  , a kasnije i svi potonji pripadnici našeg ummeta, svjesno i voljno prihvatili amanet pokornosti Allahu dž.š. izgovarajući riječi:“ čujemo i pokoravamo se“ i pridržavajući se ovog amaneta pokornosti u životnoj praksi.

Prihvatiti pokornost Allahu dž.š. znači autamatski i odmah izvršiti svaku Allahovu dž.š. naredbu u skladu sa svojim mogućnostima. Ako nam je Allah dž.š. naredio namaz, a jeste- onda mi to prihvatamo i izvršavanjem te dužnosti izražavamo pokornost i lojalnost svome Gospodaru. Tako je i sa svim drugim naredbama (zekat,post, hadž, dobročinstvo, sadaka, poslušnost roditeljima, poštovanje rodbinskih veza itd), sve ovo prihvatimo i s pokornošću izvršavajmo jer Allah dž.š. to od nas zahtjeva, a klonimo se svega onoga što nam je On zabranio (alkohol, kocka, svinjsko meso, laž, ogovaranje, zinaluk, krađa itd.), pa se možemo nadati da smo iskreni dio ummeta Muhammeda s.a.v.s. za koji Allah dž.š. u suri Al-Imran,110-om ajetu kaže: „ Vi ste najbolji narod (ummet) koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla i vjerujete u Allaha. Kad bi sljedbenici Knjige vjerovali bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici.“ Allah dž.š. nas dalje obavještava o našem Poslaniku s.a.v.s. i nama kao njegovom ummetu, o načinu vjerovanja i prihvatanja pokornosti, jer mi smo jedini ummet koji prihvata i i vjeruje u svakog poslanika od Adema a.s. pa do Muhammeda a.s., pa kaže Allah dž.š. u predzadnjem ajetu sure El-Bekare: „ Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici. Svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove i Knjige  Njegove i poslanike Njegove,“mi ne poričemo ni jednog poslanika“ i govore:“ Čujemo i pokoravamo se. Molimo te za oprost Gopodaru naš. Tebi se vraćamo.“

A u posljednjem ajetu iste sure Allah dž.š. nam ukazuje veliku i posebnu milost kakvu nije ukazao niti jednom ummetu prije, skida nam terete kojih su se pribojavali prvi muslimani, pa kaže:“ Allah ne tereti nikoga iznad njegovih mogućnosti, u njegovu je korist dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi...“

U nastavku ajeta, koji je svojevrsna kur´anska dova, a za koju hadis od ibn Abbasa kaže da je Allah dž.š. već uslišao i okabulio, Allah dž.š. kaže:“... Gospodaru  naš ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice uradimo...“ ovo nam je Allah dž.š. već udovoljio, a ni jednom pređašnjem ummetu nije-šta god bi pogriješili, namjerni ili u neznanju, bili bi kažnjeni-nama kao ummetu Muhammeda a.s. Allah dž.š, se smilovao i poklonio postulat da u neznanju i zaboravu nema grijeha. Navešćemo primjer postača koji zaboravi da posti pa pojede ili popije nešto to ne kvari post-to ga je lično Allah dž.š. iz Svoje riznice počastio.

Dalje kaže Allah dž.š.:“ Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas...“ i ovo nam je Allah dž.š. uslišao i milošću Svojom poklonio velike prednosti i olakšice npr.

Nama kao ummetu Muhammeda a.s. Allah dž.š je zemlju učinio čistom, pa možemo njome tejemum, čak i gusul uzeti, možemo na njoj klanjati i sedždu činiti, samo da nema neke nečisti, a ummeti prije nas su imali tačno određeno mjesto na kojem su mogli da klanjaju i samo su tu mogli klanjati, a mi možemo gdje se zadesimo, samo da nema nečisti, možemo u džamiji, u kuću, na njivi, u bašči itd.

-Pripadnici pređašnjih ummeta kad bi učinili kurban nosili bi ga na tačno određeno mjesto, pa ako bi kurban bio kabul, Allah dž.š. bi poslao vatru ili munju koji bi spalili taj kurban, a ako ne bi bio kabul onda se ništa ne bi desilo. Tako su Habil i Kabil znali kome od njih dvojice je primljen kurban. Mi kao pripadnici ummeta Muhammeda a.s. uživamo veliku Allahovu dž.š. milost da ne znamo je li nam kurban kabul ili nije, ni za sebe ni za drugog, a posebna milost je u tome da imamo hajra i ako jeste, a i ako nije kabul. Ako nam je kurban kabul-naći ćemo ga na Sudnjem danu, a ako nije onda će nas Allah dž.š. kutarisati većih briga i belaja do sljedećeg kurbana.

Šefa´at je posebna milost od Allaha dž.š. koju je On darovao samo Muhammedu s.a.v.s., pa će se on moći zauzimati kod Allaha dž.š. sa svakog pripadnika ummeta, a prema nekim mišljenjima to će raditi samo za one koji budu imali puno grijeha dok za ostale neće biti potrebe, jer su već uronili u Allahov dž.š. oprost i milost. Jer Poslanik a.s.nas obavještava da ga je Allah dž.š. počastio time da će 70 000 pripadnika njegovog ummeta ući u džennet bez polaganja računa, pa su ashabi upitali jesi li još tražio, a Poslanik a.s.veli da jeste i da je dobio na svakog po još 70 000 i tako više puta.

Mi smo posljednji ummet koji se pojavio, a prvi ćemo biti proživljeni i prvi ćemo odgovarati na Sudnjem danu.

U nastavku ajeta Allah dž.š. kaže:“ Gospodaru naš, ne ostavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti...“ i ovo nam je Allah dž.š. udovoljio pa putnik može da skrati namaz, bolesnik ne mora da posti, ali će po ozdravljenju napostiti, onaj ko nema nisab nije dužan dati zekat itd. A završetak ajeta je onaj dio molbe za koji je, prema već pomenutoj ibn Abbasovoj predaji, Poslanik a.s. rekao da je Allah dž.š. kazao:“ To sam već učinio.“ I taj dio ajeta glasi: „ Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam, smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje.“

Kada mi, kao muslimani, u svoj živući trenutak čvrsto i neraskidivo utkamo nit bezuvjetne pokornosti Allahu dž.š., onda možemo s počašću, poniznošću i zahvalnošću biti ponosni što pripadamo ummetu koji je Allah dž.š. odabrao nad ostalim ummetima- što pripadamo ummetu našeg Poslanika, Allahovog dž.š. miljenika- Muhammeda s.a.v.s.

Gospodaru naš, Ti si Milostivi, pa nam se smiluj!

Gospodaru naš Ti si Onaj koji upućuje, pa nas uputi!

Gospodaru naš, Ti si Onaj koji prašta, pa nam oprosti!

Osman ef. Šahbegović

 الحمد لله رب العالمين. و الصلاة و السلام على رسول الله و على آله و صحبه أجمعين.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Rijaset Islamske zajednice - Vijeće za fetve

Fetva o nadriljekarstvu i iscjeliteljskim seansama Mekkija Turabija

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na Drugoj redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu dana 11. redžeba, 1432./ 13. juna, 2011. god „izrazio zabrinutost pojavom i promoviranjem nadriljekarstva u Bosni i Hercegovini“ te predložio Vijeću za fetve da održi vanrednu sjednicu i razmotri to pitanje radi donošenja fetve i jasnih stavova. Na temelju toga, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je održalo vanrednu sjednicu u srijedu 13. redžeba, 1432./ 15. juna, 2011. god. pod predsjedavanjem reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uz učešće članova Vijeća: zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismeta Spahića, muftija banjalučkog Edhema Čamdžića, bihaćkog Hasana Makića, goraždanskog Hameda Efendića, mostarskog Seida Smajkića, sarajevskog Husejina Smajića, travničkog Nusreta Abdibegovića, tuzlanskog Husejna Kavazovića, zeničkog Ejuba Dautovića i vojnog muftije Ismaila Smajlovića te je nakon razmatranja ovog pitanja usvojilo prijedlog fetve koju je napisao fetva-i emin dr. Enes Ljevaković u kojoj se kaže:

Na temelju Časnoga Kur'ana i Sunneta Allahovog Poslanika, a.s., a nakon uvida u izjave nadriljekara-iscjelitelja Mekkija Turabija i načina na koji on vrši svoje iscjeliteljske seanse, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zaključuje da se radi o neprihvatljivom djelovanju. Nadriljekarstvo je šerijatski zabranjeno (haram), odlazak nadriljekaru na iscjeliteljsku seansu je, također, šerijatski zabranjeno djelo kao i svaki vid pomoći, saradnje, promoviranja i promicanja takve i sličnih aktivnosti kojima se obmanjuju lahkovjerni ljudi, manipulirajući njihovim željama i potrebama.

Izjava nadriljekara Mekkija Turabija da mu navodno „nadnaravna sila“ dolazi sa nekoliko planeta posredstvom čudnovatih bića s kojima  komunicira na neobjašnjiv način te da tom navodnom silom može izliječiti od svih bolesti nije ništa drugo do obična obmana u koju nije dozvoljeno vjerovati niti na temelju nje postupati. To je prema našem uvjerenju širk. Donoseći ovakvu fetvu, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini  ima u vidu i šerijatski neprihvatljiv način „tretmana“ klijenata zavlačenjem ruku pod njihovu odjeću i dodirivanjem dijelova njihovih tijela.

Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, isto tako, ima u vidu da nadriljekar Mekki Turabi zloupotrebljava prošlogodišnje sarajevsko gostoprimstvo u propagiranju svoga nadriljekarstva putem interneta diljem svijeta izlažući naše društvo javnoj sramoti. Posjetioci njegovih seansi i svi oni koji ga na bilo koji način podržavaju tovare na sebe dodatni grijeh zbog promocije nadriljekarstva koje Šerijat zabranjuje. 

Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini osuđuje zloupotrebu islamskih termina, vrijednosti i simbola kojima se pokušava nadriljekarstvo dovesti u bilo kakvu vezu s islamom i njegovim učenjem.

Podsjećamo muslimane da uputu i lijek za svoje duše treba da traže u Kur'anu, sukladno riječima Uzvišenog Allaha koji je rekao:

"و ننزل من القرآن ما هو شفاء و رحمة للمؤمنين

„Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima...“  (El-Isra', 82),

Lijek za bolesti tijela treba tražiti u medicinskim ustanovama kod stručnih osoba, ljekara koji su osposobljeni za to, sukladno hadisu u kojem se navodi da je Allahov Poslanik a.s. uputio jednog čovjeka, koji je tražio lijeka za svoju bolest, iskusnom ljekaru, nemuslimanu,  Harisu el-Kildiju, a nije ga uputio nadriljekarima.

S obzirom da blagodati života i zdravlja spadaju u temeljne šerijatom zaštićene vrijednosti (el-mesalih ed-darurijje), njihova zaštita od svega što ih ugrožava spada u najvišu kategoriju obaveza. Allah dž.š. stvara sve pa tako i lijek za sve bolesti, pa ga treba tražiti, sukladno hadisu: „Allah je za svaku bolest dao lijek ...“ Prema tome, lijek treba tražiti na odgovarajućem mjestu, kod stručne, kompetentne osobe – ljekara i na vrijeme. U slučaju neizlječivih bolesti, shodno procjeni medicinske nauke i struke, lijek je u strpljivosti, nadi u Allahovu pomoć, očekivanju da će lijek biti pronađen i zadovoljstvu Božijom odredbom.

Davno je rečeno: preventiva je najbolji lijek, a najbolja preventiva bolesti jeste zdrav način života koji promovira islam. To se ostvaruje činjenjem onog što Šerijat naređuje i izbjegavanjem onoga što je zabranio kao i onoga što je naukom i ljudskim iskustvom potvrđeno kao štetno po čovjeka i njegovo mentalno i fizičko zdravlje.

Također, podsjećamo muslimane da je islam vjera koja snažno naglašava ulogu razuma i nauke u rješavanju dunjalučkih problema te ih poziva da se klone svih oblika sujevjerja, praznovjerja, magije, sihira, vidovnjaštva, ogledanja, zapisivanja i nadriljekarstva. Kur'an nas podsjeća na važnost znanja i znanstvenika u sljedećem ajetu:

"قل هل يستوي الذين يعلمون و الذين لا يعلمون إنما يتذكر اولوا الألباب"

„Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Ez-Zumer, 9)

Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i ovom prilikom poziva muslimane da slijede jasan put (sirati-mustekim) i uputu islama sadržanu u časnom Kur'anu i  Sunnetu te da se ne podvajaju i ne razilaze, jer to vodi njihovom slabljenju i neuspjehu. Uzvišeni Allah nam u Kur'anu naređuje:

"و اعتصموا بحبل الله جميعا و لا تفرقوا"

„Svi se Allahova užeta držite i nemojte se razilaziti!“ (Alu 'Imran, 103)

Neka nam Uzvišeni Allah bude na pomoći u promoviranju dobra i odvraćanju od zla!

******************

Temeljem gore donesene fetve, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donosi slijedeće zaključke i zahtjeve:

Svemogući Allahu, osnaži nas da budemo i ostanemo na Pravom putu!

Sveznajući Allahu, pouči nas da lijek tražimo i nađemo ga na način s kojim si Ti zadovoljan!

Milostivi Allahu, omili nam halal, a udalji nas od harama! Amin!

Sarajevo, 13. redžeb, 1431./ 15. juni, 2011. godine.

Vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

SALAVATI

Euzubillahi mine-š-šejtani-r-Radžim Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

E-l-hamdu lillahi Rabbi-l-alemin

E-s-selatu ve-s-selamu alejke ja Resulallah

E-s-selatu ve-s-selamu alejke ja Habiballah

E-s-selatu ve-s-selamu alejke ja Šefi´allah

Najljepša zahvala i uzvišena veličanstvenost pripadaju samo Allahu dž.š., a potpuni salavat i selam hedijetim našem Resulu i Sejjidu, Allahovom dž.š. miljeniku Muhammedu a.s., njegovoj porodici, njegovim ashabima i svim pravovjernima od Adema a.s. pa do Sudnjeg dana. Osnovna težnja i preokupacija svakog insana bi trebala biti usmjerena ka ostvarenju osnovnog i jedinog cilja našeg postojanja na ovome svijetu – robovanju uzvišenom Gospodaru. Naše robovanje Uzvišenom Allahu dž.š. se zasniva na kur´anskim i sunnetskim normama a ogleda se u izvršavanju Allahovih dž.š. naredbi (zekat, post, hadž, dobročinstvo...), čuvanju od njegovih zabrana (kocka, alkohol, blud, ogovaranje...), i pridržavanju i upražnjavanju sunneta Muhammeda a.s. kao i vršenju svih onih Boguugodnih djela koja prepoznajemo pod zajedničkim im imenom- IBADET(pl.IBADAT). Jedan od ibadeta koji ima posebno mjesto kod Allaha dž.š., koji ima posebno mjesto u svijetu meleka, ali i kod nas ljudi jeste salavat na našega poslanika Muhammeda s.a.v.s.

U suri El Ahzab, pedesetšestom ajetu, Allah dž.š. nam naređuje: „Uistinu Allah Uzvišeni i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, O vjernici donesite i vi na njega salavat i selam.“ Donošenje salavata na Muhammeda s.a.v.s jeste jedina kur´anska naredba nama ljudima, a u čijoj realizaciji i izvršavanju učestvuje i sam Allah dž.š., što posebno ukazuje na značaj, ali i vrijednost izvršavanja ovog kur´anskog imperativa.  Mnoštvo je salavata na Poslanika s.a.v.s. koji su formom i vrijednošću međusobno različiti, neki su duži, neki su kraći, neki pominju i druge poslanike, neki ashabe i vjernike, ali svaki od njih je dova Allahu dž.š. da prvenstveno ukaže svoju milost i posebne počasti svome miljeniku, a našem Sejjidu Muhammedu a.s., te shodno tome vrijeme i količina donošenja salavata nisu određeni niti precizirani. Salavate možemo izgovoriti bilo kada i koliko god želimo, a što ih više učimo nagrada nama samima je veća. Prenosi se od Taberanija da je Muhammed a.s. rekao: „Ko od mojih sljedbenika izgovori jedan salavat na mene, Allah dž.š. će na njega donijeti deset salavata, a ko meni donese deset salavata, Allah dž.š. će njemu donijeti sto Svojih salavata, a onaj ko meni donese sto salavata Allah dž.š. će među njegovim očima upisati:, a na sudnjem Allah dž.š. će ga nastaniti u džennetu sa šehidima.“ Poslanikove riječi su svojevrsno obećanje, ali i velika čast svakom vjerniku, jer uistinu je velika čast i sreća onome kome Allah dž.š. pokloni Svoj salavat, a salavat Allahov dž.š. je nešto posebno i samo Njemu svojstveno i niko ne može izkazati niti sličan salavat Allahovom dž.š., i taj Svoj salavat on poklanja svakom vjerniku koji donese salavat na Muhammeda a.s. i to deset salavata za jedan naš na Resula s.a.v.s.. Ne devet, niti devet ipo, nego deset!, jer nas tako obavještava Poslanik a.s. koji je uvijek govorio istinu.

Postoji nekoliko različitih situacija, prilika i okolnosti koje od svakog vjernika zahtijevaju da našem Poslaniku s.a.v.s. donosimo salavat. Prilikom spomena imena Muhammeda s.a.v.s., pa čak i u situacijama kada kontekst samo aludira na Poslanikovu s.a.v.s. ličnost- obaveza je donijeti salavat na njega s.a.v.s., pa makar i onaj najkraći , jer da bismo nekoga okarakterisali kao škrtog, taj zaista mora biti poznat po tome što odbija prosjaka i uopće ne dijeli od onoga čime ga je Allah dž.š. počastio, ali opet to nije najškrtija osoba na dunjaluku... najškrtija osoba na vascijelom dunjaluku je ona osoba u čijem prisustvu bude spomenut Allahov Poslanik-Muhammed s.a.v.s., a ta osoba se ne udostoji donijeti salavat na njega s.a.v.s.

Izgovoriti časne riječi salavata na Resula s.a.v.s. posebno je potrebno:

-Prilikom ulaska i izlaka iz džamije, jer nas hazreti Fatima obavještava da je Poslanik  s.a.v.s. prilikom ulaska u džamiju donosio salavat i učio dovu: „ Gospodaru moj,oprosti meni grijehe moje, i otvori mi kapije Tvoje milosti.“, a kad bi izlazio iz džamije donosio bi salavate i učio dovu: „ Gospodaru moj, oprosti meni grijehe moje, i otvori mi kapije Tvoga izobilja.“

-Kada  slušamo ezan  Poslanik s.a.v.s. nas podučava: „ Kad čujete muezzina, govorite ono što onn izgovara, zatim donesite salavat na mene...“

-Kada se obraćamo Allahu dž.š. dovom, najbolje je da je uokvirimo salavatima na Poslanika s.a.v.s., jer  kako on s.a.v.s. kaže: „ Dova je zaustavljena između neba i zemlje i od nje se ništa ne uspinje dok ne doneseš salavat na svoga Vjerovjesnika s.a.v.s.“, a Ebu Sulejman Ed-Darani kaže: „ Ko ima namjeru da traži od Allaha dž.š. neku potrebu neka počne sa salavatom, zatim neka traži svoju potrebu i neka to završi sa salavatom na Vjerovjesnika s.a.v.s., jer Allah dž.š. prima salavate, a On je plemenitiji i dostojanstvenij od toga da odbije i vrati ono što je između dva salavata.“

-Prilikom prisustvovanja i napuštanja sijela je veoma važno sjetiti se salavatom svoga Resula s.a.v.s.,jer nam on poručuje: „Neće se sastati ljudi na nekom sijelu, pa se razići, ne spomenuvši Allaha Uzvišenog i ne donijevši salavat na Vjerovjesnika s.a.v.s., a da im to druženje neće biti žalost na Sudnjem danu.“

-Salavat napisan u pisanoj formi predavanja, eseja, naučnih ili nekih drugih radova rezultira da, kako veli Poslanik s.a.v.s.: „...meleki neprestano donose salavate (na onoga ko je pisao) sve dok je moje ime u toj knjizi.“

-Ako bismo nešto zaboravili Poslanik s.a.v.s. nas savjetuje da donesemo salavat na njega i sjetićemo se.

-Kad nam zvoni uho Poslanik s.a.v.s. nam preporučuje da donesemo salavat na njega i da kažemo:“ Spomenuo Allah onoga ko je mene spomenuo po dobru.“

-Kada se susretnu dva muslimana, najbolje im je da prilikom rukovanja, ali i druženja donose salavate, jer veli Poslanik s.a.v.s..“ Nema dvojice robova koji se susretnu i koji jedan drugog vole, pa donesu salavat na Resula s.a.v.s., a da im se ne oproste prethodni i potonji grijesi prije nego li se rastanu.“

-Ako bi se nekome desilo da želi, a ne može dati sadaku  neka postupi po savjetu našega Sejjida Muhammeda s.a.v.s. koji kaže:“ Koji god musliman nemadne (za) sadake neka kaže u dovi: Allahumme salli ala Muhammedin abdike ve resulike ve salli alel-mu´minine vel-mu´minati, vel-muslimine vel-muslimati.(Allahu učini salavat Muhammedu Tvome robu i Tvome poslaniku i učini salavat mu´minima i mu´minkama i muslimanima i muslimankama.)

Sve su to situacije i okolnosti kada trebamo što više donositi salavate na Poslanika s.a.v.s., a posebno petkom i uoči petka, jer kaže Poslanik s.a.v.s.:“ Mnogo donosite salavate na mene petkom i uoči petka. Ko to bude radio biću mu svjedok i zagovornik na Sudnjem danu.“

Koliko je važno i potrebno svoj živući trenutak neprestano osvježavati salavatom na Poslanika s.a.v.s. svjedoči nam i činjenica da je Allah dž.š. stvorio jednog meleka sa veoma izoštrenim čulom sluha, te on Allahovim emerom čuje svakog insana, u bilo kojem dijelu svijeta koji donosi salavate na Resula s.a.v.s. te taj melek prenosi Poslaniku s.a.v.s. te salavate i to na takav način da spomene ime i prezime kao i očevo ima donosioca salavata, a drugih sedamdeset hiljeda meleka donose salavate na dotičnu osobu, a „... kome meleki donose salavat-takav je džennetlija!“-veli Poslanik s.a.v.s.

Dakle, tri su posebne počasti, milosti i nagrade svakom insanu koji svome Resulu s.a.v.s. hedijeti salavate i selame:

-prva počast je da ga Allah dž.š. spomene i donese na njega Svoje božanske salavate

-druga počast jeste da donosilac salavata bude spomenut Poslaniku s.a.v.s. imenom i prezimenom

-treća počast jeste da Allahovim emerom sedamdeset hiljada meleka donosi salavat  na dotičnu osobu.

Ibn Ferhun El-Kurtubi navodi deset velikih zbirnih fadileta (blagodati) onome koji donosi  salavate na Poslanika  s.a.v.s.:

1.     Blagodat salavata Svevišnjeg Gospodara

2.     Blagodat šefa´ata Poslanika s.a.v.s.

3.     Blagodat slijeđenja Melaiketu-l-ebrara

4.     Blagodat razlikovanja od munafika i kafira

5.     Blagodat oprosta od Svavišnjeg Gaffara

6.     Blagodat sticanja osnovnih ciljeva i želja

7.     Blagodat nurleisanja duhovnih i umnih faktora

8.     Blagodat spasenja od džehennemskih zatvora

9.     Blagodat obezbjeđenja džennetskih dvorova

10.                        Blagodat selama i selameta Svemilosnog Allaha dž.š.

Allah dž.š. nas je počastio životom i kad god to On poželi može nam ga i oduzeti i taj posljednji momenat našeg bivstvovanja na ovom svijetu nam je skriven i nepoznat,a od svega što planiramo ili ne planiramo, što očekujemo ili ne očekujemo, što priželjkujemo ili čemu se nadamo- jedino što će nam zasigurno i neizostavno, bez odlaganja doći, jeste upravo taj momenat- momenat napuštanja ovoga svijeta i susreta sa svojim Gospodarom. Zato je potrebno da čvrsto i sigurno, upotpunjavanjem farzova, gradimo vezu i odnos sa Allahom dž.š., da praktičnim oživljavanjem sunneta i donošenjem salavata na Poslanika s.a.v.s. gradimo i učvršćujemo vezu i odnos sa Poslanikom Muhammedom s.a.v.s., pa ćemo, akoBogda, biti od onih za koje je Allah dž.š. rekao:“...ne bojte se i ne strahujte i radujte se Džennetu koji vam je pripremljen...“

Ja Rabbi, podari nam Svoj hidajet!

Ja Rabbi, podari nam Svoj rahmet!

Ja Rabbi, podari nam Svoj magfiret!

Najveličanstveniji i najpotpuniji salavat i selam našem Poslaniku s.a.v.s.ž

Osman ef. Šahbegović

NAMAZ

Euzubillahi mine-š-ejtani-r-radžim  bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Elhamdu lillahi Rabbil alemin, ve-s- salatu ve-s- selamu ala resulullahi Muhhammedin, ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Savršena i najljepša zahvala je Allahu, Jednom i Jedinom, Apsolutnom i Neovisnom, a potpuni salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s.

Stvoreni smo kao insani- slabi i ovisni, zaboravni i nedovoljni sami sebi i koliko god da upoznamo nekog drugog insana uvijek nam se desi da nas svojim gestom, riječju ili djelom neočekivano iznanadi, može biti da nas čak i povrijedi, pa mu to mi ili oprostimo ili ne oprostimo, ali pamtimo to i ne zaboravljamo za cijelog svog ovodunjalučkog vijeka. Pogotovo ako je taj neko musliman ili se bar tako deklariše. Allah dž.š. kao naš Stvoritelj, Gospodar i Vladar je Jedini koji u potpunosti poznaje našu ljudsku prirodu koja je sklona grijehu i zaboravu, koja nije kadra da se sama organizira u ispravan odnos prema svome Gospodaru, pa nam se Allah dž.š. smilovao i poslao nam Kur´an „...koji je uputa i putokaz ljudima...“  , te nas Svojom riječju- Kur´anom podučio kako da provedemo svoj život na ovome svijetu i da pridržavajući se Njegovih uputa steknemo Njegovo zadovoljstvo i Milost.

Prva i osnovna zadaća koju nam je Allah dž.š. strogo propisao i naredio, a za koju ćemo na Sudnjem danu prvo biti pitani jeste namaz. Namaz je najbolji i najvrjedniji ibadet, on je vjernikov miradž, temelj i stubovi nosači mog i tvog islama. Namazom je zadužen svaki punoljetan i umno zdrav musliman i muslimanka, s tim da je veoma važno napomenuti da kod žena postoje situacije kada ne smiju klanjati, a to su peroidi hajza i nifasa, međutim za muškarca nema takvih situacija i on ne bi smio sebi dozvoliti luksuz da izostavlja namaze. Ako je bolestan pa ne može klanjati stojeći- onda neka klanja sjedeći, a ako ne može ni sjedeći- onda ležeći ili išaretom, ali ne može niti smije olahko da zaboravi ili zanemari ovu svakodnevnu obavezu zbog toga što mu je teško uzeti abdest, ili što mu je teško da se presvuče, ili što mu je teško prekinuti neki posao o kojem sam odlučuje kad može da predahne, jer mnogo, mnogo teže od svega ovoga će biti odgovoriti na pitanje zašto smo propustili neki propisani namaz, jer za to nema apsolutno nikakvog opravdanja.

 U suri el- Bekare 238-om ajetu Allah dž.š. kaže: „ čuvajte svoj namaz, naročito onaj krajem dana i pred Allahom ponizno stojte.“ Dakle, Allah dž.š. nas savjetuje da čuvamo svoj namaz na takav način da vodimo računa da redovno izvršavamo svoj namaz u njegovom pravom vremenu, jer vrijeme npr.sabah namaza je od zore do izlaska sunca, a ne kad god se probudimo, te da kad stanemo na namaz budemo svjesni činjenice pred kim stojimo- da stojimo pred Uzvišenim Gospodarom, da je naš namaz naša direktna komunikacija (razgovor) sa Allahom dž.š., a ako je to nafila onda treba da znamo da je to naš poklon Allahu dž.š., pa nastojmo da uljepšamo svoj poklon jer poklon donosi ljubav...i kad spoznamo da je naš namaz sve ovo, onda ćemo veoma ponizno i skrušeno stati pred svog Gospodara, kako bismo izvršili svoju dužnost i stekli Njegovu naklonost.

 O svome namazu ćemo povesti posebnu brigu da ne krademo od njega. Kaže Poslanik s.a.v.s. : „ Hoćete li da vam kažem ko su najgori kradljivci?-ashabi odgovoriše:“ ko su ti ljudi, Allahov poslaniče?- on odgovori:“to su oni koji kradu od svog namaza. Ashabi opet upitaše:“ a kako to kradu od namaza? On odgovori:“ Ne upotpune rukuu i sedždu u namazu.“ To znači da rukuu i sedždu činimo na jedan dostojanstven način, ispunjen strahopoštovanjem prema Onome pred kim se klanjamo i Kome sedždu činimo, da se zadržimo na rukuu i sedždi dovoljno dugo da jasno i razgovjetno, minimalno tri puta možemo kazati: SUBHANE RABBIJEL AZIM, -odnosno-SUBHANE RABBIJEL EALA, a ne da se vraćamo sa sedžde ili rukua prije nego li smo i stigli da ih upotpunimo pokazujući time svoju brzinu, fizičku sposobnost, ili šta već.

Poslanik s.a.v.s. dalje veli: „ ko se abdesti i nastoji da svoj abdest upotpuni, potom ode na namaz upotpunjavajući njegov rukuu i sedždu i vodeći računa o onome šta uči, njegov namaz kaže:“ Allah te čuvao kao što ti mene čuvaš.“ Onda taj namaz bude uzdignut do nebesa. Oko njega je svjetlo i pred njim se otvaraju kapije nebeske, sve dok ne bude iznesen pred Allaha, gdje će zagovarati i zauzimati se za svog klanjača. Ako čovjek ne vodi računa o rukuu, sedždi i o učenju na namazu njegov namaz kaže:“ Allah te upropastio kao što si ti mene.“ Onda bude uzdignut na nebo. Oko njega će biti crnina. Kada dođe do neba, naići će na zatvorene kapije. Onda će se smotati kao stara odjeća, pa će njime udarati klanjača po licu.“

Dakle, naš namaz nam je obaveza od Allaha propisana i na nama je da se trudimo da što bolje i ispravnije upotpunimo svoj namaz, pa se možemo nadati da će nam se Allah dž.š.  smilovati mnogobrojnim nagradama i ljepotama koje slijede onima koji čuvaju svoj namaz, koji ga redovno izvršavaju i ne kradu od njega. Namaz na klanjača djeluje na više načina: upotpunjuje ga kao čovjeka, preporodi insana, očisti od grijeha, osvijetli mu dušu, očeliči njegovo srce u imanu, uljepša vladanje, odvrati od svih zlih djela, zlih misli i loših osobina itd. Ako namaz na klanjača ne djeluje na ovakav način onda nešto nije u redu sa samim klanjačem- ili klanja da ga svijet vidi, ili zato što to svi oko njega rade ili iz bilo kojeg drugog razloga, ali radi Allaha,zasigurno, ne klanja!

 Namaz kojeg je Allah dž.š. naredio nama kao ummetu Muhammeda s.a.v.s. ima mnogobrojne radosti, ljepote i fadilete za svakog klanjača, a mi ćemo sad navesti dvadeset i četiri zbirna fadileta:

1. Onaj ko klanja stiče Allahovo dž.š. zadovoljstvo i ljubav meleka, jer kaže Allah dž.š. u hadisikudsijji:“ ničim Mi se moj rob ne može približiti, kao što se približava obavljanjem farzova, a Moj rob mi se približava i nafilama sve dok ga ne zavolim, pa kad ga zavolim postajem njegov sluh i vid kojim vidi“, a u drugom hadisikudsijji Allah dž.š. veli:“ Kada Allah dž.š. zavoli nekog svog roba, zovne Džibrila i kaže mu:“ Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti.“- i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa:“ Allah je zavolio tog i tog, pa ga volite i vi.“ –i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici zemlje.

2.  Klanjač svojim namazom upotpunjava izvršavanje sunneta, jer je namaz bio izuzetna praksa našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s., a poznato nam je da je on a.s. znao klanjati da su mu noge oticale, a na sedždi  je znao ostati tako dugo da bi ukućani pomislili da je preselio.

3. Namaz je svjetlo spoznaje, ko ima redovan namaz, Allah dž.š. mu omogući da spozna stvari u njihovoj suštini i dadne mu da vidi i zna ono što obični ljudi ne mogu ni zamisliti

4. Namazom se učvršćuje i osigurava temelj našeg vjerovanja,

5. Ko izvršava namaz stekao je osnovni uslov da mu Allah dž.š. primi njegove dove

6. Namaz je uslov da djela budu primljena, pa ko ima redovan namaz Allah dž.š. će mu primiti njegova djela i još ih umnogostručiti

7. Klanjaču Allah dž.š. spušta berićet u opskrbi, pa insan osjeti ljapotu zadovoljstva sa onim dijelom nafake kojom ga je Allah dž.š.počastio, a ne opterećava se onim što mu je njegov Gospodar uskratio

8. Namaz klanjaču jeste i svojevrsno i posebno oružje protiv neprijatelja, Allah dž.š. klanjaču u srce usadi mir, odstrani mu strah podari hrabrost i Svoju pomoć

9. Svakog klanjača prezire Allahov dž.š. neprijatelj- šejtan l.a., a koga on prezire- Allah dž.š. zavoli, a neprijatelji Allahovi dž.š. su i neprijatelji svakog muslimana

10. Namaz će biti šefaadžija svome klanjaču- to znači da će Allah dž.š. dati, iz svoje milosti, da će naši namazi moći da se zauzimaju za nas kod našeg Gospodara, da mole da nam oprosti itd.

11. Klanjač neće osjetiti smrtnih gorčina i teškoća, melek smrti će klanjaču doći u lijepom suretu, sa ružom i svilenim jastukom, pa će tom ružom preći ispod  nosa klanjača, a od njenog mirisa duša će sama izaći bez poteškoća, tek blagi bol kao kad pčela ujede, te će je smjestiti na jastuk i odnijeti Gospodaru, kao što kaže Allah dž.š.:...“ a ti  dušo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna i On tobom zadovoljan.“

12. Namaz će svome sahibiji biti svjetlo u kaburu, gdje nema prozora niti vrata, jedina svjetlost će biti naš namaz

13. Namaz će nam doći u kabur i biće nam prostirka

14. Kada dođu Munkir i Nekir, dva tamno-plava meleka koja ispituju stanovnike kabura, namaždžijama će doći u lijepom i prijatnom suretu te će klanjači lahko odgovoriti na sva pitanja koja oni budu pitali

15. Namaz će svome sahibiji biti redovan posjetilac u kaburu i sagovornik sve do Sudnjeg dana. U kabur idemo sa onim što smo propremili i ponijeli sa sobom od djela sa dunjaluka, ali namaz je jedini koji će nas redovno posjećivati i razgovoriti se sa svojim sahibijom i to je Allahova dž.š. milost

16. Kada dođemo na Sudnji dan, Allahovom emerom Sunce će se spustiti do iznad samih ljudskih glava, biće neopisivo toplo, ljudi će se toliko znojiti da će nekima vlastiti znoj biti do članaka, nekima do koljena, nekima do pasa, a neki će se gušiti u vlastitom znoju- zavisno od težine i količine grijeha. Tada će svakom klanjaču doći njegov namaz i praviti mu hladovinu..

17. Svaki namaždžija će na Sudnjem danu imati krunu na glavi i po tome će se raspoznavati, ta kruna je njegov namaz

18. Na Sudnjem danu će svi biti proživljeni onako kako su rođeni, to jest biće bez odjeće, osim onoga ko bude čuvao svoj namaz, njemu će namaz na Sudnjem danu biti odjeća

19. Kada Allahovim emerom ustanemo iz svojih mezarova svud oko nas će biti neopisiva tama, tada će svakom klanjaču njegov namaz doći kao svjetiljka da mu pokaže put do mjesta suđenja

20. Namaz će svoga klanjača čuvati od vatre tako što će kao zastor stati između svog sahibije i Džehennemske vatre

21. Namaz će klanjačima biti dokaz pred Allahom dž.š.

22. Kada nam budu vagana djela na mizanu, tada će posebnu težinu imati naš namaz

23. Na Sudnjem danu će svi da se popnu na Sirat ćupriju, koja je tanja od dlake, a oštrija od sablje , ispod nje je pakao Džehenema, neki će odmah upasti, neki će preći preko nje pužući, neki četvoronoške,neki žureći, neki trčeći, a onaj ko bude imao redovan namaz preko sirata će preći kao svjetlica kad sine.

24. I konačno kad već pređe Sirat ćupriju klanjaču će njegov namaz da dođe u obliku Džennetskog ključa, pa će da bira na koja vrata dženneta će da uđe!

Sve ovo i još više Allah dž.š. će podariti onima koji se budu pokorili svome Gospodaru i koji budu čuvali svoj namaz, koji budu čuvali svoj amanet koji su preuzeli.

Ako ovo nije dovoljno da se konačno trgnemo iz gafleta, nemara i nepokornosti svome Gospodaru, evo još dvanaest debelih razloga da to što prije uradimo. Naime, 12 je beleja koji će zasigurno zadesiti svakog onog ko ne izvršava i ko potcjenjuje namaz i to 3 na dunjaluku, 3 na samrti, 3 u kaburu i 3 na Ahiretu.

-Tri dunjalučka belaja svakome ko izostavlja namaz i ko ga potcjenjuje su:

1. Biće mu težak život, pun beleja i tegoba. Tamam što bi se kutariso jednog belaja poklope ga druga dva. Stalno će biti u brigama i problemima

2. Allah dž.š. će mu podići berićet iz nafake, pa tako nikad neće biti rahat niti će biti zadovoljan. Može imati u vlasti vascijeli dunjaluk, ali neće osjetiti niti trunke zadovoljstva i rahatluka.

3. Izgubiće ugled kod vjernika,

-Tri belaja na samrti:

1. Doći će mu velika i neizdrživa žeđ, ali neće se moći napiti vode i utoliti žeđ, pa tamam i kad bi pod pritiskom ubacivali vodu u njega to mu ne bi ni za trunku ublažilo žeđ!

2. Melek smrti će mu doći u veoma srašnom suretu, pa će ga se prepasti, a zatim će duša iz njega biti bukvalno iščupana, bez ikakve anestezije!

3. Imaće veoma tešku i tegobnu smrt!

-Tri belaja u kaburu:

1. Munkir i Nekir će mu također doći u strašnom suretu, veoma će ih se uplašiti i neće moći odgovoriti na njihova pitanja, pa tamam i kad bi znao prave i tačne odgovore!

2. Kabur će mu se stijesniti toliko da će mu kosti od rebara jedna pored druge prolaziti

3. Nastupiće mu kaburski azab i trajat će sve do Sudnjeg dana!

-Tri belaja na Ahiretu:

1. Doći će crnog obraza, crnog lica pred svog Gospodara

2. Teško će račun položiti

3. Bit će prognan u Džehennem!!

Jasni i očiti dokazi su pred nama, a odluka o izboru je u nama. Možemo da biramo pokornost i odanost Allahu dž.š. i tako uživati Njegovu milost i naklonost, a možemo i da izaberemo nepokornost svom Gospodaru i tako izaberemo njegovu srdžbu i kaznu, a Allah dž.š. je najpravedniji i nikoga neće zakinuti niti za jednu zehru, jer On Uzvišeni veli: „ ukoliko uradite i koliko trun dobra-vidjećete ga, a ukoliko uradite i koliko trun zla- vidjećete ga!“

 Osman ef. Šahbegović